Broj: Ppž-8126/2023

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Jž-2249/2017

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća te Roberta Završkog i Goranke Ratković, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. ON, zbog prekršaja iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/2017., 126/2019., 84/2021. i 114/2022.), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Đakovu od 6. rujna 2023., broj: Pp -449/2023-10, u sjednici vijeća održanoj 4. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. U povodu žalbe okr. ON, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u odluci o prekršajnopravnoj sankciji, na način da se okr. ON, za prekršaj iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji je proglašen krivim, činjenično opisan u izreci pobijane presude, na temelju tog zakonskog propisa, izriče kazna zatvora 10 (deset) dana te se na temelju članka 44. Prekršajnog zakona primjenjuje uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako okrivljenik u roku od 6 (šest) mjeseci ne počine jedan ili više prekršaja za koji im je izrečena ista ili teža kazna od izrečene uvjetnom osudom.

II. Odbija se žalba okr. ON kao neosnovana i potvrđuje se pobijana prvostupanjska presuda.

II. Na temelju članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), okr. ON je dužan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 60,00 (šezdeset) eura, u roku 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Đakovu od 6. rujna 2023., broj: Pp - 449/2023-10, proglašen je krivim okr. ON da je, na način činjenično opisan u izreci prvostupanjske presude, počinio prekršaj iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je, izrečena kazna zatvora 10 dana te je na temelju članka 44. stavak 3. Prekršajnog zakona prema okrivljeniku primijenjena uvjetna osuda te se kazna zatvora neće izvršiti ako okrivljenik u roku 6 mjeseci ne počini jedan ili više prekršaja za koji mu je izrečena kazna zatvora.

1. U odnosu na troškove prekršajnog postupka, okr. ON je obvezan na

naknadu istih u iznosu od 26,54 eura.

2. Protiv te presude, okr. ON pravodobno je po braniteljici Ivki Kemec, odvjetnici u Đakovu podnio žalbu naznačujući da se žali zbog svih žalbenih osnova, dok iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se žalba prihvati.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene bitne povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti, osim povrede materijalnog prekršajnog prava iz članka 196. točke 5. Prekršajnog zakona, koju povreda će biti obrazložena prilikom obrazlaganja odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

5. U žalbi zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka okrivljenik ističe da je presuda nerazumljiva i proturječna sama sebi i razlozima presude te da o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude i utvrđenih činjenica u postupku i to osobito u dijelu kada sud u presudi navodi da je okrivljeni počinio psihičko i tjelesno nasilje kojim je kod „izvanbračne supruge“ prouzročio povredu dostojanstva i uznemirenost, odnosno na koga se to odnosi. Time, očigledno okrivljenik ističe bitnu povredu odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 11. Prekršajnog zakona.

5.1. Međutim, suprotno takvim žalbenim navodima, po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je, nakon iznošenja dokaznog materijala, iznio koje odlučne činjenice i iz kojih razloga je uzeo dokazanima, pri čemu je dao ocjenu vjerodostojnosti dokaza na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, kao i kojim se razlozima rukovodio kod donošenja odluke o kazni, pa kako, dakle, presuda sadrži sve potrebne razloge o odlučnim činjenicama, a isti su jasni i nisu proturječni (t. 16. do 18. pobijane presude)

5.2. Osim naprijed navedenog, ističe se da je okrivljenik u pravu kada ističe da je u presudi pod zakonskim opisom djela koje se okrivljeniku stavlja na teret navedeno da je okrivljenik počinio „tjelesno i psihičko nasilje kojim je kod izvanbračne supruge prouzročio povredu dostojanstva i uznemirenost“, a okrivljeniku se stavlja na teret da je počinio tjelesno i psihičko nasilje prema očuhu ĆN. Međutim, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, radi se o očitoj pogrešci prvostupanjskog suda prilikom pisanja zakonskog opisa prekršaja, a koja pogreška nema značaj bitne povrede odredaba prekršajnog postupka. Naime, okrivljenik je proglašen krivim za prekršaj iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, koji u činjeničnom opisu sadrži sve odlučne činjenice od kojih ovisi ispunjenje bića prekršajnog djela za koje je proglašen krivim te su u obrazloženju navedeni razlozi o odlučnim činjenicama od kojih ovisi prekršajna odgovornost okrivljenika za počinjenje nasilja u obitelji prema očuhu ĆN. Iz tih razloga, iako je pod zakonskim opisom prekršaja navedeno da je nasilje u obitelji prema izvanbračnoj supruzi radi se o očitoj pogrešci prilikom pisanja, koja pogreška nema značaj bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 11. Prekršajnog zakona.

6. Žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, okrivljenik u bitnom osporava ocjenu prvostupanjskog suda kojom je prihvatio iskaze svjedoka ĆN i RN iako isti iskazuju kontradiktorno jedan drugome, dok nasuprot tome iskaz svjedokinje VN koja potvrđuje obrane okrivljenika nije prihvatio sa pogrešnim obrazloženjem da njezin iskaz nije suglasan sa iskazom oštećenog ĆN, koji tereti okrivljenika. Osim toga, okrivljenik ističe da je prvostupanjski sud istinitost iskaza svjedoka ĆN i RN trebao provjeriti ispitivanje drugih osoba koje su prisustvovale događaju te da je u tom smislu pogrešno odbio provesti dokaz ispitivanjem svjedoka NN i ĐN.

6.1. Međutim, suprotno žalbenim navodima okrivljenika, prvostupanjski sud je temeljitom analizom i ocjenom provedenih dokaza i na njima utvrđenih činjenica, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i izveo valjane zaključke, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Osnovano je, prvostupanjski sud ocijenio iskaz svjedoka žrtve ĆN vjerodostojnim obzirom je o događaju inkriminirane prilike u odnosu na odlučne činjenice iskazivao objektivno i detaljno u opisu tijeka događaja te u njegovom iskazu u tom dijelu nije bilo kontradiktornosti niti nelogičnosti. Na vjerodostojnost iskaza svjedoka žrtve ĆN ukazuje i iskaz svjedoka RN, a koji je o ponašanju okrivljenika inkriminirane prilike, u svim bitnim dijelovima, iskazivao suglasno iskazu svjedoka ĆN, a što je pravilno prvostupanjski suda analizirao i ocjenjivao u 16. odlomku obrazloženja pobijane odluke. Osim toga spisu prileže i fotografije oštećenog televizora i razbijene pivske boce (list 17-20 spisa), a koje ukazuju na vjerodostojnost iskaza svjedoka RN budući da je isti iskazao da je okrivljenik izašao iz hodnika na dvorište da je okrivljenik uzeo pivo sa stola i pogodio istim u plazmu, dok je svjedok ĆN iskazao da ima u tom dijelu posredna saznanja od supruge O, a što ukazuje na vjerodostojnog njegovog iskaza jer nije iskazivao o ponašanju okrivljenika koje nije neposredno opažao.

6.2. Iako je u pravu okrivljenik kada ističe da nije prihvatljiv navod prvostupanjskog suda u kojem nije prihvatio iskaz svjedokinje VN jer nije suglasan sa iskazima svjedoka ĆN i RN, ističe se da se radi o nespretnom izričaju prvostupanjskog suda. Naime, iz 17. odlomka obrazloženja pobijane odluke proizlazi da je prvostupanjski sud iskaz te svjedokinje ocijenio kao neistinit, a što je i po ocijeni ovog suda, pravilno ocijenjeno budući da se radi o iskazu svjedokinje koja je supruga okrivljenika te je njezin iskaz očigledno prilagođen obrani okrivljenika pa je pravilno prvostupanjski sud istog smatrao neistinitim, za razliku od suglasnih iskaza svjedoka žrtve ĆN i svjedoka RN.

6.3. Nisu osnovani žalbeni navodi okrivljenika da je pogrešno prvostupanjski sud odbio ispitati svjedoke UN i ĐN budući da isti nisu bili prisutni cijelom događaju, odnosno nisu bili prisutni radnjama okrivljenika za koje je isti proglašen krivim, radi čega njihovo ispitivanje i po stavu ovog suda nije od utjecaja na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje.

