Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž Ob-224/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dubravke Penić Lukač, predsjednice vijeća, Ivice Veselića, suca izvjestitelja i člana vijeća te Tihane Marije Miladin, članice vijeća, u parničnom predmetu tužiteljice ŽĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Marku Cvrkoviću, odvjetniku u Vukovaru, protiv tuženika GĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marinu Kordiću, odvjetniku u Osijeku, uz sudjelovanje mlt. SĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], mlt. ČĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i mlt. EĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po posebnom skrbniku KĆ, dipl. iur. stručnoj radnici Centra za posebno skrbništvo Dislocirana jedinica Osijek, radi razvoda braka sa maloljetnom djecom i uzdržavanja, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj P Ob-95/2024- 21 od 4. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 3. lipnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj P Ob-95/2024-21 od 4. travnja 2025. u pobijanom dijelu pod točkom V. izreke.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvoga stupnja suđeno je:
"I. Razvodi se brak upisan u matične knjige vjenčanih Matičnog ureda [adresa] za Matično područje [adresa] pod rednim brojem 56 za godinu 2007.g. sklopljen dana 20. listopada 2007.g. u [adresa], između tužiteljice ŽĆ djev. Ž rođene **.**.1981. u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika GĆ, rođenog **.**.1984. u [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj].
II. Zajednička djeca stranka, mlt. SĆ, rođ. **.**.2008., OIB: [osobni identifikacijski broj], mlt. ČĆ rođ. **.**.2010., OIB: [osobni identifikacijski broj] i mlt. EĆ rođ. **.**.2014., OIB: [osobni identifikacijski broj], živjet će s majkom ŽĆ.
III. Roditelji će zajednički i sporazumno ostvarivati roditeljsku skrb nad djecom mlt. SĆ OIB: [osobni identifikacijski broj], mlt. ČĆ OIB: [osobni identifikacijski broj] i mlt. EĆ OIB: [osobni identifikacijski broj].
IV. Osobni odnosi oca GĆ OIB: [osobni identifikacijski broj] s djecom: mlt. SĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], mlt. ČĆ OIB: [osobni identifikacijski broj] i mlt. EĆ OIB: [osobni identifikacijski broj], održavati će se svaki drugi vikend od petka u 18,00 sati do nedjelje u 18,00 sati, utorkom i četvrtkom od 8-20 sati, tjedan dana zimskih praznika i 15 dana ljetnih praznika u dogovoru sa djecom te blagdane i rođendane naizmjenično u dogovoru s tužiteljicom, na način da otac dođe po mlt. djecu i nakon završenog susreta ih vraća u kućanstvo majke.
V. Nalaže se tuženiku, doprinositi za uzdržavanje za mlt. SĆ mjesečni iznos od 160,00 EUR, za mlt. ČĆ mjesečni iznos od 140,00 eur, te za mlt. EĆ mjesečni iznos od 100,00 EUR i to počev od dana podnošenja tužbe sudu pa ubuduće sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti, time da dospjele obroke plati odjednom u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude, a buduće dospijevajuće obroke do svakog 15-tog u mjesecu za tekući mjesec, i to na račun majke i zakonske zastupnice ŽĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].
VI. Svaka strana snosi svoje troškove."
2. Protiv dijela navedene presude pod točkom V. izreke žalbu je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući ukinuti pobijani dio presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Žalba je neosnovana.
4. Suprotno navodima žalbe, pobijana presuda sadrži jasne i valjane razloge o svim odlučnim činjenicama za koje postoji realna podloga u sadržaju spisa pa se kao takva može ispitati. Pored toga, suprotno žalbenim navodima, ne predleži bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 12/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), jer pobijana presuda sadrži sasvim jasne i neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama, a za što postoji podloga u izvedenim dokazima, te izreka pobijane presude nije u suprotnosti s njenim obrazloženjem, već je upravo rezultat cjelokupnog provedenog postupka razloženog u obrazloženju pobijane presude.
5. Ispitivanjem prvostupanjske presude i postupka koji joj je prethodio utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, a na koje ovaj viši sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, koji se primjenjuje na temelju odredbe čl. 346. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 103/15., 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23 – dalje: ObZ).
