REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Anđe Ćorluka, predsjednice vijeća te Snježane Oset i Goranke Ratković, članica vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice Koraljke Polak Medaković, zapisničarke u prekršajnom postupku protiv okrivljene FN i dr., zbog prekršaja iz članka 22. stavak 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (Narodne novine broj 70/17., 126/19., 84/21. i 114/22.), odlučujući o žalbama okrivljene FN i okrivljenog JN podnesenima protiv presude Općinskog suda u Varaždinu broj Pp-1803/2022 od 24. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 4. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbijaju se kao neosnovane žalbe okrivljene FN i okrivljenog JN te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

III. Na temelju članka 138. stavak 2. točka 3.c Prekršajnog zakona (Narodne novine broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okrivljena FN i okrivljeni JN obvezuju se naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 (pedeset) eura, svaki, u roku 15 dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Varaždinu broj Pp-1803/2022 od 24. travnja 2023., okrivljena FN i okrivljeni JN proglašeni su krivima zbog prekršaja iz članka 22. stavak 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, te je uz primjenu odredbe članka 37. Prekršajnog zakona okrivljena FN kažnjena s novčanom kaznom od 200,00 eura, a okrivljeni JN s novčanom kaznom od 100,00 eura, uz pogodnost plaćanja dvije trećine kazne. Na ime troškova prekršajnog postupka dužni su platiti paušalni iznos od 26,00 eura, svaki.

2. Protiv te presude pravodobne žalbe podnijeli su okrivljena FN po svojoj braniteljici Martini Križanić, odvjetnici iz Varaždina, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava i okrivljeni JN po svojoj braniteljici Davorki Kovač, odvjetnici iz Varaždina, pobijajući je po svim zakonom dopuštenim osnovama.

3. Žalbe nisu osnovane.

4. Ovaj sud, sukladno odredbi članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu u dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelji navode, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

5. Okrivljeni JN prvostupanjsku presudu pobija zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, međutim, budući istaknuti žalbeni osnov ničim nije konkretiziran, na istoga nije moguće odgovoriti osom ponoviti da bitne povrede odredaba prerkšajnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti nisu utvrđene.

6. Žalitelji su nezadovoljni utvrđenim činjeničnim stanjem, smatrajući svaki u okviru svoje krivnje da nije dokazano da bi počinili terećeni prekršaj, a time je i pogrešno primijenjeno materijalno prekršajno pravo. Činjenično stanje u predmetnom postupku prvostupanjski sud utvrdio je analizom i ocjenom obrana okrivljenika, analizom i ocjenom njihova suočenja, te ocjenom dokumentacije priležeće spisu. Po provedenom dokaznom postupku nedvojbeno je utvrđeno da su se u njihovom ponašanju ostvarila sva zakonska obilježja prekršaja iz članka 22. stavak 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji prekršaj su i proglašeni krivima. Žalitelji ne negiraju inkriminirani događaj, detaljno opisujući sve što se unutar dinamike događaja stavlja na teret onome drugome, dok svoj doprinos inkriminaciji umanjuju. Međutim, prvostupanjski sud postupajući sukladno odredbi članka 88. stavak 2. Prekršajnog zakona, slobodno ocijenivši provedene dokaze, daje jasne razloge za odluku o krivnji oba žalitelja. Takvo obrazloženje prihvaća i ovaj sud, a žalbenim navodima činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, kao i pravna oznaka djela prekršaja nije dovedena u pitanje.

7. Okrivljenoj FN se odgovara da imajući u vidu njezinu obranu u kojoj tek ublažavajući svoj doprinos pokušava ishoditi za sebe povoljnu odluku, nema nikakve osnove da bi se rezultat dokaznog postupka podveo pod načelo „in dubio pro reo“, što je ustvari jedini istaknuti žalbeni navod u okviru pobijanja presude zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Okrivljenom SN se pak odgovara da je prvostupanjski sud itekako uzeo u obzir ukupnu obiteljsku dinamiku, okolnosti oko svih drugih postupaka koje vode okrivljenici nakon prestanka izvanbračne zajednice, naročito onih vezanih u zajedničko dijete, ali u okviru kazne kao poruke koju im je poslao. Nikakva osobna nezadovoljstva postupcima okrivljene FN ne mogu biti prihvatljivim razlogom da on u svojim postupcima ostvari zakonska obilježja nasilja u obitelji.

8. U odnosu na kaznu, ovaj sud prihvaća sva utvrđenja prvostupanjskog suda vezano uz oba žalitelja. Jasnom distinkcijom između okrivljene FN i okrivljenog JN, prvostupanjski sud je valjano ocijenio okolnosti prekršaja i količinu protupravnosti u njihovu postupanju, ali s druge strane i svu obiteljsku dinamiku te međusobna nezadovoljstva i nesređenosti, primijenivši odredbe o ublažavanju kazne u odnosu na oba žalitelja. Novčanim kaznama u gotovo simboličnoj mjeri, imajući u vidu da je Zakonom o zaštiti od nasilja u obitelji za prekršaj iz članka 22. stavak 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji propisano kažnjavanje novčanom kaznom od najmanje 920,00 eura ili kaznom zatvora u trajanju od najmanje 45 dana, prvostupanjski sud žaliteljima daje priliku da u zakonitim procedurama riješe nesređene međusobne odnose, prvenstveno na dobrobit zajedničkog djeteta, kako se više nikada ne bi doveli u situaciju da u nazočnosti djeteta ispolje ponašanja koja su zakonom opisana kao nasilje u obitelji.

9. Imajući u vidu navedeno, žalbenim navodima okrivljene FN i okrivljenog JN niti izrečene kazne niti odluka o troškovima postupka nije dovedena u pitanje i nema mjesta njezinu daljnju smanjenju odnosno izostanku obveze plaćanja troškova postupka.

10. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točka 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna svota određena je u skladu s odredbom članka 138. stavak 3. Prekršajnog zakona, te okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka, a s obzirom na složenost i trajanje postupka.

11. Imajući sve navedeno u vidu, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 4. lipnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Koraljka Polak Medaković, v.r.

Anđa Ćorluka, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Varaždinu u 8 ovjerenih prijepisa.