Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-605/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  I  R J E Š E NJ E

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Ljudevita Zoričića, kao predsjednika vijeća, suca izvjestitelja Gorana Stošića i Ane Jeleč Pecirep, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AM, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po punomoćniku Ladislavu Škrinjaru, odvjetniku u Odvjetničkom društvu "Smolek & Škrinjar" iz Zagreba, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d. Zagreb, OIB: 02535697732, Zagreb, zastupan po punomoćnici Tihani Svetec, odvjetnici u Odvjetničkom društvu "Leko i partneri" iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbama tuženika i tužitelja koje su podnesene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. P-10460/2023 od dana 13. kolovoza 2024. godine, u sjednici vijeća održanoj 3. lipnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e  i  r i j e š i o

I. Žalba tuženika odbija se kao neosnovana te se u toč. I. izreke i u toč. II. izreke kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju trošak postupka u iznosu 2.752,38 EUR sa zateznom kamatom, potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. P-10460/2023 od dana 13. kolovoza 2024. godine.

II. Zahtjev tuženika za naknadom troška žalbenog postupka odbija se kao neosnovan.

III. Prihvaća se žalba tužitelja te se u toč. II. izreke preinačava odluka o troškovima na način da se tuženik obvezuje naknaditi tužitelju daljnji trošak postupka u iznosu 224,02 EUR, sa kamatama tekućim od 13. kolovoza 2024. godine do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u toč. I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 10.542,65 EUR sa zateznim kamatama, koje teku na svaki pojedini iznos od dospijeća do isplate, kako je pobliže navedeno u izreci. U toč. II. izreke nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu 2.752,38 EUR sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

2. Tuženik pobija prvostupanjsku presudu u cijelosti iz svih žalbenih razloga iz članka 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23, dalje: ZPP) te predlaže da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda.

3. Tužitelj pobija odluku o troškovima parničnog postupka (toč. II. izreke) iz svih žalbenih razloga iz članka 353. st. 1. ZPP, te predlaže da se pobijana odluka u tom dijelu preinači u smislu žalbenih navoda, a podredno, ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

4. U odgovoru na žalbu tuženika tužitelj je predložio da se žalba odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

5. Žalba tuženika nije osnovana.

6. Žalba tužitelja je osnovana.

7.Tuženik nije u pravu kada u žalbi ističe, da je u pobijanoj presudi ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. t. 12. ZPP. Naime, prvostupanjski je sud sudio u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva za isplatom utuženog iznosa, a okolnost što nije postavio i deklaratorni tužbeni zahtjev ne predstavlja ostvarenje postupovne povrede na koju žalitelj ukazuje.

8. Neosnovana je i žalba podnesena iz žalbenih razloga pogrešnog i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

9. U pobijanoj presudi potpuno su i pravilno utvrđene sljedeće činjenice:

- da su prednik tuženika Veneto banka d.d., kao kreditor i tužitelj kao korisnik kredita 4. srpnja 2007. godine, sklopili Ugovor o namjenskom kreditu sa sporazumom stranaka o zasnivanju založnog prava na nekretnini br. 7001000053 (dalje: Ugovor) na temelju kojeg je tužitelju odobren kredit u kunskoj protuvrijednosti od 130.000,00 EUR po srednjem tečaju kreditora na dan kredita;

- da su stranke u čl. 3. Ugovora ugovorile redovno-promjenjivu kamatnu stopu sukladno Odluci kreditora, koja u trenutku sklapanja Ugovora iznosi tromjesečni

EURIBOR + 1.00 p.p. godišnje;

- da je tužitelj bio zaposlenik Veneto banke d.d. i to referent za kredite pravnih osoba, te da je s bankaricom pregovarao o članku 3. Ugovora i dogovorili su da se kamata određuje upravo na način naveden u Ugovoru, no naknadno je tuženik dostavio tužitelju Aneks Ugovora iz kojeg proizlazi izmjena prvotno ugovorene kamatne stope i koja sad glasi „promjenjiva, sukladno Odluci o otplaćivanju kredita po zaposleničkim uvjetima br. 693/12-U od 15. studenog 2012.. koja u momentu sklapanja ovog Aneksa br. 1. iznosi 4,50%“;

