Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-205/2021-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Maje Skorić, kao predsjednice vijeća, Tonija Šantića, kao člana vijeća i suca izvjestitelja te Ivane Čačić Brčić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ATŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju po punomoći odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Mladen Klasić, Željko Rožić i Sanela Kontin Miklin iz Križevaca, protiv tuženice Zagrebačke banke d.d. Zagreb, Trg bana J. Jelačića 10, OIB 92963223473, koju zastupaju po punomoći odvjetnici iz Odvjetničkog društva Porobija & Porobija iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima broj P-485/2019-43 od 21. prosinca 2020., u sjednici vijeća održanoj dana 3. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se djelomično žalba tuženice kao neosnovana i u dijelu pod točkom I. izreke potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima broj P-485/2019-43 od 21. prosinca 2020.

II. Uvažava se djelomično žalba tuženice, preinačuje se prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom II. izreke - kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 61.714,61 kn sa zateznom kamatom - te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija.

III. Svaka stranka snosi svoje parnične troškove.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđene su ništetnim odredbe o promjenjivoj kamarnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF sadržane u člancima 1., 2. i 7. Ugovora o kreditu sklopljenog dana 17. svibnja 2005. godine pod brojem 40/05 partije kredita 7102704601 između tužiteljice kao korisnice kredita i tuženice kao kreditora (točka I. izreke), naloženo je tuženici u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici iznos od 61.714,61 kn sa zateznom kamatom od 1. listopada 2015. godine do isplate (točka II.) te u istom roku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 19.159,00 kuna sa zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate (točka III. izreke).

2. Protiv te presude žalbu je podnijela tuženica zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), s prijedlogom da se žalba uvaži i pobijana presuda preinači ili ukine u smislu žalbenih navoda.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Nije u pravu tuženica kada navodi da je pobijana presuda donesena uz bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, jer, suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, budući da izreka presude nije proturječna sama sebi, ni obrazloženju koje je sastavljeno sukladno odredbi članka 338. stavak 4. ZPP i u kojem su navedeni potpuni i jasni razlozi o odlučnim činjenicama, koji ne proturječe međusobno, niti sadržaju izvedenih dokaza.

6. Stoga, a budući da nije počinjena ni koja bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP), žalba zbog navedenog žalbenog razloga nije osnovana.

7. Nije u pravu žaliteljica ni kada pobija prvostupanjsku presudu u točki I. izreke zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava.

8. Prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene (članak 8. ZPP) pravilno utvrdio činjenično stanje:

- da su tužiteljica kao korisnica kredita i tuženica kao kreditor dana 17. svibnja 2005. godine sklopili potrošački kredit radi adaptacije stambenog objekta, kojim je tužiteljici odobren kredit u iznosu od 54.500,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke za CHF na dan korištenja kredita, uz ugovoreni rok otplate od 180 mjeseci i uz početnu kamatnu stopu od 4.40% godišnje, koja je promjenjiva u skladu s odlukama kreditora,

- da je u ugovora određeno da je isplata anuiteta vezana uz valutu CHF,

- da je nakon sklapanja Ugovora došlo do promjene kamatne stope i tečaja CHF, pri čemu su istovremeno mijenjani (povećani) anuiteti kredita,

- te, da je u parnici radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. godine utvrđeno da je između ostalih banaka i tuženica povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a koje povrede traju i nadalje.

9. Kraj tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev za utvrđenje da su odredbe Ugovora ništetne u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula u CHF u smislu odredbi Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 93/03; dalje: ZZP) te članka 322. stavka 1. u vezi članka 324. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i dr., dalje: ZOO).

