Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-11/2024-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Mirele Mijoč Kramar i člana vijeća Roberta Jambora, u pravnoj stvari tužiteljice SD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Željko Mendeš, odvjetnik u Slavonskom Brodu, protiv tuženika Spin Valis d.d., OIB: 39070040029, Požega Industrijska 24, kojeg zastupa punomoćnik Milan Piperu, odvjetnik u Požegi, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog suda u Požegi poslovni broj Pr- 199/2020-48 od 21. travnja 2023., ispravljene rješenjem poslovni broj Pr-199/2020- 64 od 15. studenoga 2024. i žalbi tuženika protiv dopunske presude i rješenja poslovni broj Pr-199/2020-64 od 15. studenoga 2024., u sjednici vijeća održanoj 3. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Požegi poslovni broj Pr-199/2020-48 od 21. travnja 2023., ispravljena rješenjem poslovni broj Pr-199/2020-64 od 15. studenoga 2024. kojom je pod točkom I. izreke naloženo tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 26.487,15 eura[1] /199.564,43 kn sa zateznim kamatama od 25. veljače 2020. do isplate, a pod točkom II. izreke da tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 5.099,11 eura/38.419,24 kune sa zateznom kamatom od 21. travnja 2023.

II. Odbija se žalba tužiteljice kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Požegi poslovni broj Pr-199/2020-48 od 21. travnja 2023., ispravljena rješenjem poslovni broj Pr-199/2020-64 od 15. studenoga 2024., pod točkom III. izreke u dijelu u kojem je tužiteljica odbijena sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 369,97 eura/2.787,54 kune sa zateznim kamatama.

III. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Požegi poslovni broj Pr- 199/2020-48 od 21. travnja 2023., ispravljena rješenjem poslovni broj Pr-199/2020- 64 od 15. studenoga 2024., u dijelu pod točkom II. izreke u kojem tužiteljici nije priznat daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 230,14 eura i odlučuje:

Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici daljnji trošak postupka u iznosu od 230,14 eura sa zateznim kamatama od 3. lipnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje sukladno odredbi čl. 29. st. 2. po kamatnoj stopi obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023., dalje: ZOO/05) u ostalim odnosima, u roku od 15 dana.

IV. Preinačuje se dopunska presuda Općinskog suda u Požegi poslovni broj Pr-199/2020-64 od 15. studenoga 2024. pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je na dosuđeni iznos od 26.487,15 eura/199.567,43 kune dosuđena zatezna kamata za razdoblje od 8. svibnja 2018. do 24. veljače 2020. i sudi:

Odbija se zahtjev tužiteljice za zatezne kamate na dosuđeni iznos od 26.487,15 eura/199.567,43 kune za razdoblje od 8. svibnja 2018. do 24. veljače 2020.

V. Odbija se zahtjev tužiteljice i tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje o ispravku Općinskog suda u Požegi poslovni broj Pr-199/2020-64 od 15. studenoga 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom poslovni broj Pr-199/2020-48 od 21. travnja 2023. pod točkom I. izreke nalaže se tuženiku Spin Valis d. d. da tužiteljici SD isplati na ime naknade neimovinske i imovinske štete iznos od 26.120,84 eura/196.807,47 kuna s zakonskom zateznom kamatom od 25.veljače 2020. pa do dana isplate, u roku od petnaest dana.

Pod točkom II. izreke nalaže se tuženiku da tužiteljici SD iz [adresa] naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 5.099,11 eura/38.419,24 kune sa zakonskom zateznom kamatom od 21.travnja 2023. pa do dana isplate, u roku od petnaest dana.

Pod točkom III. izreke tužiteljica se odbija s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 736,28 eura/5.750,97 kuna.

2. Dopunskom presudom i rješenjem Pr-199/2020-64 od 15. studenoga 2024. pod točkom I. izreke ispravlja se i dopunjuje točka I. izreke broj Pr-199/2020-48 od 21.travnja 2023. tako da ista sada glasi:

"I Nalaže se tuženiku Spin Valis d. d. Požega, [adresa], OIB: 39070040029, da tužiteljici SD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati na ime naknade neimovinske i imovinske štete iznos od 26.487,15 eura /199.567,43 kuna s zakonskom zateznom kamatom koja po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi prethodnom polugodištu za 3% poena do dana 31. prosinca 2022., a od dana 1.siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 % poena, a koja teče od dana 8. svibnja 2018. pa do dana isplate, u roku od petnaest dana."

