Poslovni broj: Usž-771/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja tog suda Mire Kovačić, predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja ĆI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćenici Tatjani Starčević, odvjetnici u Rijeci, Riva Boduli 1, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, radi invalidske mirovine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-911/2024-20 od 20. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 4. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-911/2024-20 od 20. siječnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška za sastav žalbe.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-141-02/23-01/03093241926, URBROJ: 341-99-05/3-23-5483 od 23. travnja 2024. i rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Rijeci, KLASA: UP/I-141-02/22-01/03093241926, URBROJ: 341-14-05/3-22-26359 od 16. listopada 2023. (točka I. izreke). Točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

2. Osporenim rješenjem tuženika od 23. travnja 2024. odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja prvostupanjskog javnopravnog tijela od 16. listopada 2023. kojim se tužitelju, korisniku invalidske mirovine zbog potpunog gubitka sposobnosti za rad i dalje priznaje pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti koja je dijelom uzrokovana bolesti 60% koja je nastala u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a dijelom je uzrokovana 40 % bolešću izvan tih okolnosti.

3. Tužitelj pobija zakonitost prvostupanjske presude zbog svih zakonom propisanih razloga.

3.1. Ističe da je prvostupanjski sud neosnovano i paušalno odbio dokazni prijedlog za ponovnim provođenjem medicinskog vještačenja (nadvještačenja), ne navodeći pri tome konkretne razloge te mu je na taj način povrijedio pravo na pravično suđenje, načelo jednakosti oružja. Smatra da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno jer je prvostupanjski sud prihvatio nalaz i mišljenje sudske vještakinje doc. dr. sc. Elizabete Dadić-Hero, spec. psih., koja prilikom izrade istog nije uzela u obzir medicinsku dokumentaciju. Ističe da predmetni nalaz i mišljenje, kao niti nalazi i mišljenja vještaka tuženika, ne sadrže obrazloženje koje bi s medicinskog stajališta opravdavalo iskazano mišljenje o gubitku radne sposobnosti, kao niti o postotku, odnosno omjerom kojim bolest koja je posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske utječe na radnu sposobnost. Ustraje kod svih svojih primjedbi na predmetni nalaz i mišljenje vještaka koje je istaknuo u prvostupanjskom upravnom sporu, a kojima ukazuje na nedostatke i manjkavosti u nalazu i mišljenju sudske vještakinje. Smatra da iz medicinske dokumentacije proizlazi da unatoč kontinuiranom liječenju, kod njega nije nastupilo poboljšanje, već kontinuirano pogoršanje zdravstvenog stanja uzrokovano jedino i isključivo posljedicama psihičke bolesti PTSP-a, u vezi s ostalim dijagnosticiranim psihičkim bolestima, kao komorbiditetima predmetne bolesti. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i usvojiti tužbeni zahtjev. Traži naknadu troška za sastav žalbe.

4. Tuženik osporava osnovanost žalbe tužitelja te istu predlaže odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući osporavanu presudu i postupak koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24.; dalje: ZUS), Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija.

7. Iz spisa predmeta proizlazi da je ovosudnom presudom, poslovni broj: Usž- 1699/2018 od 17. studenog 2020. tužitelju priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti dijelom uzrokovane bolešću (PTSP) 60% koja je nastala u vezi s obranom suvereniteta Republike hrvatske i dijelom uzorkovana bolešću (bolni cervikalni vertebrogeni sindrom, oštećenja ramena, stanje po dekompresiji n. medianusa desno i oslabljeni sluh) 40% izvan tih okolnosti.

8. Upravni postupak koji je prethodio ovom upravnom sporu pokrenut je zahtjevom tužitelja od 23. studenog 2022. za ponovno određivanje mirovine zbog pogoršanja zdravstvenog stanja.

8.1. U upravnom postupku pribavljen je nalaz i mišljenje vijeća vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područni ured Rijeka od 9. listopada 2023. kojim je ocijenjeno da kod tužitelja i dalje postoji potpuni gubitak radne sposobnosti, ali se zbog pogoršanja psihičkog stanja kao posljedice ratnih događanja mijenja ranije utvrđeni omjer uzroka invalidnosti koji sada iznosi 70 % bolest nastala u vezi sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske i 30 % bolest nastalom izvan tih okolnosti.

8.2. U postupku revizije izrađen je nalaz i mišljenje povjerenstva za reviziju ocjena radne sposobnosti pri Ministarstvu hrvatskih branitelja Republike Hrvatske od 27. rujna 2023. u kojem se navodi da je gubitak radne sposobnosti uzrokovan 60% bolešću zadobivenoj u obrani suvereniteta Republike Hrvatske i 40% bolešću izvan tih okolnosti.

