Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Gž-307/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Vesne Vrkić Perak kao predsjednika vijeća, Željka Marina kao suca izvjestitelja i Marijane Žulj Jakovljević kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Mireli Hajdarević, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Addiko bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupan po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbama tuženika i tužitelja, protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: P-2119/21-54 od 7. veljače 2024., na sjednici vijeća od 3. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I.Žalba tuženika odbija se kao neosnovana, te se prvostupanjska presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: P-2119/21-54 od 7. veljače 2024., potvrđuje.

II.Žalba tužitelja se uvažava, te se preinačava odluka o parničnom trošku pod točkom III. izreke navedene presude tako da se nalaže tuženiku da tužitelju pored dosuđenog troška parničnog postupka u iznosu od 2.548,63 eura isplati još 166,68 eura sa pripadajućim zateznim kamatama kako je navedeno pod točkom III. izreke.

Obrazloženje

1.Pobijanom presudom utvrđena je ništetnom odredba ugovora o kreditu broj: 616-038/2008 od 17. ožujka 2008. zaključenog između tužitelja i tuženika kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, te je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 3.637,21 eur sa pripadajućom zateznom kamatom na svaki pojedini iznos kako je to navedeno pod točkom II. prvostupanjske presude.

Točkom III. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju isplati trošak parničnog postupka u iznosu od 2.548,63 eura sa pripadajućom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

2.Pravodobno podnesenom žalbom tuženik pobija takvu prvostupanjsku presudu u cijelosti zbog svih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22. - nastavno: ZPP). Predlaže drugostupanjskom sudu prihvatiti žalbu kao osnovanu, te preinačiti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu na način da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti i naloži tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak, ili podredno ukinuti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3.Odgovor na žalbu nije izjavljen.

4.Žalba tuženika nije osnovana.

5.Razmatrajući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio, te navode tuženika iznesene u žalbi, ovaj sud smatra kako ta odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može valjano pravno ispitati niti su njome povrijeđene odredbe parničnog postupka na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.

Ovaj sud nije našao ni da je donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, kako neosnovano u žalbi navodi tuženik, s obzirom da je pobijana presuda u cijelosti jasna i razumljiva i jer je prvostupanjski sud naveo jasne razloge za sve bitne činjenice na kojima je temeljio svoju odluku i to kako za one temeljem kojih je izveo zaključak o nepoštenosti i ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivosti stope redovne kamate tako i za one temeljem kojih je izveo zaključak o osnovi i visini zahtjeva za isplatu.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom pretplaćenog iznosa kredita zbog ništetnosti Ugovornih odredbi o promjenjivoj stopi redovne kamate.

7.Ovaj sud u cijelosti prihvaća sva utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda kako o nepoštenosti ugovorne odredbe o ugovorenom načinu promjene stope redovne kamate tako i o utvrđenom iznosu preplaćene obveze.

8.Naime, u postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je a i iz predmetnog spisa proizlazi:

-da je tužitelj, kao korisnik kredita, i tuženik, kao kreditor, dana 17. ožujka 2008. zaključili ugovor o kreditu za iznos od 20.197,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti;

-da su stranke ugovorile kamatu s promjenjivom stopom koja je u trenutku ugovaranja iznosila 6,50 % godišnje;

-da je u kolektivnom sporu pokrenutom od strane Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača protiv više poslovnih banaka (i prednika ovdje tuženika) pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., koja presuda je preinačena presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. utvrđeno nesavjesno postupanje banaka kroz ugovaranje rizičnih kredita u valuti CHF s promjenjivom kamatnom stopom;- presuda i rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske potvrđeni su odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/2014 od 9. travnja 2015.

9.U odnosu na navedene sudske odluke valja navesti:

-da je odlukom broj U-III-2521/2015, U-III-2536/2015, U-III-2547/2015, U-III- 2565/2015, U-III-2603/2015, U-III-2604/2015 i U-III-2605/2015 od 13. prosinca 2016. Ustavni sud Republike Hrvatske djelomično usvojio ustavnu tužbu tužitelja te je ukinuo odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/2014-2 od 9. travnja 2015. u dijelu u kojem je odbijena revizija tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013-4 od 13. lipnja 2014., a kojom je preinačenjem prvostupanjske presude odbijen zahtjev tužitelja upravljen na utvrđenje da su tuženici "povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita koristeći u potrošačkim ugovorima o kreditima nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo";

-da je Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem poslovni broj Revt -575/16-5 od 3. listopada 2017. ukinuo presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013-4 od 13. lipnja 2014 u dijelu koji se tiče zahtjeva za utvrđenje da su tužene pod 1) do 7) povrijedile kolektivne interese i prava potrošača ugovaranjem valutne klauzule uz koju je vezana glavnica CHF;

-da je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske donio novu presudu poslovni broj Pž-6632/2017-10 14. lipnja 2018. kojom je odbio žalbu tuženih banaka i potvrdio presudu Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. kojom je utvrđeno da su sve tužene banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu. Dakle, Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je novom odlukom pravomoćno utvrdio da su svih 8 banaka koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi kako je bilo utvrđeno prvostupanjskom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu;

-da je konačno Vrhovni sud Republike Hrvatske po podnesenim revizijama donio odluku poslovni broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. kojom je u bitnom odbio revizije i na taj način potvrdio utvrđenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i o promjenjivoj kamatnoj stopi.

10.Tuženik se u žalbi posebno poziva na povredu načela ravnopravnosti stranaka tvrdeći da je sud neosnovano odbio prijedlog tuženika za saslušanje javnog bilježnika na okolnost sklapanja Ugovora o kreditu i nije saslušao svjedoke predložene po tuženiku.

Sudska praksa je već u ovakvim istovrsnim sporovima zauzela stav da nije potrebno saslušavati javnog bilježnika na okolnosti sklapanja Ugovora o kreditu jer isti može samo potvrditi ono što je već i napisano o njegovom postupanju, a da niti javnom bilježniku nije moglo biti poznato na koji način će se izračunavati promjena kamatne stope, pa da onda nije niti mogao upozoriti stranku na te okolnosti.

11. Tuženik u žalbi samo općenito navodi da nisu saslušani po njemu predloženi svjedoci međutim, predlagao je saslušanje RMO i ČM, DM i VM, izvršnog direktora.

Naknadno je predložio saslušanje svjedoka ĐM uz tvrdnju da je upravo taj svjedok direktno pregovarao sa tužiteljem, ali je tuženik podneskom od 20. ožujka 2023. odustao od prijedloga za saslušanje tog svjedoka, a uvažavajući navedeno po ocjeni ovog drugostupanjskog suda ostali predloženi svjedoci nisu direktno pregovarali s tužiteljem pa nije bilo potrebo saslušavati iste.

12.Nadalje neosnovano se u žalbi poziva tuženik na činjenicu da je predmetni Ugovor o kreditu solemniziran kod javnog bilježnika, pa da su prema navodima tuženika u procesu solemnizacije tužitelju pojašnjene sporne odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli kao i pravne posljedice koje iz toga proizlaze.

13.Naime uloga javnog bilježnika u postupku solemnizacije, pa tako i onih kod Ugovora o kreditu u smislu odredbe članka 57. i 58. Zakona o javnom bilježništvu ("Narodne novine" broj: 78/93, 29/1994, 162/1998 – nastavno ZJB ) jest ocijeniti ako je to moguće jesu li ugovorne strane ovlaštene i sposobne poduzeti i sklopiti taj pravni posao, te objasniti smisao tog posla i uvjeriti se u postojanje njihove prave volje pri sklapanju tog posla a što je javni bilježnik koji je ovjeravao predmetni ugovor i učinio. Kako tijekom solemnizacije predmetnog ugovora korisnici nisu izrazili svoje dvojbe uz predmetni posao, javni bilježnici nisu niti imali razloga primijeniti svoja ovlaštenja iz članka 58. ZJB u smislu upozorenja korisnika na značaj i posljedice o promjenjivoj kamatnoj stopi, pa upozorenja nisu niti unijeta u javno bilježnički akt. Dakle, u cijelosti je neosnovano pozivati se na činjenicu da je predmetni ugovor solemniziran kod javnog bilježnika.

14.U svrhu utvrđenja spornog iznosa koji potražuje tužitelj na ime preplaćene obveze izveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku financijske struke Dijani Tomljanović Butković. Sudski vještak je izradio nalaz prema uputama suda uzimajući u obzir izvršene uplate, te početnu ugovorenu kamatnu stopu, pa su prigovori tuženika na provedeni način vještačenja neosnovani.

14.1.Sud Europske Unije u predmetu C-118/2017 točka 45 je stajališta da se utvrđenjem ništetnosti navedenih odredbi omogućava ponovna uspostava pravne i činjenične situacije u kojoj bi se tužitelj nalazio da navedene (nepoštene) odredbe nisu korištene u ugovoru.

14.2.Dakle, kada je određeni ugovor utvrđen nepoštenim tada niti tuženik ne može biti savjesni stjecatelj.

14.3.Budući su navedene odredbe Ugovora utvrđene ništetnim to žalitelj neosnovano prigovara nalazu vještaka da je izrađen kao da su stranke ugovorile kredit s fiksnom kamatom, a što tvrdi da nije točno.

14.4.Prvostupanjskom presudom nije tuženiku onemogućeno ugovaranja promjenjive kamatne stope, već mu je onemogućeno da jednostrano i bez unaprijed utvrđenih i jasnih kriterija mijenja kamatnu stopu na teret tužitelja.

15.Cijeneći navedeno zaključak je i ovoga suda da su odredbe Ugovora kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s odlukom o kamatnim stopama banke prema kojoj visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci tuženika i koja ne sadrži kriterij koje će tuženik pri donošenju takve odluke primijeniti nerazumljiva i nepoštena i kao takva ništetna, sukladno odredbi članka 87. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj 96/03, dalje ZZP) u vezi s odredbom članka 81. stavak 2., 3. i 4., članak 84. te članak 87. stavak 1. i 2. ZZP-a tim više što je predmetni Ugovor unaprijed formuliran od strane tuženika i što tužitelj nije imao utjecaja na njegov sadržaj.

