Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-528/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Mihele Grahovac kao predsjednice vijeća, te Irene Kvaternik i Koraljke Bumči kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv optužene BŠT, zbog kaznenog djela protiv časti i ugleda – uvreda – iz članka 147. stavak 1. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 - u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama koje su, protiv presude Općinskog suda u Gospiću broj K-107/2023-11 od 04. ožujka 2024. podnijeli privatni tužitelj BŠ i optužena BŠT, u sjednici vijeća održanoj 03. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Žalbe privatnog tužitelja BŠ i optužene BŠT odbijaju se kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1.Pobijanom presudom Općinski sud u Gospiću proglasio je krivom optuženu BŠT zbog počinjenja kaznenog djela protiv časti i ugleda – uvrede – iz članka 147. stavak 1. KZ/11, činjenično pobliže opisanog u izreci presude, te ju je, na temelju članka 147. stavak 1. KZ/11 osudio na novčanu kaznu od 30 (trideset) dnevnih iznosa optužene pri čemu jedan dnevni iznos optužene iznosi 12,00 (dvanaest) eura, a što ukupno iznosi 360,00 (tristotinešezdeset) eura, koju kaznu je dužna platiti u roku od 30 (trideset ) dana od pravomoćnosti presude.Na temelju članka 42. stavak 6. KZ/11, okrivljena BŠT je dužna novčanu kaznu platiti u roku od 30 (trideset) dana od pravomoćnosti presude. Na temelju članka 43. stavak 1. KZ/11, ukoliko okrivljena ne plati novčanu kaznu u cijelosti ili djelomično u roku određenom presudom, a ne postoje uvjeti iz članka 42. stavka 7. KZ/11, novčana kazna će se naplatiti prisilno putem ovlaštene institucije sukladno odredbama posebnog zakona. Na temelju članka 43. stavka 2. i 3. KZ/11, ako se novčana kazna ne bude mogla niti prisilno naplatiti u roku od 3 (tri) mjeseca, sud će uz pristanak osuđene donijeti odluku o zamjeni novčane kazne radom za opće dobro, na način da će se jedan dnevni iznos zamijeniti s 2 (dva) sata rada, a ako osuđena ne pristane na rad za opće dobro ili ga ne izvrši, novčana kazna, odnosno rad za opće dobro zamijeniti će se kaznom zatvora. Na temelju članka 43. stavak 4. KZ/11, kada se novčana kazna zamjenjuje kaznom zatvora, sud će jedan dnevni iznos zamijeniti s jednim danom zatvora, a rad za opće dobro će se zamijeniti sukladno odredbi članka 55. stavak 2. KZ/11.

1.1. Na temelju članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 – u daljnjem tekstu: ZKP), privatni tužitelj BŠ s imovinskopravnim zahtjevom upućen je u parnicu.

1.2. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP u svezi s člankom 145. stavak 2. točke 1. 6. i 7. ZKP optužena je obvezana na plaćanje troškova kaznenog postupka na ime troškova svjedoka iznos od 127,43 eura, paušalnu svoju u iznosu od 30,00 eura, što iznosi ukupno 157,43 eura u roku 15 dana od pravomoćnosti presude te nužne izdatke privatnog tužitelja o čemu će se odlučiti posebnim rješenjem, ukoliko budu u zakonskom roku zatraženi navedeni troškovi.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio privatni tužitelj BŠ zbog odluke o kazni s prijedlogom da se optuženoj izrekne veća kazna. Žalbi je priložio presliku liste kandidata za izbore za Hrvatski sabor 2024.

3. Protiv navedene presude žalbu je podnijela i optužena BŠT ne navodeći žalbene razloge, te je predložila da drugostupanjski sud usvoji njenu žalbu i oslobodi je optužbe. Žalbi je priložila presliku pobijane presude, zapisnik s rasprave od 29. veljače 2024., zapisnik s rasprave od 19. siječnja 2023., ispis komentara s Facebooka, ispis novinskog članka s portala Indeks i ispis novinskog članka s portala Novosti.

4. Odgovor na žalbu privatnog tužitelja podnijela je optužena BŠT, s prijedlogom da se žalba privatnog tužitelja odbije kao neosnovana.

5. Žalbe privatnog tužitelja BŠ i optužene BŠT nisu osnovane.

