Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1937/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću toga suda sastavljenom od sudaca Milene Frankić, kao predsjednice vijeća, Gordane Bošković Majerović, kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Vlaste Mrzljak, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1/VŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], II. tužiteljice UŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], III. tužiteljice CŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], IV. tužiteljice KŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], V. tužitelja ĆŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], VI. tužitelja Eminent d.o.o. iz Osijeka, Dubrovačka 88, OIB: 66498658058, VII. tužiteljice HŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], VIII. tužiteljice VŠŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], IX. tužitelja Spektra d.o.o. iz Osijeka, Županijska 1, OIB: 66404733183, X. tužitelja ŠŠ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], XI. tužiteljice SŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i XII. tužitelja OŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćniku Darku Šuper, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Darko Šuper, Ivan Jukić, Iva Kovačev Radić, Dino Vukušić i Ena Petrović u Osijeku, protiv tuženog ĐŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isključenja iz suvlasničke zajednice, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Ps-17/2022- 29 od 7. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 3. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Ps-17/2022-29 od 7. ožujka 2025.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja citiranom u izreci odlučeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja, kao neosnovan u cijelosti, a koji glasi:

"Utvrđuje se da na strani tuženika BŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao vlasnika stana u [adresa] etažnog dio E-9 u naravi stana F koji se sastoji od ulaza sa 3,42 m2, sobe sa 17,35 m2, sanitarnog čvora sa 3,30 m2, izbe sa 5,28 m2, kuhinje sa 8m2 i balkona 9m2 ukupne površine 46,35 m2 koji se nalazi na I. katu predmetne zgrade upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] postoje razlozi za isključenje u smislu odredbe čl. 98. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima iz suvlasničke zajednice tuženika i tužitelja VŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], UŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], CŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], KŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], JŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], OŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], EMINENT d.o.o. iz Osijeka, OIB: 66498658058, HŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], FŠ MCBRIDE iz Osijeka, SPEKTRA d.o.o. iz [adresa], OIB: 66404733183, ŠŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], SŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

Nalaže se tuženiku da otuđi svoj suvlasnički dio i napusti posjed predmetnoga stana F etažno vlasništvo E-9 sastojeći od ulaza sa 3,42 m2, sobe sa 17,35 m2, sanitarnog čvora sa 3,30 m2, izbe sa 5,28 m2, kuhinje sa 8m2 i balkona 9m2 ukupne površine 46,35 m2 koji se nalazi na I- katu stambene zgrade u [adresa] u roku od 3 mjeseca od pravomoćnosti presude, a protekom navedenog roka ukoliko tuženik ne otuđi predmetni suvlasnički dio i napusti posjed isti će se prodati na javnoj dražbi. Tuženik je dužan tužiteljima naknaditi parnični trošak u roku od 15 dana sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate u visini određenoj čl.29.Zakona o obveznim odnosima.".

II. Odbija se u cijelosti zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog postupka u iznosu od 2.896,93 (dvijetisućeosamstodevedesetšesteuraidevedesettrieura), kao neosnovan."

2. Protiv navedene presude i odluke o troškovima postupka tužitelji su podnijeli žalbu zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupka (Narodne novine br.: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP) uz prijedlog da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači i prihvati tužbeni zahtjev, a tuženika obveže na plaćanje troškova parnice.

3. Tuženik nije odgovorio na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu na temelju čl. 365. st. 2. ZPP utvrđeno je, da nisu ostvarene bitne povrede odredaba ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Nisu ostvarene niti bitna povreda ZPP na koje se ukazuje u žalbi, jer je sve provedene dokaze prvostupanjski sud pravilno ocijenio, u skladu s odredbom čl. 8. ZPP, te je o istom dao i valjane razloge, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Radi toga nije počinjena bitna povreda ZPP iz čl. 354. st. 2. t. 11.

6. U predmetnom postupku tužitelji, kao vlasnici stanova i poslovnih prostora u zgradi u [adresa], traže isključenje tuženika, kao vlasnika stana u istoj zgradi jer da isti nanosi štetu njihovim interesima, znatno otežava ili onemogućava korištenje posebnih i zajedničkih dijelova zgrade te svojim bezobzirnim, nepristojnim i nedoličnim ponašanjem čini tegobnim zajedničko stanovanja ostalim suvlasnicima duži niz godina.

