Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-472/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A I R J E Š E NJ E

Županijski sud u Šibeniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivane Čačić Brčić kao predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice Maje Skorić i Marte Plančić, kao članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. VJ rođ. OJ, iz [adresa], 2. OJ pok. RJ, iz [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Branimiru Zmijanoviću, odvjetniku u Šibeniku, protiv tuženika AJ, iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Jasminki Perković, odvjetnici u Šibeniku, radi isplate, te po protutužbi tuženika-protutužitelja AJ iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Jasmini Perković, odvjetnici u Šibeniku, protiv tužitelja-protutuženika: 1. VJ rođ. OJ iz [adresa]. OJ pok. RJ iz [adresa], radi utvrđenja i uknjižbe, odlučujući o žalbi tužitelja-protutuženika protiv presude Općinskog suda u Šibeniku pod brojem P-1752/2016 od dana 23. kolovoza 2024. godine, u sjednici održanoj dana 3. lipnja 2025. godine

p r e s u d i o i r i j e š i o j e

Odbija se djelomično žalba tužitelja kao neosnovana, te se pod točkom I. izreke (u kojoj je odbijen tužbeni zahtjev) te točki II. podtočka 1. izreke (u kojoj je usvojen protutužbeni zahtjev na utvrđenje i ispravku uknjižbe), te u odluci o parničnom trošku pod točkom III. izreke – potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku pod brojem P- 1752/2016 od dana 23. kolovoza 2024. godine, dok se djelomično uvažava žalba tužitelja i ukida prvostupanjska presuda pod točkom II. podtočka 2. izreke (bez vraćanja na ponovno odlučivanje).

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika 1. VJ rođ. OJ, [adresa]. OJ pok. RJ, [adresa]/16A, kojim je naloženo tuženiku da prestane sa svojatanjem nekretnine katastarske oznake čest.br. 355/20 Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], a prikazane na skici vještaka mjernika MJ od dana 24. listopada 2024. godine oznakama 9-11-18-21-17-9 u površini od 39 m2, i to korištenjem iste kao prolazom do tuženikove nekretnine označene kao dio čest.br. 358/1 K. O. [katastarska općina] do javnog puta oznake 380/1 K. O. [katastarska općina], te mu se nalaže u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe ukloniti dio izgrađenog roštilja koji prelazi preko linije 9-17 prikazane na skici vještaka mjernika MJ od dana 24. listopada 2024. godine, kojeg je izgradio na dijelu nekretnine u suvlasništvu tužitelja, te predmetnu nekretninu slobodnu od svih osoba i stvari predati tužiteljima u suposjed (točka I. izreke), te je prihvaćen osnovanim protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja na utvrđenje da je tuženik-protutužitelj stekao valjan pravni osnov za uknjižbu prava vlasništva na nekretnini označenoj kao čest.br. 355/20 Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] na svoje ime za cijelo, uz istovremeni izbris istog prava sa imena VJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] za 1/2 dijela, te CJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] za 1/2 dijela, sve u roku od 15 dana (točka II. podtočka 1. izreke) te su obvezani tuženici ad)1 i ad)2 solidarno isplatiti tuženiku-protutužitelju troškove parničnog postupka, sve sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koja teku od presuđenja do isplate, sve u roku od 15 dana (točka II. podtočka 2. izreke), ujedno, obvezani su tužitelji-protutuženici naknaditi tuženiku-protutužitelju parnični trošak u iznosu od 5.788,43 eura, sve u roku od 15 dana (točka III. izreke).

2. Protiv te presude žalbu je izjavili tužitelji-protutuženici (dalje: tužitelji), zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, sa prijedlogom da drugostupanjski sud uvaži žalbu, pobijanu presudu preinači na način da usvoji tužbeni zahtjev i u cijelosti odbije protutužbeni zahtjev i obveže tuženika-protutužitelja (dalje: tuženika) na naknadu parničnog troška, podredno, da pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. U ovoj parnici tužitelji su u tužbi od dana 5. srpnja 2010. godine kao predmjevani vlasnici istakli reivindikacijski zahtjev u odnosu na sporni dio predmetne nekretnine oznake čest. br. 355/1 navodeći da su je stekli nasljeđivanjem iza smrti svojih roditelja – oca RJ i majke DJ, te na temelju izvršene materijalne diobe sa ostalim nasljednicima (bratom i sestrom), da je u zemljišnim knjigama pored trećih osoba bio upisan i njihov otac GJ za 11823/12791 dijela, te da je nepravomoćnom presudom na temelju priznanja i zbog izostanka, pod brojem P-2699/08 od dana 27. studenog 2008. godine utvrđeno vlasništvo tužitelja za po 1/2 suvlasničkog dijela svaki, dok da je tuženik bez pravnog osnova počeo svojatati predmetnu nekretninu i koristiti je kao svoju, između ostalog i za prolazak do javnog puta oznake čest. br. 299 K. O. [katastarska općina].

6. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da je zajedno sa SJ, vlasnikom nekretnine oznake čest. br. 359/1, suvlasnik i posjednik čest. br. 355/1, koja zbog pogreške nije pravilno označena kao čest. br. 359/1, a koju nekretninu da je stekao kupnjom od prednika tužitelja upravo ĐJ, te mu sporni dio ustupio u vlasništvo prije 30 godina, od kada da je ista ograđena sa bočne strane, te je nesmetano koristi za prolaz i provoz do javnog puta i u cilju sređivanja zemljišnoknjižnog stanja sklopio ugovor o darovanju za površinu od 38 m2 označavajući iz tog razloga spornu nekretninu oznakom čest. br. 359/1 K. O. [katastarska općina].

7. Ujedno, tuženik je potom u protutužbi sa zahtjevom za utvrđenje vlasništva, predanoj na ročištu rasprave dana 5. veljače 2013. godine (list 34-36 spisa), naveo da je predmetna nekretnina u vrijeme stjecanja iste od strane prednika tuženika SJ nosila oznaku čest. br. 355/7 K. O. [katastarska općina], jer takva oznaka da proizlazi iz Precrta katastarskog plana Općinske uprave za katastar i geodetske poslove Šibenik od dana 3. svibnja 1989. godine, te da sporna čest. br. 355/1 u cijelosti i po obliku i položaju da odgovara toj čestici, dok da isto proizlazi i iz Uvjerenja o uvjetima uređenja prostora Zavoda za prostorno uređenje i pripremu građevinskog zemljišta broj 04- 12253/1-87 od 11. kolovoza 1988. godine, slijedom čega da je prednik tuženika ĐJ kao vlasnik iste od 1980. godine po osnovi kupnje od prednika stranka izvršio tuženiku ustupanje, odnosno darovanje nekretnine tadašnje oznake čest. br. 355/7 koja danas da nosi oznaku čest. br. 355/1 K. O. [katastarska općina], a na kojoj su se tužitelji uknjižili tijekom parnice, dok je spisu priložena neslužbena kopija e-izvatka od dana 12. studenog 2012. godine sa upisom vlasništva tužitelja na čest. br. 355/1 u površini od 9737 m2.

8. U postupku je bila donesena presuda pod brojem P-2084/2010 od dana 27. lipnja 2014. godine kojom je bio usvojen tužbeni zahtjev i odbijen prethodno navedeni protutužbeni zahtjev, a koja je po žalbi tuženika bila ukinuta zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članka 370. Zakona o parničnom postupku – „Narodne novine“ broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

9. U nastavku postupka, zbog parceliranja sporne nekretnine – sada oznake čest. zem. [katastarska čestica] sa smanjenjem površine na 39 m2 (zbog pripajanja dijela površine javnoj cesti oznake 380/1), tužitelji su uredili tužbeni zahtjev u skladu sa nalazom i mišljenjem vještaka i skici mjesta spora od 24. listopada 2024. godine, kao i tuženik koji je zatražio utvrđenje da je stekao valjani pravni osnov za uknjižbu prava vlasništva na predmetnoj nekretnini oznake čest. zem. [katastarska čestica] na svoje ime za cijelo, uz brisanje tog prava sa imena tužitelja.

10. Nisu u pravu tužitelji kada u žalbi ističu da je pobijana presuda donesena uz bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, koju tužitelji nalaze u proturječnosti izreke i razloga presude pod točkom 8. obrazloženja, budući da je i pored toga što je u obrazloženju (očitom greškom) navedeno da je predmet protutužbenog zahtjeva prestanak uznemiravanja na nekretnini oznake čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] iz izreke presude posve je jasno da je predmet odlučivanja, u skladu sa zahtjevom protutužbe, utvrđenje da je tuženik stekao valjani pravni osnov za uknjižbu prava vlasništva na nekretnini 355/20 Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] i uknjižba vlasništva, slijedom čega prvostupanjska presuda očito nema iz tog razloga nedostatak zbog kojeg se ne bi mogla ispitati.

11. Nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP ukoliko takvu povredu tužitelji nalaze ističući da je usvojen protutužbeni zahtjev koji pretpostavlja da postoji temelj za derivativno stjecanje (pravni posao), dok u razlozima presude obrazlaže stjecanje vlasništva dosjelošću, jer tuženik protutužbenim zahtjevom ne traži utvrđenje da postoji pravni osnov stjecanja vlasništva, već traži utvrđenje da postoji pravni osnov za uknjižbu prava vlasništva, a pravni osnov za uknjižbu može biti i vlasništvo stečeno po zakonu – dosjelošću.

