Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-5308/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Roberta Završkog, predsjednika vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Goranke Ratković, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. ČG, zbog prekršaja iz čl. 22. st. 6. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj: 70/17, 126/19, 84/21, 114/22 i 47/23), odlučujući o žalbi okr. ČG, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji, broj: Pp-554/2025 od 17. travnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 4. lipnja 2025.,

p r e s u d i o j e :

I Odbija se kao neosnovana žalba okr. ČG i potvrđuje prvostupanjska presuda.

II Na temelju čl. 139. st. 6. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22, dalje: PZ), okr. ČG se oslobađa obveze naknade troška žalbenog prekršajnog postupka iz čl. 138. st. 2. t. 3.c) PZ-a.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okr. ČG proglašena je krivom zbog prekršaja iz čl. 22. st. 6. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanog u izreci pobijane presude za koji prekršaj je okrivljenici na temelju istog propisa, izrečena novčana kazna 2.500,00 eura u koju kaznu je okrivljenici uračunato vrijeme lišenja slobode kao 79,64 eura pa je okrivljenici ostalo za platiti 2.420,36 eura uz pogodnost dvotrećinskog plaćanja novčane kazne u roku od 30 dana, te je odlučeno da je dužna naknaditi trošak prekršajnog postupka od 20,00 eura.

1.1. Istom presudom je okrivljenici na temelju čl. 16. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji izrečena zaštitna mjera zbrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja SG u trajanju od tri mjeseca te joj se ne smije približiti na udaljenost manju od stotinu metara u svim okolnostima i na svakom mjestu.

1.2. Nadalje, tom presudom je na temelju čl. 18. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji okrivljenici izrečena i zaštitna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu u trajanju od tri mjeseca.

2. Protiv te presude okr. ČG je pravodobno podnijela žalbu, iz svih žalbenih osnova, predlažući usvojiti žalbu, preinačiti presudu i osloboditi okrivljenicu optužbe, odnosno, ublažiti joj novčanu kaznu.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih okrivljenica pobija prvostupanjsku presudu, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

5. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. PZ-a okrivljenica ističe proturječje između izreke i obrazloženja. Međutim, razmotrivši obrazloženje i izreku pobijane presude, ovaj sud je utvrdio da se ne radi ni o kakvim nedostacima presude koje bi imale karakter apsolutno bitne povrede odredaba prekršajnog postupka. Naime, iz izreke pobijane presude jasno proizlazi zakonsko obilježje prekršaja za koji je okrivljenica proglašena krivom, te je prvostupanjski sud, postupajući sukladno odredbi čl. 183. st. 1. t. 1. PZ-a u izreci jasno opisao samu radnju izvršenja okrivljenice i odlučne činjenice kojima je utvrđen identitet gore navedenog prekršaja, dok je u obrazloženju iznio jasne razloge o odlučnim činjenicama koje ne proturječe izreci pa izreka presude nije suprotna razlozima iznesenim u presudi, te nije počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka.

6. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, okrivljenica u žalbi u bitnome ističe da njena krivnja nije ničim dokazana osim iskazom RG, njene majke, koji nije istinit već usmjeren na to da se okrivljenica liječi od ovisnosti o alkoholu, te je suprotan obrani okrivljenice koju je potvrdio i svjedok ĐG, okrivljeničin sin. Dalje navodi da je sve bila obiteljska nesuglasica zbog njene ovisnosti o alkoholu kojeg je konzumirala i predmetne zgode, a kada ju je majka fizički i verbalno napala, još više je nastavila piti alkohol. Ističe da je izrečena novčana kazna previsoka jer je bez primanja, živi kod prijateljice gdje plaća režije, od predmetnog dana više nije pila alkohol te se pokušava dovesti u red. Aktivno se samoinicijativno podvrgnula liječenju od ovisnosti o alkoholu, teško je narušenog zdravlja te dostavlja medicinsku dokumentaciju i moli ublažavanje novčane kazne ukoliko se utvrdi njena krivnja.

6.1. Međutim, suprotno žalbenim navodima, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i to nakon što je prethodno izveo potrebne dokaze koje je prihvatio i pravilno ocijenio.

6.2. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski je sud opravdano na temelju iskaza ispitanih svjedoka RG okrivljeničine majke i žrtve koja je detaljno opisala kako je okrivljenica ponovno počinila psihičko nasilje prema njoj, te ĐG koji je, iako nije čuo riječi između okrivljenice i bake, čuo galamu i svađu te je rekao baki RG da nazove policiju jer se zbog okrivljeničine „sklonosti uzimanju alkoholnih pića takve stvari često događaju u njihovoj kući“, imao dovoljno osnova za zaključak da je okrivljenica ponovila nasilje u obitelji prema svojoj majci, osobi starije životne dobi. Iskaze navedenih svjedoka je prvostupanjski sud pravilno doveo u međusobni odnos te ih prihvatio kao neposredno uvjerljive i vjerodostojne, međusobno podudarajuće, neovisno o tome što ĐG nije naveo riječi kojima je okrivljenica očito uznemirila i povrijedila žrtvu nasilja RG.

6.3. Stoga okrivljenica bezuspješno u žalbi pokušava obezvrijediti iskaze ispitanih svjedoka, relativizirajući iskaz ĐG i ocjenjujući ga podudarajući s njenom obranom. Po ocjeni ovog suda, okrivljenica u žalbi preocjenjuje izvedene dokaze, na način da ih tumači drugačije od ocijene prvostupanjskog suda, a koju ovaj sud drži pravilnom. Provedene dokaze prvostupanjski sud je, sukladno odredbi čl. 88. st. 2. PZ-a, slobodno cijenio, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak o krivnji na strani okrivljenice. Odluku o krivnji prvostupanjski sud je valjano, detaljno i argumentirano obrazložio i dao u svemu prihvatljive razloge, koje razloge prihvaća i ovaj sud.

