Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-415/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Andrine Raspor Flis, predsjednika vijeća, Željke Rožić Kaleb, suca izvjestitelja i Ane Gradišek člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice CČ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Nataša Vučinić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženice GČ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Alen Pešušić, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Dražan Crnković & Alen Pešušić u Zagrebu, radi raskida ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, odlučujući o žalbi tuženice izjavljene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 7581/2021-25 od 15. studenog 2023., u sjednici vijeća održanoj 3. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženice GČ kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-7581/2021-25 od 15. studenog 2023.

II Odbija se tužiteljica CČ sa zahtjevom za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je odlučeno:

"I. Raskida se Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju ovjeren po javnom bilježniku Mladenu Burecu iz Zagreba, broj OV-8753/2019 od 28. lipnja 2019. sklopljenog između tužiteljice CČ, kao primateljice uzdržavanja, i tuženice GČ, kao davateljice uzdržavanja.

II. Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Šibeniku da na nekretnini i to 5. suvlasnički dio: 2/6, [katastarska čestica] ZGR, KUĆA, DVORIŠTE površine 189 m2 koje se sastoji od DVORIŠTE površine 77 m2 i KUĆA površine 112 m2, upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], uspostavi prijašnje zemljišnoknjižno stanje prije provedbe Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju ovjerenog po javnom bilježniku Mladenu Burecu, Zagreb, broj: OV-8753/2019, od 28. lipnja 2019. sklopljenog između ABC CČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao primateljice uzdržavanja, i GČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao davateljice uzdržavanja.

III. Nalaže se tuženici da nadoknadi tužiteljici parnične troškove u iznosu 2.408,62 eura / 18.147,75 kuna u roku 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženice za naknadom parničnih troškova."

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tuženica zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredbi parničnog postupka s prijedlogom, prvostupanjsku presudu preinačiti a podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbe.

2.1. Tužiteljica se u odgovoru na žalbu protivi navodima tuženice i njezinu žalbu predlaže odbiti kao neosnovanu, uz naknadu troška odgovora na žalbu.

3. Žalba je neosnovana.

4. Ispitujući presudu suda prvog stupnja kao i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 12/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

5. Prvostupanjski sud je također ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom prijeporu te je ocjenom dokaza provedenih sukladno načelu iz odredbe čl. 10. st. 1. ZPP a prema odredbi čl. 8. ZPP, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

6. Predmet prijepora je zahtjev tužiteljice gdje traži raskinuti Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju kojega je nesporno sklopila kao primateljica uzdržavanja s tuženicom kao davateljicom uzdržavanja 28. lipnja 2019. (dalje: Ugovor) jer tuženica nije izvršavala Ugovorom preuzete obveze odnosno, niti jednom nije isplatila tužiteljici ugovorenu svotu od 20.000,00 kuna što se obvezala u izvršavanju uzdržavanja odredbom točke V Ugovora.

7. Prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev ocjenjujući kako je provedenim dokazima utvrđeno da tuženica nije ispunila obvezu iz točke V Ugovora jer nije osigurala tužiteljici godišnje 20.000,00 kuna čime su ispunjene pretpostavke za raskid Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju predviđene odredbom čl. 583. st. 3. u svezi čl. 589. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje u tekstu: ZOO).

7.1. Ovo stoga što se radi o strogo formalnom ugovoru pa nisu osnovani navodi tuženice koja tvrdi da je godišnju isplatu svote od 20.000,00 kuna trebala izvršavati na temelju iznajmljivanja tri apartmana na prvom katu kuće u [adresa] što nije mogla jer kuća nije bila legalizirana a za postupak legalizacije njezina sestra, druga kćer tužiteljice nije htjela potpisati dopuštenje pa da je obveza plaćanja prema Ugovoru nedospjela prije nego što se apartmani počnu iznajmljivati.

8. Između stranaka nije sporno sklapanje Ugovora kao i činjenica neplaćanja uzdržavanja tužiteljici iako je prema odredbi točke III Ugovora tužiteljica prihvatila financijsku brigu tuženice te joj je predala u vlasništvo 2/6 dijela nekretnine u [adresa] dok su točkom V Ugovora stranke ugovorile da će se uzdržavanje izvršavati na način da se tuženica obvezuje osigurati primateljici uzdržavanja prihode u svoti od 20.000,00 kuna svake godine do njezine smrti.

9. Prvostupanjski sud je pravilno zaključio kako Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju predstavlja dvostrano obvezni, naplatni i strogo formalni ugovor kojega sklapaju davatelj i primatelj uzdržavanja s predmetom obveze davatelja uzdržavanja doživotno uzdržavati primatelja uzdržavanja a s druge strane obveza primatelja uzdržavanja je prenijeti svu ili dio svoje imovine na davatelja uzdržavanja.

10. Upravo u svrhu zaštite pravne sigurnosti ovaj ugovor uvjetovan je strogom zakonskom formom zbog čega mora biti sastavljen u pisanom obliku i ovjeren od suca nadležnog suda ili solemniziran po javnom bilježniku odnosno, sastavljen u obliku javnobilježničkog akta te ako dođe do naknadnih izmjena ili dopuna ugovora, one moraju biti učinjene također u pisanom obliku pred ovlaštenom osobom jer u suprotnom nisu valjane.

11. Predmetni Ugovor sklopljen je sukladno odredbi čl. 586. ZOO a prema odredbi čl. 583. ZOO, u svezi odredbe čl. 589. ZOO se ugovor o dosmrtnom uzdržavanju može raskinuti sporazumno ali i jednostrano ako druga strana ne ispunjava svoje obveze iz tog ugovora.

12. Budući da se radi o strogo formalnom ugovoru pa ne postoji mogućnost usmenog dogovaranja između stranaka glede izmjene ili dopune pojedinih odredbi ugovora te je zakonodavac propisivanjem stroge forme imao u vidu zaštitu stranaka na način da se na formalni, pisani način jasno reguliraju međusobna prava i obveze iz ugovora, neosnovano tuženica upućuje na pogrešnu primjenu odredbe čl. 286. ZOO koja se odnosi na ugovore koji mogu biti sklopljeni u bilo kojem obliku.

12.1. Ovdje se upravo radi o ugovoru za koji je zakonom drugačije utvrđeno pa se tuženici ukazuje na odredbu čl. 286. st. 2. ZOO prema kojoj zahtjev zakona da ugovor bude sklopljen u određenom obliku, važi i za sve kasnije izmjene i dopune ugovora.

12.2. Upravo sukladno toj odredbi je zahtjev zakona da predmetni Ugovor bude sklopljen u određenom obliku odnoseći i na sve kasnije izmjene i dopune ugovora pa je neosnovano upućivanje tuženice na kasnije usmene dopune ili kasnije usmene pogodbe s tim više, što tuženica tvrdi da se nije radilo o kasnijoj usmenoj dopuni ili pogodbi već tvrdi da je takav dogovor postojao u vrijeme sklapanja Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju.

13. Sadržajem točke V Ugovora je jasno moguće utvrditi da se tuženica obvezala uzdržavati tužiteljicu tako, da se obvezuje osigurati joj prihode u svoti od 20.000,00 kuna svake godine do njezine smrti. Dakle, isplata ove svote nije niti na koji način uvjetovana iznajmljivanjem apartmana niti bi to odgovaralo naravi i svrsi ugovora o dosmrtnom uzdržavanju kao dvostranoobveznom i naplatnom ugovoru jer bi tada tužiteljica ostvarivala prihod iznajmljivanjem dijela nekretnine koji je predala tuženici a koji bi predstavljao doprinos tuženice njezinom uzdržavanju.

14. Žalbeni navodi tuženice se u preostalom dijelu svode na vlastitu ocjenu provedenih dokaza što je međutim isključiva ovlast prvostupanjskog suda, pri čemu tuženica pogrešno ukazuje da je tužiteljica bila dužna dokazati kako je tuženica izbjegavala svoju obvezu odnosno izbjegavala osigurati prihode tužiteljici već je upravo suprotno, primjenom pravila o teretu dokazivanja tuženica trebala dokazati da je svoje obveze ispunjavala.

15. Slijedom svega iznijetog, nisu ostvareni žalbeni razlozi tuženice te je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbijena žalba tuženice kao neosnovana i potvrđena pobijana prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom I izreke jer je na siguran način utvrđeno a što između stranaka nije niti sporno da tuženica nije izvršavala svoje obveze preuzete Ugovorom na koje ne utječu njezini navodi o tome kako je isplata tužiteljici bila uvjetovana ostvarivanjem prihoda od iznajmljivanja apartmana kao i u dijelu pod točkom II izreke koji je donijet pravilnom primjenom odredbe čl. 368. st. 2. ZOO.

16. Odluka o parničnom trošku donijeta je pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. ZPP a prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12., 103/14., 118/14. i 142/12., 107/15. i 37/22.) te je na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP odbijena žalba tuženice kao neosnovana i potvrđena odluka o parničnom trošku sadržana pod točkom III i IV izreke pobijane prvostupanjske presude.

17. Trošak odgovora na žalbu tužiteljici nije priznat jer odgovor nije radnja potrebna radi vođenja parnice (čl. 155. st. 1. ZPP).

U Zagrebu 3. lipnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Andrina Raspor Flis