6. Iako optuženica u žalbi nije navela žalbene osnove zbog kojih je podnijela žalbu, iz sadržaja njene žalbe proizlazi da se ista žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Naime, u bitnome ista ne osporava da je 01. lipnja 2020. na svojoj Facebook stranici objavila članak preuzet s portala Indeks pod naslovom „Načelnica [adresa] uhićena zbog mita. Znate li kako žive ljudi u njezinoj općini?“ te ne osporava da je u komentaru ispod istog članka odgovorila svojoj Facebook prijateljici navode citirane u izreci presude. Ističe da u svom komentaru nije spomenula niti jedno ime, a cilj njenog komentara je bio ukazati na neodgovorno ponašanje njihovih lokalnih dužnosnika koji su izabrani da rade za dobrobit svih stanovnika [adresa], ali kada im istekne mandat oni javno priznaju da [adresa] nije dovoljno dobro mjesto u kojem bi mogli nastaviti živjeti i sele u inozemstvo. Pri pisanju komentara imala je na umu određene osobe, ali ne i privatnog tužitelja, te je njega u mislima zamijenila sa ZŠ koji je bio predsjednik općinskog vijeća općine [adresa] u istom mandatu kada je privatni tužitelj bio zamjenik načelnika te općine.

7. Pravilno je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi naveo da uvreda mora biti upućena određenoj osobi, s time da ta osoba ne mora biti poimenično određena, odnosno spomenuta, ali da mora biti barem toliko naznačena da se može utvrditi da se uvredljive izjave odnose na nju. Ispravno je prvostupanjski sud otklonio obranu optužene da je pišući inkriminirani komentar mislila na neku drugu osobu, a ne na privatnog tužitelja, jer je na temelju suglasnih iskaza privatnog tužitelja i optužene utvrđeno da se optužena prije objave spornog komentara bavila politikom, da je aktivno sudjelovala u izbornim procesima u općini [adresa] iz redova političke stranke SDP, pri čemu su privatni tužitelj i optužena bili protukandidati za isto mjesto zamjenika /ice načelnika općine [adresa] te da je sama optužena u svojoj obrani navela da je znala da je privatni tužitelj bio od siječnja 2010. do lipnja 2013. zamjenik načelnika, jedan ispred političke stranke HDZ i to privatni tužitelj, a jedan ispred političke stranke SDSS, pa je osnovano prvostupanjski sud zaključio da je optužena znala i mislila upravo na privatnog tužitelja koji je bio jedini „HDZ-ov zamjenik iz ranijeg mandata“ kako je to napisala u spornom komentaru. Stoga je potpuno određeno i jasno utvrđeno da se navedeni komentar optužene odnosi na privatnog tužitelja BŠ.

8. Imajući u vidu sadržaj komentara optužene da „…njih zanima samo dobra plaća i mogućnost za ukrasti. Ako toga nema, nema ni domoljublja“ osnovano je prvostupanjski sud zaključio da navedeni navodi optužene predstavljaju negativan stav o vrijednostima dužnosnika, načelnika i zamjenika načelnika općine [adresa], pa tako i privatnog tužitelja koji je bio „ zamjenik iz ranijeg mandata“ a koji je odselio u Njemačku. Navedenim navodima optužena je izrazila negativan stav o osobnim i društvenim karakteristikama privatnog tužitelja. Ovdje nije riječ o neistinitim činjeničnim tvrdnjama, pa je pravilno optužena osuđena za kaznenog djelo uvrede iz članka 147. stavak 1. KZ/11, a ne i za kazneno djelo klevete iz članka 149. stavak 1. KZ/11 kako joj se to stavljalo na teret privatnom tužbom. Pri ocjeni, da li navedeni navodi predstavljaju kazneno djelo ili postoje okolnosti isključenja protupravnosti za kazneno djelo uvrede iz članka 148.a KZ/11, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da iz načina izražavanja te drugih okolnosti u kojima je iznesen inkriminirani komentar optužene na račun privatnog tužitelja, ne proizlazi da bi optužena pišući navedeni komentar na svom Facebook profilu postupala u obavljanju političke ili druge javne ili društvene djelatnosti ili u obrani nekog prava, a sve u cilju javnog interesa ili zbog drugih opravdanih razloga, već da je navedeni komentar optužena napisala u obraćanju svojoj Facebook prijateljici na način da je iznijela omalovažavajući, negativni sud o vrijednosti privatnog tužitelja, a koji je imao za cilj naštetiti njegovoj časti i ugledu.

