Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-460/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Verice Perić- Aračić kao predsjednice vijeća, Josite Begović kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Srđana Kuzmanića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice CŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnici Sonji Dušić-Poljak, odvjetnici iz Koprivnice, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., OIB: 02535697732, Radnička cesta 50, Zagreb, zastupane po punomoćnici Maji Čuljak, odvjetnici iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P-265/2023-32 od 24. travnja 2024., u sjednici održanoj 4. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I.Žalba tuženika se odbija kao neosnovana i presuda Općinskog suda u Koprivnici posl.br. P-265/2023-32 od 24. travnja 2024. se potvrđuje.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbe.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 7. Ugovora o kreditu br. 9012159803, od 12. prosinca 2006. g. sklopljenog između tužiteljice CŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i tuženika Privredna banka Zagreb d.d., Radnička cesta 50, Zagreb, OIB: 02535697732, u kojem je iskazana u valuti švicarski franak, a koja glasi: „Kredit u iznosu od 55.700,00 CHF i kamata iz točke 4. ovog Ugovora, otplaćuju se u 240 jednakih mjesečnih anuiteta, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ovog Ugovora“.

II. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., Radnička cesta 50, Zagreb, OIB: 02535697732 da tužiteljici CŠ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 13.182,25 € sa zakonskom zateznom kamatom koja se obračunava:

- za razdoblje do 31. srpnja 2015. g., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećana za 5 postotnih poena,

- za razdoblje od 01. kolovoza 2015. g. do 31. prosinca 2022. g., po stopi koja se plaća na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena, koju kamatu utvrđuje HNB, te

- za razdoblje od 01. siječnja 2023. g. do 31. prosinca 2023., po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za 3 postotna poena,

- za razdoblje od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, i to na svaki pojedinačni novčani iznos od isplate anuiteta kako slijedi:

na iznos od 33,46 EUR počevši od 31. ožujak 2009. pa do konačnog plateža na iznos od 20,99 EUR počevši od 30. travanj 2009. pa do konačnog plateža na iznos od 20,99 EUR počevši od 31. svibanj 2009. pa do konačnog plateža na iznos od 20,99 EUR počevši od 30. lipanj 2009. pa do konačnog plateža na iznos od 20,99 EUR počevši od 31. srpanj 2009. pa do konačnog plateža na iznos od 20,99 EUR počevši od 31. kolovoz 2009. pa do konačnog plateža na iznos od 20,99 EUR počevši od 30. rujan 2009. pa do konačnog plateža na iznos od 20,99 EUR počevši od 31. listopad 2009. pa do konačnog plateža na iznos od 20,99 EUR počevši od 30. studeni 2009. pa do konačnog plateža na iznos od 59,92 EUR počevši od 31. prosinac 2009. pa do konačnog plateža na iznos od 20,99 EUR počevši od 31. siječanj 2010. pa do konačnog plateža na iznos od 20,99 EUR počevši od 28. veljača 2010. pa do konačnog plateža na iznos od 20,99 EUR počevši od 31. ožujak 2010. pa do konačnog plateža na iznos od 20,99 EUR počevši od 30. travanj 2010. pa do konačnog plateža na iznos od 20,99 EUR počevši od 31. svibanj 2010. pa do konačnog plateža na iznos od 20,99 EUR počevši od 30. lipanj 2010. pa do konačnog plateža na iznos od 20,99 EUR počevši od 31. srpanj 2010. pa do konačnog plateža na iznos od 20,99 EUR počevši od 31. kolovoz 2010. pa do konačnog plateža na iznos od 20,99 EUR počevši od 30. rujan 2010. pa do konačnog plateža na iznos od 43,55 EUR počevši od 31. listopad 2010. pa do konačnog plateža na iznos od 44,24 EUR počevši od 30. studeni 2010. pa do konačnog plateža na iznos od 100,73 EUR počevši od 31. prosinac 2010. pa do konačnog plateža na iznos od 58,94 EUR počevši od 31. siječanj 2011. pa do konačnog plateža na iznos od 17,62 EUR počevši od 30. lipanj 2011. pa do konačnog plateža na iznos od 72,18 EUR počevši od 31. srpanj 2011. pa do konačnog plateža na iznos od 95,90 EUR počevši od 31. kolovoz 2011. pa do konačnog plateža na iznos od 88,50 EUR počevši od 30. rujan 2011. pa do konačnog plateža na iznos od 77,27 EUR počevši od 31. listopad 2011. pa do konačnog plateža na iznos od 77,27 EUR počevši od 30. studeni 2011. pa do konačnog plateža na iznos od 77,27 EUR počevši od 31. prosinac 2011. pa do konačnog plateža na iznos od 111,90 EUR počevši od 31. siječanj 2012. pa do konačnog plateža na iznos od 85,36 EUR počevši od 29. veljača 2012. pa do konačnog plateža na iznos od 127,75 EUR počevši od 31. ožujak 2012. pa do konačnog plateža na iznos od 86,62 EUR počevši od 30. travanj 2012. pa do konačnog plateža na iznos od 86,62 EUR počevši od 31. svibanj 2012. pa do konačnog plateža na iznos od 96,74 EUR počevši od 30. lipanj 2012. pa do konačnog plateža na iznos od 96,74 EUR počevši od 31. srpanj 2012. pa do konačnog plateža na iznos od 96,74 EUR počevši od 31. kolovoz 2012. pa do konačnog plateža na iznos od 96,74 EUR počevši od 30. rujan 2012. pa do konačnog plateža na iznos od 96,74 EUR počevši od 31. listopad 2012. pa do konačnog plateža na iznos od 96,74 EUR počevši od 30. studeni 2012. pa do konačnog plateža na iznos od 96,74 EUR počevši od 31. prosinac 2012. pa do konačnog plateža na iznos od 96,74 EUR počevši od 31. siječanj 2013. pa do konačnog plateža na iznos od 95,66 EUR počevši od 28. veljača 2013. pa do konačnog plateža na iznos od 135,93 EUR počevši od 31. ožujak 2013. pa do konačnog plateža na iznos od 95,65 EUR počevši od 30. travanj 2013. pa do konačnog plateža na iznos od 95,66 EUR počevši od 31. svibanj 2013. pa do konačnog plateža na iznos od 85,04 EUR počevši od 30. lipanj 2013. pa do konačnog plateža na iznos od 85,04 EUR počevši od 31. srpanj 2013. pa do konačnog plateža na iznos od 134,15 EUR počevši od 31. kolovoz 2013. pa do konačnog plateža na iznos od 81,59 EUR počevši od 30. rujan 2013. pa do konačnog plateža na iznos od 81,59 EUR počevši od 31. listopad 2013. pa do konačnog plateža na iznos od 81,59 EUR počevši od 30. studeni 2013. pa do konačnog plateža na iznos od 81,59 EUR počevši od 31. prosinac 2013. pa do konačnog plateža na iznos od 148,31 EUR počevši od 31. siječanj 2014. pa do konačnog plateža na iznos od 73,67 EUR počevši od 28. veljača 2014. pa do konačnog plateža na iznos od 67,30 EUR počevši od 31. ožujak 2014. pa do konačnog plateža na iznos od 67,30 EUR počevši od 30. travanj 2014. pa do konačnog plateža na iznos od 67,30 EUR počevši od 31. svibanj 2014. pa do konačnog plateža na iznos od 9.229,03 EUR počevši od 23. srpanj 2014. pa do konačnog plateža sve to u roku od 15 dana.

III. Utvrđuje se da ne postoji potraživanje tuženika prema tužiteljici istaknuto radi prebijanja u cijelosti i to u visini od 1.798,38 kn/238,69 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na iznose i to:

