Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-517/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Vidjak kao predsjednice vijeća te Jasne Smiljanić i Siniše Pleše kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Bobanović, u kaznenom predmetu protiv optuženog VD, zbog kaznenih djela iz članka 179.a i članka 139. stavka 3. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22 i 114/23 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženog VD, izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, broj K-362/2023-25 od 21. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj 3. lipnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženog VD kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Vinkovcima, broj K-362/2023- 25 od 21. ožujka 2023. optuženi VD proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – nasilje u obitelji iz članka 179.a KZ/11 i dva kaznena djela protiv osobne slobode – prijetnje iz članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11 na štetu supruge LD i na štetu kćerke BD, a sve u svezi članka 51. KZ/11 - kaznena djela pobliže opisana činjenično i pravno u izreci prvostupanjske presude. Na temelju članka 51. stavka 1. KZ/11 optuženom VD utvrđena je za kazneno djelo pod točkom 1) temeljem članka 179.a KZ/11 kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, za kazneno djelo pod točkom 2) u odnosu na oštećenu LD na temelju članka 139. stavka 3. KZ/11 kazna zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci i za kazneno djelo pod točkom 2) u odnosu na oštećenu BD na temelju članka 139. stavka 3. KZ/11 kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci. Na temelju članka 51. stavka 2. KZ/11 optuženi VD je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženom VD u izrečenu kaznu zatvora se uračunava vrijeme lišenja slobode 22. rujna 2023. u 22,30 sati i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru određeno rješenjem suca istrage Županijskog suda u Vukovaru, broj: Kir-571/2023 od 24. rujna 2023. do 21. ožujka 2024. Na temelju članka 158. stavka 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 – dalje u tekstu: ZKP) oštećene LD i BD su s imovinsko-pravnim zahtjevom upućene na parnicu. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi članka 145. stavka 2. točke 1., 6. i 7. ZKP određeno je da je optuženi VD dužan platiti trošak kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 66,36 eura (šezdeset šest eura i trideset šest centi) i putni trošak svjedoka VD na relaciji Gunja – Vinkovci – Gunja u iznosu od 7,70 eura (sedam eura i sedamdeset centi), putni trošak svjedoka JD na relaciji Zagreb – Vinkovci – Zagreb u iznosu od 16,42 eura (šesnaest eura i četrdeset dva centa) i putni trošak svjedokinja BD i LD na relaciji Gunja – Vukovar
– Gunja u iznosu od 24,20 eura (dvedeset četiri eura i dvadeset centi), sve u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe, dok će o troškovima branitelja po službenoj dužnosti sud odlučiti posebnim rješenjem.
2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio optuženi VD po braniteljici Višnji Miškin, odvjetnici iz Vinkovaca, navodeći da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede Kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni te je predložio da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da se on oslobodi od krivnje ili da se predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Odgovor na žalbu optuženika podnijelo je Općinsko državno odvjetništvo u Vinkovcima u kojem je predloženo da se žalba optuženika odbije kao neosnovana i da se potvrdi prvostupanjska presuda.
4. Spis predmeta dostavljen je Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu sukladno odredbi članka 474. ZKP.
5. Žalba optuženog VD nije osnovana.
6. Optuženik se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka koju navodi, ali ju ne obrazlaže, pa je ovaj drugostupanjski sud ispitao pobijanu presudu na temelju članka 476. stavka 1. točke 1. i 2. ZKP te nisu utvrđene bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a nije došlo ni do povrede Kaznenog zakona na štetu optuženika.
7. Žalitelj navodi da je činjenično stanje nepotpuno i pogrešno utvrđeno jer da prvostupanjski sud svoja utvrđenja o zlostavljanju i prijetnji optuženika nije utvrdio niti jednim dokazom osim izjavama njegove supruge i kćeri. Drži da je podcjenjivački odnos kćeri prema ocu bio evidentan tijekom cijelog postupka te da prvostupanjski sud nije ničime obrazložio zašto je cijenio vjerodostojnim iskaze žrtava, a ne i ostalih svjedoka, nadasve iz razloga što nitko ne može imati neposredna saznanja o zbivanjima u [adresa]. Nadalje, optuženik ističe je prvostupanjski sud ocijenio iskaze žrtava vjerodostojnim i istinitim, ali da njihovi iskazi ne mogu biti suglasni i uvjerljivi jer da dvije od tri žrtve uopće nisu bile ni blizu mjesta gdje su prijetnje izrečene, pa smatra da u konkretnom slučaju nikako ne mogu postojati suglasni iskazi ukoliko nisu ranije dogovoreni i ne postoje dvije osobe koje mogu neki događaj prepričati identično, dok su nasuprot tome iskazi susjeda i brata optuženika kao svjedoka cijenjeni nevjerodostojnim, a također navodi da je prvostupanjski sud utvrdio da je svakodnevno optuženik vršio verbalno i psihičko nasilje što jednostavno nije moguće jer jedna žrtva živi i radi u Zagrebu, druga u Osijeku, a supruga po nekoliko mjeseci u sezoni radi na Jadranu ili u inozemstvu te je stoga i inkriminirano vremensko razdoblje pogrešno, odnosno neprecizno utvrđeno po stavu žalitelja.
