Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž R-808/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dubravke Penić Lukač, predsjednice vijeća, Ivice Veselića, suca izvjestitelja i člana vijeća te Tihane Marije Miladin, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Tei Nikolić Katić, odvjetnici u Zadru, protiv tuženika Kaufland Hrvatska k.d., Zagreb, Donje Svetice 14, OIB: 47432874968, zastupanog po odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Delišimunović & Kovač, Zagreb, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2337/2019-62 od 15. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 3. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2337/2019-62 od 15. srpnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

"1. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

I/ Utvrđuje se da Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika od 28.05.2019. kojom je tuženik KAUFLAND HRVATSKA k.d., Donje Svetice 17, Zagreb, OIB: 47432874968 otkazao tužitelju GD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 21.06.2018., nije dopuštena te da radni odnos tužitelja nije prestao.

II/ Nalaže se tuženiku KAUFLAND HRVATSKA k.d., Donje Svetice 17, Zagreb, OIB: 47432874968 da tužitelja GD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] vrati na posao, na radno mjesto voditelja Službe deterdženti/sredstva za pranje/konzervirana hrana/hrana za životinje/duhanski proizvodi (TL,FE,V), sektor Prehrana suho, poslovno područje nabava na kojem je radio temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 21.06.2018., u roku od 8 dana.

III/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja pa do konačne isplate, po stopi sukladno čl. 29. ZOO-a koja se određuje, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 8 dana, kao neosnovan.

2. Nalaže se tužitelju isplatiti tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.875,00 eura u roku od 15 dana."

2. Tužitelj se žali protiv navedene presude zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže preinačiti pobijani dio presude i usvojiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška žalbe, podredno ukine pobijana presuda i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. U odgovoru na žalbu tuženik se protivi osnovanosti navoda žalbe tužitelja te potražuje trošak sastavka odgovora na žalbu.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet ove pravne stvari je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je tuženikova Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovan skrivljenim ponašanjem tužitelja kao radnika tuženika od dana 28. svibnja 2019. nedopuštena te da ga tuženik vrati na posao sukladno Ugovoru o radu na neodređeno vrijeme od 21. lipnja 2018. godine.

6. Suprotno navodima žalbe, pobijana presuda sadrži jasne i valjane razloge o svim odlučnim činjenicama za koje postoji realna podloga u sadržaju spisa pa se kao takva može ispitati. Pored toga, suprotno sadržajnim žalbenim navodima, ne predleži bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 12/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), jer pobijana presuda sadrži sasvim jasne i neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama, a za što postoji podloga u izvedenim dokazima, te izreka pobijane presude nije u suprotnosti s njenim obrazloženjem, već je upravo rezultat cjelokupnog provedenog postupka razloženog u obrazloženju pobijane presude.

7. U odnosu na žalbene navode tužitelja, u kojima žalitelj preocjenjuje iskaze saslušanih svjedoka i svoj iskaz, na isto nije ovlašten, jer u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a samo je sud ovlašten utvrditi koje će činjenice uzeti kao dokazane na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Upravo tako je prvostupanjski sud postupio, jer je izvedene dokaze prosudio po slobodnom uvjerenju, opravdavši svoje uvjerenje uvjerljivim i logičnim zaključcima, koje uvjerenje ima pravnu i činjeničnu utemeljenost zbog kojih razloga je, odnosno nije, prihvatio iskaz saslušanih svjedoka OD, AD, ZD, ĆD, ED, TD i JD te svjedoka CD, ND i tužitelja. Ovdje valja posebno istaknuti da je sud pravilno cijenio sadržaj e-mail korespondencije između tužitelja i njemu nadređenog AD od 18. travnja 2019. godine te e-mail korespondencije između tužitelju nadređenog AD i tužitelja od 14. veljače 2019. godine.

7.1. Tužitelju, također, valja odgovoriti u odnosu na žalbeni navod da je sud prvog stupnja učinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u svezi pogrešne primijene odredbe čl. 8. ZPP-a, da sud kod ocjenjivanja dokaza nije vezan za pravila o dokaznoj snazi izvedenih dokaznih sredstava, ali jest vezan pravilima iskustva, psihologije i znanosti općenito, a svakako i logike (tako i G, M. Građansko parnično pravo, Utvrđivanje činjenica, VII. knjiga, "Narodne novine", 2018., str. 474.). U tom su smislu upravo odlučujuća osnova za utvrđivanje istine sučevo poznavanje životnih zbivanja, njegova iskustva u ljudskoj zajednici i njegovo poznavanje ljudi, što znači njegove intelektualne i perceptivne sposobnosti te životno iskustvo. Stoga, upravo na toj osnovi, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud prvog stupnja donio je prvostupanjsku presudu.