10. Prvostupanjski sud je, suprotno žalbenim prigovorima, pravilno zaključio da je sporni Ugovor - potrošački ugovor, te da su pravni učinci odluka sudova po tužbama za zaštitu kolektivnih interesa obvezujući za ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene po pojedinačnom restitucijskom zahtjevu, sukladno čl. 502.c ZPP, s tim da pojam naknade štete u smislu odredbe članka 502.a ZPP treba tumačiti u smislu uklanjanja posljedica povrede, a time i prava tražiti vraćanje onog što je stečeno zbog takve povrede, a što potvrđuje i činjenica da je zakonodavac u Izmjenama i dopunama ZPP („Narodne novine“ broj 70/19) proširio učinak odredbe članka 502.a ZPP i na tužbe za isplatu. Tome treba dodati, a u odnosu na vezanost suda učincima pravomoćne presude iz kolektivnog spora, da je i odredbom članka 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 41/14 i dr.) koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja ovog postupka, propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača iz članka 106. stavka 1. tog Zakona, u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

11. Neosnovani su žalbeni i navodi tuženice – da nisu ostvareni zakonski uvjeti za utvrđenje ništetnosti ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli u CHF, jer da su sporne odredbe tužiteljici bile jasne, da se o njima pojedinačno pregovaralo, da nije nastala znatna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te da je tuženica postupala u skladu sa načelom savjesnosti i poštenja, kao i da se tužiteljica, s obzirom na svoje zanimanje (odvjetnica, odnosno, sutkinja u vrijeme sklapanja ugovora) ne može smatrati potrošačem.

12. Zbog svega navedenog, jer u tom dijelu nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, žalbu tuženice djelomično je valjalo odbiti, u dijelu pod točkom I. izreke - potvrditi prvostupanjsku presudu, te temeljem članka 368. stavka 1. ZPP presuditi kao u točki I. izreke.

13. Međutim, u pravu je tuženica kada prvostupanjsku presudu u točki II. izreke pobija zbog žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava.

14. Predmet spora u tom dijelu je zahtjev tužiteljice da joj temeljem ništetnih odredbi ugovora o kreditu u CHF kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa te valutna klauzula, tuženica isplati preplaćeni iznos sa zateznom kamatom.

15. Iz pobijane presude proizlazi kako nije sporno da su nakon što je kredit bio otplaćen, temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" 102/15) dana 13. siječnja 2016. stranke sklopile sporazum o konverziji kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR, da su stranke „na temelju pisanog prihvata izračuna konverzije od strane korisnika kredita ovdje tužiteljice postigle sporazum o raspodjeli preplatom o ovom kreditu. Također iz ovog sporazuma proizlazi da je prema izračunu konverzije utvrđena pretplata u iznosu od 5.871,73 EUR što preračunato u kune po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan 30.9.2015. godine iznosi 44.813,50 HRK, a koji iznos je tuženik vratio tužiteljici uplatom na njezin račun.“

16. Smatrajući da se sklapanjem sporazuma o konverziji tužiteljica nije odrekla svog potraživanja s temelja ništetnih odredbi osnovnog ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF, prvostupanjski sud je, nakon što je na temelju dopunskog nalaza i mišljenja vještaka utvrdio da „nakon uračunavanja preplate priznate u konverziji potraživanje na ime preplate za valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu iznosi 61.714,61 kunu“, sukladno čemu je tužiteljica „precizirala svoj tužbeni zahtjev u kondemnatornom dijelu“, prihvatio tužbeni zahtjev za isplatu tog iznosa s pripadajućom zateznom kamatom.

17. Po nalaženju ovog suda, izloženo shvaćanje prvostupanjskog suda glede pravnih učinaka konverzije nije ispravno, slijedom čega je prihvaćanjem tužbenog zahtjeva za isplatu pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