Pod točkom II. izreke dopunske presude i rješenja ispravlja se točka III izreke Presude ovoga suda broj Pr-199/2020-48 od 21.travnja 2023. tako da ista sada glasi: "III Tužitelj se odbija s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 369,97 eura/2.787,54 kune."

Pod točkom III. izreke dopunske presude i rješenja ispravlja se točka 27. obrazloženja presude broj Pr-199/2020-48 od 21.travnja 2023. tako da u drugom redu umjesto" 26.120,84 eura/196.807,47 kuna "treba stajati "26.487,15 eura/199.567,43 kune".

3. Protiv prvostupanjske presude poslovni broj Pr-199/2020-48 od 21. travnja 2023., ispravljene rješenjem poslovni broj Pr-199/2020-64 od 15. studenoga 2024., u odbijajućem dijelu pod točkom III. izreke i u dijelu u kojem nije uspjela sa zahtjevom za naknadu troškova postupka žalbu je podnijela tužiteljica pozivom na sve žalbene razloge iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu te traži trošak žalbe.

4. Tuženik se žali protiv prvostupanjske presude poslovni broj Pr-199/2020-48 od 21. travnja 2023., ispravljene rješenjem poslovni broj Pr-199/2020-64 od 15. studenoga 2024. pod točkom I. i II. izreke zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. ZPP-a. Predlaže da drugostupanjski sud ukine prvostupanjsku presudu te traži trošak žalbe. Žali se i protiv dopunske presude i rješenja o ispravku te predlaže iste ukinuti s tim da navedene odluke ne pobija iz postupovnih razloga nego meritorno osporava pravo tužiteljice na dosuđenu štetu i zateznu kamatu.

5. U odgovoru na žalbu tuženika na dopunsku presudu i rješenje o ispravku tužiteljica se protivi navodima iste, predlaže da se žalba odbije te traži trošak odgovora na žalbu.

6. Žalba tužiteljice podnesena protiv prvostupanjske presude poslovni broj Pr- 199/2020-48 od 21. travnja 2023., ispravljene rješenjem poslovni broj Pr-199/2020- 64 od 15. studenoga 2024., je djelomično osnovana, dok je žalba tuženika neosnovana.

6.1. Osnovana je žalba tuženika podnesena protiv dopunske presude kojom je tužiteljici dosuđenu zatezna kamata od 8. svibnja 2018. do 24. veljače 2020.

6.2. Nadalje, žalba tuženika protiv rješenja o ispravku je neosnovana.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu neimovinske i imovinske štete zbog posljedica profesionalne bolesti nastale tužiteljici radom kod tuženika.

7.1. Prvostupanjski sud je tužiteljici ispravljenom presudom dosudio ukupan iznos od 26.487,15 eura/199.567,43 kuna s osnova neimovinske i imovinske štete te je odbio s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 369,97 eura/2.787,54 kune s osnova imovinske štete. Dopunskom presudom je tužiteljici na dosuđene iznose dosuđena i zatezna kamata od 8. svibnja 2018. (presudom je bila dosuđena od 25. veljače 2020.).

8. Prvostupanjski sud je ocijenio tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovanim polazeći od utvrđenja i zaključaka:

- da je tužiteljica radila kod tuženika od 2003. godine do 22. studenog 2019., na radnom mjestu rukovatelj stroja za obradu drva, s kraćim prekidima, kada je radila u Valis fagusu d.o.o.

-da iz Prijave o profesionalnoj bolesti od 19. travnja 2018. proizlazi da je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje tužiteljici 7.svibnja 2018. priznao profesionalnu bolest koja je utvrđena 2. svibnja 2018., šifra M751, šifra prema važećem Zakonu o listi profesionalnih bolesti 41, dok je iz Prijave o profesionalnoj bolesti od 13.veljače 2020. razvidno da je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje tužiteljici 24. veljače 2020. priznao profesionalnu bolest koja je utvrđena 19.veljače 2020., šifra 6560, šifra prema važećem Zakonu o listi profesionalnih bolesti 41.,

