REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-4872/2024-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Dubravka Zubović, u pravnoj stvari tužitelja TRIGLAV OSIGURANJE d.d., OIB 29743547503, Ulica Antuna Heinza 4, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnica Sanja Vukina, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Vukina & partneri d.o.o., Zagreb, Prilaz Gjure Deželića 30, protiv 1. tuženika EUROHERC osiguranje d.d., OIB 22694857747, Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić i Partneri d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, i 2. tuženika Županijska uprava za upravljanje županijskim i lokalnim cestama Koprivničko-križevačke županije, OIB 16406615746, Ivana Zakmardija Dijankovečkog 3, Križevci, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Zlatko Gregurić, HEŠ i HE, [adresa], radi isplate iznosa od 3.529,47 EUR, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1896/2022 od 23. listopada 2024., 3. lipnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1896/2022 od 23. listopada 2024. u točkama I., II., III. i V. izreke te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka u povodu žalbe odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1896/2022 od 23. listopada 2024. odbijen je tužiteljev tužbeni zahtjev da mu prvotuženik plati iznos od 3.529,47 EUR sa zateznim kamatama od 6. lipnja 2022. do isplate po stopi koja se određuje za ostale odnose, kao i zahtjev da mu naknadi troškove parničnog postupka sa zateznim kamatama od donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje za ostale odnose (točka I. izreke). Odbijen je tužiteljev tužbeni zahtjev da mu drugotuženik plati iznos od 3.529,47 EUR sa zateznim kamatama od 6. lipnja 2022. do isplate po stopi koja se određuje za ostale odnose, kao i zahtjev da mu naknadi troškove parničnog postupka sa zateznim kamatama od donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje za ostale odnose (točka II. izreke). Naloženo je tužitelju u roku od petnaest dana naknaditi prvotuženiku parnični trošak u iznosu od 1.054,00 EUR sa zateznim kamatama od 23. listopada 2024. do isplate po stopi koja se određuje za ostale odnose (točka III. izreke). Odbijen je kao neosnovan zahtjev prvotuženika za naknadu troškova postupka u iznosu od 125,00 EUR (točka IV. izreke). Naloženo je tužitelju u roku od petnaest dana naknaditi drugotuženiku parnični trošak u iznosu od 812,50 EUR sa zateznim kamatama od 23. listopada 2024. do isplate po stopi koja se određuje za ostale odnose (točka V. izreke).

2. U obrazloženju presude prvostupanjski sud u bitnome navodi da je prema tvrdnji tužitelja 9. travnja 2022. došlo do prometne nesreće u Dravskoj ulici, u mjestu Sigetec kada je pred automobil, osiguran kod tužitelja, iznenada izletjela srna. Vozač automobila nije uspio na vrijeme zaustaviti vozilo te je došlo do udara automobila u srnu. Srna je pobjegla natrag u šumu, a uslijed spomenutog udara oštećeno je predmetno vozilo. Prvostupanjski sud također navodi da iz izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću zaključiti je li se radilo o srni ili bilo kojoj drugoj divljoj životinji, a moguće da se radilo i o domaćoj životinji. Napominje da tužitelj nije predlagao izvođenje dokaza veterinarskim vještačenjem, odnosno vještačenje dlake koja je izuzeta sa predmetnog automobila od strane policijskih službenika, a kako bi sud mogao sa sigurnošću zaključiti radi li se o divljači. U svakom slučaju, prvostupanjski sud smatra da prvotuženik, odnosno njegov osiguranik Lovačko društvo Fazan Drnje, koji gospodari lovištem na području predmetnog štetnog događaja, nije odgovoran za predmetni štetni događaj. Smatra da ovlaštenik prava lova odgovora za ovakve štete samo iznimno i to ako je šteta od divljači nastala kao posljedica lova u smislu odredbe članka 80. stavka 6. Zakona o lovstvu („Narodne novine“ broj: 99/18, 32/19 i 32/20; dalje: ZL), a što ovdje nije slučaj. Slijedom svega navedenog, odbija kao neosnovan tužiteljev tužbeni zahtjev istaknut prema prvotuženiku. Nadalje, prvostupanjski sud navodi da tužitelj, osim što nije dokazao da šteta potječe od divljači, nije dokazao niti da su ispunjene sve pretpostavke za odgovornost za štetu drugotuženika, odnosno da nije dokazao štetnu radnju drugotuženika, protupravnost niti uzročno-posljedičnu vezu između neke radnje drugotuženika i štete koja je nastala tužitelju u skladu s odredbom članka 219. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP). Stoga također odbija kao neosnovan tužiteljev tužbeni zahtjev prema drugotuženiku.