8. Suprotno stavu žalitelja, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio činjenično stanje te je na temelju pomne analize dokazne građe izveo argumentirane zaključke o krivnji optuženika u odnosu na terećena mu kaznena djela.
9. Upravo iz iskaza supruge LD proizlazi nedvojbeno da je optuženik postupao na opisani način naveden u izreci pobijane presude.
10. Budući da su u ovakvim situacijama bili nazočni isključivo optuženik i oštećenice – žrtve i da je inače simptomatično za kaznena djela obiteljskog nasilja da se odvijaju unutar obitelji izvan dosega javnosti, da se radi o teško narušenim obiteljskim odnosima, upravo su oštećenice – žrtve vjerodostojni svjedoci čiji iskazi ničime nisu dovedeni u sumnju, posebno kada se ima na umu i da je svjedok SD, nećak optuženika, iskazao da je u obitelji optuženika intervenirala policija.
11. Što se tiče kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11, nije u pravu žalitelj kada ističe da se prijetnja ne može izreći nekome tko nije nazočan prilikom izricanja iste. Suprotno takvom uvjerenju, zakonski opis kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. KZ/11 glasi: "tko drugome ozbiljno prijeti da će njega ili njemu blisku osobu usmrtiti…"
12. Dakle, za ostvarenje kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11 nije odlučno da li je osoba kojoj se prijeti nazočna, već je kazneno djelo dovršeno na način da je prijetnja upućena nazočnoj osobi koja je to prenijela osobi na koju se prijetnja odnosi, u konkretnom slučaju kćeri optuženika kojoj je to majka ispričala, a što je imalo za posljedicu da su oštećenice zbog navedenih prijetnji napustile zajednički dom što se zasigurno ne bi dogodilo da se uslijed takvih prijetnji nisu osjetile uplašeno i nesigurno.
13. Stoga je pravilno prvostupanjski sud otklonio obranu optuženika koja je dana u cilju izbjegavanja kaznene odgovornosti i unatoč njegom stavu da on nije mogao svakodnevno činiti verbalna i psihička zlostavljanja jer da jedna od žrtava živi u [adresa], a druga u Osijeku, odnosno povremeno radi na Jadranu, rečenične konstrukcije prvostupanjskog suda "svakodnevno" sagledane u kontekstu događanja predstavljaju kontinuirano razdoblje u situacijama u kojima su se optuženik i oštećenice zatekli, a počinjenje ovih kaznenih djela moguće je ostvariti ne samo u neposrednom kontaktu, već i posredno što je optuženik i počinio u odnosu na kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11 prema kćeri BD.
14. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je pravilno optuženika proglasio krivim za kaznena djela iz članka 179.a i iz članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11.
15. Osporavajući odluku o kazni, prvostupanjski sud je kod odmjeravanja kazne ispravno utvrdio imajući u vidu jačinu ugrožavanja, odnosno povrede zaštićenog dobra, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, stupanj povrede počinitelja i dužnosti, način počinjenja i skrivljene učinke kaznenog djela te prijašnji počiniteljev život, njegove osobne imovinske prilike te njegovo ponašanje nakon kaznenog djela, što su sve odlučne okolnosti za izbor vrste i mjere kazne iz članka 47. KZ/11.
16. Osnovano je prvostupanjski sud olakotnim optuženiku cijenio činjenicu ranije neosuđivanosti, dok mu je otegotnim cijenio njegovo uporno, bešćutno i bezumno postupanje ispoljavajući veliku kriminalnu količinu kroz duži vremenski period u odnosu na žrtve – kćer i suprugu, a radi se o razdoblju od četiri godine.
17. Kada se istaknute činjenice dovedu u vezu s visokim stupnjem krivnje optuženika, odnosno da je postupao s izravnom namjerom, svjestan protupravnosti svog ponašanja, a da nije upitna njegova ubrojivost, da je nezaposlen, da je otac troje djece bez primanja, po mišljenju ovog drugostupanjskog suda upravo utvrđenim kaznama: kaznom zatvora za kazneno djelo iz članka 179.a KZ/11 u trajanju od 1 (jedne) godine, kaznom zatvora u odnosu na oštećenu LD zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11 u trajanju od 6 (šest) mjeseci i kaznom zatvora za kazneno djelo iz članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11 u odnosu na oštećenu BD u trajanju od 8 (osam) mjeseci te primjenom članka 51. stavka 2. KZ/11 jedinstvene kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci – ostvariti će se sve svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11 te utjecati kako na optuženika tako i na druge da shvate da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno.
18. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 3. lipnja 2025.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Lidija Vidjak
