REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1320/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice JD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Nenad Horvat, odvjetnik u Vinkovcima, protiv tuženice Zagrebačke banke d.d., OIB: 92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, koju zastupaju punomoćnici Boris Porobija, Sanja Porobija i Margita Kiš Kapetanović, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Porobija & Porobija u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-97/2021-2 od 15. studenoga 2021., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2314/19-18 od 26. studenoga 2020., u sjednici održanoj 4. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tužiteljice, preinačuje se presuda Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-97/2021-2 od 15. studenoga 2021. u točki II. i dijelu točke I. izreke kojim je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2314/19-18 od 26. studenoga 2020. i odbijen tužbeni zahtjev za iznos od 57.077,19 kn/7.575,44 eura s pripadajućim zateznim kamatama, kao i u dijelu kojim je preinačena odluka o troškovima parničnog postupka i sudi:

Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2314/19-18 od 26. studenoga 2020. u dijelu kojim je tuženici u roku 15 dana naloženo isplatiti tužiteljici daljnji iznos od 57.077,19 kn/7.575,44 eura zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, kao i u dijelu kojim je tuženici naloženo tužiteljici naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 9.582,50 kn/1.271,82 eura, kako je to pobliže navedeno u tom dijelu točke I. izreke i u točki II. izreke prvostupanjske presude.

II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadom troška sastava žalbe.

III. Nalaže se tuženici u roku 15 dana naknaditi tužiteljici trošak revizijskog postupka u iznosu od 4.329,54 kn/574,63 eura.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom naloženo tuženici isplatiti tužiteljici iznos od 59.334,77 kn/7.875,08 eura s pripadajućim zateznim kamatama na pojedinačne iznose te joj je naloženo naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 9.582,50 kn/1.271,82 eura.

2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Djelomično se odbija a djelomično prihvaća žalba tuženice, te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2314/19-18 od 26. studenog 2020.:

- potvrđuje pod toč. I. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženici isplatiti tužiteljici iznos od 2.257,58 kn (slovima: dvijetisućedvjestopedesetsedamkuna i pedesetosamlipa) sa zateznom kamatom koja teče:

- na iznos od 185,11 kn od 16. svibnja 2014.

- na iznos od 184,63 kn od 16. lipnja 2014.

- na iznos od 183,98 kn od 16. srpnja 2014.

- na iznos od 102,43 kn od 16. kolovoza 2014.

- na iznos od 102,24 kn od 16. rujna 2014.

- na iznos od 102,17 kn od 16. listopada 2014.

- na iznos od 102,50 kn od 16. studenog 2014.

- na iznos od 102, 64 kn od 16. prosinca 2014.

- na iznos od 102,36 kn od 16. siječnja 2015.

- na iznos od 35,83 kn od 16. veljače 2015.

- na iznos od 35,75 kn od 16. ožujka 2015.

- na iznos od 35,49 kn od 16. travnja 2015.

- na iznos od 35,14 kn od 16. svibnja 2015.

- na iznos od 473,19 kn od 16. lipnja 2015.

- na iznos od 474,12 kn od 16. srpnja 2015. do isplate i to u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena za razdoblje do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. do isplate u visini prosječne kamatne stope odobrene na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena,

- preinačuje u preostalom dosuđujećem dijelu glavnog zahtjeva pod toč. I. izreke i odbija zahtjev tužiteljice za isplatu u iznosu do 57.077,19 kn sa zateznom kamatom na pojedinačne iznose kao neosnovan,

- potvrđuje u odluci o troškovima postupka pod toč. I. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženici naknaditi tužiteljici trošak postupka od 364,14 kn, a preinačuje u preostalom dijelu i odbija zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka od 9.218,36 kn,

- potvrđuje pod toč. II. izreke presude,

- potvrđuje rješenje kojim je dopuštena preinaka tužbe.

II. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženici trošak žalbenog postupka od 2.060,72 kn, u roku od 15 dana.“

3. Rješenjem ovog suda poslovni broj Revd 973/2022-2 od 14. lipnja 2022. tužiteljici je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-97/2021-2 od 15. studenoga 2021. zbog sljedećeg pravnog pitanja:

„Koliko iznosi i od kada teče zastarni rok restitucijskog zahtjeva kod utvrđenja nepoštenim i ništetnim odredbe o kamatnoj stopi koja je promjenjiva odlukom banke u ugovorima o kreditima u kojima je obveza po kreditu ugovorena u kunama, odnosno valutama koje su različite od valute švicarski franak?“

4. Postupajući po navedenom dopuštenju tužiteljica je izjavila reviziju prema odredbi čl. 382. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP) zbog gore navedenog pravnog pitanja. Predlaže da revizijski sud preinači drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti te da tuženica naknadi tužiteljici cijeli trošak postupka.

5. Tuženica je u odgovoru na reviziju predložila odbiti reviziju kao neosnovanu.

6. Revizija je osnovana.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu s osnove ništetne odredbe Ugovora o nenamjenskom kreditu od 16. listopada 2006. koja se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu. U revizijskoj fazi postupka između stranaka je ostalo sporno je li za tražbinu u iznosu od 57.077,19 kn/7.575,44 eura s pripadajućim zateznim kamatama osnovan istaknuti prigovor zastare.

8. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su slijedeće činjenice:

- da su tužiteljica kao korisnik kredita i tuženica kao kreditor sklopile 16. listopada 2006.