12. U odnosu na odluku o parničnom trošku, premda je prvostupanjski sud greškom u izreci usvojio i dio protutužbenog zahtjeva za naknadu troška zatraženog solidarno bez navođenja iznosa, a onda stvarno odlučio o naknadi troška u određenom iznosu pod točkom III. izreke, prvostupanjska presuda se može ispitati, budući da je u razlozima presude nesporno obrazložen trošak pod točkom III. izreke, a što je u skladu i s pravilnom primjenom materijalnog prava budući se ne radi o solidarnoj obvezi, slijedom čega je odluku pod točkom II. podtočka 2. izreke, po žalbi tužitelja trebalo ukinuti, ali ne zbog prekoračenja zahtjeva tužbe i bitne povrede iz članka 354. stavak 2. točka 12. ZPP, već zbog toga što je dva puta odlučeno o zahtjevu za naknadu troška (članak 354. stavak 2. točka 8. ZPP), pri čemu tuženik nije osporio odluku o parničnom trosku pod točkom III. izreke (kojom je stvarno odlučeno o visini troška), zbog toga što istom nije odlučeno o solidarnoj naknadi istog.

13. Nisu osnovani ni žalbeni razlozi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

14. Naime, iz razloga presude proizlazi da je prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza utvrdio:

- da je predmet prodaje između prednika tuženika ĐJ, kao kupca i prednika tužitelja RJ, zajedno sa ĆJ i NJ, bilo i sporno zemljište, sad oznake 355/20 K. O. [katastarska općina], jer sporni dio 355/1, te preostali dio 359/1 kao dvorišni prostor nekretnine ĐJ, svojim oblikom, položajem i površinom odgovara nekadašnjoj čestici 355/7 K. O. [katastarska općina], a što da je potvrdio i vještak Karlo Štampalija, te isto da proizlazi i iz skice sa prikazom sporne nekretnine u Uvjerenju o uvjetima uređenja prostora Zavoda za prostorno uređenje i pripremu građevinskog zemljišta od 11. kolovoza 1988. godine, nadalje, činjenice da je upravo prednik tuženika sa tuženikom uklonio kamene gomile sa cijele nekretnine, te činjenice da se sa predmetne nekretnine po angažiranim radnicima neometano odvozilo kamenje, da se radilo o bučnim aktivnostima, te da od strane prednika tužitelja (za kojeg svjedok V tvrdi da je gledao odvoženje zemlje i rad bagera), a ni samih tužitelja, koji da žive u nesporenoj blizini nije bilo kakvih poduzetih pravnih radnji radi zaštite interesa

(pokretanje sudskog postupka, pozivanje policije),

- da je tuženik stupio u posjed ranih 80 tih godina najprije temeljem usmenog ugovora o darovanja (zbog angažiranosti i pomoći na radovima u izgradnji kuće i uređenju terena SJ), a potom sklopio i pisane ugovore (sa korigiranim oznakama čestice radi sređivanja zemljišnoknjižnog stanja) i da nije imao razloga da posumnja da ĐJ nije pravi vlasnik nekretnine te da je neometano koristio istu duže od 20 godina.

15. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski je sud pravilno zaključio da je tuženik stekao vlasništvo predmeta spora dosjelošću temeljem članka 388. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 81/15 – pročišćeni tekst i 94/17, dalje: ZV) te da je vrijeme poštenog posjedovanja od dvadeset godina iz članka 28. stavak 4. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine“ broj 53/91) isteklo po stupanju na snagu ZV, a prije podnošenja tužbe u srpnju 2010. godine.

16. Odgovarajući na prigovore tužitelja koji se odnose na sadržaj dva ugovora sklopljena sa datumima 12. siječnja 1980. godine od kojih je jedan i ovjeren u potpisima prodavatelja( list 39 spisa) treba imati u vidu da svjedok EJ (predložen po tužiteljima, ujedno brat istih),nakon uvida u isti potvrđuje da je sklopljen naknadno i treći vlastoručno pisani ugovora od 15. siječnja 1980. godine kojim je utvrđena ukupno kupljena površina od 930 m2, bez navođenja točne površine pojedinačno označenih čestica 359/1, 358 i 355 – čiji brojevi bi prema različitoj boji kemijske olovke u odnosu na ostatak teksta, bili upisani naknadno, a kako to utvrđuje i prvostupanjski sud, a za koji tek u ponovnom postupku navodi da je sklapanju istog prisustvovao i parafirao ga kao svjedok, slijedom čega prigovor da je predmet kupoprodaje označen kao čest. zem. [katastarska čestica] neodređen, jer su već postajali podbrojevi, ne dovodi u sumnju pravilnost utvrđenih činjenica, ovo pogotovo kada dio žalbenih navoda - onih vezanih za prodaju čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 101 m2 i čest. zem. [katastarska čestica] – koje nisu tim oznakama prikazane na skicama, imaju značenje novih činjenica, koje tužitelji ne mogu s uspjehom isticati po prvi put u žalbi protiv prvostupanjske presude.

