Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-2270/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Sanji Joka Umićević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HEP ELEKTRA d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 43965974818, zastupanog po punomoćniku Dušku Vučevcu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika GŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv- 1498/2022-12 od 3. siječnja 2025., dana 4. lipnja 2025.
r i j e š i o j e
I. Uvažava se žalba tužitelja HEP ELEKTRA d.o.o., preinačava rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-1498/2022-12 od 3. siječnja 2025. u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 38,16 EUR, i rješava:
Nalaže se tuženiku GŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknaditi tužitelju HEP ELEKTRA d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 43965974818, trošak postupka u iznosu od 38,16 EUR, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana 4. lipnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
II. Odbija se žalba tužitelja HEP ELEKTRA d.o.o. kao djelomično neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv- 1498/2022-12 od 3. siječnja 2025. u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 11,61 EUR.
Obrazloženje
1. Rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv- 1498/2022-12 od 3. siječnja 2025. ukinut je u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Branka Jakića, poslovni broj Ovrv-2288/2021 od 25. svibnja 2021. te je utvrđeno da je tužba u ovom parničnom predmetu povučena.
2. Protiv prvostupanjskog rješenja u dijelu u kojem nije prihvaćen njegov zahtjev za naknadu troška ovršnog postupka u iznosu od 49,77 EUR žalbu je podnio tužitelj zbog bitne povrede parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Tužitelj smatra da je prvostupanjski sud pravilno ukinuo platni nalog u dijelu koji se odnosi na glavno potraživanje u iznosu od 71,24 EUR (536,79 kn), budući da je tužitelj povukao tužbu u tom dijelu jer je tuženik podmirio navedeno potraživanje nakon pokretanja predmetnog postupka. Međutim, tužitelj ističe da prvostupanjski sud je neosnovano ukinuo platni nalog u odnosu na trošak ovršnog postupka u iznosu od 49,77 EUR. Drugim riječima, kako je tužitelju podmiren dug nakon pokretanja postupka, tužitelj ima pravo na naknadu troškova nastalih u tijeku postupka. Ističe da je dostavio relevantnu dokumentaciju iz koje proizlazi da je glavnica podmirena nakon pokretanja postupka. Predlaže preinačiti pobijano rješenje na način da se održi na snazi platni nalog u odnosu na trošak ovršnog postupka. Podredno predlaže ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
3. Tuženik je podnio odgovor na žalbu. U bitnom ističe da su sva njegova dugovanja prema tužitelju podmirena.
4. Žalba tužitelja je djelomično osnovana.
5. Prilikom ispitivanja pobijanog rješenja i postupka koji mu je prethodio nije utvrđeno da je prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, - dalje: ZPP), a na što ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi odredbe čl. 381. ZPP-a.
6. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, nije utvrđena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući da prvostupanjsko rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka rješenja je razumljiva i ne proturječi sama sebi ili razlozima rješenja, a rješenje sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama.
7. Iz stanja spisa proizlazi:
- da je tužitelj, dana 12. travnja 2021., podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, a radi dugovanja koje ima prema tuženiku u iznosu od 71,24 EUR (536,79 kn)
- da je javni bilježnik Branko Jakić, temeljem navedenog prijedloga, donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, poslovni broj Ovrv-2288/2021, a koje rješenje je donio dana 25. svibnja 2021.
- da je navedeno rješenje doneseno radi namirenja glavnog potraživanja u iznosu od 71,24 EUR, zajedno s troškovima postupka u iznosu od 49,77 EUR (375,00 kn)
- da je protiv rješenja o ovrsi tuženik podnio prigovor
- da je postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga pred prvostupanjskim sudom, i to rješenjem prvostupanjskog suda od 12. travnja 2023.
- da je tužitelj, dana 21. travnja 2023., podneskom obavijestio prvostupanjski sud kako je tuženik, dana 8. lipnja 2021., podmirio glavnicu u iznosu od 71,24 EUR te da povlači tužbu u odnosu na glavno potraživanje, ali da ostaje kod zahtjeva u dijelu koji se odnosi na nepodmireni trošak ovršnog postupka u iznosu od 49,77 EUR (list 28-29 spisa)
- da je prvostupanjski sud donio pobijano rješenje kojim je ukinuo platni nalog u cijelosti te utvrdio da se tužba smatra povučenom
8. Prije svega, valja istaknuti kako je pravilno prvostupanjski sud ukinuo u cijelosti platni nalog, dakle i u odnosu na trošak ovršnog postupka, budući da se platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom (ili rješenjem) kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga, zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka. Navedeni stav proizlazi iz Zaključka br. 3. sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. Dakle, prilikom odlučivanja o osnovanosti potraživanja iz platnog naloga, potrebno je ukinuti platni nalog u odnosu na trošak ovršnog postupka te o trošku ovršnog postupka valja odlučiti kao o parničnom trošku.
