REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-881/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Mirjane Magud članice vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Ivana Smiljanić, odvjetnica u Rijeci, protiv tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3A, OIB: 23057039320, kojeg zastupa punomoćnica Dora Hanžeković Žuža, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Hanžeković & partneri d.o.o., Zagreb, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o tuženikovoj reviziji protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-1232/2021-3 od 18. svibnja 2023. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1783/2019-21 od 6. rujna 2021., na sjednici održanoj 4. lipnja 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Ukidaju se presuda Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-1232/2021-3 od 18. svibnja 2023. i presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1783/2019-21 od 6. rujna 2021. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o naknadi troškova revizijskog postupka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1783/2019-21 od 6. rujna 2021. suđeno je:

„I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe i dijelovi odredaba Ugovora o kreditu od 4. siječnja 2006. godine broj 2402006-1031262160 / 51401652-5102793693, koji je solemniziran kod javnog bilježnika Marije Grozdanić Dekleva iz Rijeke, sklopljen između Erste&Steiermärkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320 kao kreditora i SF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i to:

- odredba čl. 2 „=50.000,00 CHF (pedesettisuća CHF) protuvrijednost u kunama obračunata po srednjem tečaju Banke na dan puštanja kredita u tečaj.„

- dio odredbe čl. 7. „Iznos anuiteta=445,07 CHF (četristočetrdesetpet CHF i sedam /100) VALUTNA KLAUZULA. Povrat obveza iz ovog Ugovora ( iznos kredita i pripadajuće kamate, kamate za zakašnjenja u plaćanju, naknade i drugi eventualni troškovi ) obračunat će po srednjem tečaju Banke za CHF na dan odobrenja žiro- računa Banke. Korisnik kredita upoznat je s mogućim promjenama iznosa anuiteta o dospijeću u kunama nastalog uslijed promjene tečaja. Potpisom na ovom Ugovoru korisnik potvrđuje da ga je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja.“

- dio odredbe čl. 8. „Kamatna stopa je promjenjiva. Kamata se obračunava primjenom direktne metode. Ugovorne strane su suglasne da se za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama Banke.“

- dio odredbe čl. 16. „Korisnik kredita izjavljuje da mu je Banka predočila uvjete kredita i efektivnu kamatnu stopu, te da je s njom upoznat i prihvaća je.“

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju s osnove plaćene razlike u kamatama isplati ukupan iznos od 8.648,08 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a do 31. srpnja 2015.g. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koja na pojedine iznose teče kako slijedi:

- na iznos od 0,05 kn, počam od 01.04.2006. godine pa do isplate,

- na iznos od 0,05 kn, počam od 01.06.2006. godine pa do isplate,

- na iznos od 0,05 kn, počam od 01.07.2006. godine pa do isplate,

- na iznos od 0,05 kn, počam od 01.08.2006. godine pa do isplate,

- na iznos od 0,05 kn, počam od 01.09.2006. godine pa do isplate,

- na iznos od 0,05 kn, počam od 01.12.2006. godine pa do isplate,

- na iznos od 0,05 kn, počam od 01.01.2007. godine pa do isplate,

- na iznos od 0,05 kn, počam od 01.02.2007. godine pa do isplate,

- na iznos od 0,05 kn, počam od 01.03.2007. godine pa do isplate,

- na iznos od 0,04 kn, počam od 01.08.2007. godine pa do isplate,

- na iznos od 0,04 kn, počam od 01.01.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 0,05 kn, počam od 01.02.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 0,04 kn, počam od 01.05.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 0,04 kn, počam od 01.08.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 0,04 kn, počam od 01.09.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 0,05 kn, počam od 01.10.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 0,05 kn, počam od 01.12.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 0,05 kn, počam od 01.03.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 0,05 kn, počam od 01.04.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 176,18 kn, počam od 01.05.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 173,23 kn, počam od 01.06.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 174,52 kn, počam od 01.07.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 172,20 kn, počam od 01.08.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 174,84 kn, počam od 01.09.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 172,65 kn, počam od 01.10.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 172,25 kn, počam od 01.11.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 174,64 kn, počam od 01.12.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 176,49 kn, počam od 01.01.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 178,94 kn, počam od 01.02.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 178,16 kn, počam od 01.03.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 182,48 kn, počam od 01.04.2010. godine pa do isplate