-da je kao posljedica rada tužiteljice kod tuženika na radnom mjestu rukovatelja stroja za obradu drva tužiteljici mišljenjem Hrvatskog zavoda za zaštitu zdravlja i sigurnost na radu od 2.svibnja 2018., a sukladno Zakonu o listi profesionalnih bolesti, priznata profesionalna bolest Syndroma armillae rotatoriae bill.profess. šifra 41, te joj je mišljenjem Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo od 19.veljače 2020, a sukladno Zakonu o listi profesionalnih bolesti, priznata profesionalna bolest Syndroma canalis carpalis bill.professionalis šifra 41.,

-da je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područni ured u [adresa] od **.**.2019. SD kod koje je zbog bolesti 40% i profesionalne bolesti 60% nastao djelomični gubitak radne sposobnosti, počevši od 4. travnja 2019 priznato pravo na invalidsku mirovinu,

-da iz obrazloženja navedenog rješenja proizlazi da je prema nalazu i mišljenju ovlaštenog vještaka Zavoda za vještačenje profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područni ured u [adresa] kod SD zbog profesionalne bolesti 60% i bolesti 40% dana 3. travnja 2019. nastao djelomičan gubitak radne sposobnosti uz kontraindikacije manipulacija teškim teretom, pokretljivost cijele ruke i da je ista sposobna obavljati lakše tjelesne poslove u okviru stručne spreme koji uključuju manipulaciju težim teretom do 5kg pojedinačno, 100% radnog vremena,

-da je na okolnost pretrpljene neimovinske i imovinske štete saslušana tužiteljica,

-da je provedenim vještačenjem po prim.dr.sc. Mariji Zavalić, specijalisti medicine rada utvrđeno da je vještakinja pregledom i razgovorom s tužiteljicom te uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu utvrdila da tužiteljica SD, rođena **.**.1969. ima oko 20 godina ukupnog radnog staža, godinama je radila na poslovima radnice koja poslužuje radni stroj - Rukovatelj strojeva za obradu drva, u rujnu 2017. je utvrđeno na fizijatrijskom pregledu da ima sindrom sraza lijevog ramena te cervikobrahijalni sindrom,

-da je početkom studenog 2017. na UZV oba ramena, i potom pregleda ortopeda klinički, ali i pregledom UZV, ustanovljeno na oba ramena značajno oštećenje mišića rotatorne manžete; lijevo je utvrđena kompletna ruptura mišića suprasinatusa uz naznačenu manju retrakciju tetive za oko 1,5 cm; desno je utvrđena kompletna retrahirana ruptura suprasinatusa veličine oko 3 cm,

-da je dijagnostičkom obradom obostrano ustanovljena laka kompresija n. rnedianusa u karpalnom kanalu, 26. studenoga 2019. učinjena je dekompresija desnog, a 1. lipnja 2020. lijevog medijalnog živca, provođena je AFT,

-da unatoč terapiji zaostaju trajno trnci u obje šake uz sniženu grubu motornu snagu obostrano, izrazitije desno,

-da je vještakinja mišljenja da je tužiteljica kao posljedica profesionalne bolesti koju je zadobila obavljajući poslove kod tuženika trpjela fizičke bolove u sva tri stupnja jakosti, zbog bolova u oba ramena koji su uzrokovani obostranom rupturom tetiva rotatorne manžete obih ramena, operativnog zahvata na oba ramena - artroskopije, bolova koji se javljaju kod provođenja fizikalne terapije, tužiteljica je trpjela fizičke bolove jakog intenziteta 7 dana, srednjeg intenziteta 15 dana, slabog intenziteta 75 dana kumulativno, zaostali kronični bolovi manjeg intenziteta i povremenog karaktera ulaze u trajne posljedice, tužiteljica je trpjela i nelagodnosti radi boravka u bolnici, RTG i UZV snimanja, stanja po operacijskim zahvatima, previjanjima, uzimanja medikamentozne terapije, te potrebe čestih liječničkih kontrola,

-da kao posljedicu profesionalne bolesti obavljajući poslove kod tuženika tužiteljica po mišljenju vještaka nije trpjela tzv. primarni strah koji se javlja u pravilu samo kod ozljeda, tužiteljica je trpjela tzv. sekundarni strah tj. strah i bojazan za ishod liječenja, strah je bio jakog intenziteta u trajanju od 2 dana kumulativno, srednjeg intenziteta u trajanju od 10 dana kumulativno i slabog intenziteta u trajanju od 40 dana kumulativno,

