Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Poslovni broj Gž-393/2024-2
Osijek, Europska avenija 7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Snježane Androš, predsjednika vijeća, Drage Grubeše, suca izvjestitelja i člana vijeća i Sanje Sušilović, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Megalit d.o.o. Zvonimirova 14, Solin, OIB 87219083598, zastupanog po punomoćniku Darku Medaku, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika Trogir holding d.o.o. Trogir, Put Mulina 2, OIB 09746817380, zastupanog po punomoćniku Edvardu Sušac, odvjetniku u Splitu, radi obvezno- isplata, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru poslovni broj P-846/2023-12 od 09. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 3. lipnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru poslovni broj P-846/2023-12 od 09. siječnja 2024.
II. Tužitelju se ne dosuđuje trošak sastava žalbe.
III. Tuženiku se ne dosuđuje trošak odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
"I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"1. Nalaže se tuženiku TROGIR HOLDING d.o.o., Trogir, Put Mulina 2, OIB: 09746817380, naknaditi tužitelju MEGALIT d.o.o., Zvonimirova 14, Solin, OIB: 87219083598, s osnova plaćenih računa iznos od 9.471,10 € / 71.360,00 kuna sa zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od dana utuženja pa do 31.12.2022. godine teku po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefnancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine do isplate po stopi obračunatoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
2. Nalaže se tuženiku TROGIR HOLDING d.o.0., Trogir, Put Mulina 2, OIB: 09746817380, naknaditi tužitelju MEGALIT d.o.o., Zvonimirova 14, Solin, OIB: 87219083598, parnični trošak sa zakonskim zateznim kamatama po stopi obračunatoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."
II Nalaže se tužitelju MEGALIT d.o.o. Zvonimirova 14, Solin,. OIB: 87219083598, da u roku od 15 dana iz osnova parničnog troška isplati tuženiku TROGIR HOLDING d.o.o. Trogir, Put Mulina 2, OIB: 09746817380, iznos od iznosi 2.925,58 eura."
2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači u smislu žalbenih navoda ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugim sucem pojedincem, te naknadi trošak sastava žalbe.
3. U odgovoru na žalbu tuženik je osporio osnovanost žalbenih navoda tužitelja i predložio da se žalba tužitelja odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda i dosudi trošak sastava odgovora na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Nasuprot žalbenim navodima tužitelja prvostupanjska presuda sadržava iscrpne i valjane razloge o odlučnim činjenicama, između razloga nema proturječnosti, pa stoga prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.
6. Predmet spora je zahtjev radi isplate iznosa od 71.368,00 kn / 9.471,10 EURA s osnova plaćenih računa izdanih od strane tuženika za uslugu korištenja parkirnog prostora T1 u Trogiru u trgovačkom centru Marisa.
7. Nije sporno da je 8. prosinca 2016. između stranaka zaključen ugovor o korištenju parking prostora T1 u Trogiru u centru Marisa, ul. K. A. Stepinca 112 na određeno vrijeme od jedne godine, da su stranke utvrdile cijenu mjesečne parking pretplate za 24 beskontaktne parking kartice u iznosu od 320,00 kn, što mjesečno iznosi 7.680,00 kn, da se tužitelj i korisnik usluge obvezao da će do dana isporuke kartice unaprijed izvršiti uplatu iznosa od tri pretplate. Nije sporno da je tužitelj uplatio tuženiku avans za tri mjeseca 30. prosinca 2016. u iznosu od 30.480,00 kn.
8. Također, nije sporno da je tužitelj kao sredstvo osiguranja naplate izdao bjanko zadužnicu na iznos od 100.000,00 kn, te da se tuženik s preostalim iznosom naplatio s računa tužitelja na temelju bjanko zadužnice.
9. Tužiteljeva osnova za isplatu temelji se na tvrdnji da je Ugovor o korištenju parking mjesta s tuženikom morao zaključiti jer mu je od strane Grada Trogira bilo uvjetovano da se neće pristupiti tehničkom pregledu trgovačkog centra Marisa u Trogiru, te na tvrdnji da tuženik sve do 13. srpnja 2017. nije ispunio svoju obvezu i predao mu 24 beskontaktne kartice za korištenje parking mjesta.
10. Prvostupanjski sud je nakon savjesne i brižljive ocjene iskaza svjedokinje NL i direktora tužitelja ĐL utvrdio da je tuženik pokušao kontaktirati tužitelja preko svjedokinje NL, da se tuženik nije javljao na telefonske pozive, da su beskontaktne kartice bile izrađene, da su se nalazile kod tuženika spremne za predaju, da tužitelj nije odgovarao na pozive niti pisanim putem zahtijevao predaju 24 beskonaktne kartice, da je tuženik uputio tužitelju e-mail poruku 5. srpnja 2017., te mu 13. srpnja 2017. dostavio kartice za parking na parkiralištu T1 za potrebe trgovačkog centra Marisa u Trogiru. Također, ocjenom iskaza direktora tuženika BL prvostupanjski sud je zaključio da tužitelj nakon zaključenja ugovora nije imao niti pravnog interesa za preuzimanje 24 beskonaktne kartice od tuženika.
