Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kžzd-68/2024-9
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Mihele Grahovac kao predsjednice vijeća te Jasne Smiljanić i Irene Kvaternik kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Bobanović, u kaznenom predmetu protiv optuženog PZ, zbog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta – spolnom zlouporabom djeteta mlađeg od petnaest godina iz članka 158. stavka 2. i 6. Kaznenog zakona i dr. („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog PZ, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku, broj: Kzd-112/2018 od 26. svibnja 2023., u javnoj sjednici vijeća održanoj 3. lipnja 2025.,
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba optuženog PZ, ukida se prvostupanjska presuda i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Osijeku, broj: Kzd-112/2018 od 26. svibnja 2023., pod točkom I. prvostupanjske presude, optuženi PZ proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta – spolnom zlouporabom djeteta mlađeg od petnaest godina iz članka 158. stavka 2. i 6. KZ/11, činjenično i pravno opisanog izrekom te presude, a kažnjivo po članku 158. stavku 6. KZ/11 i zbog počinjenja kaznenog djela spolnog uznemiravanja, opisanog i kažnjivog po članku 156. stavku 1. KZ/11, u vezi članka 51. KZ/11, činjenično i pravno opisanog u izreci presude. Na temelju članka 158. stavka 6. KZ/11 optuženom PZ za kazneno djelo spolne zlouporabe djeteta mlađeg od petnaest godina utvrđena je kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 4 (četiri) mjeseca, za kazneno djelo spolnog uznemiravanja na temelju članka 156. stavka 1. KZ/11 utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, te je optuženi PZ uz daljnju primjenu članka 51. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci. Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj:
152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu: ZKP) u vezi članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP, optuženom PZ naloženo je platiti troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 79,29 eura (sedamdeset devet eura i dvadeset devet centi), a koji se odnosi na trošak za svjedoka u iznosu od 9,29 eura (devet eura i dvadeset devet centi) i paušalnu svotu u iznosu od 70,00 eura (sedamdeset eura), u roku od 15 (petnaest) dana. Na temelju članka 148. stavka 6. ZKP optuženi PZ oslobođen je obveze naknade troškova provedenog kombiniranog psihologijsko-psihijatrijskog vještačenja i informatičkog vještačenja.
2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio optuženi PZ po branitelju Alenu Jakoboviću, odvjetniku iz Osijeka, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede Kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni, a u žalbi je predložio da se prvostupanjska presuda ukine i da predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odlučivanje. Optuženi PZ u žalbi je također zatražio da se on i njegov branitelj obavijeste o održavanju sjednice drugostupanjskog vijeća, kojem zahtjevu je ovaj sud udovoljio.
3. Shodno članku 474. stavku 1. ZKP spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
4. Na temelju članka 475. ZKP održana je javna sjednica na koju nije pristupio uredno pozvan županijski državni odvjetnik, a branitelj optuženika Alen Jakobović, odvjetnik iz Osijeka, obavijestio je sud da on i optuženik neće prisustvovati sjednici vijeća.
5. Žalba optuženog PZ je osnovana.
6. Optuženik se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP i članka 468. stavka 2. i 3. ZKP, navodeći da je u tijeku rasprave teško povrijeđeno pravo optuženika na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda zbog čega da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP jer da prvostupanjski sud svoju odluku i zaključke temelji na neprovjerenim i nepotpunim činjenicama, a pri čemu da nije osigurano pravo u postupku na kontradiktornost i konfrontaciju stranaka prilikom ispitivanja svjedoka oštećene ČZ čiji zapisnik i prijepis snimke o njezinom ispitivanju na dokaznom ročištu kod suca istrage je raspravni sud pročitao 23. svibnja 2023. Potom da nije više pozvao na raspravu oštećenicu niti je pregledao DVD sa snimkom ispitivanja žrtve od 16. veljače 2018., a da su se pri tome nekoliko puta izmijenili članovi vijeća, pa da time nije osigurano načelo neposrednosti.