7. Tuženik je isto osporio navodeći da većina tužitelja ne stanuje u toj zgradi, da se radi o situacijama koje su predmet posebnih sporova pred sudom te je cilj tužitelja da stupe u posjed tavana koji koristi isključivo tuženik smatrajući da je stekao vlasništvo istog i prodaju isti trećim osobama, a o vlasništvu tog tavana već se vodi postupak pred sudom.

8. U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je:

- da iz izvatka iz zemljišne knjige (stranice 16-18 spisa) proizlazi kako su tužitelji i tuženik, te AŠ suvlasnici stambene zgrade u [adresa],

- da iz rješenja prvostupanjskog suda od 27.9.2019., broj Psp-6/18-27 (stranice 19- 20 spisa) proizlazi kako je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja ĐŠ (ovdje tuženika) radi utvrđenja smetanja posjeda od strane tuženika DŠ (inače ovdje I. tužitelja), a na način da je samovlasno razbio dio zida, te time ušao u posjed ĐŠ,

- da iz rješenja prvostupanjskog suda od 11.2.2020., broj Psp-22/2019-13 (stranice 21-28 spisa) proizlazi kako je utvrđeno da je tuženik BŠ mlađi smetao posjed stana – poslovnog prostora u vlasništvu tužiteljice VŠŠ (inače ovdje 9. tužiteljice) na način da je postavio, a kasnije sklonio daske od iverice sa prozora stana tužiteljice, razvukao metalnu žicu, postavio zvučnik i puštao glazbu uz prozor tužiteljice, te se tuženiku zabranjuje takvo i slično smetanje posjeda. Odbijen je dio tužbenog zahtjeva u odnosu na I-tuženika ĐŠ (inače ovdje tuženika),

- da iz odluke (stranica 29 spisa) proizlazi kako su tužitelji i AŠ donijeli jednoglasnu odluku (na kojoj nema potpisa tuženika) da se provede etažiranje zgrade sa određenim omjerima, te se ovlašćuje predstavnicu suvlasnika zgrade KŠ za provedbu istoga, a naročito da podnosi tužbe i ostale podneske u ime Vlasnika,

- da iz tužbe od 1.4.2019. (stranice 30-32 spisa) proizlazi kako su tužitelji pokrenuli postupak protiv tuženika radi predaje suposjeda tavanskih prostorija u dijelu zgrade u [adresa], što je tuženik osporio te podnio protutužbu radi utvrđenja vlasništva tavanskih prostorija,

- da iz diobnog plana (stranice 52-54 spisa) proizlazi kako je u istom za tuženikov stan navedeno da isti koristi tavanski prostor od 32,67 m2, a iz fotografije tavana (stranica 59 spisa) proizlazi kako postoje dva tavanska prostora na predmetnoj nekretnini,

- da iz odobrenja kućnog savjeta (stranica 60 spisa) proizlazi kako su stanari kuće u [adresa] jednoglasno dali suglasnost na zahtjev ČŠ za adaptaciju dijela tavanskog prostora za stambene svrhe te je rješenjem prvostupanjskog suda od 30.5.1985. (stranica 61 spisa) dopuštena uknjižba prava vlasništva na nekretnini ČŠ koja se sastoji od stana br.2 na prvom katu s pravom korištenja tavana,

- da iz rješenja Uprave društvenih prihoda (stranice 62-63 spisa) proizlazi kako je obračunat porez na promet nekretnina, te je istim ĐŠ naloženo da plati porez,

- da iz kupoprodajnog ugovora (stranice 64-66 spisa) proizlazi kako je ČŠ prodao nekretninu ĐŠ (ovdje tuženiku) 14. prosinca 1984., koja se sastoji od stana broj 2. na prvom katu sa pravom korištenja dijela tavana,

- da iz podneska od 11.3.2019. (stranica 67 spisa) proizlazi kako je BŠ pozvan od strane DŠ i KŠ da njima i ostalim zajedničkim vlasnicima preda suposjed tavanskih prostorija,

- da iz kratkog izvoda iz priloga na zapisnik i priloga na zapisnik (stranica 77-82 spisa) proizlazi kako tuženik BŠ navodi da njegov sin BŠ nije član obitelji, jer ne živi s njim već 10 godina, da ne radi u Županijskoj 1 preko 8 godina te kako mu nije poznato da se netko žalio na njegovo ponašanje,

- da iz izvatka iz sudskog registra (stranica 83 spisa) proizlazi kako je tuženik BŠ jedini član d.o.o. i prokurist, a direktor društva BŠ,

- da iz rješenja prvostupanjskog suda od 6.3.2023., broj Pp-4067/2022-5 (stranice 98-100 spisa) proizlazi kako je ĐŠ određena mjera opreza zabrane posjećivanja Privatne ordinacije opće medicine dr. GŠ kojoj se ne smije približiti na udaljenost ispod tri metra,

- da iz presude prvostupanjskog suda od 14.4.2023., broj P-312/2019-38 (stranice 103-109 spisa) proizlazi kako je tuženik BŠ dužan tužiteljima predati u suposjed tavanske prostorije u roku od 15 dana a navedena je presuda ukinuta rješenjem Županijskog suda u Splitu od 19.7.2023., broj Gž-1201/2023-2.

9. U ovom postupku utvrđeno je sljedeće:

- da je tuženik vlasnik nekretnine od 1984. godine na adresi u [adresa], a koja se odnosi na poslovni prostor

- da su tužitelji vlasnici nekretnine na adresi u [adresa]

- da je tuženik koristio vlastiti poslovni prostor dok nije otišao u mirovinu, odnosno do 2010.

- da nakon toga poslovni prostor u vlasništvu tuženika koristi BŠ, njegov sin

- da je tuženikov sin, BŠ počeo za vrijeme pandemije COVID-19 uznemiravati preostale suvlasnike na nekretnini i činiti tegobnim zajedničko stanovanje ostalim suvlasnicima

- da tuženik i njegov sin BŠ imaju od 2000. godine neriješene odnose s I. tužiteljem DŠ

- da je nekretnina u [adresa] upisana kao etažno vlasništvo s neodređenim omjerima

- da tuženik odbija potpisati elaborat na način da se uspostavi etažno vlasništvo s određenim omjerima

- da je tuženik u posjedu tavanske prostorije za koji se vodi spor radi predaje u posjed,

odnosno utvrđivanja prava vlasništva (kao protutužbenog zahtjeva u istom postupku)

- da tuženik uredno plaća pričuvu

- da su tužitelji prijavljivali policiji više puta ponašanje ĐŠ

- da je BŠ više puta prijavljivao policiji radnje tužitelja,

- da unazad zadnje dvije godine BŠ ne uznemirava suvlasnike.

10. Sud je tužbeni zahtjev odbio uz obrazloženje, da tuženik osobno nije uznemiravao ostale suvlasnike pri izvršavanju njihovog suvlasničkog dijela, osim što je imao spor, te isti zbog toga i nema dobre odnose s I. tužiteljem DŠ, a koji se odnosi na postavljene reklame još 2000. godine. Nadalje sin tuženika, BŠ jeste uznemiravao ostale suvlasnike, međutim po mišljenju prvostupanjskog suda isto nije bilo u takvoj mjeri da se suvlasnika isključi iz suvlasničke zajednice. Naime, sud je cijeneći sve dokaze, ponašanje ĐŠ prema ostalim suvlasnicima, okarakterizirao kao svakako neprimjereno, međutim sud upire u ovome postupku u vrlo važne činjenice, a to je i da su preostali suvlasnici poduzimali radnje prema tuženiku, pa je tako I. tužitelj VŠ čupao reklame tuženiku, zbog čega je vođen postupak, suvlasnici su tražili etažiranje iako nisu sređeni imovinski odnosi, baš u pogledu tavanskog prostora, da se obnavljao jedan dio tavanskog prostora (koji nije u posjedu tuženika), dok njihov dio nije, da su vođeni postupci radi smetanja posjeda, jer je I. tužitelj VŠ pristupio dijelu nekretnine u posjedu tuženika, da puno puta prijavljivali policiji radnje ĐŠ, iako su već nakon par prijava mogli znati kako policija neće raditi prijavu, budući da postupanja ĐŠ nisu dovodila do prekršajnih ili kaznenih prijava, a navedeno je poznato budući da su tako i iskazivali tužitelji i tuženik, mijenjali su tuženika s mjesta upravitelja zgrade. Stoga je sud zaključio kako je BŠ svoje neprimjerene radnje prema tužiteljima usmjeravao kao odgovor (iako sigurno pretjeran) doživljaja napada na njega. Tako je isti, svaki puta ponovno reagirao svojim provokacijama (pripremanjem hrane u dvorištu dok se pred poslovnim prostorom nalaze stranke, umivanjem, vježbanjem i slično), često i pretjerano (kada je narušio javni red i mir, zbog čega je vođen i prekršajni postupak, dovlačenjem smeća ispred vrata ordinacije koja su u vlasništvu

I. tužitelja DŠ, uzurpirao pristup balkonu, snimao prostor u kojem živi IX. tužiteljica VŠŠ, gdje je vođen spor koji je pravomoćno okončan a na način da je BŠ smetao posjed stana u vlasništvu IX. tužiteljice VŠŠ), međutim sud je u konkretnom slučaju zaključio kako su zapravo i tužitelji doprinijeli ovakvom stanju u suvlasničkoj zajednici.

11. Nadalje sud se ne može oteti dojmu kako tuženik ima u vlasništvu nekretninu koja je na atraktivnoj lokaciji u [adresa] (centar grada), da tuženik ima u vlasništvu stan od ukupno 46,35 m2, s time da je u posjedu tavanskog prostora od preko 70 m2. Tužitelji navedeni prostor nikako ne žele prepustiti tuženiku, pa je čak i I. tužitelj VŠ iskazao na ročištu održanom u predmetnom postupku da su svi problemi počeli kada su svi suvlasnici većinom donijeli odluku o etažiranju. Stoga sud zaključuje kako je i jedan od razloga zbog kojega je pokrenut postupak isključenja iz suvlasničke zajednice tuženika upravo zbog spora s tavanskim prostorom, međutim navedeni razlog nije pretpostavka za pokretanje ovoga postupka.

12. Tako je i IV. tužiteljica KŠ iskazala kako je njoj, kao tadašnjoj predstavnici stanara, tuženik usmeno iskazao kako će on odlučivati tko ima pristup krovu, da se tavan nalazi u razini stana a isti ima 72 m2, dok tuženik ima svega 32 m2 stana u svome vlasništvu, a da su problemi počeli za vrijeme COVID19. XII. tužiteljica SŠ je također iskazala kako su problemi nastali unutar 10 godina, odnosno zapravo od početka pandemije COVID19. Slično iskazuje i I. tužitelj VŠ koji iskazuje također kako su problemi počeli zadnjih 10ak do 12 godina, dok se VIII. tužiteljica HŠ doselila 2018., te da tuženika ne poznaje, već samo poznaje ĐŠ. Slijedom navedenog sud je zaključio kako je nekretninu tuženik kupio 1984. godine i od tada, pa skoro do pandemije COVID19 nije bilo problema sa suvlasnicima, osim problema s reklama tuženika, za koji se vodio spor i koji problem je bio između tuženika i I. tužitelja DŠ. Također od problema se pojavio i problem u razdoblju 2014. - 2015. godine kada je tuženik odbio potpisati papire da se zgrada etažira s određenim omjerima. Radi navedenoga vodi se postupak. Također temeljem iskaza ĐŠ, a i ostalih tužitelja saslušanih na raspravi sud je utvrdio i kako unazad dvije godine nema problema između suvlasnika u ostvarivanju njihovih suvlasničkih prava.

13. U odnosu na jedinog nepristranog svjedoka u ovome postupku (svjedok MŠ je u srodstvu s tužiteljicom VŠŠ), a to je svjedok LŠ, sud utvrđuje da je ista iskazala kako je TD Rećikla d.o.o. bilo u zakupu poslovnog prostora otprilike 9 godina kod IX. tužiteljice VŠŠ, te da je bilo problema s ĐŠ otprilike zadnjih godinu, međutim da su napustili najam, a budući da su svakako tražili veći prostor, pa je stoga i navod tužitelja u tužbu da je navedeno trgovačko društvo napustilo poslovni prostor samo zbog ĐŠ ovaj sud utvrdio kao nepotpuno utvrđen, odnosno da to nije bio jedini razlog, već da su i htjeli veći prostor, a događaji su samo ubrzali razlog za premještaj.

14. U odnosu na poslovni prostor u vlasništvu I. tužitelja DŠ valja istaknuti kako je sam iskazao pred ovim sudom kako je Prima pharm d.o.o. bilo u zakupu kod istoga 23 godine. Sud je 23 godine ocijenio kao dugačko vremensko razdoblje, pa zapravo i utvrdio kako tuženik, odnosno njegov sin, BŠ i nije u tolikoj mjeri činio tegobnim zajedničko stanovanje ostalim suvlasnicima, barem ne na način kako to navode tužitelji.

15. Člankom 97. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 90/10, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 (pročišćeni tekst) - dalje ZV) je propisano svaki od suvlasnika iste nekretnine koja se sastoji od zemljišta sa zgradom ili od prava građenja sa zgradom, dužan je prigodom izvršavanja svog prava postupati osobito obzirom prema ostalima u protivnom njegovi suvlasnici mogu ishoditi njegovo isključenje iz suvlasničke zajednice, pod pretpostavkama koje određuju članku 98. i 99. ovog Zakona. Člankom 98. stavkom ZV-a je propisano suvlasnici koji zajedno imaju većinu suvlasničkih dijelova mogu odlučiti da će zahtijevati isključenje iz suvlasničke zajednice određenog suvlasnika na čijem je odgovarajućem suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo nekoga posebnog dijela nekretnine, ako za to postoji neki od razloga iz stavka 3., odnosno 4. ovog članka. Stavkom 2. je propisano kad je vlasništvo posebnih dijelova uspostavljeno na više od polovine suvlasničkih dijelova neke nekretnine, suvlasnici koji zajedno imaju većinu suvlasničkih dijelova mogu odlučiti da će se zahtijevati isključenje iz suvlasničke zajednice bilo kojeg određenog suvlasnika, ako za to postoji neki od razloga iz stavka 3., odnosno 4. ovog članka. Stavkom 3. je propisano odluka o isključenju određenog suvlasnika može se donijeti: ako suvlasnik ne udovoljava dužnostima koje proizlaze iz zajednice, osobito ako ne plati dužne iznose ni do završetka rasprave koja prethodi presudi I. stupanjskog suda, a ako je bilo sporno koliko je dužan platiti pa je sud donio međupresudu, tada do završetka I. stupanjske rasprave koja slijedi nakon međupresude. Ako dijelove nekretnine koji su u njegovu vlasništvu kao posebni dijelovi ili dijelove koje rabe i drugi suvlasnici rabi na način koji znatno ide na štetu interesa drugih suvlasnika. Ako svojim bezobzirnim, nepristojnim ili uopće nedoličnim ponašanjem ne učini tegobnim zajedničko stanovanje ostalim suvlasnicima ili počini kažnjivo djelo protiv imovine, morala ili tjelesne cjelovitosti kojeg od suvlasnik ili druge osobe koja stanuje u kući, a nije riječ o djelima tako malog značenja da bi ih trebalo zanemariti. Stavkom 4. je propisano radnje i ponašanja suvlasnikovog bračnog druga i drugih članova obitelji koji s njim stanuju, kao i osoba koje s njegovim pristankom rabe dijelove nekretnine, a koje je on propustio spriječiti koliko je bilo moguće, uzimaju se za radnje tog suvlasnika. Stavkom 5. je propisano suvlasnici koji su odlučili da će zahtijevati isključenje određenog suvlasnika tužbom će zahtijevati da sud utvrdi postojanje razloga za isključenje i odluči da je tuženik dužan otuđiti svoj suvlasnički dio i napustiti posjed je će se u protivnom na zahtjev tužitelja, koji ne može biti stavljen u roku kraćem od tri mjeseca od pravomoćnosti presude, tuženikom suvlasnički dio prodati na javnoj dražbi. Stavkom 6. je propisano time što suvlasnički dio stekne druga osoba, zajednica s isključenim suvlasnikom ne prestaje.

16. Budući da tužitelji nadalje navode da su pokrenuli postupak etažiranja predmetne nekretnine, ali za provođenje iste tuženik odbija to potpisati valja posebno napomenuti uskraćivanje davanja suglasnosti, odbijanja potpisivanja međuvlasničkog ugovora i slično ne predstavlja radnju koja bi se mogla okarakterizirati "bezobzirna" u smislu odredbe članka 97. ZV-a i koja bi predstavljala opravdan razlog za isključenje (sentenca Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 2. travnja 2008.).

17. Nadalje se u obrazloženju pobijane odluke osnovano ističe, da je institut isključenja iz suvlasničke zajednice predviđen samo za krajnje slučajeve kada drugi vlasnici stanova više, uvjetno rečeno, nemaju drugog izlaza iz nepodnošljive situacije zajedničkog stanovanja s vlasnikom (korisnikom) nekretnine, osim da posegnu za isključenjem tog suvlasnika iz suvlasničke zajednice (tako u svojoj odluci i Županijski sud u Šibeniku u predmetu broj Gž-260/2020-2 od 13. rujna 2022.).

18. Stoga u konkretnom slučaju prvostupanjski sud osnovano zaključuje kako radnje koje je poduzimao BŠ prema ostalim suvlasnicima nisu dovoljnog značenja da bi iste učinile tegobnim zajedničko stanovanje ostalim suvlasnicima, jer su i suvlasnici doprinijeli ponašanju ĐŠ, a budući da je zapravo sve počelo od kada je tuženik odbio potpisati diobni plan i da se na taj način provede postupak etažiranja. Po mišljenju suda, tuženik je imao osnove da (ukoliko se radi o takvom diobnom planu kojim tuženik gubi jedan dio suvlasničkog dijela nekretnine) odbije potpis, te traži da se u posebnom postupku (koji se vodi kod prvostupanjskog suda) utvrdi njegovo pravo vlasništva (priloženi diobni plan iz 1989. godine, na listu 52-53 spisa). Kako će navedeni postupak završiti ovaj sud ne ocjenjuje, budući da je to dio posebnog spora.

19. Tužitelji u žalbi u bitnom preocjenjuju provedene dokaze, naglašavajući upravo činjenice o načinu ponašanja tuženika prema drugim suvlasnicima, koje je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i ocijenio.

20. Sud je pri ocjeni pretpostavki za isključenje iz čl. 97. i 98. ZV naime imao na umu, da korijen sukoba između stranaka leži u imovinskopravnom sporu, te iako je tuženik suvlasnik sporne nekretnine još od 1984. godine, ni do kakvih problema nije dolazilo dok tuženik nije odbio potpisati diobni plan, za koji smatra da ga oštećuje za dio suvlasništva, odnosno do razdoblja krize oko Covida, dakle preko trideset godina.

21. Prilikom ocjenjivanja pretpostavki za isključenje sud je osnovano ocjenjivao ponašanje svih stranaka u sporu, a ne samo tuženika, a iz prethodno citiranih iskaza proizlazi da je sukob prije svega uzrokovan nesuglasicama oko etažiranja, ali i načinom kako su ne samo tuženik, nego i neki od tužitelja koristili svoje suvlasničke dijelove zgrade. Iz iskaza ĐŠ proizlazi da je 1/tužitelj VŠ iznajmio svoj poslovni prostor za liječničku ordinaciju, te se navedeni poslovni prostor proširio i na dio dvorišta, kojeg su oni počeli svojatati, a kada bi on ostavio svoje stvari u dvorištu bile bi mu ukradene, da je tvrtka TD Eminet d.o.o. postavila preko njegovog balkona klimu, te su provukli kablove bez njegovog odobrenja, nakon čega policija dalje nije htjela postupati, te je morao voditi dva odvojena sudska spora budući da nije znao protiv koga pokrenuti postupak, u jednom je u cijelosti uspio te su morali maknuti klimu, da mu je prije 3 godine srušena drvarnica, a koju je svaki sustanar imao, međutim njihova je jedina srušena te je iz nje sve odnijeto, a saznao je to nakon što ih je vidio i što su mu susjedi iz zgrade rekli, dakle osnovano prvostupanjski sud zaključuje da su radnje tuženika odgovor, iako neprimjeren i pretjeran, na radnje tužitelja prema njemu kao suvlasniku.

22. Dostavljeni nalaz i mišljenje psihijatra, iz drugog sudskog predmeta (za koji se stranke nisu složile da se koristi u ovom predmetu) novi je dokaz koji se niti ne može iznositi u žalbi, na temelju čl. 352. st. 1. ZPP.

23. Radi toga je sud, pravilnom primjenom čl. 97. i 98. ZV, zaključio da tužiteljima ne pripada pravo na zaštitu, kakva je tražena u tužbi.

24. Odluka o troškovima donesena je pravilnom primjenom čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP u vezi s Tbr. 7/2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15).

25. Na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 3. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Milena Frankić