Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž Ob-225/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Držaić, predsjednice vijeća, Jadranke Travaš, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Ksenije Grgić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Berislav Knez, odvjetnik u Vinkovcima, protiv tuženice UA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Hana Lukić Hob, odvjetnica u Vinkovcima, uz sudjelovanje mlt. SA, OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa posebna skrbnica LA, dipl. iur., stručna radnica Centra za posebno skrbništvo, Podružnica Osijek, Trg A. Starčevića 12A, radi izmjene odluke o sadržajima roditeljske skrbi, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj P Ob-32/2024-23 od 3. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 3. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženice UA kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj P Ob-32/2024-23 od 3. travnja 2025.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja je donio presudu kojom se pod točkom I. izreke mijenja presuda Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P-582/14 od 9. srpnja 2014. na način da će zajedničko dijete stranaka mlt. SA stanovati s ocem RA. Pod točkom II. izreke određeno je da se mijenja presuda Općinskog suda u Vinkovcima posl. broj P- 582/14 od 9. srpnja 2014. pod točkom II. izreke te se ostvarivanje osobnih odnosa tuženice UA s djetetom, RA mlt. IA, određuje: prva dva mjeseca svaki četvrtak od 13,00 do 14,00 sati u prostorijama Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Vinkovci pod nadzorom stručne osobe koju će odrediti Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Vinkovci, po isteku dva mjeseca svaki drugi vikend u mjesecu od subote u 16,00 sati do nedjelje u 16,00 sati i za vrijeme ljetnih školskih praznika u trajanju od 15 dana i za vrijeme zimskih školskih praznika u trajanju od 5 dana.

Pod točkom III. izreke mijenja presuda Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj:P- 582/14-2 od 9. srpnja 2014. pod točkom III. izreke te se nalaže tuženici UA da za uzdržavanje RA mlt. IA plaća iznos od 126,28 eura mjesečno, s tim da dospjele iznose od 14. prosinca 2021. do 26. veljače 2025. plati odjednom u roku od 15 dana, a nadalje najkasnije do svakog 15-tog u mjesecu za tekući mjesec na račun tužitelja, kao i da na svaki dospjeli a neisplaćeni iznos uzdržavanja plati pripadajuće zatezne kamate. Pod točkom IV. izreke naloženo je tuženici UA da tužitelju RA nadoknadi parnične troškove u iznosu od 3.449,51 eura.

2. Protiv ove presude žalbu je podnijela tuženica zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" RH br. 53/91, 91/92, 112 /99, 88/01, 117/03, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23 ; dalje - ZPP). Predlaže pobijanu presudu ukinuti i vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje uz naknadu troška za sastav žalbe.

3. Žalba tuženice je neosnovana.

4. Predmet postupka zahtjev tužitelja radi izmjene presude Općinskog suda u Vinkovcima posl. broj P- 582/14 od 9. srpnja 2014. na način da zajedničko dijete stranaka, mlt. SA stanuje s ocem, da se odrede osobni odnosi tuženice UA s djetetom te da se naloži tuženici da doprinosi za uzdržavanje mlt. ČA. Navedeni zahtjev tužitelj temelji na činjenici da mlt. SA od kolovoza 2021. stanuje kod oca, da su se promijenile okolnosti od donošenja ranije odluke kada je SA imala četiri godine, te je sada izrazila želju da želi živjeti s ocem.

5. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba Zakona o parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, a na koje povrede sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP). Pobijana presuda nema nedostatke radi kojih se ne bi mogla ispitati. Izreka pobijane presude je razumljiva i nije u proturječnosti s jasno i potpuno navedenim razlozima u obrazloženju.

6. Sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti odlučne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom premetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

7. Sukladno odredbi čl. 127. st. 1. Zakona o socijalnoj skrbi („Narodne novine“ broj: 157/13., 152/14, 99/15, 52/16 i 16/17) po službenoj dužnosti mlt. djetetu imenovan je posebni skrbnik rješenjem od 17. siječnja 2022.