17. Ujedno, tužitelji se u žalbi po prvi put pozivaju na ovršni predmet pod brojem I 887/88 Općinskog suda u Šibeniku koji da je dovršen 24. svibnja 1988. godine, u postupku vođenom između svjedoka UJ Divne žene Gorana i tuženika – u odnosu na druge nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] u neposrednoj blizini predmeta spora, kao i na rješenje istog suda pod brojem P-1536/87 od dana 5. studenog 1987. godine koje da je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-49/88 od dana 31. ožujka 1988. godine, radi odstupa i nepačanja (za koje ne ističu da su predlagani kao dokazi u postupku) a vezano za poravnavanja terena za koje ističu da je predmet i ovog postupka, a što onda dovode u vezu sa poštenjem tuženika, pa iste s uspjehom ne mogu isticati po prvi put u ovom žalbenom postupku (članak 352. ZPP).

17.1. Pri tome, a imajući u vidu prigovore žalbe koji se odnose na tvrdnju da preko predmeta spora tuženik nije imao komunikaciju već je istu pokušao ostvariti preko nekretnine u vlasništvu UJ i KJ, treba imati u vidu da je upravo svjedok UJ u iskazu danom 2013. godine naveo da je spor sa tuženikom glede prolaza preko dijela njihove nekretnine u cijelosti riješen 1982. ili 1983. godine – a što bi koincidiralo sa vremenom usmenog darovanja dijela nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica], sada 155/20 od strane ĐJ, a da u iskazu danom 7. rujna 2023. godine navodi da je saznanje o činjenici čija je gromila i gdje se nalaze nekretnine ĐJ stekao naknadno, točnije nakon davanja iskaza 2013. godine u razgovoru sa bratom tužitelja, svjedokom HJ, dok je svjedokinja KJ navela da ne zna tko je rušio suhozid, a niti uklanjao gromilu, te da joj je poznato da je HJ nudio tuženiku otkup predmeta spora, pri čemu nije sporno da HJ nije bio uknjiženi vlasnik ili suvlasnik predmetne nekretnine, dok su uklanjanje kamenih gromila po pozivu ĐJ, kao i uklanjanje gromile na predmetu spora i odvođenje 20 kamiona materijala potvrdili angažirani radnici, svjedoci ŽJ i JJ.

17.2. Slijedom navedenog, jer se pošteni posjed pretpostavlja, to tužitelji navodima žalbe nisu doveli u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda imajući u vidu po prvostupanjskom sudu utvrđene izmjene oznaka predmeta spora, odnosno činjenicu da je predmet spora bio označen kao čest. zem. [katastarska čestica] i u katastarskom planu iz 1989. godine i da je nekretnina te oznake bila navedena i u jednom od tri kupoprodajna ugovora sklopljena između prednika tuženika i prednika tužitelja u siječnju 1980. godine, da je naknadno u ugovoru od 15. siječnja 1980. godine, osim čest. zem. [katastarska čestica], označena i čest. zem. [katastarska čestica] bez oznake površine, da je tuženik uveden u posjed od strane ĐJ, te s obzirom na sve radnje koje su poduzimane na cjelokupnom terenu, bez adekvatnog aktiviteta pred odgovarajućim institucijama kako prednika tužitelja, tako samih tužitelja u suprotnom pravcu, pri čemu tužitelji u žalbi ne osporavaju utvrđenje suda da su i sami nastanjeni u neposrednoj blizini predmeta spora.

18. Slijedom navedenog, žalbu tužitelja trebalo je djelomično odbiti kao neosnovanu i pod točkom I. izreke (u kojoj je odbijen tužbeni zahtjev), te točki II. podtočka 1. izreke (u kojoj je usvojen protutužbeni zahtjev na utvrđenje i ispravku uknjižbe), te u odluci o parničnom trošku pod točkom III. izreke (koju tužitelji ne osporavaju posebno u odnosu na vrstu priznatih radnji i visinu troška), potvrditi prvostupanjsku presudu (članak 368. ZPP), a djelomičnim uvažavanjem žalbe tužitelja, ukinuti prvostupanjsku presudu pod točkom II. podtočka 2. izreke bez vraćanja na ponovno odlučivanje (članak 369. stavak 2. ZPP) pri čemu takvo ukidanje sa pravnim učincima preinake, nije od utjecaja na uspjeh stranaka u ovom postupku.

U Šibeniku, 3. lipnja 2025. godine

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Ivana Čačić Brčić