7.2. Suprotno žalbenim navodima, sud samostalno odlučuje koje će dokaze izvesti radi utvrđivanja onih činjenica koje su odlučne za donošenje odluke u određenoj pravnoj stvari i ako iz ostalih dokaza smatra činjenično stanje utvrđenim. Stoga, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio primijenio odredbu članka 220. ZPP-a.

8. Ispitivanjem prvostupanjske presude i postupka koji joj je prethodio utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, a na koje ovaj viši sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

9. Slijedom navedenoga, neosnovani su žalbeni navodi glede počinjenja bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

10. Odmah valja istaknuti da se pravna načela ne primjenjuju mehanički već prema okolnostima pojedinačnog slučaja i u okviru prihvaćenih shvaćanja što je pravično i pošteno. Ima se smatrati da sudac koji odlučuje o pojedinačnom predmetu treba kod donošenja odluke odlučiti o primjeni prava, ali isto tako odluka suda treba biti pravedna.

10.1. Ovaj viši sud, kod donošenja predmetne odluke ima na umu pravno shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženo u odlukama broj U-III-1348/2006 od 2. prosinca 2006. i U-III-2646/2007 od 18. lipnja 2008. da se sudski postupci moraju provesti sukladno ustavnom načelu vladavine prava, kao najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske te da se njihovo provođenje ne smije izjednačiti samo sa zahtjevom za zakonitošću postupanja suda, već mora uključiti i zahtjev da zakonske posljedice moraju biti primjerene legitimnim očekivanjima stranaka u svakom konkretnom slučaju.

11. Valja istaknuti da se radni odnos temelji na ugovoru o radu koji je po svojoj pravnoj prirodi ugovor građanskog prava sklopljen između radnika i poslodavca, te se prava i obveze iz takvog odnosa ocjenjuju isključivo u granicama individualnog radnog odnosa konkretnog radnika. Tužitelj sklapanjem ugovora o radu preuzima obvezu obavljati posao i za taj posao dobiti plaću, a nema pravo kršiti odredbe toga ugovora. Tužitelj je u konkretnom slučaju skrivljenim ponašanjem počinio povrede koje mu se stavljaju na teret pobijanom odlukom o otkazu ugovora o rad.

12. Sud, dakle, upravo na temelju Ugovora o radu sklopljenim između ovdje parničnih stranaka od 21. lipnja 2018. godine ocjenjuje prava i obveze ugovornih stranaka. U članku 2. "Radno mjesto, opis poslova, mjesto rada" je ugovoreno pod 2.1. na kojem će radnom mjestu raditi tužitelj dok je u 2.2. toga članka ugovoreno: "Poslovi u okviru ovog radnom mjesta određeni su opisom radnog mjesta. U slučaju potrebe poslodavac, odnosno nadležno pretpostavljena osoba je ovlaštena rukovoditelju dati i dodatne ili drugačije zadatke koji su u skladu s njegovom naobrazbom, iskustvom i sposobnostima. To vrijedi i u slučaju kada je rukovoditelj dugo obavljao određenu djelatnost u nepromijenjenom opsegu radnih zadataka".

12.1. Ovdje valja naglasiti da je odredbom članka 3. točka 3.1. Ugovora o radu ugovoreno da "rukovoditelj odjela (ovdje tužitelj) na temelju dodijeljenih poslova, svog radnog mjesta, svog položaja i svoje osobne odgovornosti ubraja u rukovodeće osoblje poslodavca (ovdje tuženika), sukladno Pravilniku o radu".

12.2. Odredbom članka 3. točka 3.1. Ugovora o radu ugovoreno je da "rukovoditelj ima pravo i obvezu na primjereni način i primjerenim suradnicima delegirati zadatke i odgovornosti" te da je "pri tome obvezan redovito na primjeren način provjeravati korektno izvršavanje prenesenih zadataka kao i pridržavanje odgovarajućih primjenjivih zakonskih propisa i odredbi".

