REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1168/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Mirjane Magud članice vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FJ, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Jadranki Olivari Jirasek, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Zračne luke Zagreb - trgovina d.o.o. u likvidaciji, Zagreb, Pleso bb, OIB 77395415345, zastupanog po punomoćnici Mariji Žaja, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Hanžeković & partneri d.o.o. Zagreb, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj reviziji protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R- 707/2023-4 od 19. rujna 2023., kojom je preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-480/16-45 od 1. prosinca 2017., na sjednici održanoj 4. lipnja 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R- 707/2023-4 od 19. rujna 2023. kojom je preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-480/16-45 od 1. prosinca 2017. i predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovan postupak.

II. O troškovima nastalima u povodu revizije odlučit će se konačnom odlukom u ovoj pravnom stvari.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj: Pr-480/16-45 od 1. prosinca 2017. suđeno je:

„I/ Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku ZRAČNA LUKA ZAGREB - Trgovina d.o.o. u likvidaciji, iz Velike Gorice, Ulica Rudolfa Fizira 1, OIB 77395415345, da tužitelju FJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], na ime neisplaćene otpremnine isplati iznos od 527.509,68 kn neto zajedno s pripadajućom kamatom od 05.11.2013. godine, do isplate po stopi određenoj čl. 29. st. 2 Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, kao i naknaditi mu prouzročeni parnični trošak s kamatom od dana donošenja presude pa do isplate, po stopi određenoj čl. 29. ZOO-a sve u roku osam dana pod prijetnjom ovrhe.

II/ Nalaže se tužitelju isplatiti tuženiku parnični trošak u iznosu od 65.312,50 kn u roku od 8 dana.“.

2. Presudom Županijskog suda Zagrebu poslovni broj Gž R-707/2023-4 od 19. rujna 2023. suđeno je:

„I. Preinačuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 480/16-45 od 1. prosinca 2017. u dijelu pod točkom I izreke u kojem je tužitelj odbijen sa tužbenim zahtjevom preko iznosa od 4.398,18 EUR1/33.138,12 kn do iznosa od 70.012,57 EUR/527.509,68 kn (za iznos od 65.614,38 EUR/494.371,56 kn) sa zateznom kamatom od 13. studenog 2013. do isplate i sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka sa zateznom kamatom te sudi:

Nalaže se tuženiku ZRAČNA LUKA ZAGREB - Trgovina d.o.o. u likvidaciji, iz Velike Gorice, Ulica Rudolfa Fizira 1, da tužitelju FJ iz [adresa], na ime neisplaćene otpremnine isplati iznos od 65.614,38 EUR/494.371,56 kn zajedno s pripadajućom zateznom kamatom od 5. studenoga 2013. do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih, a od 1. siječnja 2023. do isplate u visini koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te trošak parničnog postupka u iznosu od 65.750,00 kn sve zajedno s pripadajućom kamatom od 19. rujna 2023. do isplate u visini koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna, sve u roku od 15 dana.

II Preinačuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 480/16-45 od 1. prosinca 2017. u dijelu pod točkom II izreke te sudi:

Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadom troška parničnog postupka u iznosu od 8.668,39 EUR/65.312,50 kn.

III Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu.“.

3. Protiv te drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik zbog pravnog pitanja zbog kojeg mu je dopušteno podnošenje revizije rješenjem ovog suda poslovni broj: Revd-900/2024-2 od 20. ožujka 2024. koje glasi:

„Da li radniku pripada pravo na otpremninu zbog opoziva funkcije direktora temeljem tzv. managerskog ugovora koji je ujedno ugovor o radu, a kojim je ugovoreno pravo na otpremninu za slučaj prestanka tog ugovora u određenim slučajevima (istekom ugovora ili raskidom tog ugovora na zahtjev skupštine) ako opozivom funkcije direktora nije ujedno prestao i ugovorni radni odnos?“.

Predložio je da ovaj sud pobijanu presudu preinači ili ukine i predmet vrati na ponovno suđenje, uz naknadu troškova revizije.

4. Tužitelj nije podnio odgovor na reviziju.

5. Revizija je osnovana.

6. U povodu revizije Vrhovni sud Republike Hrvatske ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz članka 385.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - službeni pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) zbog kojeg je dopuštena.

7. Predmet postupka jest zahtjev tužitelja za isplatu otpremnine na temelju Ugovora o pravima i obvezama direktora od 14. lipnja 2002. (dalje: Ugovor) i Dodatka ugovoru o pravima i obvezama direktora od 10. listopada 2008. (dalje: Dodatak) sklopljenima između tužitelja kao radnika i direktora i tuženika kao poslodavca.

8. Tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno je:

- da je čl. 14. Ugovora ugovoreno da Skupština Društva i direktor Društva imaju pravo raskinuti ugovor, da Skupština Društva u svako doba odlukom može opozvati direktora Društva, a direktor Društva može pismenim zahtjevom tražiti raskid ugovora. Nadalje da kada raskid ugovora traži Skupština Društva, direktor Društva ima pravo na plaću u visini utvrđenoj ugovorom, najmanje šest mjeseci, a ako raskid traži direktor Društva da je dužan obavljati poslove još najmanje tri mjeseca,

- da je odredbom čl. 16. Ugovora utvrđeno da se prestankom obavljanja poslova direktora Društva ugovor raskida, a s radnikom da će se sklopiti novi ugovor o radu na neodređeno vrijeme, u skladu s njegovom stručnom spremom, radnim iskustvom i sposobnostima, bez prekida kontinuiteta u radnom stažu i pravima i obvezama iz radnog odnosa,

- da je Dodatkom izmijenjena odredba čl. 14. Ugovora na način da je ugovoreno da Skupština Društva i direktor Društva imaju pravo raskinuti ugovor, da Skupština Društva u svako doba odlukom može opozvati direktora Društva, a direktor Društva može pismenim zahtjevom tražiti raskid ugovora. Kada raskid ugovora traži Skupština Društva, direktor Društva ima pravo na plaću u visini utvrđenoj ugovorom, najmanje šest mjeseci, a kada raskid ugovora traži direktor Društva da je isti dužan obavljati poslove još najmanje 3 mjeseca te da će se Direktoru Društva, u slučaju prestanka funkcije direktora bilo istekom ugovora bilo raskidom ugovora na zahtjev Skupštine Društva, isplatiti otpremnina u iznosu od 12 plaća, a u visini najveće plaće u zadnja 3 mjeseca prije razrješenja ili prestanka funkcije,

- da iz Odluke tuženika od 4. studenoga 2013. proizlazi da je tužitelj opozvan s dužnosti direktora društva Zračna luka Zagreb - Trgovina d.o.o., zbog nepostupanja po uputama Skupštine Društva,

- da je tuženik 5. prosinca 2013. ugovor o radu tužitelja prenio na novog poslodavca i to Međunarodnu zračnu luku Zagreb.

9. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud zaključio je da tužitelj nema pravo na isplatu zatražene otpremnine u bitnom stoga jer njegov ugovor o radu nije raskinut već je prenesen na novog poslodavca.

10. Drugostupanjski sud međutim, pošavši od utvrđenja da je Odlukom skupštine Društva o opozivu tužitelja od 4. studenoga 2013. tužitelj faktično opozvan s menadžerske funkcije, da tužiteljeva funkcija direktora nije prestala prijenosom njegovog ugovora na drugog poslodavca već na temelju Odluke o opozivu Direktora od 4. studenoga 2013. koja je stupila na snagu danom donošenja od kada tužitelj više nije obavljao poslove Direktora, utvrdio je da je, prema odredbi čl. 16. Ugovora, Ugovor između ugovornih stranaka raskinut, čime da su ostvareni uvjeti za isplatu ugovorene otpremnine tužitelju utvrđene čl. 4. Dodatka kojim je izmijenjena odredba čl. 14. Ugovora. Slijedom navedenog, a pozivom na odredbe čl. 17. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 112/99, 88/01 - dalje: ZOO/91) odnosno čl. 9. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08 - dalje ZOO/05), drugostupanjski sud preinačuje prvostupanjsku presudu nalažući tuženiku isplatu zatražene otpremnine tužitelju navodeći pri tome da na pravo tužitelja na isplatu otpremninu ne utječe činjenica što je s tuženikom sklopio, nakon opoziva s mjesta direktora, ugovor o radu na neko drugo radno mjesto jer pravo na otpremninu proizlazi iz Ugovora i Dodatka odnosno jer isto nije vezano uz njegov novi radno pravni status.

11. Osnovano tuženik u reviziji ističe da je sud drugog stupnja ponovno počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. To iz razloga što je presuda drugostupanjskog suda nejasna jer ne sadrži jasne i određene razloge iz kojih razloga se ista ne može niti ispitati.