-da je po mišljenju vještaka tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega kao posljedica profesionalne bolesti obavljajući poslove kod tuženika u opsegu od 2 sata dnevno tijekom 3 tjedna, a u opsegu 1,5 sat dnevno 1,5 mjesec za obavljanje kućanskih poslova nakon operativnih zahvata (ramena i karpalnog kanala, sve obostrano) i liječenja, a za pomoć pri obavljanju uobičajenih kućanskih poslova, pomoć pri odlasku na tržnicu, trgovinu i slično,

-da je tužiteljici i dalje trajno potrebna tuđa pomoć od ukupno 3 sata tjedno pri obavljanju uobičajenih kućanskih poslova, pomoć pri odlasku na tržnicu, trgovinu i slično,

-da je tuženik prigovorio da vještak u svom nalazu izostavlja ono najvažnije, a to je utvrđenje da se ne radi o potpunom gubitku radne sposobnosti isključivo uslijed profesionalne bolesti već o djelomičnom gubitku radne sposobnosti uslijed bolesti 40% i profesionalne bolesti 60%,

-da se vještakinja se očitovala na primjedbe tuženika navodeći da su rješenja o profesionalnim bolestima, da zdravstvena sposobnost ili nesposobnost za obavljanje poslova nije u djelokrugu ovlasti poslodavca jer zdravstvenu nesposobnost, bilo privremenu bilo trajnu, utvrđuje zakonom nadležna medicinska struka, da ako je tužiteljica po ocjeni nadležnog liječnika bila zdravstveno sposobna za obavljanje ugovorenih poslova, a to obavljanje je negativno utjecalo na njezino zdravstveno stanje, tada je potpuno izvjesno da je propust počinio liječnik koji je tužiteljicu poslao raditi, da ocjena kvaliteta liječenja nije u nadležnosti tuženika, da je iz medicinske dokumentacije očigledno da je sadašnje zdravstveno stanje tužiteljice u smislu gubitka motorne snage šaka nastalo tek nakon izvršenih operacija oba ramena, da individualne karakteristike pojedinog radnika moguće čine osjetljivijim za pojavu profesionalne bolesti, kao i što je činjenica da postoji tzv. sindrom zdravog radnika kod kojeg se ni kod dugotrajne ekstremne izloženosti ne pojavljuje profesionalna bolest,

-da se na primjedbu tuženika kako nije jasno radi li se o boli i strahu prilikom obavljanja dvije operacije ili se radi o boli i strahu kroz čitavo vrijeme od nastanka prve bolnosti vještakinja očitovala da je jasno da se radi o kumulativno izraženoj boli i strahu za obje profesionalne bolesti i kao posljedice samih promjena koje su postojale dok se provodilo najprije konzervativno liječenje i obrada, zatim operacije i ponovno konzervativno liječenje, da je tužiteljici 40% udjela u gubitku radne sposobnosti priznato zbog drugih bolesti od kojih boluje, a koje nisu navedene profesionalne bolesti, a udio tih bolesti u trajanju fizičkih bolova u sva tri stupnja jakosti, trajanju i intenzitetu straha koji je tužiteljica trpjela te je li joj bila potrebna tuđa pomoć i njega i u kojem opsegu, uopće nije cijenjen te su cijenjeni navedeni vidovi štete samo kao posljedica priznatih profesionalnih bolesti,

-da je vještakinja utvrdila da naruženje kod tužiteljice kao posljedica profesionalne bolesti proizlazi zbog ožiljaka kod artroskopije oba ramena i kao posljedica operacije sindroma karpalnog kanala, navedena naruženja ocjenjuje naruženjem lakog stupnja, naruženje, odnosno ožiljci nakon navedenih zahvata i blaga hipotrofija mišića lijevog ramena vidljivi su kada tužiteljica nema pokrivene te dijelove tijela, uglavnom ljeti kod nošenja badekostima bikinija na ramenima, a na rukama zapešćima u ljetnim mjesecima kod nošenja odjeće kratkih i/ili poludugih rukava,

-da su nakon izrade II. dopune Nalaza i mišljenja i tužiteljica i tuženik iznijeli primjedbe na izrađenu dopunu nalaza i mišljenja,

