REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-2401/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Neri Radas članice vijeća, mr.sc. Senije Ledić članice vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja STEČAJNA MASA DASTRA d.o.o., kao pravni sljednik DASTRA d.o.o. stečaju, Zagreb, Banjavčićeva 18, kojeg zastupaju punomoćnici Nikola Bartolić i Tomislav Bartolić, odvjetnici u Zagrebu, Palmotićeva 27, protiv tuženika KIM d.d., Karlovac, Gornje Mekušje b.b., kojeg zastupa punomoćnik Josip Janković, odvjetnik u Karlovcu, Vranicanieva 5/I, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4880/2021-2 od 28. listopada 2021. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1563/2005 od 12. lipnja 2008., u sjednici održanoj 3. lipnja 2025.,

r i j e š i o  j e :

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4880/2021-2 od 28. listopada 2021. kojom je u stavku I. izreke odbijena žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1563/2005 od 12. lipnja 2008. u točkama I. i II. njene izreke, dok je u stavku II. izreke naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak revizijskog postupka u iznosu od 68.393,75 kuna.

2. Tužitelj podnosi prijedlog za dopuštenje revizije zbog četiri pravna pitanja koja smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni pozivom na odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP). Predlaže usvojiti prijedlog za dopuštenje revizije.

3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385. i čl. 387. ZPP ovaj sud je ocijenio da postavljena pitanja nemaju značaj pitanja važnih za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

4.1. Odgovor na postavljena pitanja je usko vezan za okolnosti konkretnog slučaja, pa se ne može smatrati da se radi o pravnim pitanjima važnim ne samo za odluku o ovom sporu nego i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Obrazloženjem postavljenih pitanja tužitelj izražava nezadovoljstvo pobijanom drugostupanjskom odlukom ukazujući na pogrešnu primjenu odredaba materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka.

4.2. Naime, ako su u prijedlogu za dopuštenje revizije izloženi razlozi u kojima predlagatelj iznosi samo svoje prosudbe o potrebi za odgovorima na određena pravna pitanja, a zapravo tako samo izražava neslaganje s pobijanom drugostupanjskom odlukom, kao što je to u ovom slučaju, tada valja zaključiti da to nisu razlozi iz čl. 385.a ZPP koji bi u cilju ujednačavanja sudske prakse opravdali intervenciju revizijskog suda.

4.3. Pogrešno je i tužiteljevo shvaćanje da odluke na koje se kao razlog važnosti postavljenih pitanja poziva (rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-357/83 od 15. lipnja 1983., te presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-965/94 i Pž-1275/04 od 18. listopada 2005.) u opravdanju postavljenih pitanja usporedive s pobijanom drugostupanjskom presudom u smislu da bi se radilo o pravnim pitanjima u kojima ona odstupa od prakse revizijskog suda ili da bi se radilo o neujednačenoj praksi viših sudova. Naime, u svakom od tih predmeta na koje se poziva tužitelj odluke o tužbenom zahtjevu obrazložene su specifičnim okolnostima s kojima se ne može usporediti činjenična situacija u predmetnom slučaju. Naime, odluka u sporu o postavljenom pitanjima ovisi o načinu vođenja postupka izvedenim dokazima i njihovoj ocjeni, pa stoga te odluke ne daju značaj važnosti postavljenim pitanjima niti je pozivanjem na navedene odluke tužitelj opravdao važnost postavljenih pitanja. Naime, imajući na umu činjenična utvrđenja u postupku pred nižestupanjskim sudovima koja u ovom postupku ne mogu biti predmetom preispitivanja i to nesporna je činjenica da je tuženik na temelju pravomoćnih sudskih odluka izvršio plaćanje Dubrovačkoj banci d.d. i ..., da navedene izjave o prijeboju su knjigovodstveno ispravno provedene u poslovnim knjigama, da je tuženik ispunio obvezu na temelju drugih pravnih poslova i sudskih odluka te da navedeni prijeboj nije nedopušten nižestupanjski sudovi zaključuju da je tuženik dokazao da je tužiteljeva tražbina prestala prijebojem slijedom čega je za zaključiti da tužitelj u biti izražava nezadovoljstvo drugostupanjskom presudom, a što samo po sebi nije dovoljan razlog za primjenu odredbe čl. 385.a ZPP.

5. S obzirom na izloženo valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i 5. ZPP odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pitanja i riješiti kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 3. lipnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil