Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Poslovni broj Gž-1499/2024-2

Osijek, Europska avenija 7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Snježane Androš, predsjednika vijeća, Drage Grubeše, suca izvjestitelja i člana vijeća i Sanje Sušilović, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UC iz [adresa], U [adresa] (ranije [adresa]), OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Sanja Vukmanović, odvjetnica u Bjelovaru, protiv tuženika OC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Nives Rolić, odvjetnica iz [adresa], radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj P- 1075/2023-66 od 18. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 03. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj P-1075/2023-66 od 18. srpnja 2024. u dijelu u kojem je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 2.786,68 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 22. siječnja 2018. do isplate, kao i u odluci o troškovima parničnog postupka (toč. II. i III. izreke).

II. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku OC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], da tužitelju UC iz [adresa] (ranije [adresa]), OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 514,56 EUR (slovima: petstočetrnaest euraipedesetšestcenti) sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, tekućom od 22. siječnja 2018. do isplate, u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužiteljev tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na isplatu razlike iznad iznosa dosuđenog u toč. I. izreke do zatraženih 2.786,68 EUR (slovima: dvijetisućesedamstoosamdesetšeseteuraišezdesetosamcenti) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 22. siječnja 2018. do isplate.

III. Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.043,11 EUR sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, tekućom od dana donošenja ove odluke do isplate, u roku od 15 dana."

2. Ovu presudu u odbijajućem dijelu (toč. II. izreke), te u odluci o trošku (toč. III. izreke) pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak ili preinači u smislu žalbenih navoda, uz naknadu troškova parničnog postupka i troškova sastava žalbe.

3. Žalba nije osnovana.

4. Nasuprot žalbenim navodima tužitelja prvostupanjska presuda sadržava valjane i iscrpne razloge o odlučnim činjenicama, između razloga nema proturječnosti, pa stoga prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

5. Prvostupanjski sud je u iscrpno provedenom dokaznom postupku utvrdio da je rješenjem o nasljeđivanju poslovni broj O-887/17-4 od 10. svibnja 2017. utvrđeno da ostavinsku imovinu pok. PC iz [adresa], umrle **.**.2013., čini pravo korištenja nekretnine upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], tražbina prema HZMO na ime dospjele mirovine, da su nasljednicima utvrđeni sinovi MC, IC i GC, a ostavinska imovina je pripala IC u 1/3 dijela, a CC u 2/3 dijela jer je nasljednik MC svoj zakonski nasljedni dio ustupio bratu CC.

6. Rješenjem poslovni broj O-2311/17-20 od 27. prosinca 2017. utvrđeno je da ostavinsku imovinu pok. PC kao naknadno pronađenu imovinu čine novčana sredstva u iznosu od 18.130,25 kn, te da je naknadno pronađena imovina raspoređena po nasljedničkim izjavama istovjetno kao po rješenju O-887/17-4 od 10. svibnja 2017.

7. Rješenje poslovni broj O-2311/17 od 27. prosinca 2017. potvrđeno je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-578/18 od 5. srpnja 2018.

8. Tužitelj priznaje da je s majčinog kunskog računa otvorenog kod PBZ Zagreb d.d. nekoliko sati nakon majčine smrti, tj. 2. siječnja 2013. kao majčin punomoćnik podigao ukupan iznos od 18.130,25 kn.

9. Prvostupanjski sud je zaključio da između stranaka nakon smrti ostaviteljice nije postignut dogovor o plaćanju troškova pokopa majke, izgradnje imitacije grobnice, nadgrobnog spomenika na groblju u Velikom Grđevcu, gdje je majka stranaka sahranjena, da zbog ocjene o osnovanosti zahtjeva nije od značaja što je volja ostaviteljice bila da se iznos od 18.130,25 kn iskoristi za troškove pokopa i podizanje nadgrobnog spomenika nakon što je doneseno rješenje o naknadno pronađenoj ostavinskoj imovini.

10. Prvostupanjski sud je zaključio da se troškovi pokopa smatraju teretom ostavine sukladno čl. 71. st. 1. toč. 2. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj 48/03., 163/03., 35/05., 127/13., 33/15. i 14/19., u daljnjem tekstu: ZN), a taj teret su dužni snositi svi ostaviteljičini nasljednici, te da tužitelj od tuženika može zahtijevati samo 1/3 dijela izdataka, jer se nasljednik MC ne oslobađa od dugova po čl. 139. st. 2. ZN-a budući je svoj nasljedni dio ustupio tuženiku.

11. Pregledom računa Pogrebne opreme "Kranjčec" iz Bjelovara broj 3/2013, 4/13 od 2. siječnja 2013. prvostupanjski sud je zaključio da je tužitelj za troškove sahrane ostaviteljice imao opravdani izdatak od 2.480,80 kn, za crkvenu taksu 350,00 kn, izdatke za karmine u iznosu od 8.800,00 kn, te polazeći od ovih utvrđenja prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja za iznos od 514,56 EURA / 3.876,93 kn, a zahtjev iznad toga do iznosa od 18.630,08 kn odbija kao neosnovan.

12. Prvostupanjski sud je zahtjev tužitelja za naknadu izdatka izgradnje imitacije grobnice i nadgrobnog spomenika na grobnom mjestu pok. PC u iznosu od 13.009,00 kn / 2/ 3 = 8.672,67 kn odbio sa zaključkom da tužitelju ovo pravo ne pripada jer se o izgradnji imitacije grobnice i nadgrobnog spomenika nije postigao sporazum, a niti ugovor o ostalim nasljednicima, te stoga nema pravni osnov za isplatu ovih izdataka (troškova) – toč. 15. obrazloženja.

