Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž R-2557/2022-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Roberta Jambora predsjednika vijeća te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Vesne Žulj, i članice vijeća Mirele Mijoč Kramar, u pravnoj stvari tužiteljice TĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Marijan Fosin, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Marijan Fosin i Božica Petak Vujec, Graberje 4/I, Varaždin, protiv tuženika Boxmark Leather d.o.o., Gospodarska 12, Trnovec Bartolovečki, kojeg zastupa Ivo Pavliček, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Pavliček, Ergarac Medved j.t.d., Varaždin, radi utvrđenja otkaza ugovora o radu nedopuštenim, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj Pr-1/2020- 45 od 3. lipnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 3. lipnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice, i potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj Pr-1/2020-45 od 3. lipnja 2022., u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke, kao i u dijelu pod točkom II. izreke u kojem je zahtjev tuženika za nadoknadu troškova parničnog postupka prihvaćen u iznosu od 1,908,62 eura/4.380,50 kn[1] .
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za nadoknadu troškova žalbe.
III. Odbija se zahtjev tuženika nadoknadu troškova odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice TĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koji glasi:
1 Fiksni tečaj konverzije kune u euro: 1 euro = 7,53450 kuna.
" I. Utvrđuje se da nije dopuštena Odluka o redovitom otkazu Ugovora o radu tuženika Boxmark Leather d.o.o., OIB: 44766486839, Gospodarska 12, 42202 Trnovec Bartolovečki, od 25.11.2019. godine, kojom se otkazuje Ugovor o radu sklopljen na neodređeno vrijeme dana 05.12.2016. godine između tuženika Boxmark Leather d.o.o. kao poslodavca i tužiteljice TĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], te se utvrđuje da radni odnos nije prestao s danom 25.11.2019. godine.
II. Određuje se sudski raskid Ugovora o radu sklopljenog na neodređeno vrijeme dana 05.12.2016. godine između tuženika Boxmark Leather d.o.o. kao poslodavca i tužiteljice TĆ, s danom 02.08.2020. godine.
III. Tuženik Boxmark Leather d.o.o. dužan je isplatiti tužiteljici TĆ, na ime naknade štete iznos od 5 ugovorenih mjesečnih plaća u neto iznosu sa zakonskom zateznom kamatom u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, tekućom od dana donošenja presude pa nadalje do isplate, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.
IV. Tuženik Boxmark Leather d.o.o. dužan je isplatiti tužiteljici TĆ osobni dohodak u bruto iznosu za razdoblje od 25.11.2019. godine do 02.08.2020. godine sa zakonskom zateznom kamatom u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od dospjelosti svakog pojedinog mjesečnog iznosa neto osobnog dohotka pa do isplate, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.
V. Tuženik Boxmark Leather d.o.o. dužan je tužiteljici TĆ naknaditi prouzročeni parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa nadalje do isplate, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe." (točka I. izreke). Naloženo je tužiteljici nadoknaditi tuženiku prouzročeni parnični trošak u iznosu od 14.380,50 kn (slovima: četrnaest tisuća tristo osamdeset kuna i pedeset lipa) u roku od 15 dana, dok je preostali dio tuženikovog zahtjeva za nadoknadu parničnog troška od 3.125,00 kuna odbijen (točka II. izreke).
2. Presudu suda prvog stupnja u dijelu pod točkom I. izreke te u dijelu pod točkom II. izreke u kojem je zahtjev tuženika za nadoknadu troškova parničnog postupka prihvaćen u iznosu od 1,908,62 eura/4.380,50 kn, pobija žalbom tužiteljica zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. - dalje: ZPP). Predlaže pobijanu presudu preinačiti te tužbeni zahtjev usvojiti i tuženika obvezati na nadoknadu troškova parničnog postupka, uz nadoknadu troškova žalbe.
3. U odgovoru na žalbu tuženik osporava sve žalbene navode tužiteljice te predlaže pobijanu presudu potvrditi, uz nadoknadu troškova odgovora na žalbu.
4. Žalba je neosnovana.