6.4. Sve provedene dokaze, prvostupanjski je sud, sukladno odredbi članka 88. stavka 2. Prekršajnog zakona, slobodno cijenio, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak da je okrivljenik predmetne zgode počinio prekršaj za koji se tereti.

6.5. Stoga, ocjena je ovog suda da žalbeni navodi okrivljenika, predstavljaju bezuspješan pokušaj otklanjanja vlastite prekršajne odgovornosti te da provedeni dokazi ne ostavljaju nikakvu dvojbu u pogledu odlučnih činjenica, pa nije osnovana žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

7. Nadalje, iz sadržaja žalbe proizlazi da se okr. ON nije žalio zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi članka 202. stavak 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

7.1. Razmotrivši odluku o izrečenoj prekršajnopravnoj sankciji, a cijeneći sve okolnosti relevantne za odmjeravanje iste, a naročito značaj i pogibeljnost počinjenog prekršaja, po ocjeni ovog suda, mjera upozorenja – uvjetna osuda izrečena od strane prvostupanjskog suda, i više je nego primjerena stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona. Naime, po ocjeni ovog suda, okrivljenik je proglašen krivim za tjelesni i psihički oblik nasilja u obitelji, pa količina protupravnog ponašanja okrivljenika zaslužuje težu kaznu od izrečene mjere upozorenja – uvjetne osude. Međutim, kako je podnesena žalba samo od strane okrivljenika, ovaj drugostupanjski sud nije imao utjecaja na odluku o izrečenoj prekršajnopravnoj sankciji.

7.2. Na izrečenu kaznu zatvora od 10 dana, prvostupanjski je sud primijenio uvjetnu osudu s rokom provjeravanja, smatrajući da se u konkretnom slučaju i bez izvršenja kazne može očekivati ostvarenje svrhe kažnjavanja.

7.3. Međutim, ispitivanjem prvostupanjske presude po službenoj dužnosti utvrđeno je da je prvostupanjski sud odlukom o uvjetnoj osudi prekoračio ovlast koju ima po zakonu, jer je nepravilno primijenio odredbe Prekršajnog zakona o uvjetnoj osudi.

7.4. Naime, u smislu članka 44. stavak 1. Prekršajnog zakona, uvjetna je osuda prekršajnopravna sankcija koja se kao mjera upozorenja sastoji od izrečene kazne zatvora ili maloljetničkog zatvora i roka u kojem se ta kazna ne izvršava pod uvjetima određenim tim Zakonom. Navedeni uvjeti propisani su člankom 46. stavak 1. Prekršajnog zakona, koji glasi: "Sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne ako kažnjenik u vrijeme provjeravanja počini jedan ili više prekršaja za koje mu je izrečena ista ili teža kazna od izrečene uvjetnom osudom."

7.5. Kako je u izreci pobijane presude prvostupanjski sud kao uvjet za opoziv uvjetne osude naveo počinjenje jednog ili više prekršaja za koje mu je izrečena kazna zatvora u roku provjeravanja od 6 mjeseci, umjesto počinjenje jednog ili više prekršaja za koje je okrivljeniku izrečena ista ili teža kazna od izrečene uvjetnom osudom, odlukom o uvjetnoj osudi prekoračio ovlast koju ima po zakonu, iz kojeg razloga je ovaj drugostupanjski sud preinačio pobijanu presudu kao u točki I ove presude.

8. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/2013.), koja iznosi od 100,00 do 5.000,00 kuna (što je protuvrijednost 13,27 do 663,61 eura) pa iznos od 60,00 eura predstavlja iznos neznatno iznad minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, a time po ocjeni ovog suda, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika kao ni osoba koje je isti eventualno dužan uzdržavati.

9. Slijedom navedenog, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 4. lipnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić,v.r.

Kristina Gašparac Orlić,v.r.

Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Đakovu u 4 otpravka: za spis, okrivljenika, braniteljicu i tužitelja.