Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž Ob-1085/2021-3

R E P U B L I K A  H R V AT S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Andrine Raspor Flis, predsjednika vijeća, Ane Gradišek, člana vijeća i suca izvjestitelja i Željke Rožić Kaleb, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ZČD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćniku Nikoli Žgancu, odvjetniku u Čakovcu, protiv tuženika ZČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Saši Kačeru, odvjetniku u Čakovcu, radi utvrđivanja bračne stečevine i izdavanja tabularne isprave, te razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnine, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Čakovcu, posl.br. P Ob- 99/2017-59 od 18. lipnja 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 3. lipnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Čakovcu, posl.br. P Ob-99/2017-59 od 18. lipnja 2021. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom, suđeno je:

„I. Utvrđuje se da nekretnina upisana u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čest.br.191, stambena zgrada u [adresa], UČ [adresa], dvije gospodarske zgrade i dvorište od ukupno 444 m2 predstavljaju bračnu stečevinu tužiteljice ZČD, ranije udana ZČ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u 1/5 dijela i tuženika ZČ iz [adresa],OIB: [osobni identifikacijski broj] u 4/5 dijela.

II. Utvrđuje se da je tužiteljica ZČD, ranije udana ZČ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], suvlasnica u 1/5 dijela, a tuženik ZČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], suvlasnik u 4/5 dijela, u odnosu na cijelu nekretninu iz točke I. ove presude.

III. Tuženik ZČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj],dužan je tužiteljici UČD, ranije udana ZČ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude izdati tabularnu ispravu podobnu za upis suvlasničkog dijela tužiteljice u zemljišnoj knjizi na nekretnini iz točke I. ove presude, jer će u protivnom takvu ispravu zamijeniti ova presuda.

IV. Razvrgava se suvlasnička zajednica nekretnine tužiteljice ZČD, ranije udana ZČ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika ZČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čest.br. 191, stambena zgrada u [adresa], UČ, dvije gospodarske zgrade i dvorište od ukupno 444 m2, civilnom diobom - prodajom na javnoj dražbi, te podjelom kupovnine prema visini suvlasničkog omjera parničnih stranaka na istoj.

V. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 40.186,25 kn, u roku od 15 dana.

2. Presudu pobija tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, te pogrešne odluke o trošku. Predlaže, prihvatiti navode žalbe i preinačiti pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev, te naloži tužiteljici naknaditi tuženiku troškove postupka i troškove žalbenog postupka, podredno, ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Na žalbu tuženika tužiteljica je podnijela odgovor u kojem osporava osnovanost navoda žalbe i predlažu da se žalba tuženika odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje da nekretnina upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čest.br.191, stambena zgrada u [adresa], UČ, dvije gospodarske zgrade i dvorište od ukupno 444 m2 predstavlja bračnu stečevinu stranaka i to tužiteljice u 1/5 dijela i tuženika u 4/5 dijela, da je tuženik dužan izdati tužiteljici tabularnu izjavu podobnu za upis suvlasničkog dijela u zemljišne knjige, te da se suvlasnička zajednica nekretnina razvrgne civilnom diobom.

6. Među strankama nije sporno da su živjeli u izvanbračnoj zajednici od prosinca 1997. do 7. ožujka 1998. kad su zaključili brak, koji je razveden dana 1. listopada 2007. Jednako tako nije sporno da su Ugovorom o doživotnom uzdržavanju od 3. travnja 1990. a koji je zaključen između SČ i SČ Z kao primatelja uzdržavanja i tuženika kao davatelja uzdržavanja, primatelji uzdržavanja dali u posjed i vlasništvo svom sinu DČ nekretninu koja je predmet ovog spora, te je u zemljišnoj knjizi, tuženik upisan kao vlasnik predmetne nekretine u 1/1 dijela.

7. Među strankama je bilo sporno, a sporno je i ovoj fazi postupka, predstavlja li sporna nekretnina bračnu stečevinu stranaka i ako predstavlja je li tužiteljica suvlasnica iste u 1/5 dijela.

8. Iz čl. IV. Ugovora o doživotnom uzdržavanju proizlazi da je nekretnina koja je predmet ovog spora bila u vrlo lošem stanju („...kuća koja se nalazi na gruntištu, koja je predmet ovog ugovora je stara i dotrajala...“), te prvostupanjski sud utvrđuje da su stranke 2000. započele s dogradnjom i nadogradnjom postojeće gospodarske zgrade u zgradu za stanovanje, te spremišta na mjestu postojeće drvene šupe, na način da su izvršili rekonstrukciju unutarnjeg prostora u prizemlju, dogradnju prostora u prizemlju i nadogradnju stambenog potkrovlja. Iz nalaza vještak proizlazi da vrijednost uloženih sredstava u dogradnju, nadogradnju i rekonstrukciju gospodarske u stambenu građevinu i izgradnju šupe, iznosi 149.032,24 kn. Nadalje, prvostupanjski sud utvrđuje da je tijekom trajanja bračne zajednice tužiteljica bila zaposlena, da je dizala kredite, o čemu spisu priležu materijalni dokazi, a prema iskazu tužiteljice novac su joj darovali i roditelji, te je navedena sredstva uložila u rekonstrukciju predmetne nekretnine.