6. Slijedom navedenoga, neosnovani su žalbeni navodi glede počinjenja bitnih povreda odredaba parničnog postupka.
7. Odmah valja istaknuti da se pravna načela ne primjenjuju mehanički već prema okolnostima pojedinačnog slučaja i u okviru prihvaćenih shvaćanja što je pravično i pošteno. Ima se smatrati da sudac koji odlučuje o pojedinačnom predmetu treba kod donošenja odluke odlučiti o primjeni prava, ali isto tako odluka suda treba biti pravedna.
7.1. Ovaj viši sud, kod donošenja predmetne odluke ima na umu pravno shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženo u odlukama broj U-III-1348/2006 od 2. prosinca 2006. i U-III-2646/2007 od 18. lipnja 2008. da se sudski postupci moraju provesti sukladno ustavnom načelu vladavine prava, kao najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske te da se njihovo provođenje ne smije izjednačiti samo sa zahtjevom za zakonitošću postupanja suda, već mora uključiti i zahtjev da zakonske posljedice moraju biti primjerene legitimnim očekivanjima stranaka u svakom konkretnom slučaju.
8. Sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti odlučne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu te je suprotno navodima žalbe, odlučujući o potrebama maloljetne djece i mogućnostima tuženika da doprinosi za uzdržavanje maloljetnih sinova i kćeri, svoju odluku utemeljio na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju.
9. Odredbom članka 281. ObZ je propisano da su roditelji dužni uzdržavati svoju maloljetnu djecu, što je propisano i člankom 27. Konvencije o pravima djeteta ("Narodne novine", Međunarodni ugovori, broj:12/93 i 20/97, dalje: Konvencija).
10. Činjenična utvrđenja i odluka suda prvoga stupnja žalbenim navodima tuženika nisu dovedena u sumnju.
11. Odredbom čl. 307. ObZ-a propisano je da će sud u parnici o uzdržavanju utvrditi ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje, a prema stavku 2. istog članka, propisano je da će pri ocjenjivanju potreba uzdržavane osobe sud uzeti u obzir njezine prihode, imovinsko stanje, sposobnost za rad, mogućnost zaposlenja, zdravstveno stanje te druge okolnosti o kojima ovisi odluka o uzdržavanju, a prema stavku 3. istog članka, pri ocjenjivanju mogućnosti osobe koja je dužna uzdržavati, uzeti će se u obzir njezino imovinsko stanje, sva njezina primanja i stvarne mogućnosti stjecanja povećane zarade, njezine vlastite potrebe i druge zakonske obveze uzdržavanja.
12. Prema odredbi čl. 311. st. 1. ObZ-a, kada se uzdržavanje traži za dijete, uzeti će se u obzir ukupne materijalne potrebe djeteta koje sud utvrđuje u parničnom postupku, a odnose se na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o djetetovu zdravlju i druge slične troškove djeteta.
13. Sud prvog stupnja pozvao se na odredbu čl. 3. Konvencije o pravima djeteta kojom je propisano da interesi djeteta trebaju imati prednost te smisleno i na čl. 27. Konvencije o pravima djeteta prema kojoj odredbi svakom djetetu treba priznati pravo na standard življenja primjeren djetetovom tjelesnom, duševnom, duhovnom, ćudorednom i društvenom razvoju, a da su roditelji odgovorni osigurati, unutar svoje sposobnosti i novčanih mogućnosti, životne uvjete nužne za djetetov razvoj.
14. Nastavno navedenom, sud je u smislu čl. 307. st. 1. i čl. 311. ObZ-a, pošavši od utvrđenja da su maloljetna djeca SĆ, rođen **.**.2008., ČĆ rođen **.**.2010., i EĆ, rođena **.**.2014. rođena u bračnoj vezi tuženika i majke djece sada zakonske zastupnice tužitelja ŽĆ i da su maloljetna djeca zdrava; da maloljetna djeca stranaka imaju uobičajene redovne potreba koje imaju djeca njihove dobi, a maloljetni ČĆ i EĆ imaju izvanškolske aktivnosti te maloljetna djeca stranaka žive s majkom u zajedničkom kućanstvu, utvrdio ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje maloljetnih SĆ, ČĆ i EĆ.