- da je tužitelj odbio potpisati navedeni Aneks ugovora, no unatoč tome je daljnja otplata kredita izvršena sukladno Aneksu, pri čemu je jednostranim odlukama banke kroz razdoblje kreditiranja bila mijenjana kamatna stopa;

- da iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka Ručević vještačenja d.o.o., proizlazi da je razlika u visini obveze za razdoblje dospijeća prve obveze 31. siječnja 2013. do 31. listopada 2018. godine, a koja proizlazi iz promjene kamatne stope u razdoblju otplate kredita u odnosu na početno ugovorenu (tromjesečni EURIBOR + 1.00 p.p. godišnje) ukupno 12.343,02 EUR, te da se vještak nije mogao očitovati kakva bi bila promjenjiva kamatna stopa prema čl. 3. Ugovora uvažavajući kretanje tržišnih parametara i kakvo je bilo kretanje tržišnih parametara u kontekstu promjene kamatne stope, a kako bi utvrdio koje je kriterije za promjenu kamatne stope primijenio tuženik prilikom određivanja visine anuiteta u predmetnom ugovornom odnosu i koji je bio utjecaj stranaka na te kriterije, budući da tuženik na te okolnosti u spis predmeta nije dostavio dokumentaciju.

10. Temeljem naprijed izloženih činjenica, prvostupanjski je sud utvrdio da tužitelj, iako zaposlenik prednika tuženika, nije imao sveobuhvatna znanja o rizicima koje takav ugovor nosi, a niti je adekvatno upozoren od strane tuženika, te da je doveden u zabludu kada mu je rečeno da će 1% godišnje biti fiksna odrednica ugovora, dok je Aneksom ugovora taj postotak mijenjan na više. Sud smatra da je tužitelj od samog početka ugovornog odnosa doveden u neravnopravni položaj, jer je formulacija ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi bila takva da je na temelju nje tužitelj jedino mogao znati kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu. Stoga sud zaključuje, da je odredba Ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi nerazumljiva, te je samim time dio te odredbe nepošten i ugovor u tom dijelu ništetan.

10.1. Međutim, postupajući u granicama članka 373. a. st. 1. toč. 2. ZPP, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da kada se uzme u obzir da je toč. 3. Ugovora rezultat pregovora tužitelja i njegove osobne bankarice, dok su odredbama Aneksa broj 1 Ugovora od 1. veljače 2013. godine, koji je tužitelj odbio potpisati, jednostrano promijenjene odredbe o kamatnoj stopi i promijenjen članak 3. Ugovora te je prema tom Aneksu i vršena daljnja otplata kredita, ništetne su upravo odredba Aneksa. Naime, o predmetnim odredbama aneksa koje su, po shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, nejasne prosječnom potrošaču, uopće se nije pregovaralo, istima je određen rast kamatne stope protivno ranijem dogovoru tužitelja i djelatnika tuženika, te tuženik nije pri tome postupao u dobroj vjeri.

10.2. Pri tome valja istaknuti da tuženik nije u pravu kada u žalbi iznosi stav da prvostupanjski sud nije mogao prihvatiti zahtjev tužitelja za isplatom, zato jer je tužitelj propustio postaviti i deklaratorni tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti Ugovora ili njegovog dijela. Obzirom da ništetnost nastupa po sili zakona i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla, ovakvi navodi su neosnovani. Iako tužitelj nije potpisao Aneks Ugovora, on je postupao sukladno njemu, te je pravni posao i u tom dijelu sklopljen.