- na iznos od 185,40 kn, počam od 01.05.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 186,30 kn, počam od 01.06.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 192,55 kn, počam od 01.07.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 191,06 kn, počam od 01.08.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 199,61 kn, počam od 01.09.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 195,35 kn, počam od 01.10.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 197,21 kn, počam od 01.11.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 202,67 kn, počam od 01.12.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 203,71 kn, počam od 01.01.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 200,95 kn, počam od 01.02.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 200,63 kn, počam od 01.03.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 200,35 kn počam od 01.04.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 216,22 kn, počam od 01.05.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 222,24 kn, počam od 01.06.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 224,90 kn, počam od 01.07.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 239,26 kn počam od 01.08.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 213,02 kn, počam od 01.09.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 211,71 kn, počam od 01.10.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 138,31 kn, počam od 01.11.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 140,67 kn, počam od 01.12.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 143,16 kn, počam od 01.01.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 143,16 kn, počam od 01.02.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 141,56 kn, počam od 01.03.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 141,75 kn počam od 01.04.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 141,82 kn, počam od 01.05.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 141,28 kn, počam od 01.06.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 141,32 kn, počam od 01.07.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 137,48 kn počam od 01.08.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 136,78 kn, počam od 01.09.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 140,44 kn, počam od 01.10.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 139,83 kn, počam od 01.11.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 137,12 kn, počam od 01.12.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 138,37 kn, počam od 01.01.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 139,02 kn, počam od 01.02.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 138,27 kn, počam od 01.03.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 134,55 kn, počam od 01.04.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 134,15 kn, počam od 01.05.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 133,17 kn, počam od 01.06.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 75,25 kn, počam od 18.06.2013. godine pa do isplate,

sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju s osnove valutne klauzule isplati ukupan iznos od 71.687,75 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a do 31. srpnja 2015.g. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koja na pojedine iznose teče kako slijedi:

- na iznos od 57,23 kn, počam od 01.11.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 80,55 kn, počam od 01.01.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 90,05 kn, počam od 01.02.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 51,35 kn, počam od 01.03.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 41,34 kn, počam od 01.04.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 1,58 kn, počam od 01.05.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 18,63 kn, počam od 01.01.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 50,28 kn, počam od 01.02.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 42,82 kn, počam od 01.03.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 97,16 kn, počam od 01.04.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 135,32 kn, počam od 01.05.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 148,25 kn, počam od 01.06.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 227,18 kn, počam od 01.07.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 211,12 kn, počam od 01.08.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 318,23 kn, počam od 01.09.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 268,52 kn, počam od 01.10.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 294,80 kn, počam od 01.11.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 364,59 kn, počam od 01.12.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 380,35 kn, počam od 01.01.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 349,60 kn, počam od 01.02.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 349,40 kn, počam od 01.03.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 349,68 kn počam od 01.04.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 548,32 kn, počam od 01.05.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 625,95 kn, počam od 01.06.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 663,10 kn, počam od 01.07.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 845,12 kn počam od 01.08.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 524,30 kn, počam od 01.09.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 512,86 kn, počam od 01.10.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 539,49 kn, počam od 01.11.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 589,75 kn, počam od 01.12.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 671,57 kn, počam od 01.01.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 646,67 kn, počam od 01.02.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 622,16 kn, počam od 01.03.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 630,83 kn počam od 01.04.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 637,24 kn, počam od 01.05.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 632,00 kn, počam od 01.06.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 639,17 kn, počam od 01.07.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 570,47 kn počam od 01.08.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 563,08 kn, počam od 01.09.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 641,25 kn, počam od 01.10.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 634,42 kn, počam od 01.11.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 588,63 kn, počam od 01.12.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 618,59 kn, počam od 01.01.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 639,25 kn, počam od 01.02.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 630,75 kn, počam od 01.03.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 563,32 kn, počam od 01.04.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 561,64 kn, počam od 01.05.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 550,97 kn, počam od 01.06.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 51.898,82 kn, počam od 18.06.2013. godine pa do isplate, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

