Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1782/2022-2

R E P U B L I K A  H R V AT S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Andrine Raspor Flis, predsjednika vijeća, Ane Gradišek, člana vijeća i suca izvjestitelja i Željke Rožić Kaleb, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koga zastupa punomoćnik Tomislav Grahovac, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grahovac Horvat Žaper d.o.o. u Zagrebu, protiv prvotuženika ĐE, OIB: [osobni identifikacijski broj], drugotuženice ZE, OIB: [osobni identifikacijski broj] i trećetuženice ME, OIB: [osobni identifikacijski broj], svi iz [adresa], svi zastupani po punomoćniku Hrvoju Butkoviću, odvjetniku u Zagrebu, radi proglašenje ovrhe nedopuštenom, odlučući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-12041/2019-21 od 5. svibnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 3. lipnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 12041/2019-21 od 5. svibnja 2022. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev koji glasi:

Proglašava se nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Zagrebu posl.br. Ovrpl-8293/12 od 24. travnja 2013. donesenog na prijedlog tuženika ĐE, ZE i ME protiv tužitelja KE."

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženicima troškove postupka u iznosu od 31.250,00 kn sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 5. svibnja 2022. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.“

2. Presudu pobija tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže, usvojiti navode žalbe i preinačiti pobijanu presudu i usvojiti tužbeni zahtjev, te naknaditi tužitelju troškove posutpka, podredno presudu ukinuti i predmet vratiti prvosutpanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Na žalbu tužitelja, tuženi su podnijeli odgovor u kojem osporavaju osnovanost navoda žalbe i predlažu da se žalba tuženika odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

4. Žalba je osnovana.

5. Nisu pobijanom presudom ni postupkom koji joj je prethodio počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl . 354.st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07,84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22-- u daljnjem tekstu ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Predmet spora je tužbeni zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti ovrhe određene rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Zagrebu posl.br. Ovrpl-8293/12 od 24. travnja 2013. koje je doneseno na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda suda u Zagrebu, posl. br. P2-182/10 od 16. lipnja 2010., kojom je naloženo ovdje tužitelju plaćanje uzdržavanja ovdje tuženima u iznosu od 3.300,00 kn za razdoblje od 1. srpnja 2005. do 16. lipnja 2010., te iznos od 3.600,00 kn od 16. lipnja 2010. pa nadalje, dok za to budu postojali zakonski uvjeti.

7. Na rješenje o ovrsi ovršenik (ovdje tužitelj) je uložio žalbu u kojoj je naveo da je podmirio zaostake na ime uzdržavanja te da i dalje podmiruje tražbinu uzdržavanja, čime je podnio žalbu iz čl. 46. st. 1. toč. 9. Ovršnog zakona ( Narodne novine broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03,, 151/04, 88/05 i 67/08 - dalje OZ) pa ga je sud svojim rješenjem posl.br. Ovrpl-8293/12-45 od 26. kolovoza 2019. uputio da pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopštenom zbog razloga propisanog odredbom čl. 46. st. 1. toč. 9. OZ.

8. Prema odredbi čl. 51. st. 3. OZ/96 tužbu kojom pokreće parnicu na koju je upućen ovršenik može utemeljiti samo na razlozima koje je istaknuo u žalbi u povodu koje je upućen na parnicu.

9. Sukladno tome tužitelj je u ovoj parnici mogao postaviti svoj zahtjev samo u skladu sa razlozima nedopuštenosti ovrhe zbog kojih je došlo do upućivanja u parnicu (čl. 46. st. 1. toč. 9 OZ) i s tim u vezi iznesenom činjeničnom osnovom.

10. Međutim, tužitelj se u žalbi poziva i na žalbeni razloga iz čl. 46. st. 1. toč. 11 OZ radi kojeg nije upućen u parnicu. Dakle, žalitelj je taj prigovor istaknuo tek u žalbenoj fazi postupka, pa ga sukladno tome ovaj sud nije ni uzeo u razmatranje, jer taj žalbeni razloga iz čl. 46. st. 1. toč. 11. OZ nije istaknut u žalbi protiv rješenja o ovrsi.

11. Tužba radi nedopuštenosti ovrhe temelji se na tvrdnji tužitelja da je podmirio zaostatke na ime uzdržavanja da i dalje podmiruje tražbinu uzdržavanja, te da bi provedbom ovrhe došlo do dvostruke naplate od strane tuženika.

12. Među strankama je bilo sporno, a sporno je i u žalbenoj fazi postupka, je li tražbina tuženika kao ovrhovoditelja prestala, odnosno je li tužitelj vršio plaćanja temeljem ovršne isprave i u kojem iznosu, te kolika je visina duga.