- 13,22 kn / € od 31.1.2007 do namirenja

- 13,22 kn/ € od 28.2.2007 do namirenja

- 13,22 kn / € od 31.3.2007 do namirenja

- 13,22 kn / € od 30.4.2007 do namirenja

- 13,22 kn / € od 31.05.2007 do namirenja

- 13,22 kn/ € od 30.06.2007 do namirenja

- 13,22 kn / € od 31.07.2007 do namirenja

- 150,29 kn/ € od 31.08.2007 do namirenja

- 150,29 kn / € od 30.09.2007 do namirenja

- 150,29 kn / € od 31.10.2007 do namirenja

- 150,29 kn/ € od 30.11.2007 do namirenja

- 150,29 kn/ € od 31.12.2007 do namirenja

- 150,29 kn/ € od 31.1.2008 do namirenja

- 41,85 kn/ € od 31.3.2008 do namirenja

- 41,85 kn/ € od 30.4.2008 do namirenja

- 41,85 kn/ € od 31.5.2008 do namirenja

- 41,85 kn/ € od 30.6.2008 do namirenja

- 41,85 kn/ € od 31.7.2008 do namirenja

- 41,85 kn/ € od 31.8.2008 do namirenja

- 41,85 kn/ € od 30.9.2008 do namirenja

- 41,85 kn/ € od 31.10.2008 do namirenja

- 41,85 kn/ € od 30.11.2008 do namirenja

- 41,85 kn/ € od 28.2.2009 do namirenja

sve zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi zakonske zatezne kamate koja je do 31.12.2007 godine bila uređena čl.1 Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1.1.2008 godine do 31.7.2015 godine u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, a od 1.8.2015 do 31.12.2022 po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 1.1.2023 do namirenja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena (u ostalim odnosima) tekućom od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa do isplate odnosno namirenja.

IV. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parnične troškove u iznosu od 1.545,95 eura sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja presude 24. travnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana."

2. Ovu presudu, pravovremenom i dopuštenom žalbom, pobija tuženik radi svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP). Predlaže pobijanu presudu preinačiti i tužbu i tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu svih troškova postupka tuženiku, uključujući i troškove žalbe, podredno ukinuti presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora zahtjev je za utvrđenje ništetnom odredbe Ugovora o kreditu br. 9012159803 od 12. prosinca 2006. (dalje: Ugovor) kojom je ugovorena valutna klauzula vezana za švicarski franak (CHF), te isplata stečenog bez osnove na temelju te ništetne ugovorne odredbe zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od stjecanja pojedinih mjesečnih iznosa do isplate.

5.1. Predmet postupka je i tuženikov prigovor radi prebijanja, a vezan za otplatu kredita u manjem iznosu od početno ugovorenog zbog smanjenja tečaja CHF u odnosu na onaj koji je vrijedio prilikom realizacije Ugovora.

6. Među strankama nije bilo sporno da su zaključile Ugovor za kojeg je prvostupanjski sud utvrdio da je riječ o potrošačkom ugovoru, kojim je tuženik kao kreditor odobrio tužiteljici kao korisnici kredita, za kupnju stambenog objekta, kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 55.700,00 CHF, obračunat prema srednjem tečaju kreditora (tuženika), te da je kredit u cijelosti isplaćen.

7. Prvostupanjski je sud zaključak o ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF donio pozivajući se na odluke sudova koji su u postupku radi zaštite kolektivnih prava i interesa odlučivali o zaštiti potrošača po pitanju dviju ugovornih odredaba u ugovorima o kreditima o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a to su one o promjenjivoj kamatnoj stopi te one o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF, a koje su banke sklapale s potrošačima u određenim, konkretnim, razdobljima.

8. Riječ je o presudi Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013. koja je, u odnosu na odredbe ugovora o kreditima kojima je ugovarana valutna klauzula vezana za CHF (što je za ovaj slučaj relevantno), postala pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018, a bila je i predmetom preispitivanja Vrhovnog suda RH u predmetu Rev-2221/18 u kojem je odluka donesena 3. rujna 2019.

8.1. Navedenim presudama pravomoćno je utvrđeno da je više banaka, među kojima i tuženik, u određenim razdobljima, u koje spada i vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora, povrijedilo kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o potrošačkim kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o švicarskom franku kao valuti uz koji je vezana glavnica, a da nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (čime su banke postupile suprotno člancima 81., 82. i 90. za ovaj slučaj relevantnog Zakona o zaštiti potrošača „Narodne novine“ 96/03, dalje: ZZP 03).

9. Pozivanje na utvrđenja iz navedenih presuda sud je temeljio na članku 118. Zakona o zaštiti potrošača kojom je propisano da odluka donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

10. Prvostupanjski je sud na temelju iskaza tužiteljice utvrdio da ona nije bila dostatno informirana o tome što znači vezivanje glavnice za CHF, jer premda je ona ekonomist nije i financijaš, a takav joj je kredit bio predočen kao najpovoljniji.

11. Na temelju financijskog vještačenja prvostupanjski je sud utvrdio da bi tužiteljica otplaćujući kredit, bila dužna platiti tuženiku 13.182,25 eura manje da nije bilo promjena tečaja u odnosu na onaj početni.