3. Tužitelj je podnio žalbu protiv presude, koju pobija u točkama I., II., III. i V. izreke zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 6. i 11. ZPP-a. Ukazuje da iz svih izvedenih dokaza proizlazi da je do predmetnog štetnog događaja došlo naletom srne (divljači) na automobil, koji je bio osiguran kod tužitelja te da ne postoji dokaz koji bi tu činjenicu doveo u sumnju. Smatra da je zaključak prvostupanjskog suda da je moguće da se radilo o nekoj drugoj životinji, kao i navod prvostupanjskog suda da se svjedok VE (vozač automobila) nije određeno očitovao o kojoj je točno divljoj životinji riječ u potpunosti proturječan ispravama u spisu i provedenim dokazima. Posebice ukazuje da je takav zaključak proturječan potvrdi Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Koprivničko-križevačke, koja predstavlja javnu ispravu u smislu odredbe članka 230. ZPP-a. Nadalje, ukazuje da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da prvotuženik, odnosno njegov osiguranik nije odgovoran za predmetni štetni događaj. Upućuje na odredbu članka 76. stavka 2. ZL-a prema kojoj se u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu primjenjuje Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO), ako određeno pravno pitanje nije riješeno Zakonom o lovstvu. Stoga ističe kako prvotuženik odgovara za predmetni štetni događaj na temelju odredbi Zakona o obveznim odnosima kojima se uređuje odgovornost za štetu od opasne stvari jer divljač koja se slobodno kreće na cesti smatra se opasnom stvari. Ukazuje da lovačko društvo odgovara po načelu uzročnosti i to bez obzira to za štetu možda odgovara i pravna osoba kojoj je povjereno upravljanje prometnicom. Ističe da osoba koja upravlja javnom cestom odgovara po načelu krivnje na temelju odredbe članka 50. Zakona o cestama („Narodne novine“ broj: 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, 144/21, 114/22, 114/22, 4/23 i 133/23; dalje: ZC) i može odgovarati solidarno sa osobom koja gospodari lovištem na području kojeg je došlo do štetnog događaja. Smatra da je prvostupanjski sud neosnovano odbio provesti dokazni prijedlog provođenjem prometnog vještačenja, koje je predloženo na okolnost visine i nastanka predmetnog štetnog događaja. Smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu članka 197. ZPP-a kada je odlučio o tužbenom zahtjevu istaknutom protiv drugotuženika, budući da se radi o institutu eventualne subjektivne kumulacije. Obrazlaže da nije bilo svrsishodno drugotuženika uključivati u spor budući da se prema odredbi članka 197. ZPP-a o tom zahtjevu trebalo raspravljati tek ukoliko zahtjev prema prvotuženiku bude pravomoćno odbijen. Stoga ukazuje kako nije postojala zakonska osnova za odlučivanje o osnovanosti tužbenog zahtjeva prema supsidijarnom tuženiku. Pobija i odluku o parničnom trošku. Zahtijeva trošak sastava žalbe u iznosu od 312,50 EUR (uključujući PDV od 25%), uvećano za sudsku pristojbu za žalbu u iznosu od 40,88 EUR i sudsku pristojbu za prvostupanjsku presudu u iznosu od 81,75 EUR, odnosno ukupan iznos od 435,13 EUR.

