- 1 -              Rev 851/2023-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 851/2023-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari I-tužiteljice M. B. V. iz Z., … ,OIB … i II-tužitelja S. V. iz Z., OIB … , koje zastupa punomoćnik K. Č. odvjetnik u Z. protiv tužene Republike Hrvatske, OIB … , koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o reviziji I i II-tužitelja protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-943/2020-2 od 11. svibnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-11210/19-10 od 29. listopada 2020., u sjednici održanoj 22. studenog 2023.,

 

r i j e š i o   j e:

 

              I. Prihvaća se revizija I i II-tužitelja i slijedom toga ukidaju se presuda Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-943/2020-2 od 11. svibnja 2022. i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-11210/19-10 od 29. listopada 2020. i predmet se vraća tom sudu na ponovno odlučivanje.

 

II. O trošku revizijskog postupka odlučit će se konačnom odlukom.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda drugog stupnja potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je presuđeno:

 

„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1. Proglašava se da nije dopuštena ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. Ovr-901/19 od 7. ožujka 2019., jer je stan u Z., … , 1. diletacija, XIX. kat, stan br. 4, površine 66,75 m2, izgrađen na kč.br. 6722/5 k.o. T., dom tužitelja M. B. V. i S. V., sukladno čl. 34. st. 1. u vezi s čl. 35. i čl. 16. Ustava Republike Hrvatske, što je Republika Hrvatska, OIB: … , dužna priznati i trpjeti da M. B. V. temeljem zahtjeva za kupnju stana od 20. srpnja 1993. pod br. 511-01-72-9826/1-93, otkupi predmetni stan na temelju Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, u roku od 15 dana.

 

2. Nalaže se tuženiku da naknadi I. i II. tužitelju troškove parničnog postupka, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate, u roku od 15 dana."

 

II. Nalaže se I. tužiteljici M. B. V. iz Z., … , OIB: … i II. tužitelju S. V. iz Z., … , da naknade tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB: … , troškove parničnog postupka u iznosu od 7.500,00 kn, u roku od 15 dana.“.

 

2. Protiv presude suda drugog stupnja reviziju, dopuštenu rješenjem ovog suda poslovni broj Revd 4797/2022-2 od 15. prosinca 2022. zbog pitanja:

 

„Je li parnični sud u parnici radi proglašenja ovrhe nedopuštenom dužan raspraviti tužiteljev (ovršenikov) prigovor prava na poštivanje doma u smislu članka 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" br. 18/97, 14/02, 98/05, 1/06, 2/10) i članka 34. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 56/90, 135/97, 113/00, 28/01 i 76/10, 5/14 - dalje: Ustav), kada ovršna isprava u ovršnom postupku potječe iz parničnog postupka u kojem taj prigovor nije raspravljen?“,

 

podnosi tužitelj.

 

3. Na reviziju nije odgovoreno.

 

4. Revizija je osnovana.

 

5. U ovoj fazi postupka nije sporno da se protiv tužitelja vodi ovršni postupak radi iseljenja kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Ovr-901/2019 i da su ovršenici, ovdje tužitelji, zaključkom prvostupanjskog suda od 11. srpnja 2019. upućeni da u roku 15 dana pokrenu parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom obzirom da su izjavili žalbu, između ostalog, i iz razloga propisanim odredbom čl. 50. st. 1. toč. 10. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20 - dalje: OZ), koji žalbeni razlog u naravi predstavlja prigovor tužitelja da im je vođenjem ovršnog postupka povrijeđeno pravo na dom (a okolnost može li se smatrati određena nekretnina domom ovršenika odnosno zainteresirane osobe predstavlja činjenično pitanje).

 

6. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva, vezano za u ovoj parnici istaknutom prigovoru o pravu na dom sud drugog stupnja zauzima pravno shvaćanje kako slijedi:

 

„16. Tužitelji su se prvi put našli u situaciji da prigovore da je stan u Z., … njihov dom tijekom postupka koji je tužena protiv njih pokrenula pred prvostupanjskim sudom u predmetu poslovni broj Ps-141/2018, u kojem se zahtijevalo njihovo iseljenje iz spornog stana. Međutim, iz spisa poslovni broj Ps-141/2018 proizlazi da tužitelji, tuženici u tom predmetu, nisu istakli prigovor da bi sporni stan bio njihov dom – niti izričito niti opisno – već su iznosili povijest odnosa s tuženom u vezi navedenog stana i okolnost da su u stan uložili značajna sredstva, zbog čega su istakli da će tražiti povrat ulaganja u stan. Nakon provedenog postupka u tom predmetu 1. listopada 2018. donesena je presuda poslovni broj Ps-141/2018-8 koja predstavlja ovršnu ispravu temeljem koje je ovdje tužena pokrenula ovršni postupak protiv tužitelja radi iseljenja, a protiv koje presude tužitelji nisu uložili žalbu tako da je ona postala pravomoćna i ovršna 15. studenoga 2018.

 

17. Dakle, tužitelji u postupku u kojem je trebalo odlučiti (i) o njihovom pravu na dom nisu istakli taj prigovor niti su na bilo koji način inicirali raspravu o tom njihovom (navodnom) pravu. Stoga se, nakon pokretanja ovrhe radi iseljenja, i ove parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, došlo u situaciju da tužitelji žele presudom u ovom predmetu derogirati ovršnu ispravu koja je rezultat zakonito provedenog postupka, u kojem su tužitelji sudjelovali sa svim pravima i ovlastim stranke i u kojem ih je, k tome, zastupao i ovlašteni punomoćnik - odvjetnik.