11. Ocjenom svih provedenih dokaza te iskaza saslušanih svjedoka koje u žalbi iznosu tužitelj, ovaj sud ne prihvaća, jer je prvostupanjski sud ispravno ocijenio svaki dokaz posebno i sve dokaze zajedno, te dao valjanu ocjenu svih provedenih dokaza (čl. 8. ZPP-a).
12. Prema odredbi čl. 336. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO) dužnik odgovara i za djelomičnu ili potpunu nemogućnost ispunjenja, iako tu nemogućnost nije skrivio, ako je nastupila nakon njegova dolaska u zakašnjenje za koje odgovara.
13. Nadalje, odredbom čl. 343. ZOO propisano je da se dužnik oslobađa odgovornosti za štetu ako dokaže da nije mogao ispuniti svoju obvezu odnosno da je zakasnio s ispunjenjem obveze zbog vanjskih, izvanrednih i nepredvidivih okolnosti poslije sklapanja ugovora koje nije mogao spriječiti, otkloniti ili izbjeći.
14. Člankom 1112. ZOO propisano je da tko izvrši isplatu znajući da nije dužan platiti, nema pravo zahtijevati vraćanje, osim ako je zadržao pravo na povrat, ako je platio da bi izbjegao prisilu, ili ako isplata duga zavisi od ispunjenja uvjeta. Ako je dug bezuvjetan, ne može zahtijevati povrat plaćenog iznosa stoga što je izvršena isplata prije dospjelosti.
15. Po ocjeni ovog suda tužitelj nema pravo na vraćanje naplaćene tražbine, jer tuženik nije uzrokovao zakašnjenje u ispunjenju svoje ugovorne obveze koja se sastojala u predaji 24 beskonaktne kartice.
16. Kada bi tuženik bio i odgovoran za štetu zbog zakašnjenja, tužitelj bi imao pravo samo na naknadu štete u vidu izdatka koji je imao za korištenje drugih parkirnih mjesta za potrebe trgovačkog centra Marisa u Trogiru.
17. Tužitelj nije dokazao da je imao ovaj vid štete, jer nije dokazao da je imao izdatak za korištenje 24 beskontaktne parkirne kartice ispod trgovačkog centra Marisa u Trogiru.
18. Činjenica što je tužitelj svoju dospjelu tražbinu naplatio aktiviranjem bjanko zadužnice nije od značaja jer je tuženik dobrovoljno tužitelju izdao bjanko zadužnicu. Osim toga, bjanko zadužnica ima značaj rješenja o ovrsi (čl. 215. Ovršnog zakona - "Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. – Odluka USRH, 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24., dalje: OZ) pa je tužitelj mogao u postupku izravne naplate svoje pravo štititi pravnim sredstvom ovršenika po čl. 210. OZ-a.
19. Nadalje, da bi tužitelju pripadala bilo kakva prava, morao je izjavom raskinuti Ugovor o korištenju parkirnih mjesta, te potom ostvarivati prava koja pripadaju vjerovniku nakon raskida ugovora zbog zakašnjenja dužnika u ispunjenju obveze.
20. Nastavno, Ugovor treba tumačiti kako glasi: Iz ugovora ne proizlazi da je uvjet ugovora bio sklapanje radi razloga da se obavi tehnički pregled trgovačkog centra Marisa. Nastavno, tuženik nije niti prema iskazu direktora tužitelja postavljao uvjet tehničkog pregleda trgovačkog centra Marisa u Trogiru već Grad Trogir.
21. Stoga, slijedom iznijetog, tužitelj nema pravo na vraćanje iznosa od 9.471,10 EURA / 71.360,00 kn pa je stoga prvostupanjski sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje ispravno odbio tužbeni zahtjev tužitelja uz pravilnu primjenu materijalnog prava.
22. Prvostupanjski sud je ispravno o troškovima parničnog postupka odlučio po odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, a visinu troškova ispravno odmjerio prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23., u daljnjem tekstu: Tarifa) te iscrpno obrazložio pod toč. 21. presude.
23. Odluka o trošku žalbe temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. ZPP-a, a o trošku odgovora na žalbu na odredbi čl. 155. ZPP-a.
24. Budući nisu ostvareni niti žalbeni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st.2. ZPP-a), valjalo je odlučiti kao u izreci odluke (čl. 368. st. 1. ZPP-a).
Osijek, 3. lipnja 2025.
Predsjednik vijeća
Snježana Androš