Ugovor o namjenskom kreditu (dalje: Ugovor),

- da je gore navedenim Ugovorom tuženica odobrila tužiteljici kredit u iznosu od 55.851,94 eura/420.816,44 kn na rok otplate od 30 godina,

- da je čl. 2 Ugovora određeno da je redovna kamata promjenjiva u skladu s odlukom tuženice o kreditiranju građana,

- da je tužiteljica imala svojstvo potrošača jer je Ugovor sklopila kao fizička osoba radi kupnje stana,

- da se ugovorna kamata mijenjala tijekom otplate kredita od 1. siječnja 2008. do 15. srpnja 2015. na način da je u određenom razdoblju iznosila i 7,00% godišnje i da Ugovor nije sadržavao egzaktne i jasno definirane parametre za promjenu kamatne stope,

- da je u postupku radi kolektivne zaštite potrošača, pravomoćnim presudama Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i poslovni broj Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018. utvrđeno da su ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ništetne.

9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je kao prethodno pitanje u ovome postupku utvrdio da je ugovorna odredba o načinu promjene kamatne stope iz čl. 2. Ugovora nepoštena u smislu čl. 3. st. 1. Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. i da je tuženica u obvezi isplatiti tužiteljici sve što je primila temeljem nepoštene (ništetne) ugovorne odredbe primjenom čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje: ZOO), pa je tužbeni zahtjev ocijenio osnovanim u cijelosti.

10. Drugostupanjski sud djelomično je preinačio prvostupanjsku presudu i tužbeni zahtjev ocijenio djelomično neosnovanim s obzirom na to da je osnovanim ocijenio prigovor zastare za sve preplate koje su izvršene prije 16. svibnja 2014. te je navedeni zaključak obrazložio time „da se presude donesene u postupku zaštite kolektivnih interesa Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 ne mogu primijeniti u konkretnom slučaju kada je između stranaka sklopljen Ugovor o kreditu koji je vezan uz valutnu klauzulu u valuti EUR.“, pa s obzirom na to da tužba koja je podnesena u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača ne utječe na prekid zastare, potraživanje tužiteljice je u skladu s odredbom čl. 225. ZOO zastarjelo za sve preplate koje su izvršene prije 30. travnja 2014. s obzirom na to da je tužba podnesena 30. travnja 2019.

11. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. tog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

12. U reviziji prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP-a stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

13. Tužiteljica u predmetnoj reviziji navodi kako je drugostupanjski sud u pobijanoj odluci prilikom ocjene osnovanosti prigovora zastare pogrešno primijenio materijalno pravo s obzirom na to da u skladu s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod brojem broj Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020. zastara predmetnog restitucijskog zahtjeva nije još ni počela teći, jer je tek danom donošenja drugostupanjske odluke postala pravomoćna presuda u kojoj je o ništetnosti odlučeno kao o prethodnom pitanju.

14. Osnovani su revizijski navodi tužiteljice s obzirom na to da je ovaj sud u više svojih odluka (poslovni broj Rev-299/2021-2 od 23. srpnja 2024., Rev 3151/18 od 12. srpnja 2022., Rev-870/2024-6 od 26. studenoga 2024.,) izrazio pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. S obzirom na to da je u konkretnom slučaju obveza po kreditu ugovorena u valuti koja je različita od valute švicarski franak, ništetnost ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi utvrđena je tek ovom pobijanom odlukom, pa u ovom slučaju nije niti moglo doći do zastare tražbine tužiteljice za iznos od 57.077,19 kn/7.575,44 eura s pripadajućim zateznim kamatama.

15. Time je ujedno odgovoreno na pitanje zbog kojeg je dopuštena revizija uz dodatak da kod restitucijskog zahtjeva u smislu odredbe čl. 323. st. 1. ZOO/05 rok zastare iznosi pet godina.

16. Zato je na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP valjalo prihvatiti reviziju tužiteljice, preinačiti drugostupanjsku presudu u dijelu kojim je tužbeni zahtjev odbijen (iznos od 57.077,19 kn/7.575,44 eura s pripadajućim zateznim kamatama), kao i u dijelu koji se odnosi na troškove postupka te odbiti žalbu tuženice i potvrditi prvostupanjsku presudu (toč. I. izreke presude).

17. S obzirom na to da je žalba tuženice odbijena kao neosnovana, odbijen je i zahtjev za naknadom troška sastava žalbe te je na temelju odredbe čl. 166. st. 2. ZPP odlučeno kao u toč. II. izreke presude.

18. Tužiteljici je na temelju odredbe čl. 166. st. 2. ZPP priznat zatraženi trošak sastava prijedloga za dopuštenje revizije i revizije prema vrijednosti predmeta spora pobijanog dijela drugostupanjske odluke (57.077,19 kn/7.575,44 eura) u skladu s Tbr. 7.1. u vezi Tbr. 10.5. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/2023, dalje: Tarifa). Slijedom navedenog, tužiteljici za sastav prijedloga za dopuštenje revizije pripada naknada parničnog troška u iznosu od 1.883,63 kn/250,00 eura, a isti iznos pripada joj i za sastav revizije, pa bi tužiteljici ukupno pripadao iznos od 3.767,25 kn/500,00 eura. Međutim, s obzirom na to da je tužiteljica za gore navedene pravne radnje zatražila naknadu u iznosu od 3.749,92 kn/ 497,70 eura, to joj je i dosuđeno. Na temelju odredbi Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine br. 118/18) i Tar. br. 3. toč. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine br. 53/19 i 92/21) tužiteljici je u granicama postavljenog zahtjeva priznat i trošak sudske pristojbe na reviziju u iznosu od 579,62 kn/76,93 eura. Zato je tužiteljici priznat trošak revizijskog postupka u iznosu od 4.329,54 kn/574,63 eura te je odlučeno kao u toč. III. izreke presude.

19. Na temelju odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine br. 57/22, 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao cijene, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i u skladu s pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz gore navedenog Zakona (1 € = 7,53450 kuna).

Zagreb, 4. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek