Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž R-336/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to dr. sc. Ivana Tironija, kao predsjednika vijeća, Vedrane Perkušić kao sutkinje izvjestiteljice i dr. sc. Daniele Pivčević kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Melihi Okić Buljanović, odvjetnici iz Zagreba, Nova cesta 103, protiv tuženika Zagrebački električni tramvaj d.o.o., Zagreb, Ozaljska 105, OIB: 82031999604, zastupanog po punomoćnici RH, diplomiranoj pravnici, zaposlenici tuženika, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2268/2022-25 od 29. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 3. lipnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2268/2022-25 od 29. travnja 2024.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju s osnova dodatka za dopunsko znanje iznos od 3.338,31 eur sa zateznim kamatama na pojedinačne iznose kako je to pobliže navedeno pod točkom I. izreke izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.
2. Odlukom o trošku tuženiku je naloženo naknaditi tužitelju iznos od 1.625,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 29. travnja 2024. pa do isplate.
3. Tuženik se žali pobijajući prvostupanjsku presudu u cijelosti i to zbog žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53//91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) s prijedlogom da se ista preinači odnosno ukine.
4. Na žalbu nije odgovoreno.
5. Žalba nije osnovana.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće s naslova dodatka za dopunsko znanje u visini od 6% od osnovne plaće za razdoblje od 11. prosinca 2017. do 11. studenoga 2022. temeljem odredbe čanka 3. Priloga II Kolektivnog ugovora za radnike ZET-a.
7. U provedenom postupku je utvrđeno:
- da je tužitelj u utuženom razdoblju bio djelatnik tuženika zaposlen na radnom mjestu Vozač II, a što ujedno proizlazi iz ugovora o radu od 7. listopada 2016. koji prileži spisu,
- da je došlo do prijenosa ugovora o radu sa poslodavca Zagrebački holding d.o.o. na tuženika, koju činjenicu tuženik ne osporava,
- da iz uvjerenja o osposobljavanju od 6. rujna 2017. proizlazi kako je tužitelj osposobljen za rukovatelja autodizalicom,
- da sukladno odredbi članka 76. Kolektivnog ugovora za radnike tuženika iz travnja 2002. proizlazi kako se osnovna plaća radnika povećava s osnova težih uvjeta rada i to za upravljanje dizalicama na motorni pogon,
- da je istom odredbom propisano kako se visina sredstava za teže uvjete rada može kretati od 0 do 6% od mase osnovne plaće društva te da se dodaci za teže uvjete rada utvrđuju u Prilogu II koji je sastavni dio Kolektivnog ugovora,
- da je u članku 3. Priloga II Kolektivnog ugovora iz 2002. propisano kako radnici koji uz svoje redovne poslove i zadatke obavljaju i dodatne poslove za koje je potrebno dopunsko znanje ostvaruju pravo na stalni dodatak i to za upravljanje dizalicom u visini od 6% osnovice plaće,
- da je odredbom članka 2. Dodatka Temeljnom kolektivnom ugovoru za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački holding d.o.o. propisano kako se do donošenja Priloga 5 – Karte radnih mjesta radnicima isplaćuju dodaci na plaću u neizmijenjenim postocima kao i dodaci utvrđeni Prilogom II Kolektivnog ugovora za radnike tuženika,
- da sukladno odredbi članka 76. Kolektivnog ugovora za radnike tuženika iz prosinca 2019. osnovna plaća radnika povećava se s osnova težih uvjeta rada koji će se regulirati posebnim aktom sukladno zakonskim odredbama,
- da se visina sredstava za teže uvjete rada može kretati od 0 do 10% od mase osnovne plaće, te će se utvrditi posebnim aktom,
- da među strankama nije sporno da posebni akt, odnosno prilog Kolektivnom ugovoru iz 2019. nije donesen,
- da iz izjave radnika među kojima je i tužitelj proizlazi kako su radnici ČH, SH, NH, ĆH, ZH, BH i OH položili osposobljavanje za rad na autodizalici, te im je rečeno kako će dobiti 6% na dodatno znanje, što se nije ostvarilo,
- da je tuženik dostavio u spis Kartu radnog mjesta tužitelja iz koje proizlazi da tužitelj kao Vozač II obavlja prijevoz cestovnim motornim vozilima za potrebe tuženika, vodi svu potrebnu evidenciju, brine o urednosti vozila, o redovnim i izvanrednim servisima, popravcima i izmjenama guma, odgovoran je za pravilnu i potpunu opremljenost vozila, obavlja poslove u okviru zimske službe, provodi mjere zaštite na radu i protupožarne zaštite te obavlja i ostale srodne poslove po nalogu nadređene osobe,
- da u Karti radnog mjesta nije navedeno da su za isto potrebna dopunska znanja,
- da prema suglasnim iskazima svjedoka IH, ĆH, BH, EH i tužitelja proizlazi kako je tužitelj u utuženom razdoblju po potrebi i sukladno osposobljenosti vozio vozilo – autodizalicu, otprilike jednom tjedno, te da je povremeno vozio i specijalno vozilo čistač pruge koje se kreće po šinama i to tijekom 2021., otprilike šest do sedam puta,
- da prema iskazima djelatnika ĆH, BH i EH u utuženom razdoblju nisu dobivali dodatak za upravljanje autodizalicom, ali su taj dodatak dobili prema novom ugovoru o radu, za kasnije razdoblje, kao i tužitelj (ugovor o radu od 26. travnja 2023.), prema kojem tužitelj između ostalih poslova upravlja i dizalicom, za što dobiva dodatak na plaću za dodatno znanje, time da čitavo vrijeme obavlja iste poslove,
- da dakle, prema ugovora o radu od 7. listopada 2016. u njegove poslove nije spadalo upravljanje dizalicom, niti je to navedeno u Karti radnog mjesta, ali iz uvjerenja o osposobljavanju od 6. rujna 2017., te suglasnih iskaza svih svjedoka i tužitelja proizlazi kako je tužitelj nakon zaključenja ugovora o radu stekao osposobljavanje za rukovatelja autodizalicom, te je u utuženom razdoblju redovito obavljao poslove upravljanja autodizalicom, a na koje je upućen od strane tuženika,
- da visina potraživanja tužitelja proizlazi iz izračuna tuženika, te nije sporna među strankama.
