Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Pp-3349/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sucu toga suda Miri Jalševcu, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Štefanije Novoselec, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog DŽ, s prebivalištem u [adresa] i boravištem u [adresa], zbog prekršaja iz članka 144., kažnjivog po članku 229. stavak 2. u vezi stavka 1. podstavak 13. Zakona o zaštiti prirode ( Narodne novine , , , , ., dalje u tekstu ZZP ), pokrenutom povodom Optužnog prijedloga Državnog inspektorata, Središnji ured, Sektor za nadzor zaštite okoliša, zaštite prirode i vodopravni nadzor, Služba nadzora kopnenih ekosustava, broj KLASA: 352-01/24-02/996., URBROJ: 443-01-16-24-7. od 17. prosinca 2024., nakon dovršene glavne rasprave, na temelju članka 179. stavak 1., 2. i 3. i članka 183. stavak 1. i 2. Prekršajnog zakona ( Narodne novine broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/17, 114/22, 133/23., dalje u tekstu PZ), dana 05. lipnja 2025. objavio je, a dana 03. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Okrivljeni DŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], sin D i ŽŽ, rođene Ž, rođen **.**.1981. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin RH, pismen, SSS, policijski službenik i vozač, zaposlen u vlastitom obrtu [obrt] sa sjedištem u [adresa], s mjesečnim primanjima od oko 1.500,00 eura, vlasnik obiteljske kuće i vlasnik osobnog automobila marke Audi, godina proizvodnje 1999. , oženjen, otac petero maloljetne djece, vojni rok regulirao u okviru školovanja, protiv njega se ne vodi drugi prekršajni postupak, prekršajno kažnjavan

k r i v  j e

što, je tijekom rujna i listopada 2024. godine obavio navoz zemlje i ravnanje terena unutar granica obuhvata zaštićene prirodne vrijednosti Regionalni park Mura Drava, na dijelu katastarske čestice broj [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a da pri tome nije prethodno ishodio dopuštenje prema članku 144. Zakona o zaštiti prirode

čime je postupio protivno odredbi članka 144. ZZP i počinio prekršaj iz članka 229. stavak 2. u vezi stavka 1. podstavak 13. ZZP, temeljem kojega mu se, primjenom članka 37. PZ

i z r i č e

novčana kazna u iznosu od 270,00 EURA ( dvjesto sedamdeset eura )

II Okrivljenik je dužan izrečenu novčanu kaznu platiti u roku od 30 ( trideset ) dana po pravomoćnosti ove presude. Okrivljenik se upozorava sukladno članku 152. stavak 3. PZ, da ako u roku koji mu je određen za plaćanje novčane kazne uplati 2/3 izrečene kazne smatrati će se da je izrečena novčana kazna u cjelini plaćena. Ukoliko okrivljenik u tom roku izrečene novčane kazne ne plati ista će se temeljem članka 34. PZ naplatiti prisilno.

III Trošak postupka od 20,00 EURA ( dvadeset eura ) temelji se na članku 138. stavak 3. u vezi članka 139. stavak 3. PZ, te Rješenju o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13) i dužan ga je nadoknaditi okrivljenik u istom roku kao i novčanu kaznu. Ukoliko okrivljenik u tom roku izrečene troškove ne plati isti će se temeljem članka 34. PZ naplatiti prisilno.

Obrazloženje

1. Državni inspektorat, Središnji ured, Sektor za nadzor zaštite okoliša, zaštite prirode i vodopravni nadzor, Služba nadzora kopnenih ekosustava podnio je ovome sudu protiv okrivljenika Optužni prijedlog broj KLASA: 352-01/24-02/996., URBROJ: 443-01-16-24-7. od 17. prosinca 2024., zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci presude.

2. Na glavnu raspravu zakazanu pred uređujućim sudom nije se odazvao uredno pozvani tužitelj, niti je svoj izostanak opravdao, slijedom čega je glavna rasprava, sukladno članku 167. stavak 3. PZ, održana bez nazočnosti tužitelja.

3. Okrivljenik, ispitan na glavnoj raspravi, odrekao se prava na branitelja, a pozvan, sukladno članku 171. a PZ, da se očituje o krivnji za prekršaj za koji ga se tereti, očitovao se da se ne smatra krivim i da će iznijeti svoju obranu.

3.1. U svojoj obrani okrivljenik je iskazao da u cijelosti ostaje kod navoda pisane obrane datirane sa 22.01.2024. , a uz koju je priložio 16 fotografija u boji na A4 formatu na kojima je vidljivo stanje na nekretnina prije nego što je poduzeo radove na istima, dok se dvije posljednje fotografije u boji A4 formata odnose na stanje kako je nakon što je očistio nekretnine i zavozio iste. Nadalje, da dozvoljava da su čk. broj 11812/1 i 11812/3 u k. o. [katastarska općina] , u vlasništvu grada [adresa], te nije sporno da se one nalaze unutar granica regionalnog parka Mura Drava. Naveo je da je on vlasnik susjednih nekretnina na kojima je bila ruševna kuća i još neki gospodarski objekti, te da je on svoju česticu uredio, a kako su se gore navedene čestice nalazile do njegove čestice, i na te susjedne čestice se 60 godina dovozio otpad on je tražio prvo pomoć komunalnog redara i drugih službi, međutim nitko nije reagirao ni bilo što poduzeo, a nije mogao dozvoliti da se do njegove nekretnine koju je uredio nalazi i dovozi otpad on je 2022. i 2023. o svom trošku očistio predmetne nekretnine i dao odvesti otpad koji se tu gomilao godinama, a potom je u rujnu i listopadu 2024. nakon što je očistio zemljište navozio zemlju i izravnao teren, te isti sada izgleda, a kako je to vidljivo na predmetne dvije fotografije koje je priložio uz pisanu obranu. Točno je da on prije poduzimanja tih radova nije od nikoga ishodio nikakvo dopuštenje za obavljanje tih radova. Iskazao je da osim što je bio sam angažiran na tim poslovima da su mu pomagali članovi obitelji i prijatelji te da je još dodatno potrošio moguće i do 5.000,00 eura svojeg novca da bi to područje doveo u red.