13. Prigovore tužitelja u žalbi u svezi nasljedničkih izjava nasljednika FC da u ostavinski postupak kao naknadno pronađenu imovinu nije mogao biti sastav ostavinske imovine štedni ulog ostaviteljice, ovaj sud ne prihvaća, jer je rješenje o naknadno pronađenoj imovini postalo pravomoćno i ono veže sve nasljednike jer su isti sudjelovali u ostavinskom postupku.

14. Člankom 45. ZN-a propisano je: Oporučitelj može oporukom ostaviti jedan ili više zapisa (legata) ovlašćujući njime neku osobu (zapisovnika, legatara) da od nasljednika i druge osobe u čiju je korist oporučno raspolagao zahtijeva neko davanje, činjenje, trpljenje ili propuštanje njemu ili nekoj drugoj osobi.

15. Budući je ostavina iza pok. PC raspoređena po zakonskom redu nasljeđivanja, te da ostaviteljica nije sačinila oporuku, tužitelj se neosnovano poziva na odredbu čl. 45. ZN-a i neosnovano tvrdi da bi iznos s podignute štednje kod PBZ Zagreb imao značaj legata.

16. Prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj imao ukupne troškove sahrane majke pok. TC u iznosu 11.630,80 kn (514,56 EURA). Prihvaća se žalbeni prigovor tužitelja da je prema računu Trgovačkog društva Veliki Grđevac d.o.o. broj 1975/14 od 18. travnja 2014. imao trošak sahrane od 409,84 kn, za iskop groba 406,51 kn, korištenje mrtvačnice u iznosu od 243,90 kn, tj. ukupno 1.235,31 kn (163,95 EURA).

17. Dakle, tužitelj je prema shvaćanju ovog suda imao ukupne izdatke za troškove sahrane majke u iznosu od 678,51 EURA.

18. Ostale žalbene navode u svezi troškova sahrane, tj. karmina, ovaj sud ne prihvaća jer je prvostupanjski sud pravilnom primjenom čl. 223. ZPP-a utvrdio visinu izdataka za troškove karmina.

19. No, neovisno o tome, tužitelju ne pripada pravo na isplatu troškova sahrane jer je u tijeku postupka nesporno utvrđeno da je tužitelj iz novca podignutog s računa pok. TC (18.130,25 kn / 2.406,29 EURA) snosio troškove sahrane ostaviteljice, te da tužitelj nije dokazao da je za troškove sahrane majke utrošio vlastiti novac preko iznosa od 18.130,25 kn, pa stoga tužiteljev daljnji zahtjev u odbijajućem dijelu za isplatu troškova sahrane pok. majke TC nije osnovan.

20. Po ocjeni ovog suda tužitelj svoja prava nakon donošenja rješenja o naknadno pronađenoj imovini može prema ostalim nasljednicima ostvarivati u postupku razvrgnuća suvlasničke zajednice.

21. U postupku je utvrđeno da je tužitelj u tijeku 2015. izgradio imitaciju grobnice i nadgrobni spomenik na koji je upisao da spomenik podiže tužitelj sa svojom obitelji, a tužitelj u iskazu tvrdi da je ovaj natpis na spomenik stavio jer tuženik i brat FC nisu bili dostojni za nasljeđivanje. Također, vještačenjem po vještaku Dubravki Golec utvrđeno je da tržišna vrijednost izrade imitacije grobnice i spomenika iznosi 11.328,30 kn. Tužiteljev zahtjev do iznosa od 13.000,00 kn je svakako neosnovan, jer prelazi ispravno utvrđenu tržišnu vrijednost od 11.328,30 kn.

22. Člankom 1114. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO) propisano je: Ne može se zahtijevati povrat onoga što je dano ili učinjeno na ime ispunjenja neke naravne ili moralne obveze.

23. Tužitelj po odredbi čl. 1114. ZOO nema pravo na isplatu troškova imitacije grobnice i troškova spomenika ostaviteljice, jer po odredbi čl. 1112. ZOO nije zadržao pravo na povrat, budući je prvostupanjski sud ispravno zaključio, što ovaj sud prihvaća pravilnim da između stranaka nije postignut sporazum o izgradnji imitacije grobnice i podizanja nadgrobnog spomenika ostaviteljici na groblju u Velikom Grđevcu. Zbog izostanka sporazuma s ostalim nasljednicima, te nepostojanja naknadnog odobrenja ostalih nasljednika za izgradnju imitacije grobnice i podizanja nadgrobnog spomenika ostaviteljici, tužitelju po tom osnovu ne pripadaju nikakva prava.

24. Prvostupanjski sud je odluku o troškovima parničnog postupka pod toč. III. izreke utemeljio na odredbi čl. 154. st.2. ZPP-a, te zaključio da je tužitelj uspio u parnici u omjeru od 14%, a tuženik 86%, te da je tužitelj tuženiku dužan platiti parnične troškove u omjeru od 72%, a visinu troškova utvrdio prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23., u daljnjem tekstu: Tarifa) te je odluku o trošku iscrpno obrazložio u toč. 18. presude.

25. Žalbenim navodima tužitelja pravilnost i zakonitost odluke o trošku nije dovedena u sumnju.

26. Budući nisu ostvareni žalbeni razlozi tužitelja, a niti žalbeni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu pod toč. II. izreke kao i u odluci o trošku pod toč. III. izreke (čl. 368. st. 1. ZPP-a).

27. U nepobijanom dosuđujućem dijelu pod toč. I. izreke prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

Osijek, 03. lipnja 2025.

Predsjednik vijeća

Snježana Androš