14.1. Na temelju tih utvrđenja, prvostupanjski sud je pravilo, suprotno žalbenim navodima tuženika, utvrdio da mjesečne potrebe maloljetnom CĆ počevši od podnošenja tužbe iznose 160,00 eura, maloljetnom ČĆ 140,00 eura počevši od podnošenja tužbe, a maloljetnoj EĆ počevši od podnošenja tužbe iznose 100,00 eura.
15. Sud je također naveo da se u smislu odredbe čl. 314. ObZ-a iznos uzdržavanja djece može umanjiti od zakonskog minimuma ali ne manje od jedne polovice zakonskog minimuma ako je obveznik uzdržavanja dužan uzdržavati dvoje i više djece. Žalitelju valja reći da je navedena zakonska odredba potpuno jasna i da sud može, dakle ne mora, umanjiti iznos uzdržavanja od zakonskog minimuma ali ne manje od jedne polovice zakonskog minimuma. Kako je sud utvrdio da je na temelju Odluke o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta koji se primjenjuje u vrijeme podnošenja tužbe ("Narodne novine" broj 48/23) minimalni iznos potreban za uzdržavanje maloljetnog djeteta od sedam do dvanaest godina iznosi 203,15 eura, a za dijete od trinaest do osamnaest godina iznosi 223,46 eura, to znači da je u to vrijeme minimalni iznos uzdržavanja za troje djece tužitelja iznosio 650,07 eura. U vrijeme donošenja prvostupanjske presude na snazi je nova Odluka o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta koji se primjenjuje u vrijeme podnošenja tužbe ("Narodne novine" broj 49/24) u kojoj je minimalni iznos potreban za uzdržavanje maloljetnog djeteta od sedam do dvanaest godina iznosi 229,60 eura, a za dijete od trinaest do osamnaest godina iznosi 252,56 eura, to znači da je u to vrijeme minimalni iznos uzdržavanja za troje djece tužitelja iznosi 734,72 eura. Kako je prvostupanjski sud dosudio ukupan iznos od 400,00 eura mjesečno za uzdržavanje troje maloljetne djece, to je suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno primijenjena odredba čl. 314. ObZ.
16. Tek je za istaknuti da tuženik kao obveznik uzdržavanja nema obvezu uzdržavati drugu djecu osim ovdje tužitelje. Također, tuženiku valja napomenuti da obveza uzdržavanja maloljetne djece ima prioritet u odnosu na sve ostale obveze, a tuženik sa svojom dobi, obrazovanjem i radnom sposobnošću svakako može ostvariti i dodatna primanja i veću zaradu kako bi djeci osigurao standard života koji razumno mogu očekivati.
17. Ovaj viši sud ima potrebu posebno istaknuti dob i uzrast ovdje maloljetnih tužitelja pa je logično i opravdano zaključiti da se djeca stranaka nalaze u takovoj fazi razvoja i života kada im je, pa makar i uz pojačane napore roditelja, što im je i dužnost, njihova materijalna pomoć i najpotrebnija. Sve te odlučne činjenice sud prvog stupnja imao je na umu kada je pravilno utvrdio o postojanju zakonske i životne osnove glede visine uzdržavanja.
18. Konačno, valja istaknuti da prema članku 310. stavku 1. i 2. ObZ-a roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, a roditelj koji ne stanuje s djetetom obvezu uzdržavanja djeteta ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja, a svakodnevna skrb o djetetu smatra se jednakovrijednom zadovoljavanju materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja.
19. Stoga je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo kada je tuženika obvezao na plaćanje uzdržavanja, kako je u odlučeno u točki V. izreke pobijane presude.
20. Cjelokupan sadržaj žalbe tuženika svodi se na osporavanje pravnog pristupa prvostupanjskog suda te osporavanje načina na koji je prvostupanjski sud analizirao tužbu i dokumentaciju dostavljenu tijekom prvostupanjskog postupka kao i dokaze koje je proveo. Žalbeni prigovori sastoje se ustvari od iznošenja vlastitih zaključaka i predmnjeva – suprotno činjeničnim utvrđenjima suda prvog stupnja koji je pravilno odlučio u dijelu odluke pod točkom V. izreke u kojoj je usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice.
21. Slijedom svega navedenoga, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika i potvrditi presudu suda prvoga stupnja u pobijanom dijelu pod točkom V. izreke.
U Zagrebu 3. lipnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Dubravka Penić Lukač