12.3. Člankom 4. Ugovora o radu "Opće ugovorne odredbe" u točki 4.3. je ugovoreno: "Rukovoditelj (ovdje tužitelj) se obvezuje da će, obzirom na svoj položaj u poduzeću, u obavljanju zadataka koji su povjereni i obnašanju ovlasti uvijek postupati brižno i odgovorno, te se također obvezuje na poštivanje naloga sebi nadređenih osoba.

12.4. Odredbom članka 4. točka 4.4. Ugovora o radu ugovoreno je: "Rukovoditelj (ovdje tužitelj) je dužan u izvršavanju svojih rukovodećih zadataka pridržavati se načela savjesnosti i poštenja te postupati s pažnjom dobrog gospodarstvenika te se obvezuje poštivati pozitivne propise Republike Hrvatske, pravila struke, kao i sve pravilnike, upute i smjernice poslodavca vladajućih društava.

12.5. Člankom 9. Ugovora o radu "Radno vrijeme" ugovorne stranke su navele: "Ugovorne strane suglasno ugovaraju samostalnost rukovoditelja u određivanju svog radnog vremena, korištenja stanke, te dnevnog i tjednog odmora, te se na rukovoditelja ne primjenjuju odredbe Zakona o radu o najdužem trajanju tjednog radnog vremena, maksimalnog trajanja radnog vremena u nejednakom rasporedu, noćnom radu, dnevnom i tjednom odmoru. Prilikom određivanja svog dnevnog i tjednog radnog vremena rukovoditelj mora uzeti u obzir potrebe procesa rada i radnih zadataka".

12.6. Odredbom članka 13. "Tajnost podataka" pod 13.1. je navedeno: "Rukovoditelj se obvezuje da neovlaštenim osobama u poduzeću i izvan njega neće davati izjave i podatke o poslovnim događajima koji predstavljaju poslovno odnosno drugu tajnu sukladno odredbama Pravilnika o radu, Zakona o zaštiti podataka i ostalih relevantno pozitivno-pravnih propisa, kako za vrijeme trajanja radnog odnosa tako i nakon prestanka radnog odnosa kod poslodavca".

12.7. U točki 13.5. je ugovoreno: "Povrede iz prethodnih stavaka ovoga članka smatrat će se osobito teškim povredama obveza iz radnog odnosa, uslijed kojih je moguć prestanak radnog odnosa, u skladu s važećim zakonskim propisima i Pravilnikom o radu poslodavca".

13. Tužitelj, uz to što neosnovano prigovara bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u svezi pogrešne primijene odredbe čl. 8. ZPP-a, zapravo osporava i pravilnost primjene odredbe čl. 115. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23, dalje ZR) u okolnostima ovoga predmeta.

13.1. Prvostupanjski sud je ocijenio da je tuženik dokazao postojanje povreda navedenih u Odluci o otkazu. Žalitelju valja ukazati da je za postojanje opravdanog razloga za otkaz dovoljno da je poslodavac, tuženik dokazao postojanje jedne od više povreda koje mu se stavljaju na teret, o čemu sud prvog stupnja daje jasne razloge, koje ovaj viši sud nema potrebe ponavljati, već upućuje na obrazloženje pobijane presude.

14. Odredbom čl. 115. st. 1. t. 3. ZR propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika). Prema navedenoj zakonskoj odredbi za postojanje povrede iz radnog odnosa zbog koje poslodavac ima opravdani razlog radniku dati redoviti otkaz ugovora o radu uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika potrebno je dokazati da je radnik kršio neku konkretnu obvezu iz radnog odnosa, a kako bi se radilo o otkazu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika.

15. Tuženik u Odluci o redovitom otkazu ugovora o radu kao otkazni razlog navodi isključivo skrivljeno ponašanje radnika. Takvo ponašanje pretpostavlja ne samo namjeru, kao najviši stupanj krivnje, već i nehaj, kao blažu vrstu krivnje. Naime, skrivljeno ponašanje radnika, pretpostavlja ne samo namjeru, kao najviši stupanj krivnje, već nehaj, kao blažu vrstu krivnje (istovjetno stajalištu iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 284/2020-2 od 6. svibnja 2020.). Pored toga, za otkaz skrivljenim ponašanjem radnika dovoljno je da radnik krši obveze iz radnog odnosa do koje je došlo skrivljenim ponašanjem radnika, bez obzira da li je nastala šteta ili ne.