5. Predmet spora je tužbeni zahtjev radi utvrđenja nedopuštenom tuženikove Odluke o redovitom otkazu Ugovora o radu od 25. studenoga 2019., utvrđenja da radni odnos nije prestao, radi sudskog raskida ugovora o radu sklopljenog na neodređeno vrijeme od 5. prosinca 2016. s danom 2. kolovoza 2020., i naknade štete isplatom pet ugovorenih mjesečnih neto plaća s pripadajućim zateznim kamatama te radi isplate bruto plaće za razdoblje od 25. studenoga do 2. kolovoza 2020. s pripadajućim zateznim kamatama.
6. U postupku koji je prethodio žalbi utvrđeno je da je tužiteljica Odluku o otkazu ugovora o radu primila 26. studenoga 2019. (što je razvidno iz same te odluke u kojoj je na kraju naveden i datum primitka od strane tužiteljice), da tužiteljica tvrdi da je protiv Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu podnijela zahtjev za zaštitu prava 9. prosinca 2019. putem pošte, da ga je predala u poslovnici Hrvatske pošte d.d. u novozagrebačkom naselju Travno, da tužiteljica nema potvrdu o slanju te preporučene pošiljke, jer ju je zagubila, ali da je od Hrvatske pošte d.d. pribavila broj pošiljke koji glasi: RC93941739HR, da je poštanski ured Travno (povodom dopisa suda prvog stupnja) dopisom od 28. rujna 2020. obavijestio sud prvog stupnja da je poštanska pošiljka pod navedenim prijamnim bojem zaprimljena u tom poštanskom uredu te uručena primatelju Boxmark 11. prosinca 2019, a dopisu je priložena evidencija kretanje poštanske pošiljke, da je tužiteljičin zahtjev za zaštitu prava predan pošti 9. prosinca 2019. potvrdio je i svjedok GĆ, (koji u svom iskazu navodi da ga je on navedenog dana predao u Poštanskom uredu u Travnom), pa da je tužiteljica dakle dokazala da je zahtjev za zaštitu prava predala na poštu pravodobno unutar roka od 15 dana od dana primitka odluke o otkazu ugovora o radu, da je tuženik tužiteljičin zahtjev za zaštitu prava primio 11. prosinca 2019., da je rok od 15 dana za udovoljavanje tužiteljičinom zahtjevu tekao do 26. prosinca 2020., a da je potom tekao rok od 15 dana za podnošenje tužbe, da je zadnji dan roka za podnošenje tužbe bio 10. siječnja 2020., a iz stanja spisa je razvidno da je tužiteljica tužbu podnijela 7. siječnja 2020. kada ju je predala na poštu, pa da je dakle tužiteljica u skladu s odredbom članka 133. stavka 2. Zakona o radu („Narodne novine“, br. 93/2014., 127/2017., 98/2019. - dalje: ZR), pravodobno podnijela tužbu kojom traži da se pobijana odluka o redovitom otkazu ugovora o radu utvrdi nedopuštenom.
7. Nadalje, u postupku nije bilo sporno da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu pomoćni radnik na egaliziranju na temelju Ugovora o radu sklopljenog 5. prosinca 2016., i da je tuženik 25. studenoga 2019. donio Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu tužiteljici, koju je tužiteljica primila 26. studenoga 2019.
8. U postupku je bilo sporno je li tuženikova Odluka o redovitom otkazu tužiteljičinog ugovora o radu od 25. studenoga 2019. - dopuštena.
