REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6, Zagreb
Poslovni broj: Us I-698/2024-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Tomislavu Krušlinu, uz sudjelovanje Valentine Lukinec Galović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Evonik Operations GmbH, Rellinghauser Strasse 1-11, Essen, SR Njemačka, pravni sljednik Evonik Nutrition & Care GmbH, OIB: 64516050977, zastupanog po opunomoćenici Aniti Filipović, odvjetnici u Zagrebu, Martićeva 67, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška ulica 43/IV, OIB: 18683136487, zastupanog po HŠ, službenoj osobi, radi povrata PDV-a, 3. lipnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-19/23-01/56, URBROJ: 513-04-23-3 od 15. prosinca 2023. i za poništenje rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Črnomerec, KLASA: UP/I-410-03/23-01/1, URBROJ: 513-07-01-02-23-2 od 31. svibnja 2023.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-19/23-01/56, URBROJ: 513-04- 23-3 od 15. prosinca 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Črnomerec, KLASA: UP/I-410-03/23-01/1, URBROJ: 513-07-01-02-23-2 od 31. svibnja 2023. Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev tužitelja za povrat preplate PDV-a u iznosu od 112.993,16 eura, iskazane u prijavama PDV-a za ožujak, travanj, svibanj i lipanj 2020., podnesenim od strane podružnice tužitelja Evonik Nutrition & Care GmbH (naknadno brisane iz sudskog registra).
2. Tužitelj u tužbi osporava zakonitost rješenja tuženika, prigovara da je u konkretnom slučaju povrijeđeno načelo legitimnih očekivanja, budući da je tužitelju najprije u 2015. dana uputa da svoje transakcije prijavljuje u PDV-e obrascu hrvatske podružnice, a kasnije s odmakom vremena porezno tijelo osporava tako prijavljeni pretporez i ukazuje poreznom obvezniku da je na drugi način trebao tražiti povrat pretporeza. Uz navedeno, tužitelj ističe da je proteklo više od dvije godine od podnošenja zahtjeva do primitka odluke o zahtjevu, da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno jer nije nastupila zastara njegova prava na povrat poreza bez obzira na to je li stavio oznaku „x“ ispred naznake „povrat“ u prijavi PDV-a i da je materijalni propis pogrešno primijenjen, s obzirom da nije mogao tražiti povrat PDV-a putem VAT refund portala u situaciji kada je oporezive isporuke obavljao u Hrvatskoj, s obračunatim hrvatskim PDV-om i podnosio mjesečne prijave PDV-a u skladu s uputom poreznog tijela. Posljedično, došlo je i do povrede načela neutralnosti PDV-a, jer mu je uskraćen odbitak pretporeza. Predlaže poništiti osporeno i prvostupanjsko rješenje.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava navode tužbe, pozivajući se u bitnome na navode osporenog rješenja, i predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.
4. Tužbeni zahtjev je neosnovan.
5. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika te je održao raspravu 5. svibnja 2025.
6. Sukladno članku 60. stavku 1. toč. c) Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“ broj 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18 i 121/19; dalje: ZPDV) porezni obveznik može odbiti pretporez za isporuku dobara ili usluga, ako za uvezena dobra ima jedinstvenu carinsku deklaraciju u kojoj je naveden kao primatelj ili uvoznik dobara te u kojoj je iskazan iznos PDV-a koji treba platiti ili je omogućeno njegovo izračunavanje.
7. Suprotno navodima tužitelja, ocjena je suda da su javnopravna tijela pravilno utvrdila činjenično stanje i osnovano odbila zahtjev tužitelja. Iz podataka spisa proizlazi da je podružnica tužitelja (Evonik Nutrition & Care GmbH, Podružnica Zagreb, Zagreb, Međimurska 1/III, OIB: 37697481760) u prijavama PDV-a za ožujak, travanj i lipanj 2020. iskazala odbitak pretporeza pri uvozu. Međutim, prema jedinstvenim carinskim deklaracijama, u svezi kojih je podružnica iskazala u prijavama PDV-a odbitak pretporeza pri uvozu (koji je posljedično omogućio razliku za povrat), proizlazi da ta podužnica nije bila uvoznik dobara (robe iz Kine u Hrvatsku kao zemlju odredišta), već je kao uvoznik naveden nerezident i to društvo sa sjedištem izvan Republike Hrvatske (Evonik Nutrition Care, Essen, Rellinghauser Str 1-11, DE). Kod takvog stanja stvari, ispravno javnopravna tijela obrazlažu da nije ispunjen uvjet iz članka 60. stavka 1. toč. c) ZPDV-a za odbitak pretporeza, budući da podružnica tužitelja za uvezena dobra nije bila navedena kao primatelj ili uvoznik dobara. Stoga je ispravno odbijen zahtjev za povrat preplate PDV-a, iskazane u prijavama PDV-a za ožujak, travanj i lipanj 2020.
8. Nije osnovano pozivanje tužitelja na načelo legitimnih očekivanja, budući da se odgovor Porezne uprave (očitovanje Područnog ureda Zagreb, KLASA: 410-01/2015- 001/1104, URBROJ: 513-07-24-01/15-2 od 3. lipnja 2015.), iznesen povodom upita tužitelja, odnosi na situaciju koja činjenično i pravno nije usporediva s ovim predmetom. Naime, upit tužitelja nije bio vezan uz način ostvarivanja prava na povrat PDV-a kod uvoza dobara iz treće države, već se odnosio na porezni tretman dva slučaja isporuka unutar EU – isporuke između francuskog poreznog obveznika i Evonik Segment Gmbh koji koristi francuski PDV ID broj te između Evonik Segment Gmbh i hrvatskog poreznog obveznika; isporuke između belgijskog poreznog obveznika i Evonik Segment Gmbh koji koristi hrvatski PDV ID broj te između Evonik Segment Gmbh i hrvatskog poreznog obveznika. Nadalje, s obzirom na gore naznačene razloge odbijanja zahtjeva tužitelja, nije odlučno je li tužitelj označio „x“ kod ispred naznake „povrat“ u prijavi PDV-a. S druge strane, budući da je u jedinstvenoj carinskoj deklaraciji nerezident bio naveden kao primatelj/uvoznik dobara, to ispravno porezno tijelo obrazlaže da je taj nerezident trebao potraživati povrat PDV-a pri uvozu prema pravilima koja važe za porezne obveznike koji nemaju sjedište u [adresa], već u drugoj državi članici.
9. Slijedom izloženog, sud je osporeno rješenje tuženika ocijenio zakonitim te je valjalo temeljem članka 116. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, dalje: ZUS) odbiti tužbeni zahtjev. Budući da tužitelj nije uspio u sporu, sud je odbio njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora (članak 147. stavak 1. ZUS-a)
U Zagrebu 3. lipnja 2025.
Sudac
Tomislav Krušlin
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.
Dna:
1. opunomoćenica tužitelja
2. tuženik