16. Ovaj viši sud prihvaća shvaćanje prvostupanjskog suda da je opravdan razlog za otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem tužitelja, upravo to što je tužitelj u veljači, ožujku i travnju mjesecu 2019. godine počinio povrede koje mu se stavljaju na teret u odluci o redovitom otkazu ugovora o radu skrivljenim ponašanjem.

16.1. Ovdje valja naglasiti da je sud prvog stupnja detaljno analizirao iskaze saslušanih svjedoka te valja izdvojiti iskaz svjedokinje OD koja je kod tuženika zaposlena na poslovima asistenta nabave i koja je jasno izjavila da bi "njoj bilo nevjerojatno da od svog nadređenog (ovdje tužitelja) dobije da ulistava nešto što nije prethodno dogovorio sa svojim nadređenim" (u ovom slučaju AD).

16.2. Neposredno nadređeni tužitelju, AD jasno je naveo da su "imali sliku gela a ne praška" i da na "prvi dan akcije nisu imali robe u dućanu tj. tog jednog artikla" pa da "tako gube povjerenje kupaca". Dalje je jasno naveo da glede ECO WPR "u tom slučaju su artikli ulistani i pušteni odnosno naručeni bez da je on odobrio" te da se "svaki pojedinačni artikl kontrolira" i "kad su ustanovili što je bilo, vidjeli su da je cijeli asortiman ulistan ispod prosjeka marže te kategorije" AD je jasno izjavio da je tražio očitovanje tužitelja i da mu je tužitelj "napisao da je to prezentirao RD članu uprave i LD predsjedniku uprave i da su mu to odobrili". Dalje je izjavio da je "nazvao RD koje je provjerio s g. LD i rekao da to nisu vidjeli". Svjedok je dalje naveo da "svaki mjesec svaki voditelj komentira rezultate prometa prošlog mjeseca, mora upisati svoj komentar zašto je pozitivan ili negativan" te da "nakon toga je proces da prezentiraju upravi ovdje u Hrvatskoj, njihov predsjednik uprave onda to prezentira upravi u Njemačkoj" pa da se "cijela njegova prezentacija u Njemačkoj morala odgoditi odnosno pomaknuti" jer tužitelj nije na vrijeme dostavio svoj komentar. Glede akcije "vezano za Ornel", AD je jasno izjavio da je "on nazvao dobavljača, konkretno ND" i da mu je "on (ND) rekao da mu je tužitelj rekao da planiraju tu akciju 50%, na što mu je ovdje svjedok PD odgovorio "da ne pričaju o tome niti smiju pričati već da pričaju o akcijskom rabatu koji bi oni njima dali". Vezano za artikl Weisser Riese navodi da ga je tužitelj "morao prije obavijestiti pa bi možda mogli ranije nešto riješiti", a da je on to saznao "tek kada ga je KD pozvao na 6. kat i pitao gdje mu je artikl koji se nalazi u katalogu, prvi dan akcije". Također je naveo da "obrazac ulistava asistent-referent, ali netko im mora dati upute".

16.3. Sud prvog stupnja pravilno je zaključio iz iskaza svjedokinje ZD, voditeljice odjela u nabavi kod tuženika, da "nije moguće da kod ulistavanja nešto ne odobri direktor sektora". Također, sud prvog stupnja pravilno je zaključio iz iskaza svjedokinje ĆD, direktorice sektora ljudskih resursa kod tuženika da je tužitelj "odao vrlo povjerljive podatke dobavljaču, što je priznao pisanim putem, sve to u svezi akcije "vezano za O". Dalje je svjedokinja iskazala da je sljedeći propust bio da prašak za pranje Weisser Riese nije imao deklaraciju a da je tužitelj "bio odgovoran pripremiti svu dokumentaciju kako bi proizvod mogao doći na policu, a to znači osigurati da artikl ima deklaraciju odnosno sve pripremne radnje". Svjedokinja je istaknula da je bio propust "kod ulistvanja jednog artikla za što tužitelj nije imao odobrenje rukovoditelja nadređenog" AD. Ova svjedokinja je jasno izjavila kako "misli da je bilo i elemenata za izvanredni otkaz obzirom na ozbiljnost propusta".

16.4. Svjedok ED, rukovoditelj pravne službe jasno je iskazao da "tuženik kao trgovac je u osjetljivom položaju što se tiče Zakona o tržišnom natjecanju" te je naglasio da tuženik "može doći u velike probleme ukoliko komuniciraju i dogovaraju maloprodajne cijene s dobavljačima". te je istaknuo da su "u konkretnom slučaju od strane tužitelja izravno dogovarana cijene".