9. Pozivajući se na odredbu čl. 248. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ br. 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11, 61/11 i 25/13 – dalje: ObZ) prvostupanjski sud zaključuje da se bračna stečevina stvara svakim oblikom rada, a kod tužiteljice to je radni odnos, rad u kućanstvu, rad u voćnjaku za koji je dobila naknadu, te briga o odgoju zajedničkog, tada maloljetnog djeteta.

10. Prvostupanjski sud utvrđuje, kako stranke nisu ugovorile svoje odnose glede bračne stečevine, pa pozivajući se na odredbu čl. 249. ObZ, kojom je propisano da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini ako nisu drugačije ugovorili, zaključuje kako je tužiteljica suvlasnica predmetne nekretnine u 1/5 dijela, a tuženik u 4/5 dijela. Pritom prihvaća i zahtjev tužiteljice i razvrgava suvlasničku zajednicu civilnom diobom, prodajom na javnoj dražbi.

10.1. Žalitelj u žalbi osporava zaključak prvostupanjskog suda, navodi, kako između parničnih stranaka nikad nije bilo govora da bi tužiteljica stekla suvlasnički dio predmetne nekretnine.

10.2. Ističe kako prvostupanjski sud nije naveo na koju se odredbu materijalnog prava pozvao kad je utvrdio da je tužiteljica stekla suvlasnički dio predmetne nekretnine, te da je odredbom čl. 156. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01,79/06, 146/08, 38/09, 153/09,143/12, 152/14, 81/15– dalje ZV) propisano da se dogradnjom, nadogradnjom ili preuređenjem (adaptacijom) zgrade, odnosno prostorija u suvlasničkim, zajedničkim ili tuđim zgradama, kao ni njihovom prigradnjom, ugradnjom ili ulaganjem u njih ne može steći vlasništvo ako nije što drugo odredio vlasnik dograđene, nadograđene, odnosno prigrađene nekretnine, a st. 2. istog članka je propisano: pripada li pravo na naknadu onomu tko je dogradio, nadogradio ili prenamijenio zgradu, odnosno prostoriju, ili je ulagao u takvu zgradu ili prostoriju, određuju pravila obveznog prava.

10.3. Žalitelj ističe kako tijekom postupka tužiteljica niti ne tvrdi da je s njim razgovarala o tome da bi stekla suvlasništvo na spornoj nekretnini, obzirom se radilo o ulaganju u tuđe jer je navedena nekretnina bila posebna imovina tuženika, pa žalitelj smatra da, suprotno zaključku prvostupanjskog suda,tužiteljica nema pravo na stvarno pravni zahtjev prema tuženiku.

11. U ovom postupku nije sporno, a to je utvrđeno i građevinskim vještačenjem, da je za vrijeme trajanja bračne zajednice izvršena dogradnja i nadogradnja postojeće gospodarske zgrade u zgradu za stanovanje, izgradnja spremišta na mjestu postojeće drvene šupe, izvršena rekonstrukciju unutarnjeg prostora u prizemlju, dogradnja prostora u prizemlju i nadogradnju stambenog potkrovlja, te je na taj način tužiteljica ulagala u posebnu imovinu tuženika, te je tim ulaganjima došlo do promjene u stanju i vrijednosti posebne imovine tuženika.

12. Prema mišljenju građevinskog vještaka, s obzirom na prirodu i opseg tako izvršenih radova na nekretnini tuženika, tijekom trajanja bračne zajednice, vrijednost uloženih radova u dogradnju, nadogradnju i rekonstrukciju gospodarske u stambenu građevinu i izgradnju šupe, uključujući i vodovodne i kanalizacijske priključke iznosi 149.032,24 kn, dok vrijednost cijele nekretnine iznosi 301.497,95 kn.

13. Prema pravnom shvaćanju ovog suda, a koje shvaćanje je izraženo i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revd-4651/22, bračni drug koji ulaže u posebnu imovinu drugog bračnog druga, nema u pravilu pravo na stvarnopravni zahtjev u odnosu na tu imovinu, već mu preostaje jedino obveznopravni zahtjev. Međutim, ako je o tome postojala suglasnost vlasnika nekretnine, kao i ako su vrijednošću uloženih zajedničkih sredstava nastale bitne ekonomske promjene u stanju i vrijednosti posebne imovine jednog od bračnih drugova (u konkretnom slučaju dogradnja i nadogradnja postojeće gospodarske zgrade u zgradu za stanovanje, izgradnja spremišta na mjestu postojeće drvene šupe, izvršena rekonstrukciju unutarnjeg prostora u prizemlju, dogradnju prostora u prizemlju i nadogradnju stambenog potkrovlja,) bračni drug ima pravo i na stvarnopravni zahtjev u odnosu na tu imovinu, jer je time došlo do ekonomski bitne promjene u stanju i vrijednosti posebne imovine tuženika.

14. S tim u vezi, prvostupanjski sud zaključuje da je tužiteljica svojim radom, radom u kućanstvu, brigom o odgoju zajedničkog djeteta, kreditnim obvezama, suvlasnica predmetne nekretnine u 1/5 dijela.

