Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-130/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Verice Perić Aračić kao predsjednice vijeća, Đorđa Benussi kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Josite Begović kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Nenad Dianić, odvjetnik u Ivanić-Gradu, protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje, sa sjedištem u Zagrebu, Martićeva 71, OIB: 38922958547, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui d.o.o., sa sjedištem u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Čazmi broj P-104/2022-8 od 12. siječnja 2023. i rješenja Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Čazmi broj Pn-104/2022-11 od 19. siječnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 4. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  i  r i j e š i o  j e

I Žalba tuženika se odbija kao neosnovana te se potvrđuje presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Čazmi broj P-104/2022-8 od 12. siječnja 2023. ispravljena rješenjem Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Čazmi broj Pn-104/2022-11 od 19. siječnja 2023. u pobijanom dijelu (točka I, III i IV izreke).

II Žalba tuženika izjavljena protiv rješenja Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Čazmi broj Pn-104/2022-11 od 19. siječnja 2023. se odbija kao neosnovana te se isto rješenje potvrđuje.

III Odbija se zahtjev tuženika da mu tužitelj nadoknadi troškove žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom koja je ispravljena rješenjem doslovce je odlučeno: "I. Nalaže se tuženiku Hrvatski ured za osiguranje, sa sjedištem u Zagrebu, Martićeva 71, OIB: 38922958547, da tužitelju RA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade štete isplati iznos od 663,61 eur / 5.000,00 kn1 sa zateznom kamatom na taj iznos tekućom od 03. svibnja 2018. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva tužitelja na ime naknade štete preko dosuđenog iznosa od 5.000,00 kn do zatraženog iznosa od 10.200,00 kuna, odnosno za iznos od 5.200,00 kuna sa zateznom kamatom na taj iznos tekućom od 03. svibnja 2018. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 265,45 eur / 2.000,00 kuna sa zateznom kamatom na taj iznos tekućom od 12. siječnja 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

IV. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka."

2. Protiv tih odluka (presude i rješenja) tuženik je izjavio dopuštenu i pravovremenu žalbu s tim da žalbom pobija točku I, III i IV izreke presude te rješenjem kojim je ispravljena točka III izreke presude. Žalba se izjavljuju iz žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP) te se traži da se ista prihvati sukladno žalbenim navodima na način da se tužitelj odbije sa tužbenim zahtjevom i sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka te da se tuženiku u cijelosti dosude zatraženi parnični troškovi, podredno da se pobijana odluka u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Zatražen je i trošak žalbe.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet ove parnice je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete a u vezi štetnog događaja od 12. lipnja 2017. s tim da je sada po žalbi tuženika ostala sporna samo neimovinska šteta (glede imovinske štete prvostupanjski sud je točkom II izreke presude odbio taj dio tužbenog zahtjeva, a kako tužitelj nije izjavio žalbu na taj dio presude u tom dijelu presuda postala i pravomoćna).

6. Prvostupanjski sud je temeljem raspravne građe, odnosno provedenih dokaza navedenih u točkama 5. i 6. obrazloženja pobijane odluke utvrdio:

- da je u prometnoj nesreći sudjelovalo neosigurano vozilo tako da nije sporna pasivna legitimacija tuženika,

- da je u ovoj prometnoj nesreći tužitelj zadobio višestruke ozljede i to natučenje glave, laterokontuznu ranu čela i istegnuće muskulature vrata,

- da iz vještačkog nalaza i mišljenja vještaka dr.sc. Mladena Miškulina prim. dr. med. proizlazi da postoji uzročno posljedična veza između opisane dinamike štetnog događaja i zadobivenih ozljeda, da je liječenje završeno 19. lipnja 2017. te da je u štetnom događaju tužitelj doživio primarni strah u trenutku ozljede, da je postojao sekundarni strah jačeg intenziteta u trajanju od jednog dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 3 dana i blagog intenziteta u trajanju od 5 dana, te da je tužitelj trpio jake bolove u trajanju od 1-2 dana, bolove srednjeg intenziteta u trajanju od 5 dana te bolove lakog intenziteta u trajanju od 15 dana. Također vještak navodi da tuđa pomoć nije bila potrebna te da štetni događaj nije rezultirao naruženjem.

7. Uzimajući u obzir ta utvrđenja a koja su relevantna s obzirom na žalbu tuženika glede glavne stvari te posebno prihvaćajući u cijelosti vještački nalaz i mišljenje medicinskog vještaka prvostupanjski sud smatra utvrđenim da je povrijeđeno pravo osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno stanje zdravlja te uzimajući u obzir dalje sve kriterije odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu smatra da ista a sukladno članku 1100. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO), a krećući se u okviru tužbenog zahtjeva tužitelju pripada zatraženi iznos od 5.000 kuna/sada 663,61 EUR (fiksni tečaj konverzije 7,53450) tako da taj iznos sa zateznom kamatom od 3. svibnja 2018. dosuđuje tužitelju.

