- 1 -              Revd 4996/2021-2

 

 

 

 

 

 

Broj: Revd 4996/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Ž. I. iz S., ..., OIB: ..., koju zastupa punomoćnica M. P., odvjetnica u S., protiv tuženika Nastavni zavod za javno zdravstvo ... županije, S., ..., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnice M. B. P. i E. K. B., odvjetnice u S., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž R-2014/19-4 od 20. kolovoza 2021., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-896/17 od 18. listopada 2019., u sjednici održanoj 22. studenog 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

 

              Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije tužiteljice Ž. I. iz S.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž R-2014/19-4 od 20. kolovoza 2021., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-896/17 od 18. listopada 2019., na način da je u cijelosti odbijen zahtjev tužiteljice da joj tuženik isplati razliku plaće u iznosu od 29.982,64 kuna s pripadajućim zateznim kamatama.

 

2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužiteljica postavlja pitanja za koja navodi da su važna za odluku u predmetnom sporu te za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

 

 

 

2.1. Pitanja koja tužiteljica u prijedlogu postavlja glase:

 

              „1. Je li pretpostavka za kondemnatorni zahtjev za isplatu razlike plaće prethodno postavljeni zahtjev za utvrđenje nezakonite odluke poslodavca o smanjenju koeficijenta složenosti poslova i smanjenju dodatka na uvjete rada?

 

              2. Je li ravnateljica Nastavnog zavoda za javno zdravstvo ovlaštena određivati koeficijente složenosti poslova i dodatke na uvjete rada radnicima? Predstavlja li odluka o plaći koja je donesena od strane ravnateljice ustanove upravni akt?

 

              3. Je li sud dužan u postupku u kojem se ocjenjuje zakonitost i pravilnost određivanja koeficijenta složenosti poslova i dodatka na uvjete rada ocijeniti dokumente, akte, propise i zakone kojima se koeficijent složenosti poslova i dodatak na uvjete rada regulira te obrazložiti (ne)zakonitosti određivanja koeficijenta složenosti poslova i dodatka na uvjete rada, sve kako bi se odluka mogla ispitati?“

 

3. Prema odredbi čl. 385.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP) Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustiti će reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, a neki razlozi su u toj odredbi navedeni kao osobito važni.

 

4. Prema odredbi čl. 387. st. 1. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučuje o dopuštenosti revizije na temelju prijedloga za dopuštenje revizije. U prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije, te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba čl. 385.a st. 1. ZPP.

 

5. Ovaj sud je, postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) ocijenio kako postavljena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

 

6. Pobijana temelji se na zaključku suda drugog stupnja:

 

- da se na tuženika primjenjuje Zakon o plaćama u javnim službama ("Narodne novine" br. 27/01, 39/09. – dalje: ZPJS), Uredba o nazivima radnih mjesta i koeficijenta složenosti poslova u javnim službama ("Narodne novine" br. 25/13, 72/13, 151/13, 19/14 i 40/14., dalje: Uredba), Temeljni Kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" br. 141/12. dalje: TKU/12), Kolektivni Ugovori za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" br. 88/13, KUDZZ/13);

 

- da su odredbe ZPJS kojom je uređen obračun plaće radnicima u javnim službama i Uredba Vlade RH o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama su prisilne naravi i kao lex specialis u odnosu na Zakon o radu, pa se pitanje visine plaće u javnim službama treba prosuđivati sukladno odredbama ZPJS i Uredbi. (Takvo shvaćanje je zauzeto u odlukama Vrhovnog suda RH i to Revr-1008/15 od 30. kolovoza 2016., Revr-1383/2014 od 1. srpnja 2015.,odluci Revr-709/08 od 23. veljače 2011. te Rev-276/07 od 28. svibnja 2008., Revr-12/2006 od 19. travnja 2006.);

 

- da se koeficijent složenosti poslova mogao izmijeniti bez suglasnosti radnika, tj. temeljem čl. 9. Ugovora o radu odnosno čl. 10. Ugovora o radu iz 2014., budući nakon izmjena zakona, propisa na temelju zakona, KU, Pravilnika o radu, iste odluke postaju sastavni dio zaključnog ugovora o radu, na što je prilikom sklapanja ugovora o radu tužiteljica pristala;

 

- da je tužiteljica propustila sudskim putem osporavati Odluke o utvrđivanju plaće od 28. ožujka 2013., od 24. travnja 2014. te od 22. veljače 2017. te da su zbog toga Odluke konačne i kao takve da obvezuje stranke. Stoga, tuženik nije više u obvezi isplaćivati tužitelju plaću prema Potvrdi o pravu za obračun plaće i dodataka na plaću od 22. veljače 2011., već sukladno novim Odlukama o utvrđivanju plaće.

 

6.1. Dakle, u bitnom, odluka suda drugog stupnja temelji se na utvrđenju kako se u konkretnom slučaju ne radi o situaciji da tuženik nije tužiteljici isplaćivao dogovorenu plaću jer bi za isplatu zaostatka proizašlih iz nepoštivanja ugovora – dogovora između stranaka tužiteljica mogla podnijeti tužbu izravno sudu. Stoga je, zbog propusta da sudskim putem osporava sporne Odluke od 28. ožujka 2013., od 24. travnja 2014. te od 22. veljače 2017., tužiteljica izgubila pravo na isplatu razlike između smanjene plaće i one koju bi primala da tog smanjenja (vezanog uz promjenom koeficijenta i dodataka na uvjete rada) nije bilo.

 

6.2. Navedeno shvaćanje u skladu je s pravnim shvaćanjem ovoga suda (primjerice, u odluci Revr 2035/2015-3 od 16. siječnja 2019.) na koje se i sud drugog stupnja u obrazloženju pobijane odluke.

 

7. Imajući u vidu navedeno, pravno shvaćanje suda drugog stupnja u skladu je s praksom ovoga suda, pa odgovor na prvo postavljeno ne može utjecati na odluku u ovoj pravnoj stvari. Stoga su irelevantne odluke na koje se u opravdanju postavljenog pitanja poziva jer se ona odnosi upravo na obrnutu situaciju – kada je do neisplate (dijela) plaće došlo zbog povrede ugovora, a ne kako je to u konkretnom slučaju zbog primjene konačnih odluka tuženika.

 

8. Zbog navedenog nemaju značenje pitanja koja bi bila od važnosti za odluku u predmetnom sporu ni ona pod 2. i 3. Naime, tim pitanjima tužiteljica propituje zakonitost pravilnost Odluka poslodavca o promjeni koeficijenata, odnosno pokušava nadomjestiti vlastiti propust da to pravovremeno učini u posebnom zakonom propisanom postupku.

 

9. Slijedom iznijetog, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP, pa je prijedlog tužiteljice valjalo odbaciti na temelju odrede čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP.

 

Zagreb, 22. studenog 2023.

 

Predsjednik vijeća

Đuro Sessa, v.r.