8. Odlučujući o tome s kojim će roditeljem mlt. SA stanovati s obzirom da roditelji ne žive zajedno, kao i o osobnim odnosima djeteta s drugim roditeljem s kojim ne stanuje i uzdržavanju sud prvoga stupnja je pravilno odlučio na temelju odredbe čl. 408. i 409. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 103/15, 98/19- dalje: ObZ).

9. Odredbom čl. 408. ObZ propisano je da spor o roditeljskoj skrbi je spor o pitanju s kojim će roditeljem dijete stanovati i načinu ostvarivanja roditeljske skrbi u kojem se odlučuje i o ostvarivanju osobnih odnosa djeteta s roditeljem te uzdržavanju djeteta. Stavkom 2. propisano je da spor o ostvarivanju osobnih odnosa djeteta s roditeljem i uzdržavanju djeteta mogu se voditi i kao samostalni sporovi.

10. Odredbom čl. 409. ObZ propisano je da ako se roditelji nisu sporazumjeli o planu o zajedničkoj roditeljskoj skrbi ili ga je sud odbio odobriti, svaki roditelj ili dijete mogu podnijeti tužbu radi rješavanja pitanja s kojim će roditeljem dijete stanovati, načinu ostvarivanja roditeljske skrbi, osobnih odnosa djeteta s drugim roditeljem te uzdržavanju djeteta. Stavkom 2. propisano je da ako je postupku u kojem se odlučuje s kojim će roditeljem dijete stanovati, o roditeljskoj skrbi i ostvarivanju osobnih odnosa djeteta s roditeljem sud nije vezan zahtjevima stranaka. Odredbe stavaka 1. i 2. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju i u slučaju kad nije postignut sporazum o ostvarivanju osobnih odnosa djeteta s roditeljem ili ga je sud odbio odobriti (stavak 3.)

11. Prvostupanjski sud je u smislu odredbe čl. 416. st. 1. t. 3. ObZ pribavio mišljenje Centra za socijalnu skrb [adresa] (dalje: CSS) te je proveo kombinirano psihologijsko-psihijatrijsko vještačenje po vještacima Marini Perković Kovačević i Ivanu Požgainu radi utvrđenja roditeljskih kapaciteta i kompetencija stranaka u svrhu donošenja odluke s kojim će roditeljem zajedničko mlt. dijete živjeti te o načinu i vremenu održavanja osobnih odnosa djeteta s drugim roditeljem.

12. Sud prvog stupnja je tijekom postupka utvrdio:

- da je presudom Općinskog suda u Vinkovcima posl. broj P- 582/14 od 9. srpnja 2014. određeno da će mlt. SA rođena **.**.2010. stanovati s majkom, te o ostvarivanju osobnih odnosa djeteta s ocem te o uzdržavanju mlt. IA,

- da mlt. SA IA od srpnja 2021. stanuje kod oca, da tužitelj sa suprugom R i njezinim djetetom stanuje u zajedničkom kućanstvu njegovih roditelja, da je očevidom u kućanstvu tužitelja utvrđeno da je taj stambeni prostor održavan, da je očevidom u kućanstvu tuženice utvrđeno da je stambeni prostor nedovoljno održavan,

- da je posebna skrbnica mlt. SA u podnesku od 23. ožujka 2022. izvijestila sud da nakon što je mlt. SA upoznala s predmetom da je ista izrazila želju da želi ostati kod oca,