16.5. Tajnica u nabavi kod tuženika, svjedokinja TD je izrijekom navela da "u konkretnom slučaju tužitelj nije upisao komentar svoje robne grupe u roku" a da "postoji određeni rok u kojem se to mora izvršiti", a sud prvog stupnja je pravilno zaključio da je iskaz navedene svjedokinje "u izravnoj suglasnosti sa sadržajem e- mailova sa lista 74".

16.6. Svjedok JD, sada direktor Kauflanda u [adresa] od 1. kolovoza 2022., ranije zaposlen u Kaufland Interrnational u [adresa] od svibnja 2020. a od 2010. zaposlen kod tuženika je naveo da nije bio neposredno nadređen tužitelju, osim disciplinarno. Izrijekom je naveo da je tužitelj "dobavljaču odao planiranu akcijsku cijenu, a što je protivno svim smjernicama i pravilima društva Kaufland kao i protivno pravilima kartela". Svjedok je imao potrebu izjaviti i da "kod tuženika radi četrnaest godina te da je imao stotine suradnika, a da je to jedan jedini slučaj da je povrijeđeno pravilo kartela, što nije mala stvar. To je toliko važna stvar da se to ne zaboravlja". Posebno je istaknuo da je tvrdnja tužitelja "da je imao kalkulaciju koju je on odobrio, bila laž", te da "nije točno" da bi "kalkulaciju odobrio glavni direktor".

17. Imajući na umu naprijed citirane dijelove Ugovora o radu i iskaze svjedoka, koje je sud pravilno prihvatio, potpuno je jasno da je tuženik pravilno primijenio članak 13. točku 13.5. i da je pravilnog shvaćanja da se tužiteljeve povrede obveza iz radnog odnosa imaju smatrati osobito teškim povredama obveza iz radnog odnosa, uslijed kojih je moguć prestanak radnog odnosa.

18. Valja naglasiti da je tužitelj ubrojen u rukovodeće osoblje s velikim ovlastima, ali istovremeno bio dužan, sukladno članku 4. točki 4.3. "obzirom na svoj položaj u poduzeću, u obavljanju zadataka koji su povjereni i obnašanju ovlasti uvijek postupati brižno i odgovorno, te se također obvezuje na poštivanje naloga sebi nadređenih osoba" te je bio dužan sukladno članku 4. točka 4.4. Ugovora o radu "u izvršavanju svojih rukovodećih zadataka pridržavati se načela savjesnosti i poštenja te postupati s pažnjom dobrog gospodarstvenika te se obvezuje poštivati pozitivne propise Republike Hrvatske, pravila struke, kao i sve pravilnike, upute i smjernice poslodavca vladajućih društava".

19. Iz svega naprijed navedenoga pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je prihvatio "kao logične, uvjerljive, međusobno suglasne te u skladu sa dokumentacijom koja prileži spisu (što se posebno odnosi na sadržaj e-mail korespondencije) sve iskaze gore saslušanih svjedoka iz kojih je razvidno postupanje odnosno ne postupanje tužitelja tj. počinjenje povreda iz radnog odnosa koje mu se upravo stavljaju na teret pobijanom odlukom o otkazu ugovora o radu. Pri tome je važno istaknuti kako se radi o povredama koje su sasvim jasno dovele ne samo do poremećaja u poslovanju već i do određene kako izravne tako i ne izravne štete kod poslodavca koja se očituje kroz konačno ne ostvarivanje određenih prodajnih rezultata, pri čemu treba imati u vidu kako je osnovna djelatnost tuženika, kao trgovačkog lanca, sasvim jasno, prodaja određenih artikala, pri čemu je, ponovno, sasvim jasno i logično, cilj tuženika ostvarenje što boljih prodajnih rezultata odnosno u konačnici profita. Pri tome, treba imati u vidu da je tužitelj kršenjem pravila kartela, konkretno, komuniciranjem postotka akcije (a kako je to razvidno iz samog e-maila poslanog od strane tužitelja) ne samo doveo do toga da se akcija ne realizira (čime je počinio izravnu štetu tuženiku), već je izvrgnuo tuženika potencijalnoj zakonskoj odgovornosti".