IV. Utvrđuje se da ne postoji tražbina tuženika spram tužitelja te se odbija zahtjev tuženika za utvrđivanje njegovog potraživanja prema tužitelju s osnova potplaćenih i povlaštenih anuiteta i to u iznosu od 3.378,91 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznose od:

- 11,58 kn od 02.02.2006. pa do isplate

- 48,12 kn od 02.03.2006. pa do isplate

- 61,56 kn od 02.04.2006. pa do isplate

- 56,48 kn od 02.05.2006. pa do isplate

- 51,54 kn od 02.06.2006. pa do isplate

- 61,34 kn od 02.07.2006. pa do isplate

- 64,36 kn od 02.08.2006. pa do isplate

- 47,18 kn od 02.09.2006. pa do isplate

- 52,79 kn od 02.10.2006. pa do isplate

- 51,81 kn od 02.11.2006. pa do isplate

- 59,78 kn od 02.12.2006. pa do isplate

- 82,45 kn od 02.01.2007. pa do isplate

- 97,70 kn od 02.02.2007. pa do isplate

- 90,62 kn od 02.03.2007. pa do isplate

- 94,75 kn od 02.04.2007. pa do isplate

- 133,35 kn od 02.05.2007. pa do isplate

- 142,83 kn od 02.06.2007. pa do isplate

- 155,34 kn od 02.07.2007. pa do isplate

- 155,24 kn od 02.08.2007. pa do isplate

- 138,11 kn od 02.09.2007. pa do isplate

- 163,61 kn od 02.10.2007. pa do isplate

- 164,24 kn od 02.11.2007. pa do isplate

- 146,34 kn od 02.12.2007. pa do isplate

- 148,30 kn od 02.01.2008. pa do isplate

- 109,98 kn od 02.02.2008. pa do isplate

- 84,57 kn od 02.03.2008. pa do isplate

- 59,47 kn od 02.04.2008. pa do isplate

- 118,35 kn od 02.05.2008. pa do isplate

- 134,70 kn od 02.06.2008. pa do isplate

- 116,84 kn od 02.07.2008. pa do isplate

- 152,44 kn od 02.08.2008. pa do isplate

- 144,44 kn od 02.09.2008. pa do isplate

- 109,27 kn od 02.10.2008. pa do isplate

- 69,43 kn od 02.12.2008. pa do isplate, i to do dana 31.12.2007. godine po stopi koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. do isplate s kamatama po stopi propisanoj čl. 29. stv. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.07.2015. koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

V. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 9.050,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 06. rujna2021.god. pa do isplate u skladu s odredbom članka 29 st 2 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 i 78/15), sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.“.

2. Presudom Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-1232/2021-3 od 18. svibnja 2023. suđeno je:

„I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: P-1783/19-21 od 6. rujna 2021.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. za nadoknadom troškova parničnog postupka u povodu žalbe.“.

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd-3995/2023-2 od 17. siječnja 2024., tuženiku je dopušteno podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude, zbog pravnih pitanja koja glase:

„Ima li mjesta primjeni čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07, 125/07, 79/09 i 89/09) u pojedinačnim sudskim postupcima kada je odluka nacionalnog suda u Kolektivnom postupku donesena na temelju predugovorne dokumentacije (oglasi i reklamni materijali) bez ispitivanja okolnosti u kojima su vođeni pregovori, te opsega pruženih informacija prije sklapanja ugovora, a i stav je nacionalnog suda u Kolektivnom postupku da su informacije koje su pojedini potrošači dobili tijekom pojedinačnih pregovora o sklapanju ponuđenog ugovora relevantne samo za pojedinačni odnos između banke i određenog potrošača i da se sudovi u

Kolektivnom postupku nisu time bavili?