- na temelju provedenog psihologijsko-psihijatrijskog vještačenja, nalaza i mišljenja vještaka Marine Perković Kovačević i Ivana Požgaina od 6. ožujka 2023. utvrđeno je da niti kod tužitelja niti kod tuženice nisu uočeni znakovi izrazitije narušenog mentalnog zdravlja koji bi mogli značajnije negativno utjecati na odgoj i skrb djece te učiniti nepodobnim roditeljem, da psihičke osobine koje postoje kod roditelja mlt. SA predstavljaju specifične crte ličnosti, situacijsku tjeskobu i znakove iscrpljenja prilagodbenih sposobnosti vezane uz intenzivni i dugotrajni partnerski sukob, uzajamne optužbe i sudske postupke, a ne uz psihički poremećaj te da se međusobni odnos tužitelja i tuženice u borbi za primarno skrbništvo može opisati kao nastavljeni partnerski sukob, a ne kao odgovornost roditeljstva u zajedničkoj skrbi na dobrobit djeteta. Proizlazi da tužitelj i tuženica pokazuju pretežito negativno osjećaje jedno prema drugom te oboje kao roditelji verbaliziraju nerazumijevanje za potrebe i prava djeteta da ima oba roditelja, pa je upitna njihova spremnost za ulaganje dodatnih napora u popravljanju komunikacije, a s ciljem zajedničke skrbi o djetetu te primarno na dobrobit djeteta. Nadalje, proizlazi da oba roditelja pokazuju izrazito pozitivan emocionalni stav prema mlt. IA, uz slabiju objektivnost prema svom djetetu u odnosu na vlastitu roditeljsku ulogu, a mlt. SA pokazuje emocionalnu privrženost prema ocu te oca doživljava kao dominantnu figuru na koju je naslonjena u zadovoljavanju svih svojih potreba. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da se stalni pritisak na mlt. dijete očituje u sugestivnom utjecaju i majke i oca i u njihovom manipulativnom ponašanju koje može biti i svjesno i nesvjesno i da sadašnje ponašanje mlt. IA ukazuje na emocionalnu angažiranost u sukobu i poteškoće prilagodbe pa dok oba roditelja ne razgraniče partnerske uloge od roditeljske uloge i aktivno ne pomognu mlt. djetetu da nastavi živjeti kao do sada, može doći i do razvoja psihičkih poremećaja i bolesti. Stoga iz nalaza vještak proizlazi da mlt. IA ne treba stavljati u novu stresnu situaciju ponovne prilagodbe na novo, radi čega, a imajući u vidu i želju mlt. djeteta da živi s ocem , uz objektivni pokazatelj prestanka dugogodišnje sekundarne noćne enureze, vještaci predlažu da mlt. IA živi s ocem obzirom da smatraju da je isti trenutačno podobniji za vršenje roditeljske skrbi,

- na temelju dopunskog saslušanja vještaka psihologijske struke Marine Perković Kovačević utvrđeno je da je u vrijeme vještačenja mlt. IA imala nepunih 13 godina, da je do ljeta 2021.živjela s majkom no da je željela ostati živjeti kod oca, da je mlt. IA prilikom intervjua navela da joj se kod majke ne sviđa jer nema fizičke bliskosti s majkom, da je čuvala mlađu sestru, da nije bilo pripremljenih obroka a žalila se i na fizičko kažnjavanje. Proizlazi da je majka za vrijeme dok je mlt. IA bila kod oca rijetko ostvarivala kontakt sa mlt. IA te je u godinu i pol izmijenila 15 SMS poruka a u posljednjoj godini dana samo 4 SMS poruke te da mlt. IA oca doživljava kao osobu koju prihvaća i ne odbacuje,

- iz dopunskog očitovanja vještaka psihijatrijske struke Ivana Požgaina danog na glavnoj raspravi održanoj 30. siječnja 2025. proizlazi da kod mlt. IA nije utvrđeno da bi ista bila pod pritiskom i da osjeća neku vrstu nelagode, straha ili tjeskobe a što bi ukazivalo da je eventualno pod utjecajem, da je u vrijeme vještačenja mlt. IA stanovala kod oca te da je prilikom vještačenja susret majke i mlt. IA ukazivao na nedostatak emocija a što je posebno bilo vidljivo na strani djeteta,