20. Nastavno žalbenim navodima tužitelja da ga tuženik prije otkaza nije pismeno upozorio, valja reći da se takav prigovor tužitelja u ovom slučaju ne može prihvatiti. Odredbom čl. 119. st. 1. ZR prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, ovdje tužitelja, poslodavac je dužan radnika pisano upozoriti na obvezu iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini. U ovom slučaju tuženik osnovano tužitelja nije pisano upozorio na obvezu iz radnog odnosa upravo zbog činjenice da je isti u kratkom vremenskom razdoblju počinio više osobito teških povreda obveza iz radnog odnosa, zbog kojih okolnosti nije opravdano očekivati od poslodavca, ovdje tuženika da prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, ovdje tužitelja pisano ga upozori na obvezu iz radnog odnosa.

20.1. Dakle, po nalaženju ovog višeg suda obzirom na prirodu, težinu i značaj povrede obveze iz radnog odnosa koja se Odlukom o redovnom otkazu ugovora o radu tužitelju stavlja na teret, u konkretnom slučaju nije bilo potrebe za prethodnim upozorenjem tužitelja na posljedice kršenja obveze iz ugovora o radu u smislu odredbe čl. 119. st. 1. ZR. Stoga, shvaćanje je ovog višeg suda izostanak spomenutog upozorenja prije otkazivanja ugovora o radu iz razloga kršenja obveza iz radnog odnosa kao posljedice skrivljenog ponašanja zaposlenika ne čini otkaz nezakonitim (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Revr 826/14-2 od 3. lipnja 2014.).

21. Prema odredbi članka 135. stavka 3. ZR-a u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu, ako je ugovor o radu otkazao poslodavac, a na radniku samo ako je on ugovor o radu otkazao izvanrednim otkazom ugovora o radu.

21.1. U konkretnom slučaju, po ocjeni ovog suda, prihvaćajući pravno shvaćanje suda prvog stupnja, tuženik (poslodavac) te je razloge dokazao.

22. Žalitelju valja istaknuti da u sporovima, kakav je i ovaj, svaki slučaj valja individualizirati, jer odluka o dopuštenosti otkaza ugovora o radu ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja, a imajući na umu i da kod ocjenjivanja postoje li razlozi za otkaz ugovora o radu valja cijeniti ponašanje radnika u odnosu na obveze koje proizlaze iz naravi posla kojeg je morao obavljati. Smatra se da se radi o ukupnosti okolnosti koje obilježavaju cjelokupni radni odnos tužitelja te je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da u okolnostima predmetnog slučaja nije realno očekivati od poslodavca da u radnom odnosu zadrži radnika u kojeg je izgubio povjerenje.

23. Cjelokupan sadržaj žalbe tužitelja svodi se na osporavanje pravnog pristupa prvostupanjskog suda te osporavanje načina na koji je prvostupanjski sud analizirao tužbu i dokumentaciju dostavljenu tijekom prvostupanjskog postupka kao i dokaze koje je proveo. Žalbeni prigovori sastoje se ustvari od iznošenja vlastitih zaključaka i predmnjeva – suprotno činjeničnim utvrđenjima suda prvog stupnja koji je pravilno odlučio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

24. Slijedom svega navedenog, kako pobijana presuda sadrži ozbiljne, relevantne i dostatne razloge za ocjenu kakva je pobijanom odlukom dana, po utvrđenju ovog drugostupanjskog suda, suprotno žalbenim navodima tužitelja, materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno, već je primijenjeno upravo onako kako glasi (po pravilu Ita lex scripta est).

25. Protivno navodima iz žalbe, sud prvoga stupnja pravilno je primijenio odredbu čl. 154. st. 1. ZPP-a i čl. 155. st. 1. ZPP-a. Naime, iz pobijane odluke je jasno razvidno koje radnje je sud prihvatio kao opravdane i nužne za vođenje ovog spora, a iz čega je razvidno i koliko bodova pripada tuženiku za svaku pojedinu poduzetu radnju, sve sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine”, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22). Na taj način sud prvog stupnja pravilno je ispitao sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite odluke o trošku parničnog postupka te pravilno primijenio i materijalno pravo odlučujući o trošku.

26. Zbog svega izloženog, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

27. Zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu je odbijen jer je ocijenjeno da ta radnja u postupku, a slijedom toga niti taj trošak nisu bili potrebni (čl. 155. st. 1. ZPP).

U Zagrebu 3. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Dubravka Penić Lukač