Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kžzd-91/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Mihele Grahovac kao predsjednice vijeća te Jasne Smiljanić i Irene Kvaternik kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Bobanović, u kaznenom predmetu protiv osuđenog TD, zbog kaznenog djela iz članka 172. stavka 2. u vezi s člankom 51. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi osuđenog TD, izjavljenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, Odjela za mladež, broj: Kvm-165/2024 (Kzd-260/2020) od 12. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 3. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Povodom žalbe osuđenog TD, a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda na način da se postupak za opoziv uvjetne osude obustavlja.

II. Uslijed odluke pod točkom I., žalba osuđenog TD je bespredmetna.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, Odjela za mladež od 12. lipnja 2024., broj: Kvm-165/2024 (Kzd-260/2020), na temelju članka 564. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu: ZKP) osuđenom TD, OIB: [osobni identifikacijski broj], sinu T i ČD, rođene Č, rođenom **.**.1984. u [adresa], državljaninu Republike Hrvatske, pismenom, sa završenom osnovnom školom – opozvana je uvjetna osuda iz presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj: Kzd-260/2022 od 2. studenog 2020., pravomoćnoj 2. studenog 2022. te je određeno izvršenje kazne zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci.

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio osuđeni TD po branitelju Tomislavu Kešini, odvjetniku iz Zagreba, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, navodeći da je prvostupanjski sud prilikom donošenja presude zanemario osnovnu činjenicu da on nije radno sposobna osoba, pa da samim time nije mogao izvršavati svoje obveze uzdržavanja. U žalbi je predložio da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Spis predmeta dostavljen je Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu sukladno odredbi članka 474. ZKP.

4. Odgovor na žalbu osuđenika nije podnesen.

5. Žalba osuđenog TD je bespredmetna.

6. Presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj Kzd-260/2020 od 2. studenog 2020., pravomoćnoj istog dana, TD proglašen je krivim da je počinio kazneno djelo iz članka 172. stavka 2. u svezi s člankom 1. KZ/11 te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci. Na temelju članka 56. stavka 1. i 4. KZ/11 primijenjena mu je uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko osuđeni TD u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo, a na temelju članka 62. stavka 2. točke 10. KZ/11 osuđeniku je izrečena i posebna obveza da u roku od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci po pravomoćnosti presude u cijelosti namiri dospjele obveze maloljetnoj OD u ukupnom iznosu od 24.477,00 kuna na ruke majke i zakonske zastupnice oštećene VD, ranije TD, te da ubuduće ispunjava svoje obveze uzdržavanja maloljetnih oštećenika dok za to postoje zakonom predviđeni uvjeti. Ujedno je osuđeni TD upozoren i na obvezu suradnje s probacijskom službom te da u slučaju neispunjenja posebnih obveza i nesuradnje s probacijskom službom uvjetna osuda može biti opozvana.

7. Slijedom iznijetog, presuda je postala pravomoćna 2. studenog 2020., određen je rok iz članka 62. stavka 2. točke 1. KZ/11 (iako ga prvostupanjski sud označava točkom 10., a radi se o kapitaliziranom dospjelom iznosu uzdržavanja, ne o budućim uzdržavanjima što odgovara posebnoj obvezi iz članka 62. stavka 2. točci 10. KZ/11) u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci, te je stoga rok iz članka 62. stavka 1. točke 10. istekao 2. svibnja 2022., dok je rok provjeravanja određen pravomoćnom presudom istekao 2. studenog 2023.

8. Prema članku 58. stavku 8. KZ/11 uvjetna osuda se ne može opozvati nakon što je proteklo godinu dana od isteka roka određenog za izvršenje posebne obveze iz članka 62. KZ/11.

9. Stoga je navedeni rok istekao 2. studenog 2024. računajući jednu godinu od isteka roka određenog za izvršenje posebne obveze, odnosno isteka roka provjeravanja.

10. Međutim, prvostupanjski sud je u prijedlogu za opoziv uvjetne osude odlučio 12. lipnja 2024., a presuda je kod ovog županijskog suda povodom žalbe zaprimljena 20. svibnja 2025. te zato nije postala pravomoćna unutar roka od godinu dana kada se moglo odlučivati o prijedlogu za opoziv.

11. Slijedom iznijetog, oslanjajući se na odredbu članka 58. stavka 8. KZ/11 pobijana presuda ne može proizvesti pravne učinke jer je protekao rok za opoziv uvjetne osude čime je povrijeđen zakon na štetu optuženika te je valjalo na temelju članka 483. ZKP ukinuti pobijanu presudu ili postupak o opozivu uvjetne osude obustaviti.

12. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti na temelju članka 476. stavka 1. točke 1. i 2. ZKP, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka i povreda Kaznenog zakona na štetu optuženika te je odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu 3. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Gordana Mihela Grahovac