6.4. Iz sadržaja žalbe, vidljivo je da žaliteljica u odnosu na žalbenu osnovu povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava zapravo ističe tzv. posrednu povredu materijalnog prekršajnog prava, koja bi proizlazila iz pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pa se, dakle, ne radi o samostalnoj žalbenoj osnovi iz čl. 194. t. 2. PZ-a, jer žaliteljica uopće ne iznose razloge zbog kojih smatra da bi bile počinjene povrede materijalnog prekršajnog prava. Stoga, žalba ni u tom dijelu nije osnovana.

7. Razmotrivši odluku o novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. PZ-a, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, te je okrivljenici za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu primjerenu težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenice i svrsi kažnjavanja iz čl. 6. i čl. 32. PZ-a. Po ocjeni ovog suda izrečena novčana kazna primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja jer je izrečena prije svega blaža vrsta kazne – novčana kazna i to u najmanjem iznosu novčane kazne propisane za prekršaj iz čl. 22. st. 6. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (od 2.500,00 eura do visine općeg maksimuma 6.630 eura), budući da je za taj prekršaj propisana kao teža kazna, kazna zatvora od najmanje 80 dana (do najviše 90 dana). Iz navedenog je evidentno da je prvostupanjski sud dovoljno uzeo u obzir i sve olakotne okolnosti na strani okrivljenice, a suprotno žalbenim navodima. Imajući u vidu da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja zbog općeprihvaćene „nulte stope“ tolerancije na nasilje te da nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti kao nužna pretpostavka za izricanje novčane kazne ispod zakonom propisanog posebnog minimuma, u konkretnom slučaju nema osnove za primjenu instituta ublažavanja kazne jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem kako se to sugerira u žalbi te su navodi žalbe u pogledu financijske situacije, dovoljno cijenjeni u njenu korist i izricanjem najniže zakonom propisane kazne te nemaju utjecaja na visinu izrečene novčane kazne. Pravilno je prvostupanjski sud uračunao u izrečenu novčanu kaznu vrijeme koje je okrivljenica provela u lišenju slobode kao i ukazao na pogodnost plaćanja dvotrećinskog iznosa novčane kazne u navedenom roku.

8. Iako okrivljenica u žalbi ne pobija presudu zbog izrečenih zaštitnih mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja te obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu, sama žalba podnesena zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, a temeljem odredbe čl. 202. st. 5. PZ-a, sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, dakle, izrečenim zaštitnim mjerama. Stoga je ovaj sud razmotrio odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilje RG i smatra da je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da se takvom mjerom ostvaruje svrha zaštitnih mjera iz čl. 51. PZ-a i čl. 12. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, odnosno, otklanjaju uvjeti koji omogućavaju ili poticajno djeluju na okrivljenicu da počini novi prekršaj. Isto tako se njom otklanja ugroženost žrtve nasilja u obitelji te je tako izrečena zaštitna mjera razmjerna težini počinjenog prekršaja, prekršaja koji se mogu očekivati, kao i sa stupnjem počiniteljičine opasnosti, sukladno čl. 51.a PZ-a.

8.1. Nadalje, razmatrajući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu, ovaj sud smatra da je pravilno prvostupanjski sud na temelju prihvaćenih iskaza ispitanih svjedoka RG okrivljeničine majke i ĐG okrivljeničinog sina, zaključio da je okrivljenica sklona uznemiravanju majke pod odlučujućim djelovanjem ovisnosti o alkoholu (višekratno osuđivana za isti prekršaj), zbog čega postoji realna opasnost da će, ukoliko se od te ovisnosti ne odvikne, nastaviti s činjenjem prekršaja nasilja u obitelji. Po stavu ovog suda, za izricanje zaštitne mjere obveznog liječenja od ovisnosti (alkohola ili droga) u prekršajima iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, nije nužno u svakom slučaju provesti vještačenje, ukoliko je sud utvrdio sve odlučne činjenice za primjenu zaštitne mjere liječenja od ovisnosti i bez provođenja vještačenja, kao što je u konkretnom slučaju to utvrdio svjedočenjem članova obitelji o okrivljeničinom prekomjernom uzimanju alkohola, a što je i sama okrivljenica potvrdila.

8.2. Stoga, ovaj sud prihvaća sva utvrđenja prvostupanjskog suda, smatrajući da je u konkretnom slučaju nužno okrivljenici izreći predmetnu mjeru i radi otklanjanja uvjeta koji poticajno djeluju na počinjenje novog prekršaja, ali i radi zaštite sigurnosti žrtve nasilja u obitelji. Iz tog razloga je izrečena zaštitna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu na zakonu osnovana te je prvostupanjski sud je dao valjane razloge i za njenu primjenu, a trajanje je odmjereno u skladu s čl. 53. PZ-a pa i ovaj sud smatra, da će se primjenom ove mjere postići svrha zaštitnih mjera iz čl. 51. PZ-a i čl. 12. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

9. Na temelju odredbe čl. 139. st. 6. PZ-a, a u vezi s odredbom čl. 138. st. 2. t. 3. c) PZ-a, koja predviđa da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, ovaj sud je okrivljenicu oslobodio obveze plaćanja paušalnog iznosa troška ovog žalbenog postupka, imajući u vidu njeno imovno stanje te smatrajući da bi plaćanje paušalnih troškova žalbenog postupka utjecalo na njenu egzistenciju.

10. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 203. st. 1. PZ-a, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 4. lipnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Robert Završki, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Vinkovcima u 4 otpravaka: za spis, okrivljenicu, žrtvu i tužitelja.