11. Neosnovani su i žalbeni prigovori kojima se ukazuje na pogrešnu primjenu članka 502. c. ZPP, jer sud u pobijanoj presudi nije odlučivao temeljem presuda donesenih u kolektivnom sporu radi zaštite potrošača.

12. Prvostupanjski je sud u pobijanoj presudi pravilno raspravio i istaknuti prigovor zastare, kojeg tuženik ponavlja i u žalbi, te utvrdio da isti nije osnovan i pri tome pravilno primijenio petogodišnji rok zastare iz članka 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05 i dr,; dalje: ZOO).

13. U pogledu zateznih kamata pravilno je primijenjena odredba članka 1115. ZOO-a, koja propisuje da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. U tom pravcu pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je tuženik arbitrarnim postupanjem utjecao na promjene kamatnih stopa i postupao kao nepošteni stjecatelj.

14. Obzirom da se nisu ostvarili istaknuti žalbeni razlozi, a i odluka o troškovima postupka (toč. II. izreke) je zakonita, kako po osnovu (čl. 154. st. 1. ZPP), tako i po visini (čl. 155. ZPP), valjalo je temeljem članka 373.a ZPP presuditi kao u toč. I. izreke.

15. Zahtjev tuženika za naknadom troška žalbenog postupka odbijen je kao neosnovan temeljem članka 166. st. 1. ZPP u vezi članka 154. st. 1. ZPP, jer isti nije uspio u ovom žalbenom postupku, te je odlučeno kao u toč. II. izreke.

15.1. U odnosu na žalbu tužitelja, ista je osnovana u dijelu kojim se ukazuje da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odlučujući o zahtjevu za naknadu troškova podnesaka tužitelja od dana 16. srpnja 2021., 25. kolovoza 2020. godine i 7. listopada 2021. godine, primijenio Tbr. 8. toč. 4. Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/2023, dalje: Tarifa) umjesto Tbr. 8. toč. 3. Tarife. Ovo iz razloga, jer podnesci na koje upućuje žalba predstavljaju ostale obrazložene podneske za koje tužitelju pripada 50% nagrade iz Tbr. 7. toč. 1. Tarife. Stoga je tužitelju valjalo dosuditi i daljnji iznos troška po ovom osnovu od 75 bodova (25 bodova za svaki podnesak), što prema vrijednosti boda od 2 EUR iznosi 150,00 EUR a uvećano za PDV od 25% 187,50 EUR.

15.2. Iako se u žalbi ukazuje i na obrazloženi podnesak od 23. lipnja 2020. godine kojim se tužitelj očitovao na nalaz i mišljenje vještaka, radi se o očitoj omašci u izradi presude, jer premda je prvostupanjski sud naveo da se ne radi o obrazloženom podnesku u smislu Tbr. 8. toč. 1. Tarife, prethodno je primijenio na ovaj podnesak Tbr. 8. toč. 1. Tarifu i dosudio trošak u iznosu 100 bodova. Stoga žalba u tom dijelu nije osnovana.

15.3. Obzirom da je tužitelj uspio u žalbenom postupku sa 75%, to mu razmjerno vrijednosti pobijanog dijela (100 EUR) pripada pravo na naknadu troška sastava žalbe u iznosu 18,6 EUR (Tbr. 10 toč. 4. Tarife), koji uvećan za PDV od 25% iznosi 23,25 EUR, te trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu 13,27 EUR (Tar. br. 3. toč. 2. i 4. u vezi Tar. br. 1. toč. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi, „Narodne novine“ br. 37/23).

15.4. Tužiteljev zahtjev za naknadom troška sastava odgovora na žalbu odbijen je kao neosnovan, jer isti nije bio nužan za donošenje odluke o žalbi (čl. 155. st. 1. ZPP).

16. Slijedom naprijed izloženog, temeljem članka 373. toč. 3. ZPP u vezi članka 380. toč. 3. ZPP odlučeno je kao u toč. III. izreke.

U Šibeniku 3. lipnja 2025. godine

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Ljudevit Zoričić