12. Prvostupanjski je sud odbio tuženikov prigovor zastare navodeći da se ovdje primjenjuje opći zastarni rok od pet godina propisan odredbom članka 225. Zakona o obveznim odnosima ( Narodne novine (35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21- dalje: ZOO), da je predmetna tužba pokrenuta u smislu članka 502a. ZPP-a po kojoj se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozivati na pravno utvrđenje iz presude kojom su prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502c. ZPP-a, da je podnošenjem kolektivne tužbe u postupku koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 prekinuta zastara na temelju članka 241. ZOO/05, da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe odnosno u konkretnom slučaju od 14. lipnja 2018. kada je donesena presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod brojem Pž-6632/17, a da je tužba u ovom postupku podnesena 5. travnja 2023. godine. Pri tom je prvostupanjski sud ukazao i na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2245/17-2 iz koje proizlazi upravo takav stav.

13. Prvostupanjski je sud prihvatio zahtjev za utvrđenjem ništetnosti sporne ugovorne odredbe pozivom na članak 322. ZOO-a, a zahtjev za isplatom na temelju odredbi članaka 323., 1111. i 1115. ZOO-a kojima je propisana obveza vraćanja stečenog bez osnove, te članka 29. stavak 2. ZOO-a kojom je propisana visina zateznih kamata.

14. Prvostupanjski je sud utvrdio da tuženikov prigovor radi prebijanja nije osnovan jer nije imovina tuženika prešla u imovinu tužiteljice, a osim toga, kako i tužiteljica tvrdi, ona je svoj zahtjev postavila u skladu s nalazom vještaka koji je izračun izvršio uvažavajući sva odstupanja od početnog tečaja CHF, dakle i ona kada je bio veći, ali i kada je bio manji od početnog (tzv.negativne razlike).

15. Odluku o troškovima prvostupanjski je sud donio na temelju članka 154. stavak 1. ZPP-a.

16. Ispitujući presudu na temelju dužnosti i ovlaštenja iz članka 365. stavka 2. ZPP-a, te u okviru žalbenih navoda, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjska presuda, kao i postupak koji joj je prethodio, bila opterećena povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti, a niti je počinjena povreda iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a na koju ukazuje žalitelj. Žalitelj pri tom samo prepisuje sadržaj zakonske odredbe ali ne konkretizira čime je i kako ta povreda u ovom konkretnom slučaju ostvarena.

17. Tuženik neosnovano tvrdi da je ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je tužiteljica koja je, kako je sama iskazala, po struci ekonomistica koja je predavala "Poduzetništvo" u srednjoj školi u vrijeme uzimanja kredita, na što upire žalitelj, potrošač i to prosječni potrošač, odnosno da se zbog tih okolnosti ne može tužiteljica smatrati dostatno informiranom zbog čega bi se u ovom slučaju mogao isključiti učinak presude donesene u kolektivnom sporu za zaštitu potrošača.

18. Netočna je žalbena tvrdnja da je tužiteljica (a ne tužitelj) predmetnim kreditom kupila automobil, jer je kredit uzet za kupnju stambenog objekta (što nije ni bilo sporno), a s tim u vezi žalbeni navod koji glasi: "U konkretnom odnosu zanemaruje se da je tužitelj, imao koristi jer je tom pozajmljenom sumom kupio novi automobil kojim se koristio i od istoga imala dodatnu vrijednost nove stvari." potpuno nerazumljiv.

19. U odnosu na žalbene navode koji se odnose na nalaz i mišljenje vještaka financijske struke, na kojem je prvostupanjski sud utemeljio utvrđenje o visini onoga što je tužiteljica platila tuženiku zbog promjene tečaja CHF, valja reći da je vještak razliku izračunao uzimajući u obzir promjenjivu kamatnu stopu, kako je i trebao jer je ovdje riječ samo o stečenom bez osnove u otplati kredita zbog promjene tečaja, a ne i onoga što bi tužiteljici pripadalo zbog promjene kamatne stope, te da je vještak k tome i izračun više plaćenog izvršio uvažavajući sva odstupanja od početnog tečaja CHF, dakle i ona kada je isti bio za tužiteljicu povoljniji (bio je manji od početnog, tzv.negativne razlike), a ne samo kada je za nju bio nepovoljniji (veći u odnosu na onaj početni).