- na temelju iskaza tužitelja utvrđeno je da mlt. IA živi s ocem od srpnja 2021., kada je nakon ljetnih praznika izrazila želju da ostane živjeti s ocem, da je mlt. IA kao razlog zbog kojeg želi ostati živjeti s ocem navela da joj majka nameće previše obaveza osobito oko brige za dijete koje ima s novim partnerom i koje je tada bilo staro godinu dana, da je mlt. IA imala određeni strah od majčinih dolazaka što je rezultiralo povremenim nekontroliranim mokrenjem, da mlt. IA ima dobar odnos s njegovom suprugom, da je ranije ostvarivao kontakte s djecom onoliko koliko mu je to tuženica dopuštala, a da se kasnije kontakti nisu ostvarivali jer ih tuženica nije dozvoljavala,

- iz iskaza tuženice proizlazi da nakon što je mlt. IA ostala kod oca tuženica više nije kontaktirala s njom, da je puno puta dolazila pred kuću i pred školu, da joj se nije javljala na telefon niti odgovarala na poruke, osporava da da je mlt. IA nametala obveze, već da se radi o uobičajenim obvezama koje imaju djeca u obitelji, da je vodila mlt. IA kod liječnika s obzirom da je od ranije imala problema s mokrenjem u krevet, da je tuženica trenutno na porodiljnom dopustu no da prije rođenja djeteta nije bila zaposlena, da prima porodiljnu naknadu u iznosu od 2.000,00 kn / 265,45 eura[1] / i dječji doplatak isto toliko, da su ona i suprug otvorili kriket klub od kojeg imaju određena primanja, kao i od treniranja i suđenja na turnirima, da suprug trenutno ne radi, nego su se oboje bazirali na kriket klub od kojeg imaju određene prihode, da tužitelj od prestanka bračne zajednice 2012. nije plaćao uzdržavanje,

- da je mlt. SA IA na ročištu održanom 26. veljače 2025. izrazila svoje mišljenje pred stručnom savjetnicom-psihologinjom suda da želi živjeti s ocem.

13. Temeljem provedenih dokaza sud prvoga stupnja odlučio je da će mlt. SA stanovati s ocem, da će se osobni odnosi tuženice s mlt. djetetom odvijati prva dva mjeseca svaki četvrtak od 13,00 do 14,00 sati u prostorijama Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda [adresa] pod nadzorom stručne osobe koju će odrediti Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured [adresa], po isteku dva mjeseca svaki drugi vikend u mjesecu od subote u 16,00 sati do nedjelje u 16,00 sati i za vrijeme ljetnih školskih praznika u trajanju od 15 dana i za vrijeme zimskih školskih praznika u trajanju od 5 dana te je naložio da majka doprinosi za uzdržavanje mlt. djeteta iznos od 126,28 eura mjesečno pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti.

14. U ovom drugostupanjskom postupku po žalbi tuženice sporna je odluka o stanovanju mlt. SA s ocem, te visini određenog uzdržavanja.

15. Pravilno je prvostupanjski sud prihvatio nalaz i mišljenje multidisciplinarnog vještačenja po stalnim sudskim vještacima psihologu Marini Perković Kovačević i Ivanu Požgainu, psihijatru budući isti utvrđuje stručnim, sačinjen prema pravilima struke te detaljno obrazloženim. Nalaz i mišljenje navedenih vještaka suprotno žalbenim navodima tuženice i po ocjeni ovog suda drugog stupnja je objektivan i stručan. K tome nalaz i mišljenje navedenih vještaka je jasan, potpun i bez proturječnosti, a vještaci su se svojim usmenim očitovanjem danim na glavnoj raspravi održanoj 30. siječnja 2025. izričito za potrebe ovog postupka, očitovali o svim spornim pitanjima ustrajući kod svog nalaza i mišljenja. Stoga se neosnovanim ukazuju žalbeni navodi tuženice da je sud trebao imati u vidu mišljenje Centra za socijalnu skrb i da se zaključak vještaka temelji na kratkom intervjuu.

16. Donoseći odluku o tome s kim će zajedničko mlt. dijete stranaka živjeti sud prvoga stupnja odlučio je da mlt. SA stanuje s ocem, a koju odluku temelji na psihologisko-psihijatrijskom vještačenju provedenom po vještaku psihologu Marini Perković Kovačević i psihijatru Ivanu Požgaina.