3.2. U pisanoj obrani okrivljenik je naveo da da je on 2021. kupio nekretninu (kč. [katastarska čestica] i kč. [katastarska čestica]) na trgu Pavla Štosa kbr.48. U naravi tamo se nalazila srušena kuća i na pola srušena gospodarska zgrada i neke drvene šupe. Na kraju iza tih kupljenih čestica, u šumi, nalazilo se pravo smetlište, cijela hrpa različitih vrsta otpada gume, vrata, prozori, plastika, staklo, najlon, tepisi, madraci, odjeća, obuća, razbijeno sude, flaše, igračke iz doba druga J i sl.) obujma cca 200 m3. Susjeda JŽ mu je rekla da su tu svi susjedi vozili smeće unazad 60 godina jer je tako prije bilo normalno. Gradska čistoća im nije odvozila smeće kao danas. A valja i napomenuti da u ovom kvartu žive većinom N, koji ne poštuju uopće Zakon: zagradili su ogradom dio šume i u šumi čuvaju metalni i drugi otpad, bacaju smeće unutar šume i uz kanal, kure kablove da bi oslobodili bakar (onda u cijelom kvartu bude nepodnošljivi smrad). O tomu svemu je obavijestio nadležnu službu i zamolio poduzeti nekakve mjere. Ali na svoju molbu dobio je odgovor da oni u ovaj kvart ne dolaze bez pratnje policije. A to je sasvim druga priča. Kroz 2022. on je porušio i zbrinuo sa svojih čestica ruševne objekte te se uz cestu cca 500 m2 iskopao i navozio kamen za parking, a preostalih 1000 m2 odredio da će tamo posaditi voćnjak, vrt, napraviti dječje igralište za svoju djecu. Pridržava se cijeli život pouke svoje nastavnice iz osnovne škole, NŽ, koja ih je naučila da ”čistoća je pola zdravlja”, također pamti radove svojeg djeda i bake, kojima je u djetinjstvu pomagao ne samo u domaćim ili poljoprivrednim poslovima, nego i u brizi za prirodu (čišćenje šume, oslobađanje potoka od smeća i sl.). Tako da nikako ne može dopustiti da na granici njegova terena, pokraj planiranog dječjeg igrališta, bude smeće i otpad. On je javio komunalnom redaru EŽ o pronađenom ' 'blagu”. Ali nikakve mjere nisu bile poduzete kroz nekoliko mjeseci. Zbog svega navedenog krenuo je zajedno sa djecom, a ponekad i prijateljima, čistiti dravsku šumu na česticama, koji su navedene u optužnom prijedlogu. Na djelu gdje su vadili smeće znalo je biti dosta duboko, a to je zato jer su tamo nekada ljudi vadili šljunak za betonažu, a zatrpavali sa smećem. Na njegov rad i čišćenje šume bunili su se pojedinci-mještani jer su znali da im je došao kraj za bacanje smeća u taj dio, gdje su godinama navikli bacati smeće, a posebno N. Te na njega zvali policiju, koja po svom dolasku ništa nije poduzela jer je radio dobro djelo, a ne štetu. Vrijeme je prolazilo, a odgovora od gradskih komunalaca nije bilo da oni u ime grada odvezu sve prigrnuto smeće. Onda je on pronašao način i sredstva te je odvezao svo gore navedeno smeće i zbrinuo ga. Nakon toga je vidio da je potrebno navest zemlje pa da se tako šuma vrati u prvobitno stanje. U 2024. godini bio je u prilici te navozio zemlju i poravnao, te je sada iza njegova terena stvarno park šuma , a ne smetlište. Iz zapisnika o inspekcijskom nadzoru od 21.11.2024. vidljivo je da je navozio i razgrnuo zemlju, te da nema nikakve štete za prirodu. Iz gore navedenog proizlazi da nije napravio zahvat za koji bi morao prethodno ishoditi dopuštenje prema čl. 144 Zakona. Prirodna ravnoteža na ovim česticama bila je narušena sa smećem, a sa njegovim djelovanjem šuma je vraćena u prvobitno stanje, očuvana i zaštićena od zagađivanja smećem. Po ljudskom, moralnom i božjem zakonu njega bi trebalo nagraditi, a ne kazniti, nagradu mu nitko ne bude dao zato moli sud da ga oslobodi od nezaslužene prijave. Da, napravio je to samoinicijativno, ali to samo zbog toga što su nadležne službe bile ne zainteresirane da obave svoj posao i unatoč otpornosti pojedinaca koji sada moraju zbrinjavati svoj otpad po propisima, jer dok je on tamo, bacanju smeća je kraj. Moli ovaj sud da se ovaj optužni prijedlog odbaci i da se ga oslobodi od bilo kakve krivnje.

4. U okviru dokaznog postupka sud je ispitao svjedoke GŽ i HŽ, te je razgledao i pročitao materijalnu dokumentaciju u spisu i to zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru od 21.11.2024. , 16 fotografija u boji na A4 formatu i potvrdu o prekršajnoj kažnjavanosti za okrivljenika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije.