-da se vještakinja očitovala da je u ocjeni trajnog umanjenja životne aktivnosti u II dopuni služila Listom I iz Uredbe o metodologijama vještačenja jer kao vještak smatra da je tom listom najbolje ocijenjen gubitak funkcije pojedinih organskih sustava i da je objektivnija u ocjeni postotka trajnog umanjenja životne aktivnosti nego neke od tablica kojima se koriste sudski vještaci, jer nema jedinstvene propisane tablice, a postoji nekoliko tablica koje služe kao pomoć pri vještačenju, da se vrlo često vještaci koriste Orijentacijskim medicinskim tablicama za procjenu smanjenja životne aktivnosti, da je obzirom na primjedbe tužiteljice i tuženika u ocjeni trajnog umanjenja životne aktivnosti kao pomoći pri pravičnoj ocjeni III. dopunu učinila po Orijentacijskim medicinskim tablicama za procjenu smanjenja životne aktivnosti, da prema navedenim Tablicama trajno umanjenje životne aktivnosti zbog profesionalnih bolesti od kojih tužiteljica boluje proizlazi iz posljedica: a) obostrane artroze ramenog zgloba uz smanjenu pokretljivost ramenog zgloba jakog stupnja što desno (dominantna ruka) umanjuje životne aktivnosti za 25%, a lijevo (nedominantna ruka) 23%; b) smanjenje grube motorne snage obje šake: desne šake zbog oštećenja medijalnog živca, pareze, uzrokuje trajno umanjenje životne aktivnosti od 7,5%, a lijevo od 5%, da trajno umanjenje životne aktivnosti, služeći se navedenim tablicama kao pomoćnim, bez pukog zbrajanja, a koristeći formule date u tablicama, zbog oštećenja i ramena i medijalnog živca obostrano iznosi ukupno 50%,

-da tuženik i poslije očitovanja smatra da se vještačenje temelji na pogrešnoj primjeni materijalnog prava, te predlaže da sud rješenjem odredi novog sudskog vještaka koji će utvrditi duševne bolove zbog smanjenja životnih aktivnosti (ukoliko postoje), a ne tjelesno oštećenje čiji stupanj i nije predmetom ovoga parničnog postupka kao i ostale vidove eventualne štete koji su u vezi granica u kojima bi tuženik kao poslodavac mogao odgovarati za naknadu štete,

-da je na ročištu održanom 8. ožujka 2023. vještakinja u potpunosti ostala kod pisanih nalaza i mišljenja i svih nadopuna koje je dala na traženje suda,

-da je što se tiče utvrđivanja oštećenja tjelesnog zdravlja zbog oštećenja funkcije vještakinja koristila listu 1 iz Uredbe o metodologijama vještačenja jer nigdje nije propisano da se lista 1 iz navedene Uredbe ne može koristiti kao orijentacija vještaku isto kao i orijentacijske tablice koje je koristila u odgovoru na podnesak,

-da se vještakinja očitovala da kao sudski vještak koji zna da postoji nekoliko tablica smatra da je najnovija, a to je lista 1, koja je prilog navedene Uredbe najdetaljnije razradila sva funkcionalna oštećenja čak i ona koja ne postoje u pojedinim drugim listama, a bitna su za tjelesno zdravlje osoba,

-da je također navela da kada je izrađivala odgovor o razini funkcionalnih oštećenja da je uspoređivala i orijentacijske tablice listu 1 i ukupno funkcionalno oštećenje prema metodologijama u ta dva dokumenta rađeno prema uputama samih listi odnosno orijentacijskih tablica pa nije točno da se radilo o pukom zbrajanju,

-da što se tiče tuđe pomoći i njege da se vještakinja očitovala da se radi o poslovima koje zbog oštećenja funkcije ramena i šaka tužiteljica ne može obavljati u privatnom životu,

-da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega tijekom liječenja 2 sata dnevno tijekom 21 dana i 1,5 sat dnevno tijekom 45 dana, dakle 109,5 sati,

-da je vještakinja navela da nikada nije rekla da je tužiteljica radno nesposobno niti da ima opću radnu nesposobnost jer je to stvar rješenja HZMO,

-da je prvostupanjski sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka budući smatra da je isti dano stručno, savjesno i u skladu s pravilima struke te je odbio prijedlog tuženika za provođenjem vještačenja po drugom vještaku,

-da je provedenim postupkom nedvojbeno utvrđeno postojanje profesionalnih bolesti kod tužiteljice i to Syndroma armillae rotatoriae bill. prof. te Sy canalis carpalis bill.prof.,

-da je odredbom čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“, broj 71/2014., 118/2014., 154/2014., 94/2018. i 96/2018., dalje u tekstu: ZZR), propisano je da se za ozljedu na radu i profesionalnu bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra da potječu od rada i poslodavac za njih odgovara po načelu objektivne odgovornosti, a odredbom stavka 2. istog članka određeno je da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu,