Smatra li se ispravnim da sud visinu potraživanja tužitelja prema tuženiku utvrđuje na način da prilikom izračuna ukupnog iznosa pretplate s osnova valutnog tečaja i/ili promjenjive kamatne stope izvrši uračunavanje iznosa koji su manje plaćeni uslijed nižeg tečaja i/ili kamatne stope?“.

4. Na temelju dopuštenja revizijskog suda tuženik je u zakonskom roku podnio reviziju zbog navedenih pravnih pitanja te je predložilo preinačiti pobijanu presudu, podredno ukinuti drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Postupajući u skladu s odredbom čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 - pročišćeni tekst, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) revizijski je sud ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

7. Revizija je osnovana.

8. Prvostupanjski sud je, nakon što je utvrdio ništetnim odredbe Ugovora o kreditu koji su stranke sklopile, u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF te u dijelu u kojem je ugovoren način promjene kamatne stope, naložio tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 8.648,08 kn s pripadajućim zateznim kamatama po osnovi utvrđenih preplata nastalih kao posljedica utvrđene ništetnosti po osnovi plaćene razlike u kamatama i iznos od 71.687,75 kn s pripadajućim zateznim kamatama po osnovi utvrđenih preplata nastalih kao posljedica utvrđene ništetnosti po osnovi valutne klauzule dok je odbio zahtjev tužitelja po osnovi tzv. potplaćenih i povlaštenih anuiteta u iznosu od 3.378,91 kn s pripadajućim zateznim kamatama.

9. Kod utvrđene ništetnosti ugovornih odredbi nižestupanjski sudovi su se pozvali na učinke presude iz spora za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. (kao i presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-2221/18 od 3. rujna 2019.), te odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. (kao i presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015.) kojima je utvrđeno postupanje suprotno odredbama čl. 81. i 84. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03 - dalje: ZZP/03), odnosno od 7. kolovoza 2007. suprotno odredbama čl. 96. i 99. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ , broj 79/07,125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 58/13 i 41/14 - dalje: ZZP/07) i odredbama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 - dalje: ZOO).

9.1. Ujedno su nižestupanjski sudovi prihvatili tužbeni zahtjev na temelju pravnog shvaćanja prema kojem u naprijed navedenoj situaciji nisu dužni izvoditi dokaze predložene po tuženiku, neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj, odnosno apstraktnoj razini, s obzirom na to da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a kako je to propisano odredbom čl. 138.a ZZP/07, odnosno čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 41/14,110/15, 14/19 i 19/22 - dalje: ZZP/14) i čl. 502.c ZPP-a u svezi čl. 502.a ZPP.

10. Tuženik osporava izravnu primjenu odluka suda donesenih u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pri donošenju zaključka suda prema kojem se o odredbama potrošačkog ugovora nije pojedinačno pregovaralo, iako na tu okolnost nije proveden dokaz saslušanjem svjedoka kojeg je tuženik predložio upravo na okolnost pojedinačnog pregovaranja o navedenim odredbama (radnika tuženika ŽF i drugih personalnih dokaza, koji su prema navodima tuženika sudjelovali u postupku prije i prilikom sklapanja predmetnog ugovora). Tuženik smatra da je takvim postupanjem nižestupanjskih sudova povrijeđeno tuženikovo pravo na procesnu ravnopravnost te da takvo postupanje nije u skladu s odredbama Zakona o zaštiti potrošača.

11. U skladu s prethodno izloženim potrebno je odgovoriti na pitanje može li se tužitelj, pozivajući se na ništetnost spornih ugovornih odredbi u predmetnom postupku, pozvati na izravnu primjenu pravnih utvrđenja iz kolektivnog postupka za zaštitu prava i interesa potrošača i ne provesti u individualnom postupku dokaze predložene po tuženiku.

12. Kod odgovora na navedeno pitanje treba reći da čl. 81. ZZP/03 (čl. 96. ZZP/07) glasi:

„...ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača... (...) ...ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati...“.

U prethodno citiranom kolektivnom postupku za zaštitu prava i interesa potrošača predmet dokazivanja nisu bile obavijesti koje su dane određenim potrošačima u predugovornoj fazi sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu, zbog čega i nisu izvedeni dokazi saslušanjem radnika banaka. S druge strane, u ovom postupku, tuženik je predlagao dokaze na okolnost da je tužitelju u postupku sklapanja ugovora o kreditu davao odgovarajuće obavijesti o sadržaju spornih ugovornih odredbi. S obzirom na navedeno, predloženi dokazi su trebali biti izvedeni, jer okolnosti na koje su predloženi nisu bile predmet kolektivnog postupka, a u ovom pojedinačnom postupku predstavljaju odlučne dokaze koji bi mogli utjecati na njegov ishod i pravičnost postupka u cjelini. Iz navedenog se nesumnjivo nameće zaključak da načelo procesne ravnopravnosti koje podrazumijeva postojanje razumne mogućnosti obaju stranaka da izlože činjenice i podupru ih svojim dokazima tako da niti jednu stranku ne stavljaju u bitno lošiji položaj u odnosu na suprotnu stranku, u ovom slučaju, povrijeđeno jer je odluka suda utemeljena na zaključku da tužitelju nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama spornog ugovora o kreditu, a ta okolnost nije bila predmet utvrđivanja i dokazivanja u kolektivnom postupku, niti je o njoj tuženiku omogućeno dokazivanje u ovom pojedinačnom postupku.

13. Prema ustaljenom shvaćanju ovog suda (pravno shvaćanje iznijeto u odlukama broj Rev-120/2023-2 od 28. veljače 2023., Rev-1279/2022-2 od 14. veljače 2023., Rev- 1074/2023-2 od 23. siječnja 2024. i dr., koje je u skladu sa shvaćanjem Ustavnog suda Republike Hrvatske iznesenim u odluci toga suda broj U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022.), u postupku kolektivne zaštite od nepoštenosti ugovorne odredbe odlučuje se u okviru ostvarivanja apstraktne zaštite od nepoštenih ugovornih odredbi u kojem sud ne uzima u obzir specifičnosti konkretnog slučaja, tj. konkretnog ugovornog odnosa, dok je u postupku individualne zaštite kontrolu nepoštenosti ugovorne odredbe sud dužan raspraviti s obzirom na osobu potrošača koja je pokrenula postupak i s obzirom na sve okolnosti tog pojedinačnog slučaja, a to stoga što se stvarna ravnoteža u pravima i obvezama potrošača i trgovca uspostavlja u postupcima individualne sudske zaštite u povodu pojedinačne tužbe potrošača u kojima sud o nepoštenosti ugovorne odredbe odlučuje s obzirom na specifične okolnosti pojedinačnog slučaja. Stoga je tuženik mogao tvrditi, te da mu je sud morao omogućiti dokazivanje da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu (unatoč tome što ih nisu utvrdile konkretnim formularnim ili standardnim ugovorom) na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredbi na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora. Kada banci ne bi bilo omogućeno dokazivanje da je određenom potrošaču u postupku sklapanja konkretnog ugovora o kreditu dala odgovarajuće obavijesti o spornim odredbama, unatoč tome što je na njoj teret dokazivanja te okolnosti, tada bi se odluka suda o nepoštenosti (ništetnosti) tih odredbi, zbog povrede prava potrošača na obaviještenost, kao odlučnoj okolnosti za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva u pojedinačnim potrošačkim sporovima, temeljila na pravnoj presumpciji, koja ni u jednom sudskom postupku nije utvrđena, jer tuženiku nije omogućeno dokazivanje o protivnom.

14. S obzirom na navedeno (kao odgovor na prvo pitanje koje je rješenjem ovog suda tuženiku dopušteno), osnovano revident smatra da se citiranim odredbama Zakona o zaštiti potrošača i procesnoj ravnopravnosti stranaka protivi zaključak suda da se o spornim odredbama potrošačkog ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo kada je revident predložio da se na okolnost obavijesti koje su dane određenom potrošaču prije sklapanja ugovora o kreditu saslušaju određeni svjedoci, između kojih je i radnica tuženika koja je sudjelovala u sklapanju predmetnog ugovora, a sud je odbio taj dokazni prijedlog tuženika.