9. Kako je tužitelj naveo da povlači tužbeni zahtjev u skladu s izvršenom uplatom tuženika u iznosu od 71,24 EUR, ali je i dalje zahtijevao naknadu ovršnog troška, prvostupanjski sud je pravilno ukinuo u cijelosti platni nalog i utvrdio da je tužba povučena. Međutim, prvostupanjski sud je propustio odlučiti o ovršnom trošku kao o parničnom trošku, tj. nije odlučio o zahtjevu tužitelja za naknadu troška ovršnog postupka, navodeći da ne može sa sigurnošću utvrditi da je tuženik glavno potraživanje podmirio prije pokretanja postupka.
10. Dakle, prvostupanjski sud nije odlučio o zahtjevu tužitelja koji se odnosi na nepodmireni trošak ovršnog postupka u iznosu od 49,77 EUR, smatrajući da ne može sa sigurnošću zaključiti da je tuženik utuženo potraživanje podmirio nakon podnošenja tužbe, odnosno prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave. Ovdje valja istaknuti da, prilikom odluke suda da se ukida platni nalog i odluke kojom se utvrđuje da je tužba povučena, sud je dužan odlučiti o naknadi parničnog troška ukoliko su stranke postavile takav zahtjev, a nužno je prethodno utvrditi činjenice odlučne za to koja od stranaka je dužna naknaditi troškove postupka drugoj strani.
11. Tužitelj u žalbi osnovano upućuje na žalbeni razlog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Naime, tužitelj je, prilikom povlačenja tužbe u odnosu na glavnicu u iznosu od 71,24 EUR, dostavio karticu analitičkog knjigovodstva (list 30 spisa) iz koje je razvidno da je tuženik platio glavnično potraživanje dana 8. lipnja 2021. S obzirom na to da je prijedlog za ovrhu podnesen dana 12. travnja 2021., tuženik je glavnicu podmirio nakon pokretanja predmetnog postupka. Nadalje, tužitelj osnovano ističe da tuženik nije osporavao istinitost njegove kartice analitičkog knjigovodstva niti dostavio neki drugi dokaz iz kojeg bi proizlazilo da je glavnično potraživanje podmireno prije pokretanja postupka.
12. Člankom 158. st. 1. ZPP-a propisano je da tužitelj koji povuče tužbu ili se odrekne tužbenog zahtjeva dužan je tuženiku naknaditi troškove postupka. Međutim, stavkom 2. istog članka je predviđena iznimka od navedenog pravila u slučaju da ako je tužitelj povukao tužbu ili se odrekao tužbenog zahtjeva odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja ili zbog drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku, troškove postupka dužan je tužitelju naknaditi tuženik.
13. S obzirom na to da je tužitelj povukao tužbu zato što je tuženik udovoljio njegovom zahtjevu, a uplatu je tuženik izvršio nakon podnošenja prijedloga za donošenje rješenja o ovrsi, tuženik je dužan tužitelju naknaditi troškove postupka u smislu članka 158. stavak 2. ZPP-a.
14. S obzirom na sve navedeno, valjalo je odlučiti o tužiteljevom zahtjevu za naknadu troška parničnog postupka. Dakle, temeljem odredbe čl. 158. st. 2. i čl. 155. ZPP uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23, dalje u tekstu: Tarifa) odlučeno je o zahtjevu tužitelja za naknadom parničnog troška. Tužitelj ima pravo na naknadu sljedećeg troška parničnog postupka: trošak sastava ovršnog prijedloga u iznosu od 19,91 EUR prema Tbr 11.2., uvećano za PDV od 25%, svekupno iznos od 24,89 EUR. Tužitelj ima pravo i na trošak naknade javnog bilježnika u iznosu od 13,27 EUR, a koja naknada je obračunata u skladu s čl. 5. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku („Narodne novine“ broj: NN 9/2021, dalje u tekstu: Pravilnik). S obzirom na navedeno, tuženik je dužan nadoknaditi tužitelju trošak postupka u ukupnom iznosu od 38,16 EUR, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove drugostupanjske odluke, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a.
15. Tužitelj nema pravo na naknadu materijalnog troška u iznosu od 3,98 EUR, uvećano za PDV od 25%, sveukupno iznos od 4,98 EUR, kao niti na trošak daljnje dostave u iznosu od 6,63 EUR, budući da nije dokazao da su mu ti troškovi nastali u smislu čl. 219 st. 1. ZPP. S obzirom na navedeno, tuženik nije dužan nadoknaditi tužitelju trošak u iznosu od 11,61 EUR.
16. Slijedom svega navedenog, primjenom odredbe čl. 380. st. 3. ZPP-a, odlučeno je kao u točki I. stavku 1. izreke drugostupanjskog rješenja i usvojen je zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 38,16 EUR, a primjenom odredbe čl. 380. st. 2. ZPP-a, odlučeno je kao u točki II. izreke drugostupanjskog rješenja i potvrđeno prvostupanjsko rješenje u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 11,61 EUR.
U Zagrebu, 4. lipnja 2025.
Sutkinja:
Sanja Joka Umićević