16.Kako tužitelj kao potrošač, nije raspolagao osnovnim parametrima o kojima je ovisilo kretanje kamatne stope u budućem razdoblju, takva ugovorna odredba i primjena od strane kreditora u suprotnosti je sa načelom savjesnosti i poštenja i uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, te je kao takva nepoštena, slijedom čega je sud opravdano i po mišljenju ovog suda, a u skladu s odredbom članka 323. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje ZOO) obvezao tuženika na vraćanje tužitelju iznosa koji je primio po promijenjenim kamatnim stopama. Odluka prvostupanjskog suda sukladna je i odredbama članka 1111. i članka 1115. ZOO-a, na koje se pravilno u presudi poziva prvostupanjski sud.

17.Takav način utvrđivanja načina promjene kamatne stope navedenim presudama Visokog trgovačkog suda RH i Vrhovnog suda RH, a i u ovom postupku je utvrđen kao nepoštena ugovorna odredba zbog čega je taj dio Ugovora po navedenim presudama utvrđen ništetnim pravnim poslom sve u skladu sa odredbom članka 131. ZZP-a, a koja presuda prema odredbi članka 138.a ZZP-a obvezuje sve ostale sudove u postupcima koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a šteta koju tužitelj trpi u ovom slučaju čini iznos koji je uplatio na temelju ništetne ugovorne odredbe o načinu utvrđivanja promjenjive kamatne stope, odnosno, razlika iznosa kojeg je platio za kamatu od ugovorene kamatne stope od 6,50 %.

18.Glede tvrdnji tuženika da je sud tek automatizmom primijenio zaključak iz postupka kolektivne zaštite zanemarivši pri tome da se radi o apstraktnim i preventivnim odlukama donesenim na generalnoj razini valja navesti da je odredbom članka 64. Zakona o izmjenama i dopuni Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 79/09) dodan je članak 138.a, koji propisuje da Odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

19.U smislu odredbe članka 502.c ZPP-a fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno uređenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava, te će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se osoba na njih pozvati.

20.Imajući u vidu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., presudu Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014., pa tako i odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Revt-249/14, te naprijed citiranu odredbu članka 81. ZZP-a, posljedica nepoštenih odredbi prijepornog ugovora o kreditu kojim je određeno da se ugovorena kamatna stopa može mijenjati tijekom otplate kredita u skladu s važećim odlukama banke je ništetnost takvih odredbi (članak 322. stavak 1. ZOO).

21.U odnosu na potrošača, ima se smatrati da nepoštena ugovorna odredba nikad nije ni bila ugovorena, a sudsko utvrđenje nepoštenosti takve odredbe mora, u načelu, imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se on nalazio da navedene odredbe nije bilo, s time da tek proglašenjem ugovorne odredbe nepoštenom za potrošače nastaje subjektivno pravo na restituciju i to pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena, a tek kumulativna primjena ovih pravila osigurava potpunu i djelotvornu zaštitu od nepoštenih odredbi suglasno Direktivi 93/13 EEZ.

Stoga je pravilna odluka prvostupanjskog suda i glede početka tijeka zateznih kamata.

22.Nadalje, prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je prigovor zastare odbio kao neosnovan jer u smislu odredbe članka 241. ZOO pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.

23.Pravilno je sud utvrdio status tužitelja kao potrošača temeljem njegovog iskaza jer je saslušan kao stranka, a tuženik kao što je već naprijed navedeno nije dokazao da je s tužiteljem pravilno pregovarao i upoznao ga sa posljedicama navedenih odredbi kredita.

24.Pravilno je prvostupanjski sud, primjenom odredbe članka 154. stavak 1. u vezi s odredbom članka 155. stavak 1. odlučio i o parničnom trošku.

25.Tužitelj žalbom pobija odluku o parničnom trošku ali samo u dijelu u kojem mu nije dosuđen parnični trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 41,68 eura, a što je dokazao potvrdom dostavljenom sudom putem e-komunikacije 23. ožujka 2021.

26. Iz navedenog razloga je odluka o parničnom trošku preinačena na način da je tužitelju pored već dosuđenih troškova parničnog postupka od 2.548,63 eura dosuđen daljnji trošak plaćene pristojbe u iznosu od 41,68 eura, te trošak žalbe u iznosu od 125,00 eura ili ukupno još dodatno 166,68 eura.

27.Temeljem svega navedenog i članka 368. stavak 1. ZPP-a žalba je odbijena, a prvostupanjska presuda potvrđena, a žalba tužitelja uvažena i odluka o trošku preinačena na naprijed navedeni način temeljem članka 380. točka 3. ZPP-a.

Vukovar, 3. lipnja 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Vesna Vrkić Perak