Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1046/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dubravke Penić Lukač, predsjednice vijeća, Ivice Veselića, suca izvjestitelja i člana vijeća te Tihane Marije Miladin, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Nikša Radišić, odvjetnik u Puli, protiv tuženika FI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Fikret Šabanagić, odvjetnik u Puli, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-88/2024-33 od 28. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 3. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-88/2024-33 od 28. listopada 2024. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke.

II. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-88/2024-33 od 28. listopada 2024. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke za iznos od 1.263,51 eura.

III. Prihvaća se žalba tuženika kao djelomično osnovana pa se presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-88/2024-33 od 28. listopada 2024. preinačuje u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke za iznos od 468,75 eura sa zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude do isplate i sudi:

Odbija se tužitelj sa preostalim dijelom parničnog troška za iznos od 468,75 eura sa zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I Utvrđuje se da je HI, OIB: [osobni identifikacijski broj], stekao pravo vlasništva nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pašnjak, površine 131 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te se isti ovlašćuje ishoditi uknjižbu prava vlasništva u svoju korist na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pašnjak, površine 131 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], s imena i vlasništva tuženika na ime i vlasništvo tužitelja i to u 1/1 dijela na temelju ove presude po njenoj pravomoćnosti.

II Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka 1.732,26 Eura zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

III Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška kao neosnovan."

2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti pobijanu presude u smislu žalbenih navoda, podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje postojanja prava vlasništva dosjelošću predmetne nekretnine, u naravi pašnjak površine 131 m2 koji predstavlja dvorište uz zgradu sagrađenu na k. č. br. [katastarska čestica] koja je ograđena zidom.

5. Kod donošenja pobijane presude nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 12/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), na koje ovaj viši sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. U ovoj pravnoj stvari tužitelj činjenični i pravni supstrat svog zahtjeva temelji na institutu dosjelosti.

7. Prvostupanjski sud je u postupku utvrdio da su tužiteljevi prednici i tužitelj dugogodišnji posjednici k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Također, sud je očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjernika utvrdio da k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je upisana kao pašnjak površine 131 m2 čini jedinstvenu cjelinu s k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na kojoj se nalaze kuća i pomoćne zgrade te dvorište kao i da su one definirane kao cjelina ogradnim zidom te da su u posjedu prednika tužitelja (tada majke tužitelja).

8. Sud prvog stupnja je pravilno ocijenio iskaze svjedoka ŽI, ĐI i tužitelja, kao i iskaz svjedoka VI.

8.1. Svjedoci ŽI i ĐI su prvi susjedi tužitelja i jasno su i uvjerljivo iskazali da tužitelj predmetnu nekretninu drži u posjedu od dugi niz godina i to po saznanju PI od 1991. kada je ona doselila u susjedstvo tužitelja, odnosno od osamdesetih godina prošlog stoljeća kada je on došao na susjednu nekretninu. Suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja pravilno je zaključio iz iskaza svjedoka VI, da je tuženik još za vrijeme bivše države, dakle prije 1991. otišao živjeti u [adresa] i da je dolazio "samo preko ljeta" i da je tuženik saznao za predmetnu nekretninu na kojoj je on upisan kao vlasnik tek 2019. kada je "poslao svjedoka da vidi o čemu se radi". Sud je to zaključio i na temelju iskaza svjedoka VI koji je jasno izjavio da je "nekretnina 3723/21 bila vlasništvo tuženika ali je za vrijeme Jugoslavije prije 1991. dobio neku drugu nekretninu u zamjenu za nju.

8.2. Valja istaknuti da svjedoci nisu u rodu sa strankama i da su nezainteresirani za ovaj prijepor te su im činjenice o kojima su svjedočili osobno poznate, a da na njihove iskaze nije bilo niti primjedbi niti prigovora od strane tuženika do zaključenja glavne rasprave.

9. U odnosu na žalbene navode tuženika, u kojima žalitelj preocjenjuje iskaz saslušanog svjedoka VI, na isto nije ovlašten, jer u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a samo je sud ovlašten utvrditi koje će činjenice uzeti kao dokazane na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Upravo tako je prvostupanjski sud postupio, jer je izvedene dokaze prosudio po slobodnom uvjerenju, opravdavši svoje uvjerenje uvjerljivim i logičnim zaključcima, koje uvjerenje ima pravnu i činjeničnu utemeljenost zbog kojih razloga je prihvatio iskaze svih saslušanih svjedoka i tužitelja u ovom postupku.

9.1. Tuženiku, također, valja odgovoriti da sud kod ocjenjivanja dokaza nije vezan za pravila o dokaznoj snazi izvedenih dokaznih sredstava, ali jest vezan pravilima iskustva, psihologije i znanosti općenito, a svakako i logike (tako i H, M. Građansko parnično pravo, Utvrđivanje činjenica, VII. knjiga, "Narodne novine", 2018., str. 474.). U tom su smislu upravo odlučujuća osnova za utvrđivanje istine sučevo poznavanje životnih zbivanja, njegova iskustva u ljudskoj zajednici i njegovo poznavanje ljudi, što znači njegove intelektualne i perceptivne sposobnosti te životno iskustvo. Stoga, upravo na toj osnovi, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud prvog stupnja donio je prvostupanjsku presudu.

