Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Kž-137/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nevena Cambja, kao predsjednika vijeća, te Bruna Kleina i Damira Romca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sare Bušić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika 1. BI i dr., zbog kaznenog djela iz članka 217. stavka 1. točka 2. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 - odluka Ustavnog suda broj 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11 – dalje u tekstu: KZ/97), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesene protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovnog broja K-425/2014 od 4. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj u nazočnosti okrivljenika 1. BI i njegovog branitelja Srđana Granića, odvjetnika u Splitu, 3. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana, te se potvrđuje presuda prvog stupnja.

Obrazloženje

1. Općinski sud u Splitu, na temelju članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda broj 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu: ZKP/08), oslobodio je od optužbe okrivljenika 1. BI, 2. MI i 3. ŠI zbog kaznenog djela teške krađe iz članka 217. stavak 1. točka 2. u svezi s člankom 216. stavak 1. KZ/11.

1.1. Temeljem članka 149. stavak 1. ZKP/08, odlučeno je da troškovi postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Splitu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

3. Odgovor na žalbu podnio je okrivljenik 1. BI, po svom branitelju Srđanu Graniću, odvjetniku u Splitu, kojom se podupire pobijana presuda i predlaže da se žalba ODO-a Split odbije kao neosnovana. Ujedno se predlaže okrivljenika i branitelja pozvati na sjednicu vijeća suda drugog stupnja.

4. Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, sukladno članku 474. stavka 1.

ZKP/08, spis je dostavljen na uvid.

5. Na sjednicu vijeća, iako uredno obaviješten putem telefona, nije pristupio zamjenik ŽDO-a Split, a pristupili su okrivljeni 1. BI i njegov branitelj Srđan Granić, odvjetnik u Splitu, pa je sjednica održana sukladno odredbi članka 475. stavak 3. ZKP/08.

5.1. Na sjednici vijeća suda drugog stupnja branitelj okrivljenika 1. BI izjavio je kako u cijelosti ostaje kod svih navoda i prijedloga iz odgovora na žalbu, a posebno je naglasio kako je netočan podatak iz žalbe ODO-a Split da otpremnica nije bila potpisana, jer je postojala samo jedna otpremnica koja je potpisana, pa i od strane PI, a uostalom ista je bila i predmet grafološkog vještačenja. U svakom slučaju da se radi samo o građansko-pravnom odnosu, te je predloženo odbiti žalbu ODO-a Split kao neosnovanu. Okrivljenik 1. BI izjavio je kako je u cijelosti suglasan sa svim onim što je izjavio njegov branitelj Srđan Granić, odvjetnik u Splitu.

6. Žalba državnog odvjetnika je neosnovana.

7. U žalbi se ističe kako je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da nije dokazano da su okrivljenici počinili kazneno djelo koje im je stavljeno na teret, i da oštećeno društvo nije imalo mogućnost da okrivljenom BI fakturira preuzetu robu, s obzirom da okrivljeni BI nije htio potpisati otpremnicu koju je sastavio svjedok PI, kao voditelj skladišta, a koja je pokazivala pravo stanje ukrcane robe. Okrivljeni BI da je sastavio svoj popis koji glasi na znatno manji iznos i da je to sud zanemario. Dakle, da se radilo o nekontroliranom uzimanju robe, o čemu je svjedočio i svjedok PI.

8. Nije u pravu državni odvjetnik kad presudu pobija zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud pravilno i u potpunosti utvrdio sve odlučne činjenice i dao valjane i logične razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja. Naime, očito je da je postojao građansko-pravni odnos između tvrtke okrivljenika BI "Ugor" d.o.o. i tvrtke oštećenog ĐI "Obala Rik-fer" d.o.o., te da je tvrtka ĐI ostala dužna tvrtci BI iznos od oko 21.000,00 kuna, o čemu postoji i ovršna isprava (list 19 – 23. spisa istrage), te da je okrivljenik BI bez ikakvog dogovora s okrivljenicima 2. KI i 3. ŠI, došao na skladište tvrtke oštećenog gdje je preuzeo robu, a u prethodnom kontaktu s ĐI, te u nazočnosti skladištara PI. Nadalje je neprijeporno da je tada sastavljena jedna vrsta otpremnice, pisana rukom i potpisana od strane okrivljenika BI i skladištara PI, na iznos od oko 26.000,00 kuna (list 24. spisa istrage), te da je naknadno tvrtka "Obala Rik-fer" d.o.o. sastavila 1. listopada 2009. spisak robe, koje je preuzeo okrivljenik BI u iznosu od oko 86.000,00 kuna (list 9. spisa istrage). Međutim, okrivljenik BI, još u prvotnom iskazu (list 6. spisa istrage) kazao je kako je on ĐI davao robu s rabatom i veleprodajnim cijenama, a da je PI tada stavljao maloprodajne cijene, bez rabata i da se zapravo radilo o iznosu od oko 26.000,00 kuna. U svakom slučaju, okrivljenik je kazao kako je potpisao otpremnicu, a ukoliko je ĐI smatrao da postoji višak u odnosu na postojeći dug, da je tvrtka "Obala Rik-fer" njemu, odnosno njegovoj tvrtki mogla i trebala fakturirati račun i da bi on to uredno platio. Okrivljenici 2. MI i 3. ŠI potvrdili su da nisu bili u nikakvom dogovoru s okrivljenikom 1. BI i da su tog dana došli do skladišta radi svojih obveza. Pravilno sud prvog stupnja zaključuje, pod točkama 11.4. do 13. pobijane presude, posebice kada analizira iskaz skladištara PI, a da bi on pod pritiskom okrivljenog BI davao robu, kako je to teško prihvatljivo, dakle, da netko dođe i u šest sati bivanja u prodajnom prostoru radi nedopušten i nezakonit pritisak, bez mogućnosti da voditelj skladišta pozove nekoga ili zatraži pomoć. Osim toga, okrivljenik 1. BI osobno je potpisao preuzetu robu, a na temelju takvog preuzimanja oštećeni je morao, ukoliko postoji razlika vrijednosti robe, izdati račun tvrtki okrivljenika, a to nije učinio. Sudska vještakinja za računovodstvo i financije utvrdila je kako knjigovodstvo nije uredno vođeno, pa postojanje duga i njegova visina nije mogla biti vjerodostojna, ali to i nije bitno u odnosu na sve činjenice utvrđene u ovom postupku. Stoga, pravilno sud prvog stupnja zaključuje kako nije dokazano da je namjera okrivljenika 1. BI bila protupravno prisvajanje navedenih predmeta, već ih je namjeravao kompenzirati s postojećim dugom ili platiti nakon ispostavljenog računa. U svakom slučaju ovdje se prvotno radi ipak o građanskopravnom odnosu, a koji isto tako ukazuje da nije dokazano počinjenje kaznenog djela, a kako je to posebice okrivljeniku pod 1. BI, pa onda i okrivljenicima pod 2. KI i pod 3. ŠI, bilo stavljeno na teret.

8.1. Stoga je pravilno, sud prvog stupnja, okrivljenike pod 1., 2. i 3. oslobodio od optužbe, sve na temelju članka 453. točka 3. ZKP/08.

9. Budući je ovaj sud utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda suda prvog stupnja pobija, kao ni povreda zakona iz članka 476. stavak 1. ZKP/08, a na koja pazi i po službenoj dužnosti, na temelju članka 482. ZKP/08, presuđeno je kao u izreci.

Split, 3. lipnja 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Neven Cambj