8. To sve pokušava dovesti u pitanje žalba tuženika pobijajući odluku glede glavne stvari u točki I izreke presude.

9. Kako je već rečeno tuženik pobija odluku i zbog bitnih povreda parničnog postupka i to kako se u žalbi navodi (cit.) …"iz članka 354. stavak 2. točka 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. Zakona o parničnom postupku" s tim što se u žalbi dalje samo navode povrede iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a te povreda iz članka 354. stavak 1. u vezi sa člankom 8. ZPP. Treba odmah istaknuti da žalba uopće ne konkretizira bitne povrede parničnog postupka s tim da neke od bitnih povreda parničnog postupka se ne mogu odnositi na pobijani dio presude (pa tako ni povreda iz članka 354. stavak 2. točka 5. ZPP jer se u konkretnom slučaju ne radi o presudi na osnovi priznanja, presude na temelju odricanja, presude zbog ogluhe, presude zbog izostanka ili presude bez održavanja rasprave). Ne stoji da bi u postupku pred prvostupanjskim sudom bila počinjena povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, jer se pobijana odluka može ispitati dati su razlozi o odlučnim činjenicama i nema kontradiktornosti u pobijanoj odluci. Također nije počinjena ni povreda iz članka 354. stavak 1. u vezi sa člankom 8. ZPP (ocjena dokaza) jer je prvostupanjski sud na temelju savjesne i brižljive ocjene svakoga dokaza zasebno i svih dokaza zajedno a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka utvrdio koje relevantne činjenice smatra dokazanim.

9.1. Dalje, ispitujući pobijanu odluku u pobijanom dijelu po službenoj dužnosti a u smislu članka 365. stavak 2. ZPP ovaj sud ne nalazi ni neku od drugih povreda parničnog postupka navedenih u tom članku.

10. Žalba tuženika dovodi u pitanje primjenu materijalnog prava odnosno smatra da je prvostupanjski sud povrijedio materijalno pravo jer da tužitelj nije zadobio tjelesne ozljede te da u svakom slučaju ako se i uzme u obzir da je isti zadobio tjelesne ozljede da s obzirom na intenzitet i trajanje fizičkih bolova i straha nije opravdano dosuditi pravičnu naknadu.

11. Međutim, ti navodi se ne mogu prihvatiti jer je tužitelj kritične zgode zadobio tjelesne ozljede koje u svom vještačkom nalazu i mišljenju navodi vještak i koje ozljede su u uzročno posljedičnoj vezi sa štetnim događajem. Dalje, baš s obzirom na zadobivene ozljede, odnosno jačinu i trajanje povredom izazvanih fizičkih boli i straha kao i ostale okolnosti konkretnog slučaja a sve kao okolnosti koje utječu na pravičnu novčanu naknadu tužitelju pripada pravična naknada dakako krećući se u okviru tuženog zahtjeva koju je prvostupanjski sud i dosudio.

12. Što se tiče dosuđenih zateznih kamata na dosuđeni iznos koje je tuženik dovodio u pitanje tijekom prvostupanjskog postupka, dok sada u žalbi ništa ne navodi za istaknuti je da je pravilno dosuđena zatezna kamata na dosuđeni iznos od 3. svibnja 2018. jer je odštetni zahtjev tuženi podnio 2. svibnja 2018. tako da je dosuđena zatezna kamata u skladu s člankom 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23) koja odredba je lex specialis u odnosu na odredbe ZOO.

13. Prema tome prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je odlučio kao u točki I izreke pobijane odluke.

14. Žalbom tuženik kako je već rečeno pobija i rješenje kojim je ispravljena presuda tj. točka III izreke pobijane presude s tim što u tom dijelu žalba tuženika uopće nije konkretizirana, pa ispitujući po službenoj dužnosti pobijano rješenje ovaj suda kao drugostupanjski sud smatra da je pobijano rješenje pravilno i zakonito odnosno da su u konkretnom slučaju postojali svi uvjeti da se donese rješenje o ispravku jer se radilo o očitoj pogrešci u pisanju.

15. Pobija se žalbom i odluka o troškovima parničnog postupka (dakle točka III izreke presude koja je ispravljena rješenjem te točka IV izreke presude), no i odluka o troškovima je pravilna i zakonita i jasno obrazložena (točka 31. i 32. obrazloženja pobijane odluka) tako da ni u tom dijelu žalba tuženika nema svog opravdanja.

16. Kako tuženik nije uspio ni povodom žalbe to je odbijen zahtjev za naknadu troškova žalbe (članka166. stavak 1. u vezi sa člankom 154. ZPP) te je odlučeno kao u točki III izreke.

17. Zbog prije navedenih razloga odlučeno je kao u točki I izreke temeljem članka 368. stavak 1. ZPP, te u točki II izreke temeljem članka 380. točka 2. ZPP.

Dubrovnik, 4. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća

Verica Perić Aračić