9. U odnosu na žalbene navode optužene da se privatni tužitelj nema razloga smatrati uvrijeđenim jer postoji članak srpskog tjednika Novosti pod nazivom „Službeno u Općini, privatno na Blajburgu“ koji je optužena priložila žalbi, ističe se da navedeni članak nije u vezi s optužbama koje se optuženoj u ovom predmetu stavljaju na teret, te navedeni članak nije predmet ovog kaznenog postupka niti je u vezi s njim, zbog čega optužena pogrešno smatra da isti predstavlja dokaz obrane koji njoj ide u korist.

10. Stoga je, prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud iskaze ispitanog privatnog tužitelja i optužene detaljno analizirao i pravilno ih ocijenio kako same za sebe, tako i međusobnoj povezanosti, te u svezi s drugim provedenim dokazima i dao je pravilnu ocjenu svih izvedenih dokaza na temelju kojih je ispravno analizirao i utvrdio činjenično stanje na koje je pravilno primijenio kazneni zakon. Navedena utvrđenja prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, slijedom čega žalba optuženice zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

11. U odnosu na žalbene navode optužene da je tijekom dokaznog postupka sutkinja inzistirala da se žaliteljica u svom iskazu „ drži svog komentara “, a privatnom tužitelju je dozvolila da „ priča o čemu hoće „ ističe se da je uvidom u zapisnik o raspravi od 29. veljače 2024. vidljivo da je upravo optuženica postavljala veći broj pitanja privatnom tužitelju na koja je isti odgovarao, a sada neosnovano u žalbi tvrdi da je sutkinja dozvolila „te priče kako bi prikazala da je privatni tužitelj zadnjih deset godina imao težak život“, upirući u pristranost raspravne sutkinje.

12. Nadalje, optužena u žalbi tvrdi da je sutkinja bila pristrana, da joj nije dozvolila da iznese obranu i da je otvoreno pokazivala empatije prema privatnom tužitelju, čime optužena zapravo upire na žalbenu osnovu bitne povrede kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2. ZKP smatrajući da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno člankom 29. Ustava Republike Hrvatske i člankom 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda kojima se jamči pravo na neovisni i nepristrani sud i pravo na iznošenje obrane. Međutim, suprotno istaknutim žalbenim prigovorima iz spisa predmeta i raspravnih zapisnika vidljiv je tijek rasprave, kao i okolnost da je optužena tijekom ponovljenog suđenja na raspravi 29. veljače 2024. na vlastiti zahtjev, iako se očitovala da se ne smatra krivom, ispitana na početku dokaznog postupka te je iznijela obranu, nakon čega je ispitan privatni tužitelj kojem je optužena postavila niz pitanja na koje je isti odgovarao, te je nakon ispitivanja privatnog tužitelja, optuženica iznijela primjedbe na njegov iskaz, što sve ukazuje na zaključak da nisu osnovani žalbeni prigovori optužene da joj sutkinja nije omogućila da iznese svoju obranu te da je bila pristrana prema privatnom tužitelju. Stoga nije ostvarena žalbena osnova bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2. ZKP.

13. S obzirom na činjenicu da se optuženica nije žalila zbog odluke o kazni, međutim, žalila se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ovaj drugostupanjski sud je, shodno odredbi članka 478. ZKP, razmotrio i odluku o kazni.

14. Zbog odluke o kazni žalio se privatni tužitelj smatrajući da je ista preblaga te da je optuženici potrebno izreći veću kaznu radi ispunjenja svrhe kažnjavanja u pogledu specijalne prevencije.

15. Međutim, suprotno tvrdnjama privatnog tužitelja, ovaj drugostupanjski sud smatra da je prvostupanjski sud je ispravno utvrdio i ocijenio sve okolnosti o kojima ovisi mjera kazne, te je optuženici izrekao novčanu kaznu u visini 30 (trideset) dnevnih iznosa pri čemu jedan dnevni iznos optuženice predstavlja novčanu vrijednost 12,00 eura (dvanaest ) eura, a što ukupno iznosi 360,00 (tristošezdeset) eura. Tako izrečena kazna primjerena je svim utvrđenim okolnostima i istom će se ispuniti svi zahtjevi specijalne i generalne prevencije, odnosno ista će u dovoljnoj mjeri utjecati kako na optuženicu tako i na sve druge da shvate štetnost i pogibeljnost činjenja kaznenih djela.

16. Ovaj drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP, nije našao da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

17. S obzirom na sve izloženo, valjalo je primjenom članka 482. ZKP odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 03. lipnja 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Gordana Mihela Grahovac