18. Naime, polazeći od činjenice da je Dodatak ugovoru o kreditu sklopljen na temelju prisilnog propisa – ZID ZPK/25, koji je uspješno prošao test ocjenjivanja ustavnosti u ustavnosudskom postupku (odluka Ustavnog suda RH broj U-I/3685/20 od 4. travnja 2017. godine) valja zaključiti da njegove odredbe obvezuju stranke jer nemaju elemenata koji bi im davali obilježje nepoštenosti i imali za posljedicu njihovu ništetnost. Sklapanjem Dodatka ugovoru o kreditu na temelju odredbi ZID ZPK/15, kojim su stranke počevši od dana sklapanja ugovora o kreditu, iznova uredile svoje odnose u pogledu valute obveze i promjenjivosti kamatne stope, tužiteljica se prešutno odrekla svojih tražbina koje bi joj pripadale po osnovi ništetnosti ugovornih odredbi, i to u opsegu obračuna izvršenog u smislu članka 19.c ZID ZPK/15. Pri tomu, valja navesti da je ZID ZPK/15 propisao detaljnu i jasnu proceduru koja je prethodila zaključenju ugovora o konverziji i pritom nametnuo tuženici kao vjerovniku obveze navedene u odredbama članaka 19.d i 19.e, a te su obveze imale za cilj i donošenje informirane odluke o sklapanju ugovora o konverziji od strane potrošača. Dakle, zamjenom nepoštenih ugovornih odredaba zakonskim odredbama uspostavljena je ravnoteža u pravima i obvezama kako tužiteljice kao potrošača, tako i tuženice (banke) kao trgovca, jer je do nje došlo slobodno i uz informiranost tužitelja kao potrošača. Ujedno, učinak konverzije prema ZID ZPK/15 djeluje ex tunc te omogućuje uspostavu činjeničnog i pravnog okvira u kojem bi se potrošač našao i bez postojanja nepoštene ugovorne odredbe, a koja ima restitucijski učinak, jer omogućuje vraćanje koristi koju je druga ugovorna strana (trgovac) stekla od potrošača po osnovi nepoštene ugovorne odredbe, dok je sklapanje Dodatka ugovoru o kreditu ovisilo isključivo o volji potrošača, kome je ostavljena mogućnost izbora prihvaćanja ili neprihvaćanja konverzije, a banci – tuženici je nametnuta obveza da potrošaču ponudi konverziju u skladu sa ZID ZPK/15.

19. Stoga tužitelj, koji je sklopio Dodatak ugovoru o kreditu na temelju odredbi ZID ZPK/15, nakon sklapanja toga Dodatka, po osnovi ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjeni kamatne stope (osnovnog) Ugovora o kreditu više nema pravo na povrat više plaćenih iznosa glavnice, a sukladno pravnom shvaćanju zauzetom na 7. sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 13. i 20. prosinca 2022. koje glasi: „Potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 102/15), nakon sklapanja tog sporazuma, ima pravo u skladu s općim propisom iz članka 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 i dr., dalje: ZOO) na isplatu pripadajućih zateznih kamata na više plaćene iznose koje je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK obračunatih u skladu s člankom 1115. ZOO od dane svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije." Dakle, u pogledu materijalnopravnih učinaka izvršene konverziji u skladu sa ZID ZPK/15, valja zaključiti da je obveza kreditora (tuženice) na povrat više plaćenih iznosa (glavnice) po ništetnoj ugovornoj odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF iz osnovnog Ugovora prestala sklapanjem sporazuma o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. ZID ZPK/15, odnosno, zaključivanjem Dodatka ugovoru o kreditu, s tim, da je i nadalje ostala obveza plaćanja nepodmirenih pripadajućih zateznih kamata na te pojedinačne iznose uračunate prilikom izračuna konverzije kredita, te obračunate od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do dana prestanka obveze (izvršenom konverzijom), a koja obveza proizlazi iz odredbe članka 1115. ZOO.

20. Budući da je tužiteljica u ovoj parnici tužbenim zahtjevom potraživala isplatu razlike po vještaku utvrđene pretplate kredita na temelju ništetnih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF po osnovnom Ugovoru o kreditu i iznosa preplate utvrđene u Dodatku ugovoru o kreditu, sa pripadajućim kamatama, dakle, kako zahtjevom nisu obuhvaćene zatezne kamate na više plaćene iznose koje je tuženica uračunala tužiteljici prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK/15, to se pravilnom primjenom materijalnog prava – navedenih odredaba ZID ZPK/15 i članaka 1111. i 1115. ZOO – tužbeni zahtjev ukazuje neosnovanim.

21. Iz navedenih razloga, jer je ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbu tuženice je valjalo djelomično uvažiti, u točki II. izreke preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev za isplatu, te temeljem članka 373. točka 3. ZPP presuditi kao u točki II. izreke.

22. Kako je pobijana presuda djelomično preinačena, trebalo je suglasno članku 166. stavak 2. ZPP odlučiti o troškovima cijelog postupka, a jer je parnični uspjeh stranaka podjednak, to je temeljem članka 154. stavka 4. ZPP odlučeno kao u točki III. izreke.

U Šibeniku, 3. lipnja 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Maja Skorić