-da je odgovornost poslodavca za štetu uzrokovanu radniku određena i odredbom članka 111. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/2014., 127/2017., 98/2019., 151/2022., 64/2023., dalje u tekstu: ZR) kojim je u stavku 1. članka propisano da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava,

-da se poslodavac koji odgovara prema kriteriju uzročnosti (objektivna ili kauzalna odgovornost) može te odgovornosti osloboditi pod pretpostavkom iz odredbe članka 25. stavka 2. ZZR-a i podredno pod pretpostavkama iz odredbe članka 1067. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023., dalje: ZOO),

-da tužiteljici na temelju članka 1100. ZOO-a, a u svezi s člankom 111. ZR-a te članka 1045. ZOO-a s osnova nastale neimovinske štete pripada pravična novčana naknada koju visinu tuženik izričito ne osporava, nego osporava osnovu zahtjeva tužiteljice te da joj pripada imovinska šteta s osnova tuđe pomoći,

-da tužiteljici s osnova imovinske štete koja se odnosi na troškove prijevoza na fizikalne terapije, preglede i liječenje u bolnici pripada paušalni iznos od 366,31 euro/2.760,00 kuna, a da je zahtjev za troškove liječenja koji se odnose na lijekove i kreme neosnovan jer tužiteljica sudu nije dostavila niti jedan račun kojim bi dokazala da je isto doista plaćala i u kojem iznosu.

9. Ispitujući presudu suda prvog stupnja, kao i postupak koji je prethodio njezinu donošenju, ovaj sud nije utvrdio da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, a na koju povredu određeno ukazuju tužiteljica i tuženik u žalbama, pri čemu je prvostupanjski sud dopunskom presudom i rješenjem o ispravku otklonio proturječnosti na koje je ukazivala tužiteljica. Jednako tako nije utvrđeno da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP- a) kako mu odnosu na presudu od 21. travnja 2023., tako i u odnosu na dopunsku presudu i u odnosu na rješenje o ispravku.

10. Nije učinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a koju ističe tuženik, obrazlažući istu povredu time da mu nije dostavljena dokumentacija koju nabraja u žalbi, a da ih vještak navodi u nalazu i da ju je tuženik tražio na ročištu 8. ožujka 2023., a da nije vidljiva dokumentacija u e spisu, s obzirom da se radi o dokumentaciji iz priloženih spisa Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje broj UP/I-503-03/18-03/01 i UP/I-502-03/20-03/01, kako je to i naveo vještak očitujući se na navedeni prigovor tuženika (list 206 spisa), a sukladno čl. 150. st. 1. ZPP-a stranke imaju pravo da razmatraju i prepisuju spise parnice u kojoj sudjeluju.

11. Tuženik žalbom ne osporava utvrđenja suda da je tužiteljica pretrpjela profesionalnu bolest obavljajući poslove za tuženika u smislu odredbe čl. 25. st. 1. ZZR-a, ali prigovara postojanje i opseg nastale štete kako je to utvrđeno provedenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku, pri čemu u tom dijelu posredno prigovara činjeničnom stanju utvrđenom od strane prvostupanjskog suda. Prema odredbi čl. 259. st. 1. ZPP-a sud rukovodi vještačenjem, označuje predmet vještačenja, postavlja pitanja vještaku i prema potrebi traži objašnjenja u vezi s danim nalazom i mišljenjem. Sama činjenica da je jedna od parničnih strana nezadovoljna sadržajem vještačkog nalaza ne znači, samo po sebi, da se mora odrediti drugo, novo vještačenje (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-x 310/17-2 od 30. kolovoza 2018.).

12. Naime, budući da sud na temelju odredbe čl. 220. st. 2. ZPP-a odlučuje o tome koji će se dokazi izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica, odbijanje nekih od predloženih dokaznih prijedloga samo po sebi ne znači da je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka u slučaju kada je činjenično stanje dovoljno utvrđeno da se može odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva. Stoga činjenica da prvostupanjski sud nije prihvatio prijedlog tuženika da se provede novo vještačenje, nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude s obzirom da je prvostupanjski sud radi utvrđivanja odlučnih činjenica, u iscrpnom dokaznom postupku, u skladu s odredbom čl. 260. i 261. ZPP-a proveo dokaz vještačenjem po vještaku prim. dr. sc. Marija Zavalić, specijalist medicine rada ( stranica 171 do 178 spisa), uz njezino detaljno pismeno (stranica 186 do 189, 194 do 195, 206 do 208 spisa ) i usmeno očitovanje (list 219 do 220 spisa), kojima je otklonila prigovore tuženika. S obzirom da je prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane odluke jasno i detaljno izložio razloge zbog kojih je prihvatio nalaz i mišljenje sudskih vještaka, pri čemu nakon pismenog i usmenog očitovanja vještaka nisu uočene proturječnosti niti nedostaci u nalazu i mišljenju vještaka u smislu odredbe čl. 261. st. 2. i 3. ZPP-a, činjenica da prvostupanjski sud nije proveo novo vještačenje nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude.

13. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja koji ističu tužiteljica i tuženik jer je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te na osnovu izvedenih dokaza predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom u smislu odredbe čl. 8. ZPP utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva.

14. Pri tome su neosnovani žalbeni navodi tuženika kojima osporava dosuđeni trošak putovanja na liječničke preglede u iznosu od 366,31 eura iz razloga jer je prvostupanjski sud u obrazloženju naveo da se radi o paušalnom presuđenju dok je s druge strane izračunata naknada autobusnih karata na relaciji bolnica- [adresa], jer je prvostupanjski sud osporeni iznos utvrdio ocjenom dokaza i to na temelju priložene dokumentacije i iskaza tužiteljice kojeg je vezano za broj odlazaka na liječničke preglede i fizikalne terapije prihvatio kao istinit kao i dokaza o cijeni autobusne karte za relaciju Dervišega-Bolnica (stranica 101-7 spisa), pa je postupajući u skladu sa odredbom članka 8. ZPP-a, na temelju odgovarajuće ocjene rezultata dokaznog postupka odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane i o tome dao utemeljene razloge koje prihvaća i ovaj sud.

15. Isto tako su neosnovani žalbeni navodi tužiteljice da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje kada je odbio dio zahtjeva tužiteljice s osnova naknade za tuđu pomoć i s osnova troškova liječenja koji se odnose na kreme i lijekove i s osnova visine jer je prvostupanjski sud ispitao sve okolnosti koje su važne za zakonito presuđenje ovog spora i na temelju postignutih rezultata valjano utvrdio potrebno činjenično stanje, izloživši ga u obrazloženju pobijane presude, a tužiteljica u žalbi ne iznosi relevantne razloge za drugačiju ocjenu utvrđenih okolnosti u konkretnom slučaju.

16. Nisu osnovani niti žalbeni navodi tužiteljice da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje koje je propisano odredbom čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj: 56/1990., 135/1997., 8/1998., 113/2000., 124/2000., 28/2001., 41/2001. 55/2001., 78/2010. i dr., dalje: Ustav) i čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda jer je o spornoj situaciji odlučivao sud unutar svoje nadležnosti utvrđene zakonom, postupak je sproveden u skladu sa mjerodavnim postupovnim zakonskim odredbama, a prvostupanjski sud je na jasan i prihvatljiv način obrazložio svoja pravna stajališta i obrazloženje pobijane odluke ima sadržaj propisan odredbom čl. 338. st. 4. ZPP-a.

17. U odnosu na žalbene navode tuženika da tužiteljica prima naknadu zbog profesionalne bolesti u vidu mirovine i u vidu naknade za tjelesno oštećenje, a da se prvostupanjski sud na tu okolnost nije očitovao, valja reći da tuženik prigovor o potrebi uračunavanja iznosa koje eventualno tužiteljica prima po tim osnovama u tijeku postupka nije istaknuo. Tuženik je na ročištu 8. ožujka 2023. naveo da vještakinja prilikom utvrđivanja neimovinske štete nije uzela u obzir naknadu za tjelesno oštećenje, na što se vještakinja očitovala (list 219 spisa) da nije dobila zadatak da se očituje da li tužiteljica ostvaruje ikakvo pravo iz tog zakona, koje navode vještakinje tuženik nije osporio, pa žalbeni navodi tuženika kojima upire da je tužiteljici priznato pravo na invalidsku mirovinu i tjelesno oštećenje nisu od značaja za odlučivanje. Pri čemu treba dodati da je odredbom čl. 352. st. 1. ZPP-a propisano da se u žalbi ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti.

18. Međutim, osnovani su žalbeni navodi tuženika kojima pobija dopunsku presudu u dijelu u kojem je na dosuđeni iznos neimovinske i imovinske štete dosuđena zatezna kamata za razdoblje od 8. svibnja 2018. do 25. veljače 2020. Žalbom protiv prvostupanjske presude od 21. travnja 2023. je dosuđena zatezna kamata od 25. veljače 2020. u kojem dijelu tuženik žalbom nije pobijao prvostupanjsku presudu, pa je u tom dijelu prvostupanjska presuda istekom roka za žalbu postala pravomoćna. Dopunskom presudom prvostupanjski sud sudi zateznu kamatu od 8. svibnja 2018. kao dana kada je tužiteljici utvrđena profesionalna bolest. S obzirom da je odredbom članka 1103. ZOO-a propisano da obveza pravične novčane naknade neimovinske štete dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, a na nenovčanu imovinsku štetu zatezne kamate teku po čl. 1086. ZOO-a od trenutka nastanka štete odnosno od dana kojega je oštećeni isplatio račun samo kada je u pitanju naknada novčane imovinske štete i u slučaju kada je oštećeni sam otklonio nenovčanu imovinsku štetu, a što u ovom predmetu nije slučaj (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev 2720/2015-2 od 16. travnja 2019.), valjalo je u tom dijelu prihvatiti žalbu tuženika i preinačiti dopunsku presudu na način da se odbiju zatezne kamate na dosuđeni iznos za razdoblje od 8. svibnja 2018. do 24. veljače 2020.

19. Odluka o trošku je donesena pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a s tim da niti tužiteljica niti tuženik ne osporavaju utvrđeni omjer uspjeha u sporu. Prvostupanjski sud je trošak zastupanja po punomoćniku odvjetnika dosudio pravilnom primjenom odredbe čl. 155. ZPP-a i Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, broj 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022. i 126/2022.). Međutim, osnovani su žalbeni navodi tužiteljice da joj, osim dosuđenih troškova medicinskog vještačenja od 331,81 eura/3.750,00 kuna, treba priznati i ostali trošak medicinskog vještačenja koji je tužiteljica platila i taj trošak tražila, pa kako ukupan trošak vještačenja iznosi 561,95 eura/4.233,99 kuna (rješenje na listu 260 spisa), a tužiteljici je dosuđen iznos od 331,81 eura/2.500,00 kuna, valjalo je tužiteljici dosuditi i daljnji trošak u iznosu od 230,14 eura/1.733,99 kuna sa zateznim kamatama sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a i čl. 29. st. 2. ZOO-a.

20. Nadalje, s obzirom je prvostupanjski sud očitom greškom naveo pogrešan ukupan zbroj dosuđenih i odbijenih iznosa, pobijano rješenje o ispravku je doneseno pravilnom primjenom odredbe čl. 342. st. 1. ZPP-a, koja odredba propisuje da pogreške u imenima i brojevima, i druge očite pogreške u pisanju i računanju, nedostatke u obliku i nesuglasnost prijepisa presude s izvornikom ispravit će sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća u svako doba, s tim da tuženik ne navodi žalbene navode kojima bi pobijao rješenje o ispravku nego ponavlja žalbene navode iz žalbe protiv presude kojima osporava osnovanost tužbenog zahtjeva tužiteljice. Stoga je valjalo odbiti žalbu tuženika i potvrditi rješenje o ispravku.

21. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 373. toč. 3. ZPP-a kao u izreci presude pod točkom I. II., III. i IV. izreke, a primjenom odredbe čl. 380. st. 2. ZPP-a odlučiti kao u izreci rješenja.

22. Tužiteljici nije priznat trošak sastava žalbe jer je djelomično uspjela samo u odnosu trošak postupka, a tuženiku nije priznat trošak žalbe jer je uspio samo u odnosu na zateznu kamatu, a sukladno odredbi čl. 35. st. 1. i 2. ZPP-a kao vrijednost predmeta spora uzima se u obzir samo vrijednost glavnog zahtjeva, dok se kamate, parnični troškovi, ugovorna kazna i ostala sporedna traženja ne uzimaju obzir ako ne čine glavni zahtjev.

23. Zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava odgovora na žalbu je odbijen s obzirom da ta parnična radnja nije bila potrebna u postupku (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

U Zagrebu 3. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Vesna Žulj