Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ob-182/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Andrine Raspor Flis, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja JE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] protiv tuženice UE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] koju zastupa punomoćnica Jelena Košutić, odvjetnica u [adresa], odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-887/2023-15 od 21. veljače 2025., dana 3. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja JE kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-887/2023-15 od 21. veljače 2025.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da mu tuženica isplati iznos od 165,10 eura sa zakonskim zateznim kamatama, tekućim od 4. studenog 2017. do isplate, kao i iznos od 75,49 eura, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 21. prosinca 2018. godine do isplate, kao i trošak parničnog postupka, sve u roku 15 dana.

2. Ujedno se nalaže tužitelju naknaditi tuženici trošak parničnog postupka u iznosu od 200,00 eura, u roku od 15 dana.

3. Protiv te presude žali se tužitelj iz svih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. toč. 1. do

3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP), te predlaže da se pobijana presuda preinači, odnosno ukine.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prema odredbi čl. 467. st. 1. i 2. ZPP-a presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toga zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. toga zakona (st. 1.), a u postupku u povodu žalbe u sporovima male vrijednosti ne primjenjuju se odredbe čl. 370. toga zakona (st. 2.), pa činjenice koje tužitelj navodi u žalbi ovaj sud nije mogao uzeti u obzir s obzirom na vrijednost predmeta spora (čl. 458. st. 1. ZPP- a).

6. U provedenom postupku sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, kako ni one na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

7. Nisu osnovani žalbeni navodi, jer je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev.

8. Naime, tužitelj tužbom potražuje od tuženice iznos od 165,10 eura, te iznos od 75,49 eura, što predstavlja polovinu iznosa koji je on platio na ime glavnice i troška parničnog postupka prema pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Splitu broj Povrv- 714/18 od 21. prosinca 2018., a što da se odnosi na plaćanje kredita podignutog za vrijeme trajanja bračne zajednice.

9. Međutim, iz navedene pravomoćne presude broj Povrv-714/18 proizlazi da se radilo o dugu po tekućem računu tuženika, a iz presude nije vidljivo na temelju čega je to dugovanje nastalo.

10. Na ročištu za glavnu raspravu održanom 15. siječnja 2025. stranke su nespornim učinile činjenicu da je novčano potraživanje koje tužitelj traži tužbom u ovom postupku proisteklo iz ugovora o kreditu za kupnju vozila, i to konkretno za kupnju vozila Citroen C2 1,61, 16V VTS.

11. Iz pravomoćne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P Ob-40/19- 14 od 20. studenog 2019. vidljivo je da je u tom postupku utvrđeno da je predmetni automobil predstavljao vlastitu imovinu tužitelja, sukladno odredbi čl. 253. st. 2. tada važećeg Obiteljskog zakona (Narodne novine 116/03, 117/04, 136/04, 107/07, 57/11, 61/11, 25/13 dalje ObZ), što tuženica nije osporila, a da je tužitelj ugovorom o darovanju od 30. rujna 2013. predmetni automobil kao vlastitu imovinu darovao tuženici, pa je tada to vozilo postalo vlastita imovina tuženice, sukladno navedenoj zakonskoj odredbi.

12. Stoga nije pravilan zaključak suda prvog stupnja da se predmetno novčano potraživanje koje tužitelj traži ovom tužbom odnosi na isplatu s osnove bračne stečevine, jer, sukladno navedenim dokazima u spisu, predmetni automobil za koji je tužitelj podigao kredit ne predstavlja bračnu stečevinu stranaka, nego njegovu posebnu imovinu.

13. Međutim, sud prvog stupnja pravilno je utvrdio da tužitelj neosnovano potražuje od tuženice navedeni iznos koji da se odnosi na otplatu kredita s osnove bračne stečevine, koje utvrđenje prihvaća i ovaj sud, ali iz razloga što se zatraženi iznos ne odnosi na otplatu kredita podignutog za predmetni automobil, za koji je navedenom pravomoćnom presudom broj P Ob-40/19 utvrđeno da je otplaćen u cijelosti, nego se polovina iznosa koji tužitelj potražuje ovom tužbom od tuženice odnosi na njegovo dugovanje po tekućem računu, zbog čega je sud prvog stupnja pravilno odbio njegov tužbeni zahtjev.

14. Stoga suprotni navodi u žalbi tužitelja nisu osnovani, a navod tužitelja da ga je sud neosnovano pozvao radi saslušanja, nije osnovan, budući da, sukladno odredbi čl. 461.a st. 4. ZPP-a sud može održati ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka, što je sud prvog stupnja i učinio.

15. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja.

U Zagrebu 3. lipnja 2025.

Sudac:

Andrina Raspor Flis