Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: Gž-820/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Katije Hrabrov, predsjednice vijeća, Igora Delina, člana vijeća i suca izvjestitelja te Blanke Pervan, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐUR iz [adresa] i na adresi u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupaju punomoćnici-odvjetnici u Odvjetničkom društvu Orlić i Partneri d.o.o., Dubrovnik, Vukovarska 26, protiv tuženika ĐU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnica Viktorija Knežević, odvjetnica u Dubrovniku, Ulica dr. Ante Starčevića 45, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj 9 P- 563/2021 od 28. rujna 2023., u sjednici održanoj 3. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja ĐUR kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj P-563/2021 od 28. rujna 2023.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom je suđeno:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

1. Utvrđuje se da je tužitelj vlasnik čest. zem. [katastarska čestica], z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

2. Dužan je tuženi trpiti da se tužitelj uknjiži kao vlasnik cjeline čest. zem. [katastarska čestica], z. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] uz istovremeni izbris tog prava sa imena tuženika, sve to u roku od 15 dana jer će u protivnom istu zamijeniti ova presuda.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 7.805,49 eura / 54.687,66 kuna, sve u roku 15 dana od pravomoćnosti presude i pod prijetnjom ovrhe.".

2. Protiv citirane presude tužitelj je izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Tvrdi da je pogrešan zaključak da nije dovoljno godina u posjedu predmeta prijepora što je osnovni preduvjet za dosjelost. Također, s obzirom da je kvalificirani posjednik za dosjelost mu je potrebno deset godina takvog posjeda a ne dvadeset godina. Priložio je dva ugovora kojima je vlasništvo predmeta prijepora preneseno s tuženika na njegovu prednicu, a potom i na njega. Sve i da je za dosjelost potrebno dvadeset godina, ovaj uvjet je ispunjen do zaključenja glavne rasprave, o čemu je svoje mišljenje dao i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi Rev x 1086/2024 od 14. prosinca 2016. Iz obrazloženja presude nije jasno kojim iskazima svjedoka je sud poklonio vjeru, a kojima nije i iz kojih razloga. Vještak je u svom nalazu označio točnu poziciju reklamnog panoa kojega je tuženik postavio za svoju konobu koja se ne nalazi na predmetnoj parceli. Predlaže preinaku pobijane presude na način da se usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti, a podredno ukine pobijana odluka i predmet vrati na ponovni postupak.

3. U odgovoru na žalbu tuženik osporava žalbene navode tužitelja ističući da se dosjelost kao institut stjecanja prava vlasništva navodi tek na ročištu 29. travnja 2019., a prije toga se tužitelj pozivao na valjani pravni posao kao osnovu stjecanja prava vlasništva, da iz iskaza svjedoka koji su stanovnici Đ proizlazi da tužitelj nije pribavio pravnu osnovu vlasništva predmetne nekretnine i da se iz izvedenih dokaza ne može zaključiti da je tužitelj ikad uistinu bio u posjedu predmetne nekretnine. Predlaže odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu te traži trošak sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Tužitelj ne konkretizira žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, a ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga iznesenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine", broj 148/11.-pročišćeni tekst i 25/13.; dalje ZPP), koji se primjenjuje na temelju čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19.; dalje ZID ZPP), na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP, ovaj sud ocjenjuje da navedene bitne povrede postupka nisu počinjene.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je vlasnik čest. zem. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i da je tuženik dužan trpiti da se tužitelj uknjiži kao vlasnik cjeline čest. zem. [katastarska čestica], z. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] uz istovremeni izbris tog prava sa imena tuženika jer će u protivnom istu zamijeniti presuda.

7. Prvostupanjski sud je na temelju izlaganja stranaka i izvedenih dokaza utvrdio da tužitelj nije dosjelošću pribavio pravnu osnovu svog vlasništva predmetne nekretnine i time pravo zatražiti i uknjižbu na svoje ime jer nije osobno putem prednice pokojne majke Č, umrle **.**.2013., u posjedu ove nekretnine – računajući od 28. kolovoza 1999. kada je zaključen ugovor o prodaji, a potom on osobno od 19. kolovoza 2009. kada je s majkom sklopio ugovor o dosmrtnom uzdržavanju do podnošenja tužbe 17. travnja 2018, jer se radi o kraćem vremenskom razdoblju (19 godina) od zakonom propisanih 20 godina za izvanrednu dosjelost.

8. Prema čl. 159. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 81/15.-pročišćeni tekst; dalje ZVDSP) dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja (st. 2.). Samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja (st. 3.).