19.1. S tim u vezi i na taj način tuženik je faktički realizirao svoju "tražbinu" istaknutu u prigovoru radi prebijanja, a razlozi zbog kojih je prvostupanjski sud utvrdio da ta tražbina ne postoji (točka 14. obrazloženja ove drugostupanjske presude), kada i ne bi bilo riječi o tome da je ta "tražbina" već uračunata, pravilnim nalazi i ovaj drugostupanjskei sud.

19.2. Netočna je žalbena tvrdnja da bi u zastari bio dio potraživanja koji se odnosi na kamatu, jer se to što se odnosi na kamatu tiče samo razlike u tečaju CHF, a ne i razlike u kamatnoj stopi, jer je samo za razliku u kamatnoj stopi, što nije predmet zahtjeva, došlo do zastare protekom petogodišnjeg zastarnog roka budući je tužba podnesena 2023. godine, a presuda donesena u postupku kolektivne tužbe u pogledu pitanja promjenjive kamatne stope postala pravomoćnom još 2014. godine.

19.3. U pogledu daljnjih prigovora žalitelja o tome što je vještak trebao ili nije trebao izračunati valja reći da je vještak izračunao ono što mu je sud naložio, zadatak vještaka nije da tumači pravo i daje izračune onako kako bi on pravo tumačio, jer za to on nije stručan, tumačenje prava je posao suda. Vještak je svoj zadatak obavio u skladu sa zadatkom kojeg je od suda dobio, a shvaćanje suda o tome koje su posljedice ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF valjane su i u skladu s onim što propisuju odredbe članaka 502.c ZPP-a. Navedena odredba, koja je prvotno glasila samo na parnične postupke za "NAKNADU ŠTETE", kako ističe žalitelj, primjenjuje se i u ovom slučaju, jer navedenu odredbu treba tumačiti teleološki a ne gramatički, a takvim tumačenjem ne može se naći nikakav smisleni razlog da se pravno utvrđenje iz kolektivne tužbe ne bi moglo primjenjivati i u postupcima kakav je predmetni, u kojima se traži isplata stečenog bez osnove, a ne isplata naknade štete, koja oba odnosa predstavljaju izvanugovorne obvezne odnose. Primjena ove zakonske odredbe i u ovim slučajevima općeprihvaćena je u sudskoj praksi, a zakonodavac je izmjenom članka, dodajući u članku uz riječi "naknadu štete" riječi "ili isplate" otklonio nedoumice i mogućnost drugačijeg, strogo gramatičkog tumačenja.

20. Neosnovani su i žalbeni navodi o tome kako pogrešno prvostupanjski sud smatra da do zastare nije došlo, jer je prvostupanjski sud pravilno zaključio da zastara nije nastupila. Od pravomoćnosti presude donesene u postupku po kolektivnoj tužbi za zaštitu prava i interesa potrošača, 14. lipnja 2018., kojom je na općoj razini (na drugi način) utvrđena ništetnost ugovornih odredbi kakva je predmetna, do podnošenja ove tužbe, 5. travnja 2023., nije prošao petogodišnji zastarni rok.

21. U pogledu žalbenih navoda koji se tiču povrede članka 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ovaj sud smatra potrebnim reći samo to da je presuda kakva je pobijana, što se tiče izreke i obrazloženja, kao i postupak koji joj je prethodio, u skladu sa sada već ustaljenom sudskom praksom koja je prošla sve sudske instance i nema nikakvog temelja za tvrdnju da bi do takve povrede došlo.

22. U odnosu na odluku o troškovima postupka žalitelj iznosi samo paušalne navode o tome kako svi troškovi tužitelja nisu bili opravdani, pored toga što su dosuđeni tužitelju zbog pogrešne odluke o glavnoj stvari. Kako je tužitelj u glavnoj stvari uspio to je pravilno bilo njemu dosuditi i troškove postupka, a kako ovaj sud ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava kad je odluka o troškovima u pitanju, a žalba u tom pogledu nije konkretizirana, to je zaključiti da je i odluka o troškovima valjana.

23. Slijedom navedenog žalba se ukazuje neosnovanom radi čega je odlučeno kao u točki I. izreke na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a, a kako tuženik sa žalbom nije uspio to je o njegovom zahtjevu za naknadom troškova žalbenog postupka odlučeno kao pod točkom II. izreke na temelju članka 166. stavak 1. u vezi članka 154. stavak 1. ZPP-a.

U Dubrovniku, 04. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Verica Perić Aračić