8. Temeljem gornjih utvrđenja koja svoj osnov imaju u sadržaju dokaza provedenih u postupku i koje dokaze je sud prvog stupnja ocijenio kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a, te o čemu prvostupanjska presuda sadrži jasne i valjane razloge, pravilno je prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev nakon što je utvrdio kako je tužitelj u utuženom razdoblju obavljao poslove i zadatke navedene u opisu poslova radnog mjesta vozača II, te pri tome i dopunske poslove rada na autodizalici.
9. Naime, pravo na stalni dodatak na plaću od 6% osnovice plaće, u smislu odredbe članka 3. Priloga II Kolektivnog ugovora, ima radnik koji, uz svoje redovne poslove i zadatke, obavlja i dodatne poslove za koje je potrebno dopunsko znanje – upravljanje autodizalicom time da je odredbom članka 2. Dodatka Temeljnom kolektivnom ugovoru za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački holding d.o.o. propisano kako se do donošenja Priloga 5 – Karte radnih mjesta radnicima isplaćuju dodaci na plaću u neizmijenjenim postocima kao i dodaci utvrđeni Prilogom II Kolektivnog ugovora za radnike tuženika.
10. I ovaj sud je mišljenja da činjenica što u tužiteljevom ugovoru o radu nije navedeno upravljanje dizalicom kao ni u Karti radnog mjesta nije od utjecaja na pravo tužitelja za isplatu dodatka na plaću, jer je iz izvedenih dokaza utvrđeno da je tužitelj nedvojbeno obavljao te poslove sukladno osposobljavanju na koje je upućen od strane tuženika, te stoga tužitelj sukladno odredbi članka 76. Kolektivnog ugovora iz 2002., odnosno Kolektivnog ugovora iz 2019., te prema odredbi članka 3. Priloga II Kolektivnog ugovora ima pravo na isplatu stalnog dodatka na plaću u visini od 6% uz napomenu kako visina potraživanja nije bila sporna među strankama.
11. Imajući u vidu sve naprijed navedeno ispravno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tuženi zahtjev kao osnovan.
12. Prvostupanjska odluka pravilna je i zakonita i u pobijanom dijelu odluke o trošku.
13. Naime, sud prvog stupnja je pri odlučivanju koje će troškove tužitelju naknaditi jasno naveo koje radnje je prihvatio kao opravdane i nužne za vođenje ovog spora (članak 155. stavak 1. ZPP-a), te koliko mu bodova pripada za svaku pojedinu poduzetu radnju, sve sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23, dalje: Tarifa).
14. Pritom je sud prvog stupnja vodio računa radi li se o ročištu na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari ili se pak samo raspravljalo o procesnim pitanjima, kao i je li u pitanju obrazloženi podnesak ili je to podnesak čije sastavljanje spada u ostale podneske.
15. Vrijednost boda utvrđena je sukladno Tbr. 54. Tarife uz napomenu da je u momentu zaključenja glavne rasprave i postavljanja zahtjeva za naknadu parničnog troška bila na snazi odredba o vrijednosti boda u iznosu od 2,00 eura, dok je odredbom Tbr. 52. stavak 3. Tarife propisano da kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.
16. Slijedom iznesenog, kako nisu ostvareni navodi žalbe, te kako ovaj sud ne nalazi ostvarenje bitnih povreda postupka na koje pazi po službenoj dužnosti u okviru odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, žalbu je valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu (članak 368. stavak 1. ZPP-a).
U Splitu 3. lipnja 2025.
PREDSJEDNIK VIJEĆA
dr. sc. Ivan Tironi
