Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2031/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marijana Vugića kao predsjednika vijeća, Jasenke Grgić kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Đaković Vranković kao člana vijeća, u pravnoj stvari I.-tužiteljice SK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II.- tužitelja MK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupa punomoćnik Kristijan Galić, odvjetnik u Zagrebu, protiv I. -tuženika UK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II.-tužene ČK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupa punomoćnik Damir Mikić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi I. i II.-tužitelja protiv presude i rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-214/2025-65 od 11. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 3. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Preinačava se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P- 214/2025-65 od 11. travnja 2025. u dijelu pod točkom I. izreke i nalaže se tuženicima da isplate tužiteljima iznos od 1.529,59 eura sa zateznom kamatom od 11. svibnja 2011. do isplate, koja do 31. srpnja 2015. teče u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi zatezne kamate određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblja dulja od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi zatezne kamate određenoj primjenom odredbe čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima za ostale odnose, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba I. i II. -tužitelja i potvrđuje se prvostupanjska presuda u dijelu kojim je odbijen zahtjev za isplatu iznosa od 2.258,19 eura sa zateznom kamatom od 11. svibnja 2011. do isplate i iznosa od 276,47 eura sa zateznom kamatom od 28. srpnja 2012. do isplate.

III. Preinačava se odluka o parničnom trošku pod točkom II. izreke i nalaže se tuženicima da naknade parnični trošak tužiteljima u iznosu od 2.442,90 eura i trošak žalbe u iznosu od 130,63 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je suđeno:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev I tužiteljice SK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II tužitelja MK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], za isplatom iznosa od 3.016,00 eura (tri tisuće šesnaest eura) i 771,78 eura / 5.814,96 kuna (sedamsto sedamdeset jedan euro i sedamdeset osam centi) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 11. svibnja 2011. do isplate, te za isplatu iznosa od 276,47 eura / 2.083,06 kn (dvjesto sedamdeset šest eura i četrdeset sedam centi) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28. srpnja 2012. do isplate, kao neosnovan.

II. Svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka."

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu su izjavili tužitelji zbog svih zakonskih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 57/11, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), s prijedlogom za preinačenje i prihvaćanje tužbenog zahtjeva u cijelosti, uz naknadu troškova postupka.

3. Žalba protiv presude je djelomično osnovana.

4. Djelomično je osnovan žalbeni razlog bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP jer su razlozi o odlučnim činjenicama proturječni sadržaju pisanih dokaza u spisu te pojedinim nespornim činjenicama. Ovaj propust suda prvoga stupnja otklonjen je primjenom odredbe čl. 373.a st. 1. t. 1. i t. 2. i st. 3. ZPP.

5. Predmet ovoga spora je bio zahtjev za isplatu najamnine za korištenje dva stana i poslovnog prostora te jednog stana i poslovnog prostora u ukupnom iznosu od 8.016 Eura za 2010. i 2011. kao i iznosa režijskih troškova za isto razdoblje u ukupnom iznosu od 17.464,19 kn.

6. Pravomoćnom presudom suda prvoga stupnja od 19. travnja 2017. tužiteljima je na ime najamnine dosuđen iznos od 5.000,00 eura i iznos 8.566,17 kn (1.136,92 eura) na ime režijskih troškova, sve za razdoblje do konca 2010., preostao je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 3.016,00 eura najamnine, režijskih troškova od 771,78 eura, sa zateznom kamatom od 11. svibnja 2011. do isplate i troškova komunalne naknade od 276,47 eura sa zateznom kamatom od 28. srpnja 2012. do isplate, o tome zahtjevu je odlučeno pobijanom presudom.

7. Nesporno je da su tuženici temeljem ugovora o najmu s tužiteljima koristili dva stana i poslovni prostor za iznos najamnine od 550,00 eura te jedan stan i poslovni prostor za iznos od 350,00 eura najamnine mjesečno.

8. Također je nesporno da su tuženici dana 14. siječnja 2011. potpisali "ugovor" kojim potvrđuju da tužiteljima kao vlasnicima duguju za 2010. stanarinu u iznosu od 5.000,00 Eura i na ime režija za 2009. i 2010. ukupni iznos od 9.566,17 kn, obvezavši se ovaj dug platiti do 1. svibnja 2011. a u protivnom iseliti.

9. U ovom je postupku bilo prvenstveno sporno da li su tuženici sukladno preuzetoj obvezi iz ugovora od 14. siječnja 2011. platili iznos od 1.000,00 kn ili 51.000,00 kn, sporna je bila naime vjerodostojnost potvrde o isplati akontacije I. -tužiteljici od 51.000,00 kn na dan 15. siječnja 2011.

10. Pravomoćnim dijelom prvostupanjske presude od 19. travnja 2017. utvrđeno je da je za dug do konca 2010. isplaćena samo akontacija od 1.000,00 kn te je dosuđena najamnina od 5.000,00 eura i preostali dio režijskih troškova od 1.136,92 eura koji su se obvezali platiti na ime duga nastalog do konca 2010.

11. Kako je rečeno, preostao je zahtjev tužitelja za isplatu najamnine za 2011. i to samo za jedan stan i poslovni prostor jer tvrde da tuženici nisu iselili do početka lipnja 2011. te zahtjev za preostali iznos režijskih troškova koji se odnosi na 2011., do iseljenja tuženih.

12. Zahtjev za isplatu najamnine prvostupanjski sud je odbio uz obrazloženje, u bitnom, da iz provedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi da su tuženici za 2011. ostali dužni upravo iznos od 3.016,00 eura.