17. Iz zajedničkog mišljenja vještaka Marine Perković Kovačević i Ivana Požgaina proizlazi da nastavkom življenja mlt. IA u kući s ocem u kojoj živi posljednju godinu i pol i koju doživljava kao dom mlt. IA ne mijenja značajnije razvijene navike na vlastiti dom i okruženje, pa pri tom neće doživjeti psihološki pritisak da živi s majkom mimo svoje želje niti stresno iskustvo odvajanja od oca, na kojeg sada bila naslonjena u zadovoljavanju svojih potreba i koji je sada sigurna i stabilna osoba ,a što bi sve bilo dodatno traumatizirajuće za mlt. dijete i zasigurno dodatno utjecalo na njezin daljnji emocionalni i socijalni razvoj. Kako se sud pri donošenju odluke s kojim će roditeljem mlt. dijete stanovati rukovodi najboljim interesom za dijete u tom smislu se i roditeljima preporučuje poboljšanje komunikacije među bivšim supružnicima upravo zbog zajedničke brige za djecu.

18. Budući otac adekvatno skrbi o djetetu, a kod istog nisu utvrđena psihopatološka odstupanja koja bi bila kontraindicirana za njegovu roditeljsku ulogu i ovaj sud drugog stupnja suglasan je da je u interesu i za dobrobit mlt. SA koja je i sama izrazila takvu želju, da živi sa ocem kojeg doživljava kao osobu koja prihvaća i ne odbacuje dok za sada majku doživljava kao osobu koja odbacuje i ne prihvaća.

19. Na žalbene navode da je tuženik osoba koja ne promišlja o roditeljstvu i da je emocionalno hladan, valja reći da su takvi žalbeni navodi neosnovani obzirom da je sud prvog stupnja temeljem nalaza i mišljenja vještaka psihologa Marine Perković Kovačević utvrdio da je tužitelj osoba s primjerenim kognitivnim i komunikacijskim sposobnostima, da pokazuje niski subjektivni doživljaj roditeljskog stresa, koji se odnosi na bliskost s djetetom, zadovoljstvo roditeljskom ulogom, pozitivne emocije vezane uz roditeljsku ulogu te malo poteškoća povezanih s roditeljstvom i pokazuje pozitivan emocionalni stav prema mlt. IA te da je motivacija za skrb o mlt. djetetu temeljena na razvijenoj emocionalnoj privrženosti s djetetom i potrebi da se mlt. SA pruži sigurnost, zaštita i predvidivost te osiguraju najbolji mogući uvjeti za nesmetani rast i razvoj. Imajući u vidu navedena utvrđenja, u konkretnom slučaju nisu odlučni niti žalbeni navodi tuženice da je tužitelj presudom Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj Kzd-26/2020 od 18. kolovoza 2020. utvrđen krivim zbog povrede dužnosti uzdržavanja djece, pa stoga žalbeni navodi u tom pravcu nisu osnovani.

20. Odluka o ostvarivanju osobnih odnosa mlt. djeteta i tuženice donesena je sukladno odredbama čl. 95. i čl. 119. st. 1. i 2. i čl. 121. ObZ, kao i odredbi čl. 3. Konvencije, rukovodeći se načelom najboljeg interesa djeteta, a imajući u vidu da u smislu odredbe čl. 4. Konvencije o kontaktima s djecom od 17. listopada 2008. („Narodne novine“ - Međunarodni ugovori broj: 7/08.) dijete i njegovi roditelji imaju pravo na ostvarenje i održavanje redovitih međusobnih kontakata, pri čemu je, odlučujući o osobnim odnosima prvostupanjski sud pravilno, odredio iste.

21. Valja reći da bi trebalo biti u interesu oba roditelja da uspostave dobru međusobnu komunikaciju, budući je nužna suradnja roditelja, a ne kontinuirani konflikt i borba zbog svojih poremećenih partnerskih odnosa. Naime, u interesu oba roditelja treba biti da uspostave dobru međusobnu komunikaciju, da shvate svoju ulogu kao roditelja te dobrobit mlt. djeteta, jer će samo na takav način postići da dijete izraste u zdravu ličnost kako bi se mogla nositi i sa razdvojenošću svojih roditelja. Tek tada će oba roditelja izvršavati svoju roditeljsku ulogu na primjeren način kako bi postigli harmoniju svojih dužnosti, obaveza i uloga, kao roditelja svojeg zajedničkog djeteta, a ne u borbi rješavanja svojih partnerskih odnosa i uloga.

22. Kako je radi pravilnog razvoja maloljetnog djeteta stranaka nužno održavati kontinuirane susrete s majkom za osiguranje prava djeteta na potpun i skladan razvoj osobnosti što je obveza roditelja osiguravati im to pravo, a prvostupanjskom je odlukom određen primjereni i odgovarajući opseg tih susreta,

23. Slijedom navedenoga odluka o ostvarivanju osobnih odnosa mlt. djeteta i tuženice donesena je sukladno odredbama čl. 95. i čl. 119. st. 1. i 2. i čl. 121. ObZ.

24. U odnosu na visinu dosuđenog uzdržavanja valja odgovoriti slijedeće. Odredbom čl. 317. ObZ propisano je da odluku o uzdržavanju sud u parničnom postupku donosi nakon što je utvrdio ukupne materijalne potrebe djeteta i ukupne imovinske mogućnosti roditelja.

Prema odredbi čl. 281. ObZ uzdržavanje je dužnost i pravo roditelja i djece, bračnih i izvanbračnih drugova, srodnika u ravnoj lozi te pastorka i maćehe i očuha, kad je to predviđeno tim Zakonom.

Odredbom čl. 288. ObZ propisano je da su roditelji prvi dužni uzdržavati svoje maloljetno dijete. Radno sposoban roditelj ne može se osloboditi dužnosti uzdržavanja maloljetnog djeteta.

25. Sud prvog stupnja je iz iskaza parničnih stranaka, kao i socijalne anamneze izvedene od nadležnog tijela socijalne skrbi jasno utvrdio socioekonomske prilikama roditelja i mišljenje o visini uzdržavanja.

26. Prema Odluci Ministarstva o minimalnim mjesečnim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta („Narodne novine“, broj: 49/2024) određenih na temelju članka 314. st. 1. ObZ za dijete u dobi od 3- 18 godina isti iznosi 252,56 eura.

27. Suprotno žalbenim navodima tuženice pravilno je sud prvog stupnja temeljem odredbe čl. 314. st. 2. i 3. ObZ utvrdio ukupni iznos sredstava od 126,28 eura mjesečno potrebnih za uzdržavanje mlt. SA IA koja je sada u dobi od 15 godina, a koji iznos odgovara polovici zakonskog minimuma budući da je sud prvog stupnja imao u vidu da je tuženica dužna uzdržavati više djece. Stoga, pravilno je sud prvoga stupnja obvezao tuženicu na isplatu upravo dosuđenog iznosa. Za ukazati je da je i kod određivanja visine uzdržavanja odlučujuća zaštita dobrobiti djeteta, pa se time prvostupanjski sud i rukovodio.

28. Stoga, neosnovani su žalbeni navodi tuženice u odnosu na dosuđenu visinu uzdržavanja za mlt. dijete, a upravo iz razloga kako je to gore obrazloženo.

29. Na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno je primijenio materijalno pravo.

30. Stoga se žalbeni razlozi tuženice, a koji se svode na vlastitu ocjenu provedenih dokaza u dijelu odluke o stanovanju djeteta i visini uzdržavanja, nisu mogli prihvatiti.

31. Kako ne postoje razlozi zbog kojih se pobija prvostupanjska presuda, a niti razlozi na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, to je valjalo po osnovu čl. 368. st. 1. ZPP odbiti kao neosnovanu žalbu tuženice i potvrditi pobijanu presudu.

32. Sud prvog stupnja je pravilno odlučio o troškovima postupka temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a za što je dao valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud.

33. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 3. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća

Gordana Držaić