9. Prvostupanjski sud utvrđuje da tužitelj nije zakonit posjednik jer je tuženik 2000. prodao dio ove nekretnine ČU za 7.000,00 DEM koji dio je nakon parcelacije dobio svoju zemljišnoknjižnu oznaku i ona se uknjižila kao vlasnica (Z–2484/00), što potvrđuje i sam tužitelj u iskazu da je tuženik ovaj dio nekretnine 2000. prodao za 7.000,00 DEM ČU i o tome sastavljen je ugovor o prodaji između prodavatelja ĐU i kupca ČU, ali da je to bilo samo formalno i da je on to dopustio zajedno sa majkom na ime prijateljskih odnosa sa ČU i njenim bratom DU.

10. Utvrđeno je, također, da predmetna nekretnina nije ograđena, s južne strane je granica [adresa], a na istok Put za Žarkovicu, dok su međe djelomične na sjever i zapad na susjednim nekretninama, odavno je nekretnina zarasla i neprohodna i na njoj nema nikakvih objekata izgrađenih ili u gradnji, ne koristi se u bilo koju svrhu niti se može koristiti

11. Tužitelj prigovara da nije jasno kojim iskazima svjedoka je sud poklonio vjeru, a kojima nije i iz kojih razloga. Suprotno tome, prvostupanjski sud iskaze svjedoka AU i ŠU koji su iskazali da su od strane tužitelja angažirani za čišćenje i održavanje predmetne parcele odnosno za "štricanje" ocjenjuje vjerodostojnim, ali nedovoljnim za utvrđenje činjenice kvalificiranog posjeda tužitelja, ali uvjerljivijim i detaljnijim ocjenjuje iskaze svjedoka OU (brata ČU), NU, UU, HU i PU, koji su (uglavnom) dobri sa strankama i svi su s Đ, a koji su okolnosno iskazali da su predmetnu nekretninu isključivo čistili tuženik JU i njegov sin D, da je ona njihova, da su dio prodali ČU i na njoj postavili reklamni pano za konobu koju oni iznajmljuju, a što potvrđuje isprava prema kojoj je tuženik prodao dio parcele ČU koji dio je nakon parcelacije dobio poseban broj i ona se uknjižila kao vlasnica.

12. Kad se tome doda dio iskaza tuženika koji je izričito tvrdio da je predmetna parcela oduvijek u njegovom posjedu, da je čisti zajedno sa sinom, da je parcela gusto pod žukom i dračom, da je na njoj postavio reklamu za restoran 2004. te da tužiteljevu majku nikada nije ni vidio, a tužitelja poznaje i nikada ga nije vidio na toj parceli te dio iskaza tužitelja da je preko 20 godina u posjedu, a dok je bila živa majka bili su zajednički u posjedu, koji posjed je vršio čišćenjem nekretnine i uzimanjem drva (palica) za pomadore, ali ne osobno nego angažirajući sezonske radnike iz BiH koji su za njega radili na gradnji kuće na A kojima ne zna imena i ne može ih predložiti za svjedoke, jasno je da su uvjerljiviji iskazi koji govore o tuženikovom posjedovanju predmetne nekretnine.

13. Dakle, s obzirom na to da je tužitelj znao da je prodavatelj JU prodao dio predmetne nekretnine ČU koji je nakon parcelacije dobio svoju zemljišnoknjižnu oznaku i kupac se uknjižio kao vlasnik, neosnovani su žalbeni navodi da je tužitelj kvalificirani posjednik te da mu je za dosjelost potrebno deset godina takvog posjeda, a ne dvadeset godina, jer njegov posjed nije zakonit niti pošten u smislu odredbe čl. 18. st. 1. i 3. ZVDSP.

14. U odnosu na tvrdnju tužitelja da sve i da je za dosjelost potrebno dvadeset godina, ovaj uvjet je ispunjen do zaključenja glavne rasprave, o čemu je svoje mišljenje dao i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi Rev x 1086/2024 od 14. prosinca 2016., valja istaći da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (1/19) održanoj 14. veljače 2019. pod brojem Su-IV-56/19-2 zauzeto shvaćanje da pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću (kvaliteta i trajanje posjeda, sposobnost posjednika biti vlasnikom stvari te sposobnost stvari da bude u vlasništvu) moraju biti ispunjene u vrijeme podnošenja tužbe. Isto pravno shvaćanje primijenjeno je i u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2430/2019-2 od 9. svibnja 2019.

15. Dakle, prvostupanjski sud je, i po ocjeni ovoga suda, odbijanjem tužbenog zahtjeva na utvrđenje prava vlasništva i trpljenje uknjižbe pravilno primijenio materijalno pravo (čl. 18. st. 1. i 3. te čl. 159. st. 1. i 3. ZVDSP), kao i kod odluke o troškovima postupka (čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine", broj 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. i 70/19.) koji se primjenjuje na temelju čl. 117. st. 3. ZID ZPP te Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22.).

16. Slijedom iznesenog, valjalo je na temelju čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Zadru 3. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća

Katija Hrabrov