4.1. Svjedok GŽ je na pitanje okrivljenika da li je on a nakon što je uklonio 220 kubika smeća i na to isto mjesto navozio prirodni materijal odnosno zemlju i poravnao, a to u toj zaštićenoj šumi unutar granica obuhvata zaštićene prirodne vrijednosti regionalni park Mura Drava, a sve to o svom trošku i svojim radom učinio kakvu štetu, odgovorio da je on u konkretnom slučaju postupao po prijavi Hrvatskih šuma, te da je okrivljeni van svake sumnje i dvojbe poduzimao zahvate i radove na tuđim nekretninama, a ne sa svojim, a za koje zahvate i radove nije niti zatražio niti ishodio dopuštenje koje je nužno ishoditi prije bilo kakovih radova, a shodno pozitivnim zakonskim propisima. Što se tiče štete o nekoj velikoj šteti po njegovoj ocjeni, a koju temelji na dugogodišnjem iskustvu, se ne bi moglo govoriti, a u svakom slučaju stvarna šteta bi se eventualno mogla utvrditi vještačenjem po ovlaštenom vještaku odnosno ustanovi. Međutim isto tako temeljem dugogodišnjeg iskustva može navesti da je navoženjem zemlje zasigurno došlo do manje štete iako je teško procijeniti odokativno koliko je mladica ili drugog biljnog svijeta navozom zemlje zatrpano. Nakon što su se na traženje okrivljenika da se inspektoru predoče fotografije predmetnog dijela zemljišta na kojem je on poduzimanja radove a to stanje tog zemljišta prije i u vrijeme dok je poduzimao radove te stanje nakon što je on istog očistio od smeća i zavozio, koje fotografije su višem inspektoru zaštite prirode predočene, isti je iskazao da je on sa istima upoznat te da je on sačinio fotografije prilikom nadzora. Na daljnje pitanje naveo je da za slučaj i da je okrivljenik u konkretnom slučaju i zatražio dopuštenje od nadležnog županijskog ureda isti ga ne bi mogao niti ishoditi jer se radi o tuđem zemljištu točnije u konkretnom slučaju zemljištu u vlasništvu RH a kojim upravljaju Hrvatske šume. Napomenuo je da je informaciju o cijelom slučaju zatražila i Policijska uprava a on povratnu informaciju o poduzetom nema. Isto tako može reći da su Hrvatske šume izradile troškovnik koliko bi iznosili radovi da se materijal kojim je okrivljenik zavozio dio šumskog zemljišta kojim oni upravljaju uklone te da bi isti iznosili negdje preko 2.200,00 eura. Konačno naveo je da on u cijelosti ostaje kod svih navoda iz zapisnika o inspekcijskom nadzoru kao i kod navoda s optužnog prijedloga podnijetog protiv ovdje okrivljenika.

4.2. Svjedok ĐŽ je iskazao da kada su mu se na zahtjev okrivljenika predočile fotografije stanja predmetnog zemljišta prije i poslije radova koje je okrivljenik na istima poduzeo, da on ne može potvrditi da je takvo stanje na tom dijelu zemljišta bilo ranije, dakle prije poduzimanja radova budući da on kao čuvar prirode u taj zaštićeni dio parka Mura Drava ne zalazi već samo kontrolirali rubna područja istog, a napomenuo je da se uz rubni dio istog nalazi i nekretnina ovdje okrivljenika. U konkretnom slučaju zaprimili su anonimnu prijavu da se na zaštićeno područje vrši navoz zemlje, a on po svakoj takvoj prijavi mora postupati, obilaziti , napraviti očevid i sačiniti bilješku što je učinio i u konkretnom slučaju. Nadalje, iskazao je da kada je došao na lice mjesta da je o uočenom sastavio bilješku i da je uočeno stanje fotografirao te predmetnu dokumentaciju dostavio Državnom inspektoratu. Sjeća se da su u trenutku njegova dolaska na tom zaštićenom području i zemljištu bile hrpe navožene zemlje. Kako je naveo on je o uočenom obavijestio Državni inspektorat, a potom je sa inspektorima Državnog inspektorata izašao na lice mjesta gdje je isti obavio inspekcijski nadzor, te kada su dakle došli u inspekcijski nadzor sve te hrpe zemlje su bile razgrnute i zemlja je bila poravnata. Na daljnje pitanje naveo je da je točno da se u blizini nalazi romsko naselje te je opće poznata situacija da na području u kojem isti borave uglavnom ima metala i drugog otpada kojeg isti skupljaju te isto tako može odgovoriti okrivljeniku da i u odnosu i na njih dolaze prijave a koje se redovito prosljeđuju nadležnom komunalnom redarstvu grada [adresa].

