Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Poslovni broj: Gž-43/2024-3

Vukovar, Županijska 33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, OIB: 92599990351, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda: Vesne Vrkić Perak kao predsjednice vijeća, te Krešimira Biljana kao suca izvjestitelja i Ivice Raguž kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Arnoldu Čada, odvjetniku iz Dugog Sela, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB:52634238587, kojeg zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja, protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-2913/2021-10 od 25. srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 4. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-2913/2021-10 od 25. srpnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je presuđeno:

„I. Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, da isplati tužitelju HH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 2.442,10 eur/ 18.400,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora dana 08.03.2019. godine pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZID ZOO-a (NN 78/15), sve u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj naknaditi tužitelju trošak postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekući od dana donošenja presude pa do isplate u roku 15 dana.“

II. Nalaže se tužitelju ĆH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB:52634238587, trošak parničnog postupka u iznosu 597,24 eur / 4.499,90 kn, u roku od 15 dana."

2. Pravodobno podnesenom žalbom tužitelj pobija prvostupanjsku presudu iz svih razloga sadržanih u članku 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne N 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. – dalje u tekstu ZPP), te predlaže drugostupanjskom sudu uvažavanje žalbe i preinaku pobijane presude na način sud usvoji tužbeni zahtjev a podredno ukidanje iste i vraćanje predmeta na ponovni postupak uz naknadu troškova sastava žalbe.

2.1. Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev pozivajući se na odredbu članka 221.a ZPP-a, međutim, tužitelj je dokazao postojanje činjenica tijekom prvostupanjskog postupka o tome da je za vrijeme nezakonitog lišenja slobode ostvario pravo na naknadu štete u vidu izgubljene zarade.

2.2. U postupku je utvrđeno da se tužitelj nalazio neosnovano u istražnom zatvoru; da je otac osmero malodobne djece o kojima se mora brinuti; da je bilo realno za očekivati a obzirom na plaće sezonskog radnika da je tužitelj mogao dnevno zaraditi 120,00 kuna; da je i pored dječjeg doplatka i naknade od Grada Zagreba morao dodatno pronalaziti poslove a minimalni novčani iznos potreban za mjesečno izdržavanje djeteta prema Odluci Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku je u to vrijeme iznosio oko 1.200,00 kuna.

2.3. Na temelju navedenih činjenica koje se tiču tužitelja i njegove obitelji te općepoznate činjenice o radu "na crno" prvostupanjski sud donosi neživotnu i nerazumljivu odluku.

Činjenično stanje u ovom predmetu je pogrešno utvrđeno jer je sud utvrdio sve relevantne činjenice ali o postojanju glavne činjenice – ostvarivanja zarade je stekao nepravilnu predodžbu.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ovaj sud je ispitao pobijanu presudu sukladno odredbi članka 365. ZPP-a te utvrđuje da je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo te nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud kao drugostupanjski pazi po službenoj dužnosti, a niti povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a kako to proizlazi iz sadržaja žalbe, jer daje jasne razloge o odlučnim činjenicama zbog kojih tužbeni zahtjev smatra neosnovanim.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu izgubljene zarade za vrijeme neosnovanog lišenja slobode.

7. Tijekom postupka je utvrđeno da se protiv tužitelja pred Općinskim državnim odvjetništvom u Zagrebu vodio postupak pod poslovnim brojem Ka-DO- 2592/18 zbog navodnog počinjenja kaznenog djela iz članka 215. stavak 1. KZ; da je tužitelju određen pritvor koji je trajao od 12. rujna do 14. rujna 2018.; da je od strane Županijskog suda u Zagrebu rješenjem od 14. rujna 2018. godine poslovni broj Kir- 1344/18 tužitelju određen istražni zatvor koji je trajao do 12. prosinca 2018. godine tako da je tužitelj bio lišen slobode ukupno 92 dana; da mu je od strane tužene isplaćena neimovinska šteta; da je otac osmero djece; da prima dječji doplatak i naknadu od Grada Zagreba kao roditelj odgajatelj; da mu je supruga nezaposlena i nema primanja.

8. Među strankama je ostala sporna činjenica da li je tužitelj kako to tvrdi u tužbi ostvarivao dodatnu zaradu radeći razne poslove "na crno" (utovar i istovar robe, poslovi u građevini, razni poslovi na sajmu na Jakuševcu i slično).

9. Prvostupanjski sud cijeneći iskaz tužitelja ne prihvaća njegovu tvrdnju u dijelu u kojem navodi da je svaki dan obavljao razne poslove jer osim svog iskaza ničim to ne dokazuje.

Tako primjerice tužitelj navodi da je usmeno dogovarao poslove i da mu je isplata vršena "na ruke" no uopće ne navodi niti jednu osobu koja mu je prije pritvaranja dala posao i za to isplatila novac, odnosno u tom smjeru nije predložio niti jednog svjedoka.

9.1. Slijedom navedenog prvostupanjski sud, temeljem pravila o teretu dokazivanja, zaključuje da tužitelj ničim nije dokazao štetu u vidu izgubljene zarade i odbija tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan.

9.2. Činjenična i pravna utvrđenja prvostupanjskog suda u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

9.3. Prema odredbi članka 1089. stavak 1.-3. Zakona o obveznim odnosima (NN 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99., 88/01., dalje u tekstu ZOO/91) oštećenik ima pravo na naknadu obične štete i na naknadu izmakle koristi, a visina štete se utvrđuje prema cijenama u donošenja sudske odluke, osim slučaja kad zakon određuje što drugo.

Pri ocjeni visine izmakle koristi uzima se u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem.

9.4. Obzirom da je u postupku nesporno utvrđeno da je tužitelj neosnovano lišen slobode u trajanju od 92 dana ostvarivao bi pravo na naknadu izmakle koristi odnosno izgubljene zarade, međutim, na tužitelju je teret dokaza o postojanju i visini ove štete.

Pri tome ovaj sud napominje da se visina štete utvrđuje u svakom konkretnom slučaju na temelju provedenog dokaznog postupka odnosno, suprotno žalbenim navodima, tužitelj ne može osnov i visinu štete dokazivati samo statističkim podacima o visini prosječne nadnice u Republici Hrvatskoj.

9.5. Prema odredbi članka 219. stavak 1. i 2. ZPP-a svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika a sud može do zaključenja prethodnog postupka, kad ocjeni da je to svrsishodno za pravilno rješenje spora upozoriti stranke na ovu njihovu dužnost a osobito na potrebu iznošenja odlučnih činjenica i predlaganja određenih dokaza.

Sukladno navedenoj odredbi prvostupanjski sud je na pripremnom ročištu upozorio stranke na dužnost iznošenja dokaza za svoje tvrdnje iz tužbe i odgovora na tužbu.

9.6. Iz rezultata prvostupanjskog postupka je samo nesporno utvrđeno da je tužitelj neosnovano lišen slobode međutim svoje tvrdnje o navodno izgubljenoj zaradi ničim ne dokazuje do onog stupnja izvjesnosti na osnovu kojeg bi prvostupanjski sud mogao prihvatiti njegove tvrdnje iz činjeničnog opisa tužbe.

9.7. Po ocjeni i ovoga suda tužitelj nije dokazao štetu u vidu izgubljene zarade i visinu te štete jer do zaključenja prethodnog postupka za to pružio niti jedan relevantan dokaz u vidu svjedoka i slično, a dokazi koji su priloženi uz tužbu i tijekom postupka (prosječna plaća nkv radnika, te minimalni mjesečni iznosi potrebi za uzdržavanje djeteta) ne mogu biti dovoljan razlog za zaključak prvostupanjskog suda o postojanju i visini izgubljene zarade koja se treba utvrditi, kao što je već rečeno, u svakom konkretnom slučaju.

9.8. Slijedom navedenog prvostupanjski sud nije mogao sa sigurnošću utvrditi postojanje štete i njezinu visinu te je pravilnom primjenom odredbe članka 221.a ZPP-a o teretu dokazivanja odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

10. Slijedom navedenog ovaj sud je sukladno odredbi čanka 368. stavak 1. ZPP-a odbio žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu. O troškovima žalbenog postupka je odlučeno sukladno odredbi članka 166. stavak 1. ZPP-a, te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troškova sastava žalbe, jer je ista odbijena kao neosnovana.

Vukovar, 4. lipnja 2025.

Predsjednik vijeća

Vesna Vrkić Perak