4. Prvotuženik i drugotuženik nisu odgovorili na tužiteljevu žalbu.

5. Tužiteljeva žalba je osnovana.

6. Pobijana presuda je ispitana na temelju odredbe članka 365. ZPP-a u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka te uzevši u obzir razloge zbog kojih je dopušteno pobijati presudu donesenu u sporu male vrijednosti (članak 467. stavak 1. ZPP-a). Ovaj sud je utvrdio da je presuda nepravilna i nezakonita budući da je zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a te je materijalno pravo pogrešno primijenjeno.

7. Predmet spora je tužiteljev regresni zahtjev za isplatu iznosa od 3.529,47 EUR, koji je tužitelj isplatio svom osiguraniku po osnovi kasko police osiguranja na ime naknade štete na vozilu, koja je nastala kada je na predmetno vozilo naletjela srna (divljač) na javnoj cesti, Dravska ulica, u mjestu Sigetec.

8. Osnovano tužitelj u žalbi ukazuje da je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.

9. Naime, prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude navodi da se svjedok VE (vozač) nije određeno očitovao o kojoj bi točno divljoj životinji bilo riječ s obzirom na to da je isti naveo da je riječ o srni, a možda se eventualno radilo o jelenu ili kojoj drugoj životinji, a moguće i domaćoj životinji. Stoga prvostupanjski sud tvrdi da ne može sa sigurnošću zaključiti da li se u konkretnom slučaju radilo o divljoj srni, koja bi sukladno članku 9. ZL-a bila klasificirana kao divljač. Citirani navodi prvostupanjskog suda su proturječni sami sebi, ispravama u spisu i provedenim dokazima.

10. Svjedok VE u svom iskazu jasno navodi da mu je pred auto iskočila srna (divljač). Iskaz svjedoka u suglasju je s potvrdom Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Koprivničko-križevačke, Policijske postaje Koprivnica od 19. prosinca 2022. (list 40. do 41. spisa), koji je javna isprava u smislu odredbe članka 230. ZPP-a. U spisu ne postoji niti jedan dokaz koji bi doveo u sumnju predmetnu činjenicu da se šteta dogodila usred naleta srne (divljači) na vozilo osiguranika tužitelja. Također, u spisu ne postoji niti jedan dokaz koji bi upućivao na zaključak da se radilo o jelenu ili nekoj domaćoj životinji niti je to itko tvrdio. Ukoliko je eventualno prvostupanjski sud posumnjao u istinitost navoda u predmetnoj policijskog potvrdi i iskazu svjedoka, mogao je eventualno provesti veterinarsko vještačenje koje je predložio tuženik na okolnost je li dlaka koja je izuzeta i pohranjena od strane policijskih službenika životinjskog porijekla budući da je u skladu s odredbom članka 230. stavka 3. ZPP-a na tuženiku bio teret dokaza da se nije radilo o srni (divljači).

11. Nadalje, pogrešno je pravno stajalište prvostupanjskog suda da ovlaštenik prava lova odgovara za štetu od divljači koju pretrpe vozila na cestama samo iznimno i to u slučaju kada je takva šteta posljedica lova u smislu odredbe članka 80. stavka 6. ZL-a. Navedenom odredbom propisano je da se za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara na sljedeći način: - vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi; - lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova.

12. Međutim, u slučajevima kada je do naleta divljači na vozilo došlo u vrijeme kada se nije provodio lov, a vozač je upravljao vozilom u skladu s odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi, za odgovornost za štetu su mjerodavne odredbe Zakona o obveznim odnosima, u skladu s odredbom članka 76. stavka 2. ZL-a.