4.3. Drugi dokazi nisu provođeni, niti su ih stranke predlagale.

5. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka sud smatra da je činjenično stanje potpuno i točno utvrđeno, a analizom i ocjenom obrane okrivljenika i provedenih dokaza i to svakog zasebno i u odnosu na druge provedene dokaze, sud nalazi sa sigurnošću i van svake sumnje i dvojbe utvrđenim i dokazanim da je okrivljenik počinio prekršaj za koji ga se tereti optužnim prijedlogom, a na način i kako je to navedeno i opisano u izreci presude.

5.1. Naime, članak 144. stavak 1.ZZP kaže da je pravna i fizička osoba koja namjerava provoditi zahvat na zaštićenom području, za koji nije potrebno ishoditi akt kojim se odobrava građenje prema posebnom propisu kojim se uređuje gradnja, dužna je ishoditi dopuštenje. Prema stavku 2. istog članka Zakona zahtjev za izdavanje dopuštenja iz stavka 1. ovoga članka sadrži: - opis zahvata ili idejno rješenje, - lokaciju zahvata, - trajanje i vrijeme izvođenja zahvata, - način izvođenja zahvata, - podatke o opremi, alatima, strojevima i dr. za izvođenje zahvata. Prema stavku 3. istog članka Zakona dopuštenje iz stavka 1. ovoga članka izdaje se, u pravilu, na rok do dvije godine. Nadalje, prema stavku 4. istog članka Zakona dopuštenje iz stavka 1. ovoga članka sadrži uvjete zaštite prirode i rok na koji se izdaje. Prema stavku 5. istog članka Zakona nadležno tijelo izdaje dopuštenje ako utvrdi da namjeravani zahvat neće promijeniti obilježja zbog kojih je područje zaštićeno. Naposlijetku, odredbe ovoga članka ne primjenjuju se na zahvate koji su predviđeni planovima ili programima iz područja šumarstva, lovstva, vodnoga gospodarstva i ribarstva za koje je proveden postupak ocjene prihvatljivosti za ekološku mrežu, osim ako uvjetima iz članka 48. stavka 8. ovoga Zakona nije drukčije utvrđeno.

5.2. Prema članku 229. stavak 2. u vezi stavka 1. podstavak 13. ZZP novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 20.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka fizička osoba ako provodi zahvat na zaštićenom području, za koji nije potrebno ishoditi akt kojim se odobrava građenje prema posebnom propisu kojim se uređuje gradnja, bez dopuštenja ili protivno dopuštenju iz članka 144. stavka 1. ovoga Zakona (članak 144. stavak 1.)

6. Imajući u vidu navode Optužnog prijedloga i obranu okrivljenika nije sporno da se čestice broj 11812/1 i 11812/3 k. o. [katastarska općina] nalaze unutar obuhvata zaštićenih prirodnih vrijednosti Dravske park šume i Regionalnog parka Mura Drava, te u obuhvatu Ekološke mreže RH ( Natura 2000 područje). Okrivljenik dozvoljava i da su narečene čestice u vlasništvu RH, a da na njima ima pravo služnosti Grad Varaždin. Nadalje, nije sporno niti da je okrivljenik tijekom rujna i listopada mjeseca 2024. na navedene čestice obavio navoz zemlje i ravnanje terena. Konačno, nije sporno niti da je okrivljenik predmetne radove obavio, a bez da je za iste ishodio dopuštenje, sukladno članku 144. ZZP. Sve navedeno okrivljenik potvrđuje i priznaje.

7. Sporno je da li je okrivljenik, gore opisanim radovima, počinio prekršaj za koji ga se tereti.

8. Obranu okrivljenika sud je prihvatio u nesporno dijelu i dijelu koji nije protivan utvrđenjima suda.

8.1. Navode obrane okrivljenika kada isti osporava da bi počinio prekršaj za koji ga se tereti, sud nije prihvatio i iste ocjenjuje subjektivnima i danima od strane okrivljenika sa svrhom samopomoći samome sebi u ovom prekršajnom postupku i sa ciljem izbjegavanja ili barem umanjena svoje prekršajne odgovornosti.

