Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Gž-730/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Dubrovniku, po sucu Đorđu Benussi, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Stano-Uprava d.o.o., OIB 17418170125, Mike Tripala 6, Split, kojeg zastupa punomoćnik Antoni Bolanča, odvjetnik u Splitu, protiv tuženice FĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Goran Lučić, odvjetnik u Splitu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, broj P-1601/2022-10 od 6. studenog 2023., 4. lipnja 2025.
p r e s u d i o j e
I Žalba tužitelja se odbija kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, broj P-1601/2022-10 od 6. studenog 2023. (točka I pod točkom 1. i 2. i točka II izreke).
II Odbija se prijedlog tužitelja da mu tužena naknadi trošak žalbe kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom doslovce je suđeno:
"I - Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
'1.Dužan je tuženik FĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju iznos od 1.030,73 EUR (ranije 7.766,00 kuna) sa zakonskim zateznim kamatama kako slijedi:
- na iznos od 83,75 EUR (631,00 kuna), od 16.01.2018.
- na iznos od 85,87 EUR (647,00 kuna), od 16.02.2018.
- na iznos od 83,75 EUR (631,00 kuna), od 16.03.2018.
- na iznos od 85,87 EUR (647,00 kuna), od 16.04.2018.
- na iznos od 83,22 EUR (627,00 kuna), od 16.05.2018.
- na iznos od 85,87 EUR (647,00 kuna), od 16.06.2018.
- na iznos od 85,87 EUR (647,00 kuna), od 16.07.2018.
- na iznos od 88,53 EUR (667,00 kuna), od 16.08.2018.
- na iznos od 88,53 EUR (667,00 kuna), od 16.09.2018.
- na iznos od 88,53 EUR (667,00 kuna), od 16.10.2018.
- na iznos od 86,40 EUR (651,00 kuna), od 16.11.2018.
- na iznos od 84,54 EUR (637,00 kuna), od 16.12.2018.
do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena.
2.Dužan je tuženik FĐ OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju parnične troškove ovoga postupka sa zakonsko zateznom kamatom koja teče od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena.'
II - Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 559,92 EUR (4.218,75 kuna)."
2. Protiv te odluke tužitelj je izjavio dopuštenu i pravovremenu žalbu. Žalba se izjavljuje kako je to u istoj navedeno (cit.)…"iz svih zakonom predviđenih razloga iz članka 467. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP)" traži se da se ista prihvati pobijana odluka preinači na način da se prihvati u cijelosti tužbeni zathjev, a podredno da se pobijana odluka ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zatražen je i trošak žalbe.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev za isplatu iznos od 1.030,73 EUR (ranije 7.766,00 kuna) sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose kako je to navedeno u točki I pod točkom 1. izreke pobijane odluke i to na ime neplaćenih troškova rada postrojenja za centralno grijanje, troškova potrošnje vode, struje za lift i troškova čišćenja zgrade u stambenoj zgradi u [adresa] u kojoj tužena koristi stan.
6. Uzimajući u obzir iznos koji se potražuje tj. 1.030,73 EUR (ranije 7.660,00 kuna) radi se o sporu male vrijednosti (članak 458. stavak 1. ZPP).
7. Odredbom članka 467. stavak 1. i 2. ZPP-a presuda i rješenje kojim se završava spor male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalno prava i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čanka 354. stavak 2. ovog Zakona osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točka 3. ovog Zakona (dakle žalba se može izjaviti zbog bitnih povreda iz članak 354. stavak 2. točka 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10., 11., 12., 13. i 14. ZPP) dakle ne i zbog utvrđenog činjeničnog stanja (člankom 467. stavak 2. ZPP propisano je da u postupku u povodu žalbe u sporovima male vrijednosti ne primjenjuju se odredbe članka 370. ovog Zakona.).
8. Žalitelj- tužitelj iako pobija odluku i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka koje ne konkretizira, ispitujući pobijanu odluku po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP u vezi sa člankom 457. i članka 467. stavak 1. ZPP ovaj sud kao drugostupanjski sud nije našao neku od bitnih povreda parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP.
9. Prvostupanjski sud je tijekom postupka na temelju provedenih dokaza navedenih u točki 3. obrazloženja pobijane odluke (s tim da nije uzeo u obzir isprave dostavljena uz podnesak od 7. srpnja 2022. u skladu sa člankom 461.a. stavak 2. ZPP, kao i što nisu pregledani spisi P-2421/21 i P-4608/18 prvostupanjskog suda jer su isti predloženi kao dokaz tek na prvom ročištu iako su se ranije mogli predložiti) utvrdio da tužitelj tijekom postupka nije dokazao da je vlasnik stana Republika Hrvatska (što među strankama i nije sporno) prenio na tuženu kao korisnicu stana obvezu plaćanja svih troškova koji se tiču stanovanja u stanu koji se nalazi u predmetnoj zgradi tako da nije dokazana tuženičina pasivna legitimacija pa je iz tog razloga i odbijen tužbeni zahtjev. Također se navodi da tužitelj pored toga nije dokazao da bi obračun kojeg je sastavio blagajnik zgrade dosita bio točan.
10. To sve pokušava dovesti u pitanje žalba tužitelja tvrdeći paušalno da je obveznik plaćanja ovog zatraženog iznosa za utvrđeno razdoblje baš tužena te da je dokazana visina zatraženog iznosa.
11. Međutim ti navodi se ne mogu prihvatiti jer iz odredbe članka 84. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14 – u daljnjem tekstu: ZV) proizlazi da je vlasnik stana obveznik plaćanja javnih obveza i tereta u svezi sa vlasništvom stana te povremenih davanja za komunalne usluge, s tim da osoba koja koristi stana na temelju najma, zakupa ili drugim ugovorom sa suvlasnikom na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo tog posebnog dijela (a što u konkretnom slučaju nije dokazano temeljem čega tužena koristi stan a teret dokaza je svakako bio na tužitelju) može biti pasivno legitimirana za plaćanje navedenih dugovanja ako je vlasnik stana prenio obvezu na korisnika stana, a kojeg dokaza kako je već rečeno nema u konkretnom slučaju. Što se pak tiče visine utuženog iznosa, kojeg tužitelj smatra dokazanim za istaknuti je da bi se u ovom dijelu žalba odnosila na utvrđeno činjenično stanje no kako je već ranije rečeno iz tog razloga se ne može pobijati pobijana odluka.
12. U odnosu na žalbeni navod da prvostupanjski sud nije pregledao spis tog prvostupanjskog suda pod brojem P-2421/2021 za istaknuti je da je prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane odluke pod točkom 3. drugi stavak naveo razlog zašto nije pribavljen i pregledan taj spis, a što u cijelosti prihvaća i ovaj sud kao drugostupanjski sud.
13. Žalbom se pobija i odluka o troškovima s tim da u tom dijelu žalba uopće nije konkretizirana a, odluka o troškovima je pravilna i zakonita te jasno obrazložena.
14. Zatražen je i trošak žalbe, no žalitelj-tužitelj nije uspio ni u žalbenom postupku pa je taj zahtjev odbijen kao neosnovan (članak 166. stavak 1. u vezi sa člankom 154. ZPP) te je odlučeno kao u točki II izreke.
15. Zbog prije navedenih razloga odlučeno je kao u točki I izreke temeljem članka 368. stavak 1. u vezi sa člankom 457. ZPP.
Dubrovnik, 4. lipnja 2025.
Sudac:
Đorđo Benussi