12. Naime, sud drugog stupnja svoju odluku temelji na utvrđenju da je Ugovor sklopljen između stranaka raskinut i to prema odredbi čl. 16. Ugovora. Pri tome potpuno zanemaruje da iz sadržaja odredbi Ugovora i Dodatka proizlazi da je riječ o mješovitom ugovoru koji ima značaj i ugovora o radu (na temelju kojeg je tužitelj i bio u radnom odnosu kod tuženika) i menadžerskog ugovora (čl. 247. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“, broj 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 152/11 - službeni pročišćeni tekst, 111/11, 125/11, 68/13,) kao i sadržaj navedene odredbe prema kojoj su stranke osim što su ugovorile da se prestankom obavljanja poslova direktora Društva ugovor raskida, ugovorile i da će se, u tom slučaju, s radnikom sklopiti novi ugovor o radu na neodređeno vrijeme, prema njegovoj stručnoj spremi, radnom iskustvu i sposobnostima, bez prekida kontinuiteta u radnom stažu i pravima i obvezama iz radnog odnosa. Dakle, sud drugog stupnja zanemaruje da iz navedene ugovorne odredbe proizlazi da su stranke raskid Ugovora (do kojeg dolazi prestankom obavljanja poslova direktora) vezali uz sklapanje novog ugovora o radu. S obzirom da stranke tijekom postupka nisu niti tvrdile niti dokazivale da bi nakon donošenja Odluke tuženika o razrješenju tužitelja sklopile novi ugovor o radu niti da bi u tom smislu tužitelj eventualno tražio zaštitu svojih prava, nije jasan zaključak drugostupanjskog suda drugog da je predmetni Ugovor raskinut. To tim više što među strankama i nije bilo sporno da je 5. prosinca 2013. ugovor o radu tužitelja prenesen na novog poslodavca - Međunarodnu zračnu luku Zagreb, što ne bi bilo moguće ukoliko isti nije egzistirao odnosno da je isti prethodno bio raskinut, kao i činjenicu da mu je radni odnos do prijenosa ugovora na novog poslodavca kod tuženog bio neprekinut.

13. Nije jasan niti zaključak drugostupanjskog suda da pravo tužitelja na isplatu otpremnine ne utječe činjenica što je s tuženikom sklopio, nakon opoziva s mjesta direktora, ugovor o radu za neko drugo radno mjesto imajući u vidu da tijekom postupka nije utvrđeno, niti su to stranke uopće tvrdile, da bi tužitelj s tuženikom, nakon opoziva s mjesta direktora, sklopio neki drugi ugovor o radu.

14. Iako je o navedenim proturječnostima ukazano ukidnim rješenjem ovog suda poslovni broj Rev-851/2019 od 17. siječnja 2023. niti u ponovljenom postupku navedene nedostaci nisu otklonjeni, pa su u pobijanoj odluci ponovno izostali valjani i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama, a o kojima ovisi i odgovor na postavljeno revizijsko pitanje.

15. Napominje se da je ovaj sud je u svojoj odluci poslovni broj: Revr-374/2006 od 14. lipnja 2006. (na koju se u reviziji pozvao tuženik) naveo da je tužitelj (u tom konkretnom slučaju) nastavio s radom kod tuženika i nakon razrješenja, jer odlukom o razrješenju, a niti kojom drugom kasnijom odlukom, tužitelju nije bio otkazan ugovor o radu. Nadalje je u toj odluci navedeno da revizijski sud prihvaća stajalište sudova nižeg stupnja da bi tužitelju otpremnina u visini od 10 mjesečnih plaća pripadala na temelju čl. 13. menadžerskog ugovora da mu je uslijed razrješenja ili sporazuma za vrijeme važenja menadžerskog ugovora prestao radni odnos, a ta pretpostavka nije ispunjena.

16. Međutim, imajući na umu prethodno navedeno, a s obzirom da u konkretnom slučaju stranke Ugovorom uopće nisu regulirale pitanje prava na isplatu otpremnine, već su isto pravo ugovorile tek Dodatkom i to na način da su izmijenili samo odredbu čl. 14. Ugovora a da su pri tome ostavili na snazi ostale ugovorne odredbe (čl. 6. Dodatka) pa i odredbu čl. 16. Ugovora kojom je raskid Ugovora bio vezan uz obvezu sklapanja novog ugovora o radu, što je u konkretnom slučaju izostalo, bilo je potrebno, da bi sud mogao pravilno primijeniti materijalno pravo pri odlučivanju u ovoj pravnoj stvari, utvrditi koja je bila prava volja stranaka prilikom ugovaranja prava na isplatu otpremnine u slučaju prestanka Ugovora u određenim slučajevima, a imajući u vidu mješoviti karakter samog Ugovora. Naime, iz sadržaja odredbi ugovora o radu i Dodatka tom ugovoru zaključenog među strankama proizlazi da je riječ o mješovitom ugovoru koji ima značaj ugovora o radu i menadžerskog ugovora (čl. 247. ZTD), a menadžerski ugovor se ne temelji na odredbama Zakona o radu, već na odredbama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 - dalje: ZOO) te je u tom smislu ostala nejasna i pravna priroda ugovorene isplate (otpremne).

17. Stoga, a kako jasan i nedvosmislen odgovor na postavljeno revizijsko pitanje ovisi od okolnosti svakog pojedinog slučaja, a koje nisu za sada u ovom slučaju dostatno utvrđene, valjalo je na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP, ukinuti presudu drugostupanjskog suda i predmet vratiti tom sudu na ponovno suđenje.

18. U ponovljenom postupku drugostupanjski će sud otkloniti ukazane postupovne povrede te za svoja utvrđenja o odlučnim činjenicama u ovoj pravnoj stvari dati valjane razloge i donijeti novu, na zakonu osnovanu, presudu.

19. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 4. lipnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa