Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Poslovni broj Gž R-113/2024-3

Osijek, Europska avenija 7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Drage Grubeše, predsjednika vijeća, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća Sanje Sušilović i sutkinje Snježane Androš, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ER iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Blaženka Musulin, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Musulin i suradnici d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, OIB 36162371878, kojeg zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo Zagreb, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu od 30. travnja 2024., poslovni broj Pr-8830/2020-83, u sjednici vijeća održanoj 3. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I.Žalba tužitelja odbija se kao djelomično neosnovana, uvažava kao djelomično osnovana, dok se žalba tuženika odbija kao neosnovana, pa se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu od 30. travnja 2024., poslovni broj Pr-8830/2020- 83:

a)

potvrđuje u pobijanom dijelu pod toč. I., dosuđujućem dijelu pod toč. II. i pod toč. III. izreke

b)

preinačava u pobijanom odbijajućem dijelu pod toč. II. izreke, te pod toč. IV. izreke tako da sada glasi:

Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju na ime troška postupka daljnji iznos od 42,50 EUR-a s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 30. travnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku 8 dana.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju na ime troška žalbenog postupka iznos od 117,19 EUR-a u roku 15 dana, dok se s preostalim zahtjevom za naknadu troška žalbenog postupka tužitelj odbija.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1.Presudom prvostupanjskog suda presuđeno je :

" I. Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska, Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu, Građanskoupravni odjel, Zagreb, Trg Josipa bana Jelačića 6, OIB: 36162371878 isplatiti tužitelju ER iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] s naslova naknade štete ukupni iznos od 2.170,00 EUR zajedno sa zakonskom kamatom tekućom od dana podnošenja Odštetnog zahtjeva 7.7.2020.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.024,77 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. travnja 2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

III. Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 1.021,98 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 7.7.2020.

IV. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 547,75 eura u roku od 8 dana.“

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužitelj u odbijajućem dijelu pod toč. III. izreke, kao i u odbijajućem dijelu odluke o trošku pod toč. II. izreke, te pod toč. IV. zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda u odbijajućem dijelu i odluci o trošku preinači sukladno žalbenim navodima, uz naknadu troška sastava žalbe.

2.1. Prvostupanjsku presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija i tuženik u dosuđujućem dijelu pod toč. I., kao i u odluci o trošku pod toč. II. izreke zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP-a s prijedlogom da se prvostupanjska presuda u dosuđujućem dijelu i odluci o trošku preinači sukladno žalbenim navodima, podredno ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje uz naknadu troška sastava žalbe s pripadajućim zateznim kamatama.

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Žalba tužitelja je djelomično neosnovana, a djelomično osnovana.

4.1. Žalba tuženika je neosnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a, kao niti bitne povrede na koje ukazuje tuženik u žalbi iz čl. 354. st. 2. toč. 11. jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete koju je pretrpio 2. lipnja 2020. oko 22,15 sati u Zagrebu, u Policijskoj Postaji Zagreb na adresi [adresa], kada je ozlijeđen za vrijeme redovitog radnog vremena na radnom mjestu policijskog službenika, prilikom uporabe sredstva prisile nad privedenom osobom koja je pružala aktivni otpor, na način da ga je privedena osoba ugrizla za desnu potkoljenicu.

7. Tijekom postupka prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće odlučne činjenice:

- da je tužitelj zaposlen kod tuženika na radnom mjestu policijskog službenika,

-da je 2. lipnja 2020. tužitelj ozlijeđen za vrijeme redovnog radnog vremena, prilikom uporabe sredstava prisile nad privedenom osobom koja je pružala aktivan otpor i ugrizla tužitelja za desnu potkoljenicu, da je kao uzrok ozljede navedeno protupravno djelovanje treće osobe, da su korištena osobna zaštitna sredstva, da je tužitelj osposobljen za rad na siguran način, da su primijenjena osnovna pravila zaštite na radu i da je tužitelju pružena prva pomoć,

-da je tužitelj podnio zahtjev za mirno rješenje spora 7. srpnja 2020. koji je tuženik otklonio,

- da iz iskaza svjedoka HR, neposrednog očevica, proizlazi da su tijekom noćne smjene pozvani na intervenciju u Pothodnik u jedan dućan, gdje su zatekli stranca koji je bio vidno alkoholiziran, lamatao je, vikao, svađao se na jeziku koji nisu razumjeli, bio je i ozlijeđen, da su od neposredno nadređenog dobili nalog za dovođenje u PP, da se tijekom dovođenja isti otimao, ali ga nisu vezali lisicama, da u U PP nemaju prostor za držanje takvih osoba pa ga je on čuvao na hodniku dok je trajala provjera, da je pozvana i hitna, a isti je stalno ustajao i pokušavao otići, te da mu je u pomoć došao tužitelj, po nalogu nadređenog, i trebali su mu staviti lisice, a prilikom pokušaja stavljanja lisica, dok se osoba nalazila na podu, migoljio se i u jednom trenutku da je počeo gristi tužitelja za nogu i da ga nije puštao, te da je tužitelj kritične zgode imao uniformu,

-da nije sporna pasivna legitimacija, ali je sporna odgovornost tuženika za nastanak štete, eventualni doprinos tužitelja nastanku štete, kao i visina tužbenog zahtjeva,

-da iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka dr. Zoran Veira proizlazi da je tužitelj u štetnom događaju zadobio ugriznu ranu desne potkoljenice, da je pregledan od strane kirurga, pri čemu da je verificiran hematom u području desne potkoljenice uz otvorenu ranu veličine 1.5 cm i tragova ugriza, da je učinjena obrada rane, dodatno testiranje u Klinici za infektivne bolesti, da je ožiljak na desnoj potkoljenici veličine 3x3 cm uz palpacijsku bolnost u području ožiljka, te utrnulost, da postoji pozitivna uzročno-posljedična veza s dinamikom štetnog događaja, da su zaostale tegobe u vidu bolnosti ožiljka i utrnulost područja desne potkoljenice,

-da je na temelju nalaza i mišljenja vještaka kirurga dr. Zoran Veira i infektologa dr. ŽR utvrđeno da je kao posljedicu ozljeda tužitelj trpio primarni strah jakog intenziteta i kratkog trajanja u trenutku samog događaja, sekundarni strah kao posljedica tjelesnih ozljeda i njihovih posljedica, jakog intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta 7 dana, a slabog intenziteta 48 dana, bojazni uslijed zaraze od HIV-a i Hepatitisa B, za hepatitis C, bol jakog intenziteta 1 dan, bolove srednjeg intenziteta 2 dana, slabog intenziteta 14 dana, uz povremene bolove slabijeg intenziteta narednih mjesec dana, da je kod tužitelja došlo do umanjenja opće životne aktivnosti za 1% u vidu utrnulosti i bolnosti u području ožiljka. Zaostalo naruženje kao posljedica ozljeđivanja je blagog stupnja, u vidu uočljivog ožiljka u području desne potkoljenice koji je vidljiv bliskim osobama, kao i tijekom ljetnih mjeseci,

- da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od 3 tjedna po 2 sata, ukupno 42 sata, za kućanske poslove i preglede liječnika.

8. Temeljem navedenih utvrđenih odlučnih činjenica stav je prvostupanjskog suda da se u konkretnom slučaju radi o policijskom službeniku koji se za tuženika bavi opasnom djelatnošću jer da u njezinom redovitom tijeku, već po samoj prirodi i načinu obavljanja stvari, postoji povećana opasnost i ugrožavanje zdravlja ljudi i njihove imovine tako da se iziskuje i povećana pažnja osobe koja obavlja tu djelatnost, te da postoji isključiva odgovornost tuženika za predmetni štetni događaj, koji odgovara po objektivnom kriteriju za štetu učinjenu prilikom obavljanja opasne djelatnosti temeljem odredbi Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023 –u daljnjem tekstu: ZOO) i to odredbi čl. 1063. i čl. 1045. st. 3. ZOO-a, te da mu pripada naknada na ime neimovinske i imovinske štete u ukupnom iznosu od 2.170,00 eura, i to s osnova pretrpljenih bolova iznos od 531,00 EUR-a, s osnova pretrpljenog straha iznos od 600,00 EUR-a, umanjenje životne aktivnosti 400,00 eura, u naruženosti 500,00 EUR-a, dok je, s naslova tuđe njege i pomoći prvostupanjski sud priznao iznos od 139,00 EUR-a, sve sukladno odredbi čl. 1100. i 1095. ZOO-a, sa zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 7. srpnja 2020. temeljem čl. 29. st. 2. i čl. 1103. ZOO-a, smatrajući i da ne postoji doprinos tužitelja nastanku štete.

9. Sve činjenice o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva potpuno i istinito su utvrđene, tako da se neosnovano u žalbi navodi da je pobijana presuda utemeljena na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju.

10. U žalbenoj fazi i nadalje je sporna odgovornost tuženika, eventualni doprinos tužitelja, visina neimovinske štete, tijek zateznih kamata na imovinsku štetu, te trošak parničnog postupka.

11. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prema stajalištu ovoga suda, pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da rad policajca po svojoj prirodi predstavlja opasnu djelatnost u smislu čl. 1063. ZOO-a. U konkretnom slučaju odgovornost tuženika kao poslodavca strogo je kauzalna (objektivna) jer se prema odredbi čl. 1063. ZOO-a smatra da šteta nastala u vezi s opasnom djelatnošću potječe od te djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu uzrok štete, a obavljanje poslova policijskog službenika smatra se prema sudskoj praksi VSRH opasnom djelatnošću (Rev-1779/10 od 30. lipnja 2015.). Prema odredbi čl. 1064. ZOO-a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi. Policijska intervencija ima značaj opasne djelatnosti jer po samoj njenoj prirodi i načinu obavljanja stvara povećanu opasnost i ugrožava zdravlje ljudi i njihovu imovinu, što zahtjeva povećanu pažnju osoba koje tu djelatnost obavljaju.

11.1. Naime, osobe zaposlene na radnom mjestu policijskog službenika, prilikom obavljanja poslova svoga radnog mjesta dolaze u kontakt s nepoznatim osobama, pa tako i osobama sklonim obijesnom, agresivnom i nasilničkom ponašanju, što predstavlja rizik posla, te je stoga tuženik odgovoran za štetu nastalu tužitelju. Ovaj sud je stava da se fizički napad koji je tužitelj doživio za vrijeme obavljanja svojih redovnih radnih zadataka ne može smatrati događajem nastalim zbog izvanrednih i nepredvidivih okolnosti, odnosno više sile, na koje poslodavac unatoč svojoj dužnoj pažnji, nije mogao utjecati.

12. Valja ukazati i da, s obzirom na to da je tužitelj policijski službenik, u ovoj pravnoj stvari se ne primjenjuju odredbe Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine broj 71/14, 118/14, 154/14), što je propisano odredbom čl. 4. st. 2. toga Zakona, već u slučaju kada radnik koji obavlja policijske poslove, pretrpi ozljedu na radu, na odgovornost poslodavca za naknadu štete se primjenjuju odredbe Zakona o radu, Zakona o obveznim odnosima, te drugih propisa koji u odnosu na određenu djelatnost predstavljaju lex specialis. Prema odredbi čl. 111. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/2014, 127/2017, 98/2019-u daljnjem tekstu: ZR) ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava.

13. Tužitelj je kritičnog dana kao radnik tuženika obavljao policijske poslove koji poslovi predstavljaju opasnu djelatnost. Poslodavac se te odgovornosti oslobađa ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ni otkloniti, time da se može osloboditi odgovornosti djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete.

13.1. Razmatrajući žalbene navode tuženika, ovaj sud je stava da tuženik tijekom postupka nije dokazao da je tužitelj isključivo odgovoran za nastalu štetu jer se tužitelj nije ozlijedio svjesno, namjerno ili zbog krajnje nepažnje, a prije ozljeđivanja obavljao je uobičajeni posao na koji ga je rasporedio poslodavac, koji posao je obavljao sukladno odredbama Zakona o policijskim poslovima i ovlastima („Narodne novine“ broj 76/2009, 92/2014, 70/2019-dalje u tekstu: ZPPO), te odredbama Pravilnika o načinu postupanja policijskih službenika („Narodne novine broj 89/10- dalje u tekstu: Pravilnik), pri čemu i osoba koja je nanijela ozljedu tužitelju, po stavu ovog suda, nije treća osoba.

13.2. Također, ovaj sud je stava i da tuženik nije dokazao niti da bi tužitelj djelomično pridonio nastanku štete. Naime, iz stanja spisa proizlazi da se radilo o žurnoj intervenciji s ciljem zaštite života ljudi, svladavanja otpora, sprječavanja bijega, odbijanja napada i otklanjanja opasnosti, te da je tužitelj postupao sukladno pravilima struke, s dužnom pažnjom, savjesno obavljajući policijski posao, te vodeći računa o svojoj sigurnosti i zaštiti zdravlja, međutim, unatoč tome, došlo je do njegovog ozljeđivanja. Tužitelj je postupao sukladno odredbama čl. 3., 13., 81., 82., 83. i 85 ZPPO, te u skladu s odredbom čl. 133. Pravilnika. Stoga, po stavu ovog suda, nema krivnje, odnosno krajnje nepažnje u postupanju tužitelja kritičnog dana kada se dogodio predmetni štetni događaj, pa je, slijedom navedenog, pravilan zaključak suda prvog stupnja da je tuženica odgovorna za štetu koja je nastala tužitelju, te da ne postoji osnova za oslobođenje ili djelomično oslobođenje od odgovornosti tuženika za štetu koja je nastala tužitelju.

14. Tijekom postupka nije dovedena u sumnju stručnost, objektivnost i pravilnost nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke.

15. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud je pravilno prilikom odmjeravanja visine naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti uzeo u obzir zadobivene ozljede, trajanje i intenzitet pretrpljenih fizičkih bolova i straha, smanjenje životne aktivnosti, te zaostalo naruženje, njegov lokalitet, opseg, karakteristike i vidljivost (vidljiv bliskim osobama, kao i tijekom ljetnih mjeseci), a kako je to opisano u nalazu i mišljenju vještaka, te imao u vidu da je tužitelj tijekom liječenja pregledan od strane kirurga, da je verificiran hematom u području desne potkoljenice uz otvorenu ranu veličine 1.5 cm i tragova ugriza, da je učinjena obrada rane, dodatno testiranje u Klinici za infektivne bolesti, karakter zadobivenih ozljeda, dužinu i trajanje liječenja, težinu povrede, posljedice koje su iste ostavile kod tužitelja, te je pravilno vodio računa o okolnostima konkretnog slučaja i cilju kojem služi naknada, te nije pogodovao težnjama koje nisu spojive s naravi pravične naknade za povredu prava osobnosti i društvenom svrhom sukladno čl. 19. st. 2. i čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a, pri čemu je pravilno primijenio i Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 15. lipnja 2020. koji se primjenjuju na sve parnične postupke za naknadu štete u svim stupnjevima suđenja (ubuduće) tj. od dana prihvaćanja na sjednici Građanskog odjela VSRH (Rev-687/2024).

16. Za ukazati je da navedeni kriteriji ne predstavljaju matematičku formulu za izračunavanje pravične novčane naknade te da fizički bolovi, strah, smanjenje životnih aktivnosti i naruženje predstavljaju isključivo kvalifikatorne okolnosti. Radi se o neimovinskoj šteti koja se u svakom pojedinom slučaju odmjerava vodeći računa o nizu relevantnih okolnosti, dakle, koja je strogo individualizirana, a ne može i ne smije biti rezultat matematičkih operacija.

17. Prvostupanjski sud je u konkretnom slučaju prilikom odmjeravanja visine pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti uzeo u obzir okolnosti konkretnog slučaja, sve nelagode tijekom liječenja, stupanj naruženja, i za svoja utvrđenja iznio valjane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

18. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud primjenom čl. 223. st. 1. ZPP-a, prema slobodnoj ocjeni dosudio tužitelju naknadu troškova tuđe pomoći i njege po cijeni jednog sata od 3.31 EUR-a jer je, i prema ocjeni ovog suda, riječ o uobičajenoj cijeni u vrijeme kada je tuđa pomoć i njega pružana tužitelju, a koja cijena je utvrđena i u okvirima važeće sudske prakse, uzimajući u obzir troškove života kao i indeks potrošačkih cijena.

19. Stoga su neprihvatljivi žalbeni prigovori da je visina dosuđene naknade neimovinske i imovinske štete u neskladu sa svrhom, opsegom i težinom povreda tužitelja.

20. Prvostupanjski sud je pravilno dosudio i zateznu kamatu na neimovinsku i imovinsku štetu temeljem čl. 1103. ZOO-a i 29. st. 2. ZOO-a, a koja teče od podnošenja odštetnog zahtjeva, odnosno od 7. srpnja 2020. pa do isplate.

20.1. Tuženiku na žalbene navode valja odgovoriti da je odredbom čl. 29. ZOO-a propisano da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Stoga, iako u prvostupanjskoj odluci nije navedeno do kada teku zatezne kamate na iznos neimovinske štete, iz citirane odredbe jasno proizlazi da iste teku sve dok je tuženik u zakašnjenju.

20.2. Također, odredbom čl. 1089. st. 2. ZOO-a propisano je da se visina naknade štete određuje prema cijenama u vrijeme donošenja odluke, osim ako zakon ne propisuje drugačije, a obveza naknade štete prema čl. 1086. ZOO-a, dospijeva trenutkom nastanka štete. Slijedom navedenog, žalitelju valja ukazati da tužitelju pripada kamata na iznos naknade štete na ime tuđe pomoći i njege koja teče od dana prestanka potrebe za tuđom pomoći, odnosno od 7. srpnja 2020. jer iz nalaza vještaka proizlazi da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od 3 tjedna po 2 sata, pa kako je do štetnog događaja došlo 2. lipnja 2020., to je do podnošenja odštetnog zahtjeva 7. srpnja 2020. prestala potreba za tuđom pomoći i njegom, a do kada je i nastala šteta tužitelju. Stoga je pravilno određen tijek zateznih kamata na iznos naknade štete na ime tuđe pomoći i njege počev od 7. srpnja 2020.

21. Pravilno tužitelj u žalbi prigovara da je sud prvog stupnja pogrešno utvrđivao omjer uspjeha stranaka u sporu i time pogrešno primijenio i materijalno pravo.

21.1. Naime, u konkretnom slučaju je tijekom postupka bila sporna i osnova i visina štete, slijedom čega je tužitelj sa zahtjevom u sporu u odnosu na osnovu uspio 100%, a u odnosu na visinu 68%, slijedom čega je ukupno uspio u sporu s oko 84%, a tuženik s oko 16%, te tužitelju pripada trošak u omjeru od konačnih 68%.

21.2.Tužitelju temeljem čl. 154. st. 2. ZPP-a i sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14,118/14 i 107/15- dalje u tekstu: Tarifa), kao opravdan, pripada trošak sastava odštetnog zahtjeva od 100 bodova temeljem Tbr. 32. Tarife, trošak sastava tužbe od 100 bodova temeljem Tbr. 7. toč.1. Tarife, trošak pristupa na ročišta održana 17. ožujka 2021., 13. prosinca 2023. i 5. ožujka 2024. po 100 bodova za svako temeljem Tbr. 9. toč. 1. Tarife, trošak sastava podnesaka od 21. siječnja 2021, 4. svibnja 2021, 25. svibnja 2022. i 27. prosinca 2022. po 100 bodova za svaki temeljem Tbr. 8. toč. 1. Tarife, trošak sastava podneska od 15. srpnja 2021., 10. veljače 2022., 30. studenog 2022., 31. siječnja 2023. i 5. rujna 2023. po 25 bodova za svaki, ukupno 1025 bodova, odnosno 2.050,00 eura, a što uz pripadajući PDV, predstavlja trošak u iznosu od 2.562,50 EUR-a. Tužitelju ne pripada trošak pristupa na ročište za objavu presude jer iz stanja spisa proizlazi da na isto nije pristupio. Kako je tuženik u obvezi isplatiti tužitelju trošak u omjeru od 68 %, to trošak tužitelja predstavlja iznos od 1.742,50 EUR-a, a što uz trošak plaćenog vještačenja od 324,77 EUR-a predstavlja trošak u iznosu od 2.067,27 EUR-a. kako je tužitelju dosuđen trošak u iznosu od 2.024,77 EUR-a, valjalo je dosuditi i daljnji trošak u iznosu od 42,50 EUR-a.

21.3. Na žalbene navode tužitelja valja odgovoriti i da mu pravilno sud prvog stupnja nije dosudio trošak sastava podnesaka od 5. listopada 2022., 28. travnja 2023. i 9. lipnja 2023. jer isti, i po stavu ovog suda, nisu bili potrebni za vođenje parnice.

22. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao djelomično neosnovanu, a žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod toč. I. izreke, toč. III. izreke i pobijanom dosuđujućem dijelu odluke o trošku pod toč. II. izreke (čl. 368. st. 1. ZPP-a), a kako je odlučeno pod toč. I.a) izreke.

23. Također, valjalo je uvažiti žalbu tužitelja kao djelomično osnovanu i preinačiti prvostupanjsku presudu u pobijanom odbijajućem dijelu pod toč. II. izreke, te pod toč. IV. izreke, a koje se odnose na trošak postupka i odlučiti kao pod toč. I.b) izreke (čl. 373. toč. 3. ZPP-a).

24. Tužitelju je priznat trošak sastava žalbe u iznosu od 187,50 EUR-a, kao i pripadajući PDV u iznosu od 46,88 EUR-a primjenom Tbr. 10. toč. 1. Tarife, a što predstavlja ukupan trošak žalbenog postupka od 234,38 EUR-a. Kako je tužitelj sa žalbom uspio s oko 50%, to su mu u navedenom omjeru priznati troškovi postupka, a što predstavlja iznos od 117,19 EUR-a, slijedom čega je odlučeno kao pod II. izreke, a temeljem čl. 166. st. 2. ZPP-a u svezi sa čl. 154. st. 2. ZPP-a.

25. Tuženiku nije dosuđen trošak sastava žalbe jer sa žalbom nije uspio (čl. 166. st. 1. ZPP-a u svezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a), slijedom čega je odlučeno kao pod III. izreke presude.

Osijek, 3. lipnja 2025.

Predsjednik vijeća

Drago Grubeša