13. Radi utvrđenja visine duga prvostupanjski sud je proveo vještačenje po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću koji je utvrdio da je na dan pokretanja postupka u predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovrpl-8293/12 (20. ožujka 2013.), preostali dug tužitelja na ime uzdržavanja tuženih na temelju pravomoćne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P2-182/10., iznosio je 301.083,81 kn, od čega se 273.825,05 kn odnosilo na dospjele nepodmirene glavnice, a 27.258,76 kn na dospjele nepodmirene zatezne kamate, dok je na dan pokretanja postupka u ovom predmetu (4. listopada 2019.), preostali dug tužitelja na ime uzdržavanja tuženih na temelju pravomoćne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P2-182/10, iznosio 577.688,31 kn, od čega iznos od 554.625,05 kn na dospjele nepodmirene glavnice, a 23.063,26 kn na dospjele nepodmirene zatezne kamate.

14. Kako je tužitelj prigovorio nalazu vještaka navodeći kako prilikom izrade nalaza nije u obzir uzeo sve uplate tužitelja, vještak se je usmeno očitovao na prigovore te naveo da tri uplate nisu uzete u obzir prilikom davanja pisanog nalaza i mišljenja, jer se radi o uplatama za koje prilikom izrade nalaza nije bio vidljiv datum plaćanja, dok bi uvrštavanjem tih uplata prema datumima plaćanja (koji je naknadno utvrđen) i iznosu istih, preostalo potraživanje na dan pokretanja ovršnog postupka ostalo isto, s obzirom da se radi o uplatama nakon tog datuma. Što se tiče preostalog iznosa dugovanja tužitelja na dan pokretanja ovosudskog postupka, dakle na dan 4. listopada 2019., nakon uračunavanja predmetne tri uplate u ukupnom iznosu od 7.600,00 kn, proizlazi preostalo dugovanje tužitelja u iznosu od 570.088,31 kn, što se odnosilo na 554.625,05 kn dospjele nepodmirene glavnice i 15.463,26 kn dospjelih nepodmirenih zateznih kamata na dan 4.10.2019.

15. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz vještaka te utvrdio da u trenutku pokretanja ovršnog postupka tražbina tuženika nije prestala, te da je iznosila 301.083,81 kn, a na dan pokretanja parničnog posutpka iznosila je 577.688,31 kn, a kad se uzmu u obzir i uplate u iznosu od 7.600,00 iz kojih, tražbina na dan pokretanja ovog posutpka iznosi 570.088,31 kn. Pritom prvostupanjski sud zaključuje kako tužitelj nije dokazao da je prestala tražbina tuženika koju imaju prema tužitelju s osnova uzdržavanja, te odbija tužbeni zahtjev.

16. Ovakav zaključak prvostupanjskog suda, barem za sada ne može prihvatiti ovaj žalbeni sud. Naime, ovrhom ovdje tuženici traže naplatu temeljem pravomoćne i ovršne presude, ali u prijedlogu za ovrhu ne navode je li tužitelj tijekom spornog razdoblja vršio određena plaćanja, te koji iznos potražuju. Iz nalaza vještaka Zrinka Ručevića, proizlazi da je tuženik nesporno vršio određene uplate na ime uzdržavanja tuženika, pa je prvostupanjski sud trebao utvrditi u kojem iznosu je plaćano uzdržavanje temeljem pravomoćne i ovršne presude, te za taj dio proglasiti ovrhu nedopuštenom.

Kako to prvostupanjski sud nije učinio, to je činjenično stanje ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno.

Naime, pravna logika kod odlučivanja o nedopuštenosti ovrhe je jasna i sud ne može tvrditi da se ovrha ili prisilna naplata cjelokupnog dužnog iznosa prema ovršnoj ispravi treba nastaviti, iako je utvrđeno da je dio te tražbine dužnik dobrovoljno podmirio, bilo prije pokretanja ovrhe ili parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, bilo nakon toga vremena. S tim u vezi, ovrha bi bila nedopuštena za sve iznose kojima je tužitelj dobrovoljno podmirio svoj dug prema tuženima.

17. S obzirom na navedeno, valjalo je temeljem odredbe čl. 370. ZPP ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

18. U ponovljenom postupku, prvostupanjski sud će utvrditi koje iznose je tužitelj platio tuženima s osnova uzdržavanja, bilo prije pokretanja ovrhe ili parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, bilo nakon toga vremena, te će potom donijeti pravilnu i zakonitu odluku.

19. Odluka o troškovima žalbenog postupka ostavljena je za konačnu odluku, sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

U Zagrebu, 3. lipnja 2025.

Predsjednik vijeća

Andrina Raspor Flis