Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-239/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Vidjak kao predsjednice vijeća te Siniše Pleše i Jasne Smiljanić kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv optuženog ĆĆ, zbog kaznenog djela protiv sigurnosti prometa – izazivanje prometne nesreće u cestovnom prometu – iz članka 227. stavak 1., 2. i 5 Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 - u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi koju je protiv presude Općinskog suda u Splitu, broj K-617/2020-56 od 20. siječnja 2025. podnio optuženi ĆĆ, u sjednici vijeća održanoj 3. lipnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženog ĆĆ kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinski sud u Splitu, na temelju članka 544. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14,70/17, 126/19, 130/20, 80/22 i 36/24 – u daljnjem tekstu: ZKP), stavio je izvan snage kazneni nalog tog suda i nakon održane rasprave proglasio je krivim optuženog ĆĆ zbog počinjenja kaznenog djela protiv sigurnosti prometa – izazivanje prometne nesreće u cestovnom prometu – iz članka 227. stavak 1., 2. i 5 KZ/11, činjenično pobliže opisanog u izreci presude te ga je, na temelju članka 227. stavak 5. KZ/11, osudio na kaznu zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci i primjenom članka 56. KZ/11 izrekao mu je uvjetnu osudu na način da kazna zatvora na koju je osuđen neće biti izvršena ako optuženik u roku 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.
1.1 Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP optuženi ĆĆ dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. i 6. ZKP u ukupnom iznosu 923,60 eura (devetsto dvadeset tri eura i šezdeset centi) do čega iznos 451,25 eura predstavlja trošak prometnog vještačenja, iznos 212,35 eura trošak sudskomedicinskog vještačenja, a iznos 260,00 eura paušalnu svotu.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženi ĆĆ po branitelju Damiru Đapiću, odvjetniku iz Splita, a žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i odluke o troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači i optuženika oslobodi od optužbe, podredno predlaže presudu ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.
2.2. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
3. Žalba optuženog ĆĆ nije osnovana.
4. Optuženik se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i povrede kaznenog zakona, međutim, navedene žalbene osnove sadržajno ne obrazlaže. Prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je u razlozima presude, shodno odredbi članka 459. stavak 5. ZKP, jasno, valjano i dostatno, bez proturječja, izložio iz kojeg razloga je sporne činjenice našao dokazanim, dajući pri tome ocjenu vjerodostojnosti proturječnih dokaza, a te razloge u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud pa imajući na umu navedeno, a i ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, tako da u tom dijelu kada se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i povrede kaznenog zakona žalba optuženika nije osnovana.
4.1. Iz sadržaja žalbe optuženika u kojoj analizira i ocjenjuje provedene dokaze drugačije nego prvostupanjski sud u razlozima svoje odluke proizlazi da se optuženik žali samo iz žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Naime, suštinski, optuženik smatra da je oštećenik kriv za nastanak prometne nesreće jer je začetni uzrok nastanka prometne nesreće pretjecanje oštećenika u raskrižju, njegova vožnja dvostruko većom brzinom od dopuštene i prelazak na prometnu traku namijenjenu za skretanje automobila iz suprotnog smjera u lijevo, a ne, kako je to utvrdio prvostupanjski sud pogrešno analizirajući i ocijenivši provedene dokaze, ulazak optuženika s vozilom u raskrižje bez da je propustio sva vozila koja se kreću cestom s prednošću prolaza, pa smatra da je s obzirom na sve navedeno trebalo provesti novo prometno vještačenje jer iz prometnog vještačenja koje je izrađeno po nalogu Općinskog suda u Splitu u građanskom postupku proizlazi da je oštećenik vozio znatno većom brzinom nego što je to utvrđeno provedenim prometnim vještačenjem u ovom postupku.