13. Odredbom članka 76. stavka 2. ZL-a propisano je da u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako tim zakonom nije propisano drugačije. Budući da Zakonom o lovstvu kao posebnim zakonom (lex specialis) nije propisano tko odgovara za štetu nastalu na vozilu u slučaju naleta divljači na motorno vozilo izlijetanjem na javnu cestu u situaciji kada se ne provodi lov i kada je vozač postupao po propisima, tada valja primijeniti odredbe Zakona o obveznim odnosima kao lex generalis, kojima se uređuje odgovornost za štetu od opasne stvari. Naime, kada se divljač nađe na cesti, iako se u tom trenutku ne provodi lov, ta divljač i dalje predstavlja opasnu stvar.

14. Odredbom članka 1045. stavka 3. ZOO-a propisano je da se za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost za okolinu odgovara bez obzira na krivnju (objektivna odgovornost), a u skladu s odredbama članka 1063. do 1067. ZOO-a. Šteta nastala u vezi s opasnom stvari smatra se da potječe od te stvari, osim ako se dokaže da ona nije bila uzrok štete (članak 1063. ZOO-a). Za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik (članak 1064. ZOO-a), a umjesto vlasnika stvari i isto kao i on odgovara osoba kojoj je vlasnik povjerio stvar da se njome služi ili osoba koja je inače dužna da je nadgleda (članak 1066. stavak 1. ZOO-a). Budući da je divljač dobro od interesa za Republiku Hrvatsku i ima njezinu osobitu zaštitu (članak 3. ZL-a), za štetu od divljači odgovara osoba koja je stekla pravo lova na temelju zakupa ili koncesije (lovoovlaštenik) u smislu odredbe članka 1066. stavka 1. ZOO-a, osim ako dokaže postojanje nekih od razloga za oslobođenje od odgovornosti propisanih odredbom članka 1067. ZOO-a.

15. Nadalje, u odnosu na drugotuženika, osnovano tužitelj ukazuje da je prvostupanjski sud pogrešno postupio kada je meritorno odlučio o tužbenom zahtjevu koji je eventualno postavljen prema drugotuženiku. Naime, odredbom članka 197. stavka 1. ZPP-a propisano je da tužitelj može tužbom obuhvatiti dva ili više tuženika i tako što će tražiti da tužbeni zahtjev bude prihvaćen prema sljedećem tuženiku u slučaju da bude pravomoćno odbijen prema onome koji je u tužbi naveden prije njega, a što je ovdje slučaj. Dakle, iz citirane odredbe proizlazi da je prvostupanjski sud prvenstveno trebao odlučiti o tužbenom zahtjevu postavljenom prema prvotuženiku pa tek ako taj tužbeni zahtjev bude pravomoćno odbijen pristupiti odlučivanju o osnovanosti tužbenog zahtjeva prema eventualnom tuženiku (drugotuženiku), sve budući da tužbeni zahtjev prema eventualnom tuženiku (drugotuženiku) počinje egzistirati tek ako tužbeni zahtjev prema prvotuženiku bude pravomoćno odbijen.

16. Zbog pogrešnog pravnog pristupa, prvostupanjski sud nije utvrđivao relevantne činjenice vezane uz visinu predmetnog tužbenog zahtjeva.

17. Slijedom svega iznesenog, na temelju odredbe članka 369. stavka 1. ZPP-a, valjalo je ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Budući da odluka o troškovima postupka ovisi o odluci o glavnoj stvari, valjalo je ukinuti presudu i u dijelu odluke o troškovima postupka. Zbog toga je odlučeno kao u točki I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

18. U ponovnom suđenju prvostupanjski sud će imati u vidu primjedbe iznesene u ovom ukidnom rješenju, dopuniti dokazni postupak te nakon toga donijeti pravilnu i zakonitu presudu, u skladu s odredbama članka 338. ZPP-a.

19. Na temelju odredbe članka 166. stavka 3. ZPP-a ostavljeno je da sud o troškovima u povodu pravnog lijeka odluči u konačnoj odluci, a kako je odlučeno u točki II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

Zagreb, 3. lipnja 2025.

Sutkinja

Dubravka Zubović