13. Prije svega, ugovoreni iznosi najamnine na obje stambene jedinice (dva stana i poslovni prostor za 550,00 eura i jedan stan i poslovni prostor za 350,00 eura) nisu tijekom postupka sporni te proizlaze i iz pisanih obračuna duga za ranija razdoblja koji su stranke sastavile, primjerice list 16. spisa. Osim toga, ovdje sporni zahtjev odnosi se samo na iznos najamnine za jedan stan i poslovni prostor s ugovorenom najamninom od 350,00 eura mjesečno pa je bespredmetno obrazloženje o nedostatku dokaza iz kojeg bi bio "razvidan iznos najamnine od 550,00 eura". Uz to, ovisno o utvrđenju odlučnih činjenica sud je ovlašten i djelomično prihvatiti tužbeni zahtjev pa izostanak dokaza o dugu "od upravo 3.016,00 eura" nije valjan i zakonit razlog za odbijanje zahtjeva u cijelosti.

14. U postupku je bilo sporno kada su tuženici iselili, tužitelji su u iskazu naveli datum 5. lipnja 2011. a I.-tuženik je naveo kao datum iseljenja 1. svibnja 2011.

15. Budući da druge dokaze na tu okolnost tužitelji nisu predložili, da iz navoda tužbe proizlazi da najamninu traže za pet mjeseci i deset dana u 2011. što nije u skladu s njihovim iskazima o datumu iseljenja u lipnju, valja prihvatiti kao točan navod tuženih o iseljenju s danom 1 svibnja 2011.

16. Obzirom na ugovoreni iznos najamnine od 350,00 eura, sukladno sklopljenom ugovoru i odredbi čl. 9. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 78/15 - dalje: ZOO) tuženici su na ime najamnine za četiri mjeseca dužni platiti iznos od ukupno 1.400,00 eura sa zateznom kamatom od 11. svibnja 2011. do isplate (čl. 29. st. 1. ZOO) dok je u preostalom dijelu (1.616,00 eura) zahtjev neosnovan.

17. Nadalje, zahtjev za isplatu na ime režijskih troškova je odbijen kao neosnovan uz obrazloženje prvostupanjskog suda da nisu dostavljeni "jasni dokazi" o troškovima koje su tužitelji platili a bili su ih u obvezi plaćati tuženici.

18. Prije svega, obveza tuženih za plaćanje svih režijskih troškova nije također bila sporna, oni to nisu osporavali, takva obveza proizlazi iz pisanih isprava u spisu kojima su stranke utvrđivale dugovanja za ranija razdoblja.

19. Djelomično je točno obrazloženje da iz isprava u spisu (uplatnice, nalozi, knjigovodstveno stanje - list 5. do13., 84 spisa) nije moguće utvrditi iznos duga na ime pojedinih usluga (2.258,19 eura) i komunalne naknade (276,47 eura) za razdoblje od siječnja do konca travnja 2011. jer su iznosi nerazvrstani po mjesecima, sa datumima dospijeća opomene u srpnju 2011. ili kasnije. Kako drugi dokazi nisu dostavljeni, iznos ovih potraživanja tužitelji nisu dokazali pa su u tome dijelu neosnovani žalbeni razlozi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP.

20. Izuzetak od navedenog je prikaz knjigovodstvenog stanja za uslugu potrošnje vode za predmetni stambeni objekt iz kojeg proizlazi da je u razdoblju siječanj - travanja 2011. dug iznosio ukupno 129,59 eura, kako tuženici nisu dokazali da su taj iznos platili zahtjev tužitelja za isplatu toga iznosa sa zateznom kamatom od 11. svibnja 2011. do isplate je osnovan (čl. 9. i čl. 29. st. 1. ZOO).

21. Sukladno odredbi čl. 166. st. 2. ZPP preinačena je i odluka o naknadi parničnoga troška te je prema uspjehu u sporu dosuđena naknada troškova tužiteljima. Oni su u sporu dokazali osnov zahtjeva a uspjeli su sa 74 % utuženog iznosa pa ukupni uspjeh iznosi 87/%, nakon obračuna s uspjehom tuženih preostaje im pravo na naknadu 74% parničnih troškova (čl. 154. st. 2. ZPP).

22. Primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23 - dalje: Tarifa) tužiteljima su priznati troškovi sastava tužbe, podneska od 28. 12. 2012., zastupanja na ročištima 4.7.2013., 14.10.2014., 17.2.2015., 3.3.2017., i 27.2. 2025. po 100 bodova, sastava podnesaka od 16.10.2013., 2.10.2014. i 2.3. 2017. po 25 bodova, sastava žalbe od 2.5.2017. 125 bodova, ukupno 900 bodova, uz uvećanje od 10% za zastupanje dvije stranke 990 bodova ili 1.980,00 eura, uz PDV 2.475,00 eura, čemu je dodan trošak plaćenih pristojbi na tužbu i presudu u ukupnom iznosu od 310,57 eura. Stoga ovaj trošak ukupno iznosi 2.785,57 eura od kojeg tužiteljima pripada naknada u omjeru od 74% što iznosi 2.061,32 eura, uz to im u cijelosti pripada naknada troškova vještačenja od 381,58 eura, ukupno 2.442,90 eura.

23. Slijedom izloženih razloga, temeljem odredbe čl. 373.a st. 1. t. 1. i t. 2. i st. 3. i čl. 368. st. 1. ZPP presuđeno je kao u izreci ove presude.

24. Razmjerno uspjehu od 38% tužiteljima pripada naknada troškova sastava žalbe od 130,63 eura (čl. 166. st. 2., čl. 154. st. 2. ZPP).

U Zagrebu, 3. lipnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Marijan Vugić