4.2. Prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je iznio jasne, iscrpne i potpune razloge za svoja utvrđenja na temelju kojih je izveo pravilan zaključak o kaznenoj odgovornosti optuženika. Optuženik ispušta iz vida sve dokaze u svojoj ukupnosti, a kada se isti analiziraju u međusobnoj povezanosti, kako je to pravilno učinio prvostupanjski sud, proizlazi zaključak da je počinio inkriminirano mu kazneno djelo. Iako je u pravu optuženik da su iskazi oštećenika i svjedoka ŽĆ što se tiče brzine kretanja oštećenika, načina kretanja i mjesta nastanka prometne nesreće (desna prometna traka) u suprotnosti s utvrđenjima prometnog vještaka, navedeno ne upućuje na zaključak da je prvostupanjski sud, u pogledu činjenica koje su odlučne za utvrđivanje kaznene odgovornosti optuženika, pogrešno utvrdio činjenično stanje. Naime, optuženik treba imati na umu da nije sporno da se on svojim vozilom kretao prilaznim kolnikom trgovačkog centra i da se uključivao u promet u ulicu Kneza Trpimira koja je označena prometnim znakom kao cesta s prednošću prolaza i da je prilikom te njegove poduzete radnje u njegovo vozilo svojim motociklom udario oštećenik koji se kretao cestom s prednošću prolaza i koji je u toj prometnoj nesreći zadobio inkriminirane ozljede. To konkretno znači da je optuženik, kako bi se na siguran način mogao uključiti u promet na cestu s prednošću prolaza, bio dužan propustiti sva vozila koja se kreću tom cestom, bez obzira kojom brzinom se ta vozila kreću. Dakle, činjenica prekoračenja brzine oštećenika i njegovo pretjecanje vozila ispred sebe u raskrižju ne ekskulpiraju optuženika kaznene odgovornosti iz razloga jer iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka proizlazi da je optuženik prije uključivanja u promet na državnu cestu mogao vidjeti i nadolazak automobila za kojeg tvrdi da ga je oštećenik pretjecao i nadolazak oštećenika i bio je dužan propustiti ih kako bi na siguran način mogao izvesti poduzetu radnju uključivanja u promet. S obzirom da navedeno nije učinio, postupio je protivno odredbi članka 57. stavak 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a time je i počinio inkriminirano mu kazneno djelo iz članka 227. stavak 1., 2. i 5. KZ/11 jer je bio svjestan da naprijed navedeno mora učiniti, ali je olako držao da do štetnih posljedica neće doći. Što se tiče dijela žalbe optuženika u dijelu kojem tvrdi da je prvostupanjski sud trebao provesti novo prometno vještačenje kako bi se utvrdila točna brzina kretanja oštećenika, a što argumentira provedenim prometnim vještačenjem u građanskom postupku iz kojeg proizlazi da se oštećenik u trenutku nastanka prometne nesreće kretao brzinom oko 30 km/h većom nego što je to utvrđeno prometnim vještačenjem u ovom postupku, treba istaknuti da je i tim vještačenjem utvrđeno da je u trenutku uključivanja u promet optuženika na cestu s prednošću prolaza oštećenik bio u vidnom polju optuženika pa i pod pretpostavkom nepoznatog vozila, što sve upućuje na zaključak da je prvostupanjski sud pravilno odbio dokazni prijedlog za provođenje novog prometnog vještačenja jer je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno.
4.3. Optuženik samo navodi kao žalbene osnove da se žali zbog odluke o kazni i odluke o troškovima kaznenog postupka, međutim, navedene žalbene osnove sadržajno ne obrazlaže. S obzirom na tu činjenicu, a kako se optuženik žalio zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ovaj drugostupanjski sud je, imajući na umu odredbu članka 478. ZKP, razmotrio i odluku o kazni. Prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda prvostupanjski sud je ispravno utvrdio i ocijenio sve okolnosti o kojima ovisi vrsta i mjera kaznene sankcije te je optuženiku izrekao uvjetnu osudu na način da je osuđen na kaznu zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci uz vrijeme provjeravanja u trajanju 3 (tri) godine. Tako izrečena kaznena sankcija primjerena je svim utvrđenim okolnostima i istom će se ispuniti svi zahtjevi specijalne i generalne prevencije, odnosno ista će u dovoljnoj mjeri utjecati kako na optuženika tako i na sve druge da shvate štetnost i pogibeljnost činjenja kaznenih djela.
4.4. S obzirom na činjenicu da optuženik prima mirovinu i da ima dodatne prihode sud ga je pravilno obvezao na naknadu troškova kaznenog postupka provedenih vještačenja, te je pravilno utvrdio visinu paušalne svote koja je primjerena duljini trajanja i složenosti ovog postupka.
5. Drugostupanjski sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova iz kojih se pobija (članak 476. stavak 1. ZKP u svezi članka 467. ZKP).
6. Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP, nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
7. S obzirom na navedeno trebalo je primjenom članka 482. ZKP odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 3. lipnja 2025.
PREDSJEDNK VIJEĆA:
Lidija Vidjak