8.3. Po žalbi tužitelja u drugostupanjskom postupku pribavljen je nalaz i mišljenje vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda u Zagrebu od 13. prosinca 2023. kojim je potvrđeno utvrđenje iz nalaza i mišljenja od 27. rujna 2023. Iz svih procedura psihijatrijskih intervencija razvidno je da je i simptomatologija PTSP-a takva, da povremeno dolazi do psihičke dekompenzacije po tipu depresije, koja nije povezana sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu, već je odraz specifičnosti osnovne strukture osobnosti.

8.4. Tuženik je rješenje o žalbi tužitelja donio na temelju nalaza i mišljenja vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, Središnjeg ureda u Zagrebu od 13. prosinca 2023.

9. U sudskom sporu izvršen je uvid u sudski spis i spis tuženika te je provedeno sudsko-medicinsko vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji dr. med. Elizabeti Dadić- Hero, spec. psih., na okolnost je li kod tužitelja, korisnika invalidske mirovine zbog potpunog gubitka radne sposobnosti, došlo do promjene uzroka trajnog gubitka radne sposobnosti.

10. Sudska vještakinja je nalaz i mišljenje od 16. listopada 2024. izradila na temelju medicinske dokumentacije iz upravnog postupka i na temelju osobnog pregleda tužitelja. Smatra da nije došlo do pogoršanja psihičkog stanja tužitelja nakon 5. prosinca 2016. te je pravilno utvrđen omjer potpunog gubitka radne sposobnosti uzrokovane 60% bolešću nastaloj u obrani suvereniteta Republike Hrvatske i 40% bolestima nastalih izvan tih okolnosti. Navodi da iz medicinske dokumentacije proizlazi da je tužitelju dijagnosticirana klinička slika PTSP-a, no iz priležećih specijalističkih nalaza je razvidno da je tužitelj redovit u kontrolnim psihijatrijskim pregledima u kojima je navodio svoje smetnje te unatoč navedenom, psihijatar je sam korigirao povremeno dozu lijeka, ali iste tijekom liječenja od 2018. do 2024. nije mijenjao. Takav postupak ordinirajućeg psihijatra ukazuje da smetnje tužitelja nisu takvog intenziteta da bi zahtijevale značajniju korekciju propisanih lijekova, odnosno nije došlo do značajnijeg pogoršanja. Smatra da su pritužbe tužitelja bile popraćene kliničkom slikom, bilo nužno mijenjati lijekove i medikaciju, što u konkretnom slučaju nije učinjeno. Ističe da iz spisa ne proizlazi da bi tužitelj bio hospitaliziran radi pogoršanja psihičkog stanja te je dijagnoza F62.0, trajne promjene ličnosti nakon katastrofalnih doživljaja zamijenjena dijagnozom F62.9, trajne promjene ličnosti nespecificirana, odnosno ista se nužno ne povezuje s katastrofalnim događajima iz Domovinskog rata.

11. Tužitelj je u podnesku od 6. studenoga 2024. osporavao pravilnost nalaza i mišljenja sudske vještakinje. Navodi da nalaz i mišljenje vještaka nije obrazložen s medicinskog stajališta jer prilikom izrade istog nisu uzeti u obzir individualna predispozicija za razvoj bolesti PTSP-a, intenzitet i kontinuitet izlaganja stresogenom događaju te činjenicu da boluje od teške psihičke bolesti u kontinuitetu od 1993. do danas. Vještakinja je izradila nalaz i mišljenje na temelju jednog kratkog susreta s njim u trajanju od 45 minuta, bez da je obavila sveobuhvatno testiranje kroz psihijatrijsku procjenu i bez kliničkog testa dijagnostičke procjene pomoću upitnika Mini intenational neuropsychiatric interview.

12. Sudska vještakinja u dopuni pisanog nalaza i mišljenja od 17. studenog 2024. navodi da je prilikom izrade istog uzela u obzir individualnu predispoziciju zdravstvenog stanja tužitelja, a od zadnjeg vještačenja ista se nije promijenila. Pojasnila je da je za nastanak PTSP potreban stresogeni faktor i nije uvijek presudno kolikog je intenziteta. Ne nalazi postavljanje novih psihičkih bolesti jer tužitelj ni nema psihijatrijsku bolest, nego, kao što je sadržano u samoj dijagnostici, ima poremećaj PTSP-a, a postoji velika razlika između poremećaja i bolesti.

13. Sudska vještakinja je na raspravi održanoj 16. siječnja 2025., ostala u cijelosti kod nalaza i mišljenja od 16. listopada 2024. Pojasnila je da se tužitelj žali da mu nije dobro, ali iz nalaza specijalista proizlazi da njegov specijalist psihijatar ne mijenja niti lijekove niti dozu, a što znači da isti liječnik ne procjenjuje da mu je došlo do pogoršanja psihičkog stanja jer bi u protivnom primijenio vrstu lijeka i dozu lijeka. Ističe da od 19. studenog 2019. tužitelj nema dijagnozu F62.0 jer je specijalist psihijatar postavio dijagnozu F62.9 trajne promjene ličnosti nespecificirane, a koja dijagnoza se može postaviti i kod nekih drugih smetnji, kao što su prometne nesreće, poplave, požari i neka druga stanja. Tužitelja nije podvrgnula testiranju prije donošenja nalaza i mišljenja jer psihijatri ne primjenjuju testove, već to rade verificirani psiholozi niti je imala potrebu zatražiti od psihologa provođenje testova s obzirom na dugotrajnost liječenja tužitelja. U odnosu na nalaz od 27. prosinca 2024., kojeg je opunomoćenica tužitelja naknadno dostavila u spis predmeta, vještakinja navodi da je iz istog razvidno da specijalist psihijatar ostavlja istu dozu antidepresiva i istu dozu stabilizatora raspoloženja, što bi bili osnovni bazni lijekovi, a tužitelju je dodan lijek Alprazolam inače po nazivlju Helex, Xanax, Misar koji mogu propisivati i liječnici obiteljske medicine te se koristi u slučaju tjeskobe i napetosti i vrlo je često prepisivan u općoj populaciji. Tužitelj je koristio Fulrazepam za spavanje, a iz medicinske dokumentacije proizlazi da mu je isti prepisivan od 3. rujna 2019. do 23. prosinca 2024. kada je samo zamijenjen s drugim hipnotikom Zolpikon, koji se po potrebi ne uzima više od 2 mjeseca jer stvara neučinkovitost. Vještakinja zaključuje da dva osnova lijeka, antidepresivi i stabilizator raspoloženja nisu mijenjani niti se mijenjaju njihove doze tijekom liječenja tužitelja.

14. Ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud na temelju suglasnih nalaza i mišljenja vijeća viših vještaka i sudske vještakinje pravilno utvrdio činjenično stanje te je na tako utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio Zakon o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21. i 119/22.) i utvrdio da su upravna rješenja donesena u pravilno provedenim postupcima, na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja uz pravilnu primjenu materijalnog prava.

15. U prosuđivanju dokaza izvedenih u sudskom sporu ovaj Sud nije našao uvjerljive i logički opravdane razloge za drugačiju činjeničnu i pravnu osnovu od one koju je utvrdio prvostupanjski sud.

16. Sud smatra da je sudska vještakinja Elizabeta Dadić-Hero izradila nalaz i mišljenje po pravilima struke, jasno i argumentirano, potpuno i uvjerljivo, u skladu s pravilno postavljenim zadatkom, pravilima znanosti i vještine te odredbama propisa na temelju kojih je riješena upravna stvar. Na sva dodatna pitanja tužitelja vještakinja je odgovorila konkretno i jasno i time učvrstila nalaz, mišljenje i ocjenu.

17. Sukladno članku 83. stavku 3. ZUS-a sud će zatražiti mišljenje drugog vještaka ako u mišljenju jednog ili više vještaka ima proturječnosti ili nedostataka, ili se pojavi osnovana sumnja u pravilnost danog mišljenja, a ti se nedostaci ili sumnja ne mogu otkloniti ponovnim saslušanjem vještaka. Budući da je relevantno činjenično stanje utvrđeno na temelju suglasnih nalaza i mišljenja vijeća viših vještaka i sudske vještakinje Elizabete Dadić-Hero, da je sudska vještakinja konkretno i jasno odgovorila na prigovore koje je na njezin nalaz i mišljenje iznio tužitelj te time iste otklonila, pravilno je prvostupanjski sud odbio dokazni prijedlog tužitelja za provođenjem medicinskog vještačenja po drugom vještaku. Time što prvostupanjski sud nije prihvatio dokazni prijedlog tužitelja za provođenjem vještačenja po drugom vještaku nije ujedno i onemogućeno raspravljene tužitelja u upravnom sporu niti su mu povrijeđena prava iz članka 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10., 5/14.) i članka 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine – Međunarodni ugovori", 18/97., 6/99. pročišćeni tekst; 8/99. – ispravak; 14/02., 1/06. i 13/17.). Također, tužitelju nije uskraćeno pravo koje proistječe iz načela „jednakosti oružja“ budući da navedeno načelo ne znači ujedno da se svakom prijedlogu stranke treba udovoljiti, nego znači da stranke pred sudom trebaju imati jednake procesne mogućnosti, a sud ovisno o okolnostima svakog konkretnog slučaja ocjenjuje je li prijedlog stranke osnovan.

18. Slijedom navedenog, Sud žalbene navode tužitelja smatra neosnovanima i bez utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji otklanjaju sumnju da bi ta presuda bila rezultat arbitrarnog postupanja, odnosno sudske samovolje. Prvostupanjski sud je u obrazloženju presude izložio sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza u upravnom postupku te je, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise, naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši pritom na sve tužbene navode.

19. Budući da ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga kao ni razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda (točka I. izreke).

20. S obzirom na to da je žalba tužitelja odbijena, odbijen je i njegov zahtjev za naknadu troška sastava žalbe, sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a (točka II. izreke).

U Zagrebu 4. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Mira Kovačić