10. Dosjelost u stvarnom pravu označava stjecanje prava vlasništva neprekidnim vršenjem njegova sadržaja kroz određeno zakonom propisano vrijeme. Dosjelost pretvara, dakle, faktičnu vlast u pravnu, a posjed u subjektivno pravo čime posjednik stječe na originarni način ono što je do tada posjedovao kao pošteni posjednik kroz zakonom propisano vrijeme. Vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjega dana vremena potrebnoga za dosjelost. Tako se uz činjenicu originarnog stjecanja prava vlasništva kao što je dosjelost vezuju pravni učinci i pretpostavke tog stjecanja te je potrebno utvrditi u konkretnom slučaju da li su takve pretpostavke ispunjene za stjecanje prava vlasništva na predmetnim nekretninama dosjelošću pri čemu valja imati na umu da takav posjed mora biti samostalan, neprekinut i barem pošten kroz zakonom propisano vrijeme.

11. Iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da su prednici tužitelja i tužitelj stupili u posjed spornog dijela zemljišta 1980., a najkasnije 1991. godine. U to vrijeme od 1. rujna 1980. na snazi je sve do 1. siječnja 1997. bio Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Službeni list SFRJ broj 6/1980., 36/1990.; "Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1996., dalje: ZOVO), koji je u članku 28. stavak 2. i 4. propisao da savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom deset godina, a savjesni posjednik nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 20 godina. Od 1. siječnja 1997. na snazi je Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje: ZVDSP), koji je u članku 159. stavak 2. i 3. propisao da samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja, dok samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja.

12. Kako se poštenje posjeda presumira, a iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da je tužitelj sam i putem svojih pravnih prednika u samostalnom i nesmetanom posjedu nekretnine najkasnije od 1991., dakle više od 20 godina, što tuženik niti ne osporava, vlasništvo prijepornog dijela nekretnine tužitelj je stekao preko svojih prednika protekom vremena propisanog navedenim zakonskim propisima.

12.1. Valja istaknuti da se poštenje posjednika presumira pa onaj tko tvrdi da je posjed nepošten mora to i dokazati. Prema ustaljenom pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske (zauzetog primjerice u odlukama broj Rev 2426/1990 od 15. veljače 1991., broj Rev-x 76/2014-2 od 21. listopada 2014., broj Rev 1209/2016-3 od 11. veljače 2020., Rev 1221/2020-2 od 7. rujna 2022. i Rev 569/2025-2 od 26. veljače 2025.) činjenica da je posjedovana nekretnina upisana u zemljišnim knjigama na drugu osobu primjerice tuženika, ne čini sama po sebi posjed nepoštenim, te do nepoštenja posjeda ne dovodi ni propust posjednika da provjerava stanje u zemljišnim knjigama.

13. Cjelokupan sadržaj žalbe tuženika svodi se na osporavanje pravnog pristupa prvostupanjskog suda te osporavanje načina na koji je prvostupanjski sud analizirao tužbu i dokumentaciju dostavljenu tijekom prvostupanjskog postupka kao i dokaze koje je proveo.

14. U odnosu na točku II. izreke:

Odluka o trošku postupka temelji se na odredbi iz članka 166. stavka 2. ZPP-a u svezi sa odredbom iz članka 154. stavka 1. ZPP-a te Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, dalje: Tarifa).

15. Odredbom Tbr. 7. propisano je da "odvjetniku pripada nagrada za sastavljanje tužbe, protutužbe, prijedloga ili zahtjeva 1. Ako je vrijednost predmeta spora od 332,01 od 664,99 50 bodova." Kako je u ovoj pravnoj stvari tužitelj označio vrijednost predmeta spora u iznosu od tada 5.000,00 kuna, danas protuvrijednost od 663,61 eura, to je pravilno primijeniti navedeni dio Tarife i dosuditi tužitelju za radnje u postupku vrijednost od 50 bodova, a ne 75 kako pogrešno smatra sud prvog stupnja.

15.1. Sud prvog stupnja pravilno je odlučio da tužitelju valja obrediti troškove sastavka tužbe prema Tbr. 8. t. 1., zastupanja na ročištima od 19. svibnja 2021., 6. veljače 2024. i 17. rujna 2024. prema Tbr. 9. t. 1., sastavka dva podneska prema Tbr. 8. t. 1., te zastupanja na ročištu 6. veljače 2023. prema Tbr. 9. t. 2. i očevida od 3. ožujka 2023. prema Tbr. 9. t. 1., to je pravilnom primjenom Tarife tužitelju valjalo dosuditi za te troškove 750,00 eura s pripadajućim porezom na dodanu vrijednost od 25% u iznosu od 187,50 eura čini iznos troška zastupanja po tužitelju u iznosu od 937,50 eura. Pravilno je sud dosudio i trošak pristojbi na tužbu i presudu u iznosu od 26,54 eura te trošak predujma za očevid i vještačenje u iznosu od 299,47 eura, što ukupno čini iznos od 1.263,51 eura.

15.2. Kako je tužitelju dosuđen parnični trošak u iznosu od 1.732,26 eura, to je valjalo potvrditi parnični trošak tužitelja za iznos od 1.263,51 eura, kako je odlučeno u točki II. izreke te je posljedično valjalo odbiti tužitelja za iznos od 468,75 eura, kako je odlučeno u točki III. izreke ove presude.

16. Zbog svega izloženog, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi pobijani dio prvostupanjske presude kako je odlučeno u točki I. i II. izreke ove presude te preinačiti pobijani dio odluke o troškovima postupka i odlučiti kao u točki III. izreke ove presude na temelju odredbe čl. 373. t. 3. ZPP-a.

U Zagrebu 3. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Dubravka Penić Lukač