9. Imajući u vidu, gore citirane odredbe ZZP, s jedne strane i s druge strane da je okrivljenik činjenično potvrdio i priznao da je tijekom rujna i listopada mjeseca 2024. na čestice broj 11812/1 i 11812/3 k. o. [katastarska općina], koje se nalaze unutar obuhvata zaštićenih prirodnih vrijednosti Dravske park šume i Regionalnog parka Mura Drava, a za koje čestice je znao da nisu njegovo vlasništvo obavio navoz zemlje i ravnanje terena, a da prethodno nije ishodio dopuštenje nadležnog tijela ( prema članku 145.a.ZZP Ministarstva za zahvate i istraživanja na području strogog rezervata, nacionalnog parka, posebnog rezervata i parka prirode, odnosno upravnog tijela za zahvate i istraživanja na području spomenika prirode, regionalnog parka, značajnog krajobraza, park-šume i spomenika parkovne arhitekture ), sud nalazi utvrđenim i dokazanim da su se u ponašanju i radnjama okrivljenika ostvarila sva bitna obilježja terećenog prekršaja.

9.1. Osnovanost Optužnog prijedloga proizlazi i iz navoda Zapisnika o inspekcijskom nadzoru od 21.11.2024., koje su prihvaća i ocjenjuje vjerodostojnima, osobito jer je isti sastavljen od strane službene osobe – višeg inspektora zaštite prirode i to na temelju njegovog osobnog i neposrednog zapažanja, te isti, kao takav, a prema pozitivnim Zakonskim odredbama, odnosno prema članku 158. stavak 5. PZ, služi i koristi se, kao dokaz u prekršajnom postupku, iz kojeg je razvidno da je viši inspektor zaštite prirode, dana 21.11.2024. osobno i neposrednim zapažanjem uočio , a u nazočnosti samog okrivljenika i čuvara prirode KŽ, da je okrivljenik tijekom rujna i listopada 2024. na čestice broj 11812/1 i 11812/3 k. o. [katastarska općina] navozio zemlju u visini od 0,5 m i širini oko 16 m, a u dužinu od oko 30 m u dubinu Dravske park šume, a sve u produžetku njegove građevinske čestice 11832 k. o. [katastarska općina], a za koje zahvate isti ne posjeduje nikakve dozvole, odnosno dopuštenja u smislu članka 144 ZZP.

9.1.1. Suglasno navodima Zapisnika o inspekcijskom nadzoru od 21.11.2024. iskazali su i navode Optužnog prijedloga potvrdili viši inspektor zaštite prirode GŽ i čuvar prirode ĐŽ, ispitani tijekom postupka u svojstvu svjedoka, a iskaze kojih sud prihvaća i ocjenjuje vjerodostojnima, a osobito jer se radi o službenim osobama i nepristranim svjedocima, koji kao takvi, nemaju nikakav osobni interes, niti osobni razlog svojim iskazima bezrazložno teretiti okrivljenika i time se izlagati kaznenom progonu, a njihovim iskazima dodatnu vjerodostojnost daje i činjenica da o iskaznom imaju osobna i neposredna saznanja.

10. Stavljanjem, navoda obrane okrivljenika i narečenih personalnih i materijalnih dokaza u međusobnu korelaciju, sud nalazi sa sigurnošću i van svake sumnje i dvojbe utvrđenim i dokazanim da je okrivljenik u inkriminiranom razdoblju obavio navoz zemlje i ravnanje terena unutar granica obuhvata zaštićene prirodne vrijednosti Regionalni park Mura Drava, na dijelu katastarskih čestica broj [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a da prethodno nije ishodio dopuštenje prema članku 144. Zakona o zaštiti prirode, slijedom čega su se na strani okrivljenika ostvarila sva objektivna i subjektivna obilježja terećenog prekršaja, shodno čemu ga je, radi počinjenja istog, proglasio krivim .

11. Navodi obrane okrivljenika da je on predmetnu lokaciju o svom trošku i svojim radom očistio od smeća koje se je tu godinama ilegalno dovozilo, a potom da je istu zavozio zemljom i poravnao, te na taj način vratio u prvobitno stanje, što je vidljivo iz priloženih fotografija, te da bi ga trebalo nagraditi, a ne kazniti, nisu navodi koji bi od okrivljenika otklonili odgovornost za počinjeni prekršaj jer bilo kakove zahvate, kao u konkretnom slučaju navoženje i razgrtanje zemlje na zaštićenom području, nije smio poduzimati bez dopuštenja nadležnog tijela, koje dopuštenje nesporno nije niti dobio, niti zatražio.

12. Prilikom donošenja odluke o prekršajnoj sankciji sud je imao u vidu stupanj krivnje, opasnost djela i svrhu kažnjavanja, te je uzeo u obzir sve okolnosti koje utječu na vrstu i visinu kazne iz članka 36. stavak 2. PZ, pa je tako okrivljeniku, kao otegotnu okolnost uzeo dosadašnju prekršajnu kažnjavanost, koja je razvidna iz Potvrde o prekršajnoj kažnjavanosti za okrivljenika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, vodeći pri tome računa da se ne radi o istom, niti istovrsnom prekršaju, već lakšem prekršaju u prometu, dok mu je, kao olakotnim okolnostima cijenio korektno ponašanje tijekom postupka pred sudom, činjenično priznanje navoda Optužnog prijedloga, okolnosti u kojima je do djela prekršaja došlo, a na koje je okrivljenik ukazao u svojoj obrani i potkrijepio fotografijama, te je imao u vidu njegove imovinske i obiteljske prilike.

13. Obzirom na propisane kazne, te navedene otegotne i olakotne okolnosti, sud je okrivljeniku za počinjeni prekršaj, primjenom članka 37. PZ, izrekao ublaženu novčanu kaznu, smatrajući da će se i tako ublaženom novčanom kaznom ostvariti svrha kažnjavanja, te mu ostavio primjereni rok za plaćanje iste i ujedno upozorio okrivljenika da ukoliko u ostavljenom roku plati 2 / 3 izrečene novčane kazne da će se smatrati da je ista u cijelosti plaćena.

13.1. Takav izbor i visina kazne su po ocjeni suda primjerene i dostatne prekršajnopravnoj odgovornosti okrivljenika. Na navedeni način će se istome ukazati na nedopuštenost i društvenu neprihvatljivost, te kažnjivost protupravnog ponašanja i utjecati na istog da više ne čini prekršajna djela, a takvim kažnjavanjem ostvarit će se i svrha generalne prevencije.

14. Temeljem članka avak 3. PZ, sud je obvezao okrivljenika da naknadi troškove postupka u iznosu od 20,00 EURA jer ih je okrivljenik i prouzročio, a koji troškovi se odnose na paušalni trošak suda i obređeni su u skladu s trajanjem i složenošću samog prekršajnog postupka i sud je uvjerenja da će ih okrivljenik moći namiriti, a imajući u vidu njegova mjesečna primanja, da je vlasnik obiteljske kuće i vlasnik osobnog automobila, to i bez opasnosti za svoje nužno uzdržavanje.

15. Radi svega navedenoga, odlučeno je kao u izreci presude.

U Varaždinu, 03. lipnja 2025.

Zapisničarka:

Sudac:

Štefanija Novoselec, v.r.

ĆŽ , v.r.

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU: Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 8 (osam) dana nakon primitka presude. Žalba se podnosi Visokom prekršajnom sudu RH, u Zagrebu, pismeno, u 2 (dva) istovjetna primjerka, poštom preporučeno putem ovog Suda.

Presuda se dostavlja:

1. Tužitelj: Državni inspektorat Središnji ured Sektora za nadzor zaštite okoliša, zaštite prirode i vodopravni nadzor Služba nadzora kopnenih ekosustava

2. Okrivljeni: DŽ, [adresa]

3. Za spis, ovdje