15. Međutim, donoseći pobijanu odluku, prvostupanjski sud je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer presuda ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati. Naime, nije jasno kako je prvostupanjski sud došao do zaključka da je tužiteljica suvlasnica predmetne nekretnine u 1/5 dijela. U obrazloženju presude (toč. 71 obrazloženja) prvostupanjski sud navodi kako vrijednost cijele nekretnine iznosi 301.497,24 kn, vrijednost uloženih radova u dogradnju, nadogradnju i rekonstrukciju gospodarske u stambenu građevinu i izgradnju šupe, iznosi 149.032,24 kn, da se radi o bračnoj stečevini u pogledu vrijednosti uloženih radova, pa sud utvrđuje da je tužiteljica svojim radom, radom u kućanstvu i brigom o odgoju zajedničkog djeteta, uzetim kreditima za vrijeme trajanja bračne zajednica, suvlsnica u 1/5 dijela, jer joj taj dio pripada s osnova bračne stečevine.

16. Ovaj zaključak prvostupanjskog suda ne može barem za sada prihvatiti ovaj žalbeni sud.

17. Kako je dogradnja, nadogradnja i rekonstrukcija vršena na nekretnini koja predstavlja posebnu imovinu tuženika, to je bilo potrebno utvrditi vrijednost te posebne imovine tuženika u odnosu na vrijednost cjelokupne nekretnine čija je vrijednost poveća dogradnjom, nadogradnjom i rekonstrukcijom, te utvrditi je li se predmetnim ulaganjima bitno povećala vrijednost predmetne nekretnine, te bi li to povećanje opravdavalo stvarno pravni zahtjev tužiteljice, pa tek potom utvrditi omjer suvlasništva stranaka na predmetnoj nekretnini.

18. Vezano za odluku prvostupanjskog suda kojom je tuženik obvezan izdati tužiteljici tabularnu ispravu podobnu za upis prava suvlasničkog dijela u zemljišnu knjigu, valja navesti da je izdavanje tabularne isprave po svojoj prirodi obveznopravni, a ne stvarnopravni zahtjev, koji pretpostavlja postojanje određenog obveznopravnog odnosa između ugovornih stranaka, pri čemu izdavanje tabularne isprave predstavlja isključivo ispunjenje jedne od obveza iz pravnog posla, odnosno kupoprodajnog ugovora, pa stoga tužiteljicu a i prvostupanjski sud valja upozoriti da u slučaju kada između tužitelja i tuženika ne postoji obveznopravni, nego stvarnopravni odnos, zahtjev tužitelja može biti upravljen samo na trpljenje upisa njihovog prava vlasništva u zemljišnim knjigama na nekretnini koja je predmet njihovog tužbenog zahtjeva.

18.1. Vezano za odluku o razvrgnuću suvlasničke zajednice, valja navesti kako ZV ne poznaje „materijalnu“ diobu, a niti „materijalnu zajednicu nekretnina“, jer suvlasnicima u smislu odredbe čl. 47 ZV pripada pravo na razvrgnuće suvlasništva, a način razvrgnuća (diobe) nekretnina određen je odredbom čl. 50. st. 2. ZV, pa je u postupku sudskog razvrgnuća, ukoliko ne postoji sporazum stranaka o načinu razvrgnuća, sud dužan nekretnine podijeliti geometrijski, osim ako utvrdi da takva dioba nije moguća, a da se znatno ne umanji vrijednost, u kojem slučaju će sud odlučiti da se stvar proda na javnoj dražbi ili na drugi prikladan način, a dobiveni iznos podijeliti razmjerno suvlasničkim dijelovima (civilno razvrgnuće).

18.2. Prvostupanjski sud je dakle, tijekom postupka bio dužan utvrditi mogu li se nekretnine koje su predmet zahtjeva za diobu, podijeliti geometrijski u skladu sa suvlasničkim omjerima pojedinih suvlasnika, te u tom slučaju nekretnine podijeliti geometrijski, a tek u slučaju ako geometrijska dioba nije moguća, odrediti civilno razvrgnuće, sukladno odredbi čl. 50. st. 4. ZV.

19. S obzirom na navedeno, valjalo je ukinuti prvostupanjsku presudu, temeljem odredbe čl. 369. st. 1. ZPP i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

20. U ponovljenom postupku, prvostupanjski sud će otkloniti bitnu povredu na koju mu je ukazano ovim rješenjem, te će nakon održane nove glavne rasprave, ovisno o dokaznim prijedlozima strankama, upotpuniti činjenično stanje i pravilnom primjenom materijalnog prava ponovno odlučiti o tužbenom zahtjeva, s tim da će za svoju odluku dati jasne i neproturječne razloge, utemeljene na činjeničnom stanju utvrđenom provedenim dokazima i njihovom ocjenom u smislu odredbe čl. 8 ZPP.

21. Novom odlukom o glavnoj stvari, sud prvog stupnja će odlučiti i o troškovima postupka (čl. 164. st. 4. i čl. 166. st. 3. ZPP).

U Zagrebu, 3. lipnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Andrina Raspor Flis