7. Nadalje ističe da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. jer da je izreka presude nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima presude te da ju nije moguće ispitati, a ista da ne sadrži niti razloge o odlučnim činjenicama, prije svega, da je u činjeničnom opisu izreke pod točkama I. i II. navedeno da je optuženik član udomiteljske obitelji djeteta, a da je u zakonskom opisu kaznenog djela stavljeno na teret kako je terećena kaznena djela počinio zlouporabom odnosa zavisnosti djeteta o njemu bez da je naveo razloge o zavisnosti. Nadalje, drži da nije utvrđena i odlučna činjenica, odnosno da je optuženiku stavljeno na teret pod točkom I. da je počinio kazneno djelo od listopada 2013. do 20. veljače 2016., a kazneno djelo pod točkom II. da je počinio u vremenu od početka listopada 2013. do 20. rujna 2016., a da niti jednim razlogom presude nije objašnjeno utvrđeno vrijeme inkriminacije kaznenog djela i na temelju kojih činjenica.
8. Optuženik nadalje drži da u pogledu odlučnih činjenica presuda sadrži i proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju vještačkih nalaza i mišljenja vještaka psihijatra i psihologa te sadržaj iskaza svjedoka i samih tih vještačkih nalaza i mišljenja vještaka iskaza svjedoka. Ističe da je u činjeničnom supstratu opisano da je kod oštećenice ponašanje optuženika stvorilo osjećaj straha, poniženja i dovelo do psihotraumatizacije, a izrekom pod točkom II. da je ponašanje optuženika uznemirilo dijete i uzrokovalo kod nje psihotraumatizaciju u vidu promijenjenog odnosa prema spolnosti. U razlozima presude, a vezanim za navedene činjenice te iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatara i psihologa, kao ni iz iskaza svjedoka GZ, iako predmetne okolnosti nisu bile predmet navedenih vještačenja, nisu utvrđivane od strane vještaka niti ih spominju vještaci i navedeni svjedoci.
9. Nadalje, bitnu povredu odredaba kaznenog postupka žalitelj vidi u povredi odredbe iz članka 468. stavka 3. ZKP jer da je nepravilno primijenjena odredba članka 285. stavka 1. ZKP, budući da je na raspravi 3. svibnja 2022. u svojstvu svjedoka saslušana TZ, supruga optuženika, koja da je upozorena u skladu s odredbama članka 286. stavka 1. i članka 288. stavka 3. ZKP, ali budući da je privilegirani svjedok, da ju je bilo obvezno upozoriti sukladno članku 285. stavku 1. točki 1. i stavku 4. ZKP te da je takvo upozorenje bilo nužno unijeti u zapisnik što nije učinjeno, a da je potom rasprava 23. svibnja 2023. započela iznova, dok imenovana svjedokinja nije bila pozvana na raspravu te da je nepravilno primijenjena i odredba članka 292. stavka 1. i 2. ZKP kojim je odbijen dokazni prijedlog obrane za neposrednim ispitivanjem žrtve ČZ, a koja je u vrijeme zaključenja rasprave već napunila 22 godine. Žalitelj također drži da je povrijeđen Kazneni zakon, a povreda se ogleda u povredi članka 469. stavka 1. točke 4. ZKP jer je za vrijeme trajanja kaznenog postupka promijenjen i Kazneni zakon pa da je sud bio dužan primijeniti članak 17. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona iz 2019. i to na način da je upravo u članku 156. stavku 1. KZ/11 izmijenjena odredba o visini kazne, a da je sud prilikom odlučivanja i odmjeravanja kazne bio dužan primijeniti odredbu članka 3. Kaznenog zakona, odnosno primijeniti u konkretnom slučaju blaži zakon.
10. U pravu je žalitelj da su počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka, prije svega iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP jer pobijana presuda doista nema razloge o odlučnim činjenicama.
11. Vrijeme počinjenja, odnosno razdoblje inkriminiracije je odlučna činjenica koju prvostupanjski sud nije nedvojbeno utvrdio, odnosno nejasno je na koji način je prvostupanjski sud utvrdio inkriminirano razdoblje jer to za sada ne proizlazi iz iskaza oštećene ČZ, a niti iz provedenih materijalnih dokaza. Budući da prvostupanjski sud nije ispitao oštećenu ČZ, ova odlučna činjenica nije utvrđena, odnosno postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u izreci pobijane presude, a vezano za inkriminirano razdoblje i u njezinim razlozima.
12. Nadalje, s pravom ističe žalitelj da su izostali razlozi u pobijanoj presudi o okolnostima zavisnosti djeteta o optuženiku, a oni koji su navedeni su proturječni jer je činjenica da je nositelj udomiteljske skrbi supruga optuženika.
13. Prvostupanjski sud nije prihvatio iskaz svjedokinje KZ (rođ. ČZ), sestre oštećenice, navodeći da je suprotan iskazu oštećene ČZ, iskazu svjedokinje HZ i materijalnoj dokumentaciji (izvješće Centra za socijalnu skrb Beli Manastir). Međutim, upravo iz iskaza svjedokinje HZ proizlazi da joj je u razgovoru 23. i 24. studenog 2017. sestra oštećenice AZ rekla da joj se sestra ČZ žalila na ponašanje optuženika koji ju je dirao, ali da ona u to ne vjeruje s obzirom da je njena sestra vrlo često znala lagati.
14. Shodno navedenom, prvostupanjski sud ostvario je proturječje o odlučnim činjenicama u onome što se navodi u iskazu svjedoka i razlozima presude jer je za sada ostalo neutvrđeno da li je oštećenica sklona konfabuliranju i da li je njezin iskaz vjerodostojan.
15. S pravom ističe optuženik da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP, budući da je supruga optuženika privilegirani svjedok te nije propisno upozorena shodno članku 285. stavku 1. točki 1. i 4. ZKP niti je upozorenje unijeto u zapisnik, a potom nije uredno pozvana / obaviještena o održavanju rasprave.
16. Međutim, nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP jer je pred sucem istrage Županijskog suda u Osijeku ispitana oštećenica, a kojem ispitivanju je bio nazočan i branitelj, pa stoga nije povrijeđeno načelo kontradiktornosti, odnosno nije povrijeđeno optuženiku pravo na pravično suđenje, a koje načelo obrana može konzumirati tijekom cijelog postupka, odnosno na raspravi.
17. Budući da su ostvarene bitne povrede odredaba kaznenog postupka valjalo je prihvatiti žalbu optuženika i pobijanu presudu ukinuti te predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
18. U ponovljenom postupku, prvostupanjski sud će vodeći računa o ukazanom ponovno izvesti sve dokaze, ispitati oštećenu ČZ te potom nakon ispitivanja ČZ, ako utvrdi eventualno odstupanje u iskazima ČZ i KZ (rođ. ČZ), valja primijeniti odredbu članka 426. ZKP kako bi se otklonila eventualna proturječja. Provedenim dokazima prvostupanjski sud će utvrditi točno inkriminirano razdoblje vodeći pri tome računa o duljini trajanja udomiteljske skrbi u obitelji TZ te ponovnim provođenjem psihologijsko-psihijatrijskog vještačenja utvrditi eventualne sumnje na sklonost konfabulaciji, odnosno psihotraumatizaciji oštećenice te će ponovno pozvati i ispitati suprugu optuženika uz zakonska upozorenja, a potom ta upozorenja unijeti u zapisnik te nakon toga donijeti valjano i zakonito obrazloženu presudu sukladno članku 459. točki 5. ZKP i primijeniti zakon koji je važio u vrijeme počinjenja kaznenog djela, odnosno primijeniti Kazneni zakon koji je blaži za počinitelja sukladno članku 3. KZ/11.
19. Slijedom iznijetog, odlučeno je na temelju članka 483. ZKP kao u izreci.
U Zagrebu 3. lipnja 2025.
Predsjednik vijeća:
Gordana Mihela Grahovac