Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-274/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Vidjak kao predsjednice vijeća, te Siniše Pleše i Jasne Smiljanić kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv optuženog IV, zbog kaznenog djela protiv imovine – prijevara – iz članka 236. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18,126/19, 84/21, 114/22 i 114/23 - u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi koju je protiv presude Općinskog suda u Virovitici broj: K-212/2024-9 od 5. prosinca 2024. podnio optuženi IV, u sjednici vijeća održanoj 3. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća žalba optuženog IV, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se optuženi IV za kazneno djelo prijevare iz članka 236. stavak 1. KZ/11, zbog kojeg je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, na temelju istog zakonskog propisa, osuđuje na kaznu zatvora u trajanju 11 (jedanaest) mjeseci te mu se na temelju članka 56. KZ/11 izriče uvjetna osuda na način da kazna zatvora na koju je osuđen neće biti izvršena ako optuženik u roku 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo.

II. U ostalom dijelu žalba optuženog IV odbija se kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Virovitici proglasio je krivim optuženog IV zbog počinjenja kaznenog djela protiv imovine – prijetnja-– iz članka 236. stavak 1. KZ/11, činjenično pobliže opisanog u izreci presude te ga je, na temelju istog zakonskog propisa, osudio na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca.

1.1. Na temelju članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – u daljnjem tekstu: ZKP), u svezi članka 145. stavak 2. točka 1. i 6. ZKP naloženo je optuženom IV naknaditi troškove kaznenog postupka u iznosu 7,52 eura te paušalnu svotu u iznosu 150,00 eura u roku od 8 dana od pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženi LV, osobno, a žali se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni te predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači i oslobodi ga od optužbe, podredno predlaže izreći mu uvjetnu osudu.

2.1. Odgovor na žalbu podnio je državni odvjetnik, s prijedlogom da se žalba optuženika odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

2.2. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

3. Žalba optuženog IV djelomično je osnovana.

4. Nije u pravu optuženik kada se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a što obrazlaže na način da ističe da je na njegovoj strani došlo do promjene okolnost, s time što ističe da je to trebao objasniti oštećeniku i raskinuti ugovor, ali je vjerovao da će moći isporučiti dogovorenu ciglu.

4.1. Prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je iznio jasne i potpune razloge za svoja utvrđenja na temelju kojih je izveo pravilan zaključak o kaznenoj odgovornosti optuženika. Optuženik ispušta iz vida sve dokaze u svojoj ukupnosti, a kada se isti analiziraju u međusobnoj povezanosti, kako je to pravilno učinio prvostupanjski sud, proizlazi zaključak da je počinio inkriminirano mu kazneno djelo. Naime, iz iskaza oštećenika jasno proizlazi da je s optuženikom dogovorio isporuku cigle za što mu je predao ukupno 200,00 eura, što optuženik niti ne osporava. Kako mu u dogovorenom roku ciglu nije isporučio u više navrata je telefonski razgovarao s optuženikom koji mu je svaki puta navodio drugi razlog zašto ciglu ne može isporučiti, a nakon određenog vremena mu se prestao javljati. Za vrijeme trajanja ovog kaznenog postupka oštećenik mu je na račun uplatio 200,00 eura. Optuženik, u bitnome, navodi da je bio dogovor da će oštećenik prevesti ciglu te ne osporava da je telefonski kontaktirao s oštećenikom i da mu je navodio razne razloge zašto ciglu nije isporučio i da ti razlozi nisu bili točni. Iz svega navedenog proizlazi da je prvostupanjski sud izveo pravilan zaključak da optuženik već prilikom ugovaranja navedenog posla nije imao namjeru oštećeniku ciglu isporučiti, što proizlazi iz njegovog kasnijeg postupanja kada nakon preuzimanja novca oštećeniku navodi razne, neistinite, razloge zašto mu ciglu nije isporučio, a potom mu se prestao javljati na telefon. Time je optuženik ostvario sva bitna obilježja kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavak 1. KZ/11 za koje ga je prvostupanjski sud pravilno proglasio krivim. Prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je iskaze ispitanog oštećenika te optuženika detaljno analizirao i pravilno ih je ocijenio kako same za sebe tako i međusobnoj povezanosti te u svezi s drugim provedenim dokazima i dao je pravilnu ocjenu svih izvedenih dokaza na temelju kojih je ispravno analizirao i utvrdio činjenično stanje. Navedena utvrđenja prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, slijedom čega žalba optuženika u tom dijelu nije osnovana.

5. Međutim, u pravu je optuženik kada se žali zbog odluke o kazni smatrajući da je prestrogo kažnjen.

5.1. Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti sud mora uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenog djela zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela.

5.2. Prilikom odluke o okolnostima koje utječu na vrstu i mjeru kazne prvostupanjski sud je ispravno optuženiku cijenio kao olakotno da je otac maloljetnog djeteta koje uzdržava, dok mu je kao otegotno cijenio višestruku osuđivanost i to u petnaest navrata, od tog u tri navrata zbog istovrsnog kaznenog djela. Kada se ima na umu da se u konkretnom slučaju radi o malom iznosu pribavljene imovinske koristi koju je optuženik oštećeniku nadoknadio, onda ovaj drugostupanjski sud smatra da će se, bez obzira na dosadašnju optuženikovu osuđivanost, i uvjetnom osudom kao vrstom kaznene sankcije i to uz duže vrijeme provjeravanja kod optuženika postići svrha kažnjavanja pa je optuženik osuđen na kaznu zatvora u trajanju 11 (jedanaeset) mjeseci s vremenom provjeravanja u trajanju 4 (četiri) godine. Tako izrečenom vrstom i mjerom kaznene sankcije, prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, u cijelosti će se postići svrha kažnjavanja, odnosno tom kaznenom sankcijom će se ispuniti svi zahtjevi specijalne i generalne prevencije jer će ista u dovoljnoj mjeri utjecati kako na optuženika tako i na sve druge da shvate štetnost i pogibeljnost činjenja kaznenih djela.

6. Drugostupanjski sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova iz kojih se pobija (članak 476. stavak 1. ZKP/08 u svezi članka 467. ZKP).

7. Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP, nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

8. S obzirom na navedeno trebalo je primjenom članka 486. stavak 1. ZKP/08 odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 3. lipnja 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Lidije Vidjak