15. U konkretnom slučaju tuženik je predložio saslušati svjedoke upravo na okolnost pojedinačnog pregovaranja o navedenim odredbama te je osporio izravnu primjenu utvrđenja iz presuda donesenih u kolektivnom postupku za zaštitu prava i interesa potrošača, dok su nižestupanjski sudovi odbili provesti navedeni dokaz pozivom na učinke iz presude donesene u kolektivnom sporu i neadekvatnost dokaza, čime su takvim postupanjem povrijedili tuženikovo pravo na procesnu ravnopravnost i pravilnu primjenu citiranih odredbi Zakona o zaštiti potrošača.

16. Nadalje, prilikom dosude preplaćenih iznosa tužbeni zahtjev je prihvaćen na temelju prihvaćenog nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje Goranke Šmer Maraš i to izračuna sačinjenog bez umanjenja za iznose manje plaćenih anuiteta u razdoblju kada je ugovoreni tečaj CHF bio niži od tečaja CHF u trenutku sklapanja ugovora o kreditu te je tuženikov prigovor radi prijeboja odbijen. Stoga je u ovoj fazi postupaka sporno i treba li sud prilikom dosude preplaćenih iznosa uvijek izvršiti umanjivanje za tzv. potplaćene iznose odnosno negativne tečajne razlike.

17. Tuženik je izjavio prigovor radi prijeboja smatrajući da Ugovor o kreditu, nakon utvrđenja djelomične ništetnosti njegovih odredaba, treba gledati kao cjelinu i obje ugovorne strane tretirati na jednak način. To praktično znači da je od ukupno zatraženog iznosa na ime preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe CHF o valutnoj klauzuli trebalo odbiti iznose tzv. negativnih tečajnih razlika nastalih u razdoblju kada je ugovoreni tečaj CHF bio niži od tečaja CHF u trenutku sklapanja ugovora o kreditu.

18. Prema pravnom shvaćanju izraženom u odluci proširenog vijeće ovoga suda u predmetu broj Rev-549/2023-4 od 18. prosinca 2023. sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK - CHF bio manji od tečaja HRK - CHF u trenutku sklapanja ugovora o kreditu samo u slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva.

19. Kako je u konkretnom slučaju tuženik izjavio prigovor radi prijeboja i predložio izvođenje dokaza na tu okolnost, nižestupanjski su sudovi pogrešno odbili dokazne prijedloge tuženika predložene na tu okolnost. posljedično čemu je izostalo i utvrđenje visine tzv. negativnih tečajnih razlika za koje je eventualno potrebno umanjiti zatraženi iznosa na ime preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti.

20. Stoga je (kao odgovor na drugo postavljeno pitanje) prilikom odlučivanja o zahtjevu tužitelja za isplatu preplaćenih iznosa kao posljedice utvrđene ništetnosti, potrebno raspraviti i tuženikov prigovor radi prijeboja kako u pogledu osnove tako i u pogledu visine, te u skladu s konkretnim utvrđenjem odlučiti o njegovoj osnovanosti.

21. S obzirom na to da nižestupanjski sudovi, zbog pogrešnog pravnog pristupa, nisu izveli gore navedene dokaze (saslušanje svjedoka predloženih po tuženiku i financijsko vještačenje po tuženikovom prigovoru radi prijeboja), a posljedično tome i utvrdili sve relevantne činjenice, nema uvjeta za preinaku pobijane presuda pa je valjalo presude sudova nižeg stupnja ukinuti, primjenom odredbe čl. 395. st. 2. ZPP. U nastavku postupka potrebno je utvrditi činjenice odlučne za primjenu materijalnog prava u smislu izloženog pravnog shvaćanja ovog suda, nakon čega će biti moguće donijeti pravilnu i zakonitu odluku u ovom sporu.

22. Ukinuta je i odluka o troškovima postupka, jer se za sada neizvjestan uspjeh stranaka u sporu, a o troškovima revizijskog postupka odlučit će se konačnom odlukom (čl. 166. st. 3. ZPP).

Zagreb, 4. lipnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa