Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-326/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vlaste Feuš kao predsjednika vijeća, Vlatke Fresl Tomašević kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Tomislava Aralice kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Denis Meczner, odvjetnik u Samoboru, Zagorska 1, protiv tuženika OL, vlasnika [obrt] "SL", [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Tatjana Lindić, odvjetnica iz Samobora, Trg kralja Tomislava 15, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 2101/2022-21 od 2. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 3. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-2101/2022-21 od 2. travnja 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđen je nedopuštenim izvanredni otkaz ugovora o radu tužitelja i da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao (točka I izreke), raskinut je ugovor o radu tužitelja sa danom 23. siječanj 2023. te je naloženo tuženiku isplatiti naknadu štete zbog sudskog raskida ugovora o radu u iznosu od 2.654,44 eura sa pripadajućim kamatama (točka III izreke) kao i da mu naknadi parnični trošak u iznosu od 900,00 eura zajedno sa pripadajućim kamatama (točka IV izreke).

2. Presudu pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13, 89/14, u daljnjem tekstu: ZPP-a). Predlaže ukidanje pobijane presude uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Žalba nije osnovana.

4. Predmet spora je utvrđenje nedopuštenosti izvanrednog otkaza ugovora o radu te zahtjev za sudski raskid ugovora o radu i isplatu naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu.

5. U ovom stadiju postupka nesporno je da je tužitelj temeljem ugovora o radu bio zaposlen kod tuženika te da mu je predmetnom odlukom tuženik izvanredno otkazao ugovor o radu kojom je utvrđen prestanak radnog odnosa sa danom 2. rujna 2022. kao i da mu je istom stavljeno na teret napuštanje radno mjesto bez dopuštenja a nakon toga izostanak s posla narednih 10 dana bez obrazloženja i opravdanja. Nadalje nije sporno da je tužitelj u zakonom propisanim rokovima podnio tuženiku zahtjev za zaštitu prava te pokrenuo ovaj radni spor.

6. Sporno je li tužitelj svojim ponašanjem počinio osobito tešku povredu svoje radne obveze i posljedično tome je li tuženik imao opravdani razlog za izvanredno otkazivanje tužitelju. Također sporno je da li u konkretnom slučaju postoje okolnosti koje opravdano ukazuju da nastavak radnog odnosa tužitelja kod tuženika, uz uvažavanje svih okolnosti interesa obiju ugovornih stranaka, nije moguć.

7. Pošavši od naprijed navedenih nespornih utvrđenja te od daljnjeg utvrđenja da tuženik, na kojem je teret dokaza, nije dokazao da bi tužitelj počinio povrede koje mu se stavljaju na teret budući se tužitelju stavlja na teret neopravdani izostanak s posla u razdoblju od 10 dana počevši od 2. rujna 2022. a iz same odluke o otkazu proizlazi da je tužitelju otkazan ugovor o radu i da mu je radni odnos prestao 2. rujna 2022. kojeg dana nije mogao biti ostvaren razlog navedenog izostanka od 10 dana te jer iz isplatne liste za mjesec rujan 2022. proizlazi da je tuženik tužitelju za rujan 2022. isplatio naknadu za korištenje godišnjeg odmora u trajanju od 64 sati, što bi odgovaralo trajanju godišnjeg od 8 dana a da navedeno plaćanje godišnjeg odmora predstavljaju odobrenje tuženika tužitelju za korištenje godišnjeg odmora stoga da takav izostanak sa posla ne može istovremeno predstavljati razlog za neopravdani izostanak s obzirom da ga je sam tuženik kao poslodavac odobrio na način da je izostanak sa posla tretirao kao godišnji odmor sud prvog stupnja utvrdio je da nedolaskom na posao tužitelj u konkretnom slučaju nije počinio osobito tešku povredu svoje obveze iz radnog odnosa koja bi bila opravdani razlog za izvanredno otkazivanje njegovog ugovora o radu.

8. Suprotno žalbenim razlozima, sud prvog stupnja sastavio je presudu u skladu s odredbama Zakona o parničnom postupku. Za svoju odluku dao je jasne i razumljive razloge koji imaju podlogu u izvedenim dokazima. Pobijana presuda ima jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, koji nisu u proturječnosti s izrekom presude. Ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati pa se nije ostvario žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. tč. 11. ZPP, na koju povredu odredaba parničnog postupka ukazuje tuženik u svojoj žalbi.

8.1. Pravilnom primjenom odredbe čl. 299. st. 3. ZPP, sud prvog stupnja nije prilikom odlučivanja u ovoj pravnoj stvari uzeo u obzir dokumentaciju (evidenciju prisutnosti na radu tuženika) dostavljenu po tuženiku nakon zaključenja prethodnog postupka budući je istu tuženik cijelo vrijeme imao u posjedu, a imajući u vidu da se tužitelju na teret stavlja neopravdani izostanak s posla, istu je mogao dostaviti u sudski spis uz odgovor na tužbu ili najkasnije do zaključenja prethodnog postupka na kojem je bio zastupan po punomoćniku odvjetniku.

9. Sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (članak 8. i čl. 223. ZPP) valjano utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, time da u svojoj žalbi tuženik navodi neodlučne činjenice prema kojima bi činjenično stanje ostalo pogrešno ili nepotpuno utvrđeno, a svode se zapravo na vlastitu ocjenu provedenih dokaza od strane žalitelja.

9.1. Tako je sud prvog stupnja za svoje utvrđenje da je tuženik pobijanu odluku donio 2. rujna 2022. dao valjane i jasne razloge. U tom smislu na žalbene navode valja reći da iako je, kako on to u žalbi navodi, na kraju odluke o izvanrednom otkazu naveden dan 13. rujna 2022. da iz teksta iste proizlazi da se tužitelju ugovor o radu otkazuje s danom 2. rujnom 2022. te da mu na taj dan prestaje radni odnos. Stoga se tvrdnje tuženika da je predmetna odluka donesena 13. rujna 2022. te da se radi o pogreški u pisanju datuma ne mogu prihvatiti. To tim više što je u odluci na više mjesta naveden datum 2. rujan 2022. (i u uvodu i u izreci i u obrazloženju predmetne odluke).

10. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da tuženik nije dokazao da bi tužitelj, time što nije pristupio na rad nakon 2. rujna 2022. počinio povredu svoje radne obveze opisane odredbom čl. 116. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19 u daljnjem tekstu: ZR) te da posljedično tome tuženik nije imao opravdani razlog za izvanredno otkazivanje tužitelju ugovora o radu. Naime u smislu odredbe čl. 116. ZR poslodavac može izvanredno otkazati radniku ugovor o radu ako za to ima opravdani razlog i to u slučaju da ako zbog osobito teške povrede radne obveze koju počini radnik ili zbog neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa ne bi bio moguć, s time da u smislu odredbe čl. 135. st. 3. ZR ako za valjanost otkaza treba postojati opravdan razlog, poslodavac mora dokazati postojanje tog opravdanog razloga. Dakle u konkretnom slučaju teret dokaza je na poslodavcu.

11. Dakle, da bi poslodavac imao opravdani razlog za izvanredno otkazivanje ugovora o radu radnika isti mora počiniti takvu povredu svoje radne obveze zbog koje radni odnos tog radnika kod poslodavca više ne bi bio moguć. Radi se dakle o sankciji za radnikove povrede radne obveze i s obzirom da je izvanredni otkaz najteža sankcija jer radni odnos radniku praktički prestaje danom dostave odluke o otkazu bez prava na otkazni rok povreda zbog koje se tako otkazuje ugovor o radu mora biti osobito teška.

12. Prvostupanjski sud je u obrazloženju pobijane presude reproducirao iskaz tužitelja te je istom povjerovao navodeći da je njegov iskaz logičan i uvjerljiv. Iznesena utvrđenja i zaključak suda prvog stupnja glede osnova tužbenog zahtjeva prihvaća i ovaj sud drugog stupnja jer ih žalbeni navodi tuženika nisu uspjeli dovesti u pitanje. Navodi iz žalbe tuženika u bitnom se svode na vlastitu ocjenu provedenih dokaza i pogrešnu interpretaciju zaključaka i utvrđenja suda prvog stupnja, zanemarujući činjenicu da je sam tuženik, naknadno, tužitelju odobrio korištenje godišnjeg odmora u rujnu 2022. pa se takav izostanak ne može smatrati povredom obveza iz radnog odnosa. Suprotno žalbenim navodima činjenica da je tuženik tužitelju isplatio naknadu plaće za razdoblje dok se nalazio na godišnjem odmoru upravo znači da mu je isti kao poslodavac odobrio korištenje godišnjeg odmora. Stoga žalbeni navodi kako je tužitelj u svom iskazu naveo da je sam odlučio da će koristiti u predmetnom razdoblju godišnji odmor nisu odlučni.

13. Na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 116 ZR kada je utvrdio da je pobijana odluka o otkazu nedopuštena budući tuženik nije dokazao da bi tužitelj počinio povredu koja bi bila razlog za izvanredno otkazivanje te materijalno pravo iz čl. 125. ZR kada je na zahtjev tužitelja, koji ne mora dokazivati okolnosti da nastavak radnog odnosa više nije moguć, odredio sudski raskid ugovora o radu s danom kada tužitelj zaposlio kod novog poslodavca.

14. I za odluku o visini naknade štete koju je sud dosudio tužitelju sud prvog stupnja dao je valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, a koju visinu tuženik posebno niti ne osporava.

15. Slijedom iznesenog, a kako nisu nađene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka, valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

16. I odluka o troškovima postupka pravilna je kako po osnovi (čl. 154. st. 1 ZPP-a) tako i po visini (čl. 155. st. 1. ZPP-a) troškova koji su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika.

U Zagrebu 3. lipnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Vlasta Feuš