 

18. Međutim, prema mišljenju ovog suda, donošenje takve presude u korist tužitelja, pa i kada je predmet spora pravo na dom, predstavljalo bi negiranje vladavine prava i dovelo bi u pitanje svrhu pravosuđenja. Stoga je sud prvog stupnja, suprotno žalbenim navodima, valjano (uz sažeto obrazloženje, samo o relevantnim činjenicama i navodima stranaka) odlučio o tužbenom zahtjevu, pri čemu se napominje da to što je zahtjev tužitelja, suprotno njihovim očekivanjima - (točka 17. obrazloženja), odbijen ne znači da sud o njemu nije odlučio.“.

 

7. Drugim riječima sud smatra da tužitelji ne mogu po prvi puta isticati prigovor prava na dom u parnici u kojoj se odlučuje o dopustivosti ovrhe koja je pokrenuta na temelju pravomoćne presude kojom je tužiteljima u ovom postupku (a tuženicima u tom postupku) naloženo iseljenje iz stana opisanog u izreci presude suda prvog stupnja.

 

8. Takvo pravno shvaćanje nije pravilno.

 

9. Naime u predmetu Orlić protiv Hrvatske (Zahtjev br. 48833/07) od 21. lipnja 2011. Europski sud za ljudska prava (dalje: ELJSP) izrazio je u bitno istovrsnoj činjeničnoj situaciji pravno shvaćanje:

 

„65. S tim u vezi Sud ponavlja da svaka osoba izložena riziku miješanja u njeno pravo na dom treba u načelu imati mogućnost da razmjernost i razumnost te mjere bude određena od strane neovisnoga suda, u svjetlu mjerodavnih načela iz članka 8. Konvencije, bez obzira na to što prema domaćem pravu on ili ona nemaju pravo biti u posjedu stana (vidi, mutatis mutandis, predmet McCann protiv Ujedinjene Kraljevine, br. 19009/04, st. 50., 13. svibnja 2008.).

 

66. Sud međutim naglašava da do takvog otvorenog pitanja ne dolazi automatski u svakom predmetu koji se tiče spora o iseljenju. Ako se podnositelj zahtjeva želi obraniti pozivanjem na članak 8. kako bi spriječio iseljenje, na njemu je da to i učini, a na sudu je da prihvati ili odbije takav zahtjev. Kao što je već presudio, Sud ne prihvaća da bi davanje prava posjedniku da istakne prigovore temeljem članka 8. imalo ozbiljne posljedice za funkcioniranje domaćih sustava ili za primjenu domaćeg prava o odnosima najmodavaca i najmoprimaca (vidi naprijed citirani predmet McCann protiv Ujedinjene Kraljevine, stavke 28. i 54.).

67. Sud primjećuje da je podnositelj zahtjeva u ovome predmetu postavio pitanje svog prava na poštivanje svoga doma, koje nacionalni sudovi nisu rješavali. Oni su naložili iseljenje podnositelja zahtjeva iz njegovog doma bez da su utvrdili razmjernost te mjere.

 

              …..

 

69. Još jedan važan element je sljedeći. U okolnostima u kojima nacionalne vlasti, u svojim odlukama kojima je naloženo i potvrđeno iseljenje podnositelja zahtjeva nisu dale nikakvo objašnjenje ni iznijele nikakve tvrdnje koje bi pokazale da je iseljenje podnositelja zahtjeva bilo nužno, legitiman interes države za kontrolom svoje imovine dolazi iza prava podnositelja zahtjeva na poštovanje njegovog doma. Štoviše, kada država nije dokazala nužnost iseljenja podnositelja zahtjeva radi zaštite svojih vlasničkih prava, Sud daje snažan naglasak činjenici da nikakvi interesi drugih privatnih stranaka time također nisu dovedeni u pitanje. ...

 

71. Time što nisu ispitali ove tvrdnje, nacionalni sudovi nisu podnositelju zahtjeva pružili odgovarajuću postupovnu zaštitu.

 

72. Stoga je u ovome predmetu došlo do povrede članka 8. Konvencije.“.

 

10.1. Imajući sve gore navedeno odgovor na pitanje zbog kojeg je revizija dopuštena glasi:

 

Parnični sud je u parnici radi proglašenja ovrhe nedopuštenom dužan raspraviti tužiteljev prigovor povrede prava na poštivanje doma u smislu čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i čl. 34. Ustava Republike Hrvatske i kada se parnica vodi radi proglašenja ovrhe nedopuštenom koja je određena na temelju pravomoćne presude koja potječe iz parničnog postupka u kojem prigovor tuženika o pravu na dom nije raspravljen.

 

10.2. Time se zbog pravnog shvaćanja ESLJP, kada je riječ o pravu na dom, odstupa od ograničenja koja izviru iz odredbe čl. 50. st. 1. toč. 10. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22) kojom odredbom je propisano da se ovrha neće provesti  ako je ispunjenje tražbine, makar i na određeno vrijeme, odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojega potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave.

 

11. Kako zbog pogrešnog pravnog pristupa, sudovi nisu raspravili ovaj prigovor tužitelja u svjetlu pravnog shvaćanja ESLJP, to su obje nižestupanjske presude ukinute sukladno odredbi čl. 391. st. 6. ZPP-a.

 

12. U nastavku postupka sudovi će raspraviti i ocijeniti:

 

- je li došlo do miješanja u pravo podnositelja zahtjeva na poštivanje njegovog doma,

 

- je li miješanje propisano zakonom i teži li se njime ostvariti legitiman cilj,

 

- je li miješanje bilo „nužno“ u demokratskom društvu, te potom donijeti novu na zakonu osnovanu odluku.

 

 

13. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 166. ZPP-a.

 

 

14. Zbog svih gore navedenih razloga odlučeno je kao u izreci.

 

Zagreb, 22. studenog 2023.

 

 

                                                                                                                Predsjednik vijeća:

                                                                                      mr.sc. Dražen Jakovina,v.r.