9. Sud prvog stupnja je utvrdio sljedeće:
-da je tužiteljici redovito otkazan ugovor o radu zbog kršenja obveza iz radnog odnosa, da se u obrazloženju odluke o otkazu ugovora o radu navodi da tužiteljica nije izvršavala obveze preuzete ugovorom o radu, da je tijekom listopada 2019. provedena analiza izvršenja norme za odjel krojarne u pogonu Zlatar Bistrica u kojem je radila i tužiteljica te je utvrđeno da tužiteljica tijekom te godine u šest od deset mjeseci nije postigla propisani postotak izvršenja norme od 95,01%, a za nepostizanje navedenog postotka u tim mjesecima nije bilo opravdanog razloga, da je u mjesecu listopadu ostvarila 77,80% norme, u rujnu 94,31%, u kolovozu 94,45% norme, u srpnju 92,71%, u lipnju 87,10%, u svibnju 93,55%, u travnju 82,66%, u ožujku 80,31%, u veljači 72,93% te u siječnju 99,56%., da je za nepostizanje postotka izvršenja norme u travnju, kolovozu i rujnu postojao opravdani razlog, ali za nepostizanje propisanog postotka izvršenja norme u veljači, ožujku, svibnju, lipnju, srpnju i listopadu, opravdanih razloga nije bilo, da je prosječno izvršenje tužiteljice u mjesecima veljači, ožujku, svibnju, lipnju, srpnju i listopadu bilo je 86,28%, što je gotovo 10% manje od propisanog minimuma izvršenja od 95,01% norme, odnosno za jednu šestinu manje od propisane norme, da su tužiteljici 21.1.2019. i 16.7.2019. uručena Upozorenja o obvezama iz radnog odnosa i mogućnosti otkaza zbog toga što nije izvršavala svoje radne obveze, da je 18. lipnja 2019. upozorena zbog nepostupanja prema radnim uputama, jer nakon egaliziranja (strojnog stanjivanja kožnih krojnih dijelova na propisani debljinu prema zahtjevu kupca) mjeračem za debljinu kože nije na svakom prvom i desetom krojnom dijelu provjerila debljinu kože, 42 krojna dijela nisu odgovarala zahtjevu kupca, a da je 12. prosinca 2018. zbog istog propusta bila upozorena jer ukupno 50 krojnih dijelova debljinom nije odgovaralo zahtjevu kupca, da zbog toga ne može nastaviti s radom u poduzeću pa da su ispunjeni uvjeti za redovito otkazivanje ugovora o radu te da se radničko vijeće očitovalo o namjeravanoj odluci o otkazu dopisom od 22. studenoga 2019. kojim se ne protivi otkazivanju ugovora o radu;
- da su u članku 48. Pravilnika o radu (str. 29-52 spisa predmeta) navedeni razlozi zbog kojih poslodavac može radniku redovito otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok, a da je jedan od tih razloga kršenje obveza iz radnog odnosa u kojem slučaju je riječ o otkazu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika, a da je u članku 53. tog Pravilnika navedeno što se smatra osobito teškom povredom iz radnog odnosa, a da se u toč. 1. navodi da se osobito teškom povredom radne obveze smatra namjerno neispunjavanje, nesavjesno i nepravodobno ispunjavanje radnih obaveza;
- da je uvidom u izvode planskih vrijednosti za radno mjesto na kojem je radila tužiteljica u 2019. te pregleda izvršenja norme po svim zaposlenicima odjela krojarne za 2019. (dostavljenih uz podnesak tuženika od 14. rujna 2020., str. 73-75 spisa predmeta) utvrđeno da je norma za 2019. godinu bila utvrđena u visini od 5.400 krojna komada dnevno te da je preko 97% radnika u toj godini uredno ostvarilo normu;
- da je 21. kolovoza 2018. kontrolom krojnih dijelova na EK izdvojena veća količina n.i.o. krojnih dijelova s vidljivim površinskim obilježjima, da je navedeno petero radnika koji su sortirali radne naloge, između ostalih i tužiteljica za koju su utvrđena 22 n.i.o. krojna dijela (protokol o kontroli, str. 53 spisa predmeta);
- da je 10. prosinca 2018. uočena nepravilnost, da je tužiteljica egalizirala radni nalog 40122987, Macchiatobeige Nappa te RN 401229871, Macchiatobeige Nappa (20 ST) te pri tom nije stanjila krojne dijelove na propisanu debljinu nego je poslala radni nalog u obradu s predebelim krojnim dijelovima, da ima sva potrebna školovanja za svoje radno mjesto te zna da mora provjeriti da li krojni dijelovi odgovaraju propisanoj debljini, tj. da nisu predebeli niti pretanki, da su joj prezentirani krojni dijelovi, ukazano joj je na propust te da kod ponavljanja propusta slijede mjere u obliku opomene (protokol o kontroli str. 54 spisa predmeta);
- da je tužiteljica 12. prosinca 2018. pisano opomenuta jer se nije pridržavala zadanih joj radnih uputa, da je 10. prosinca 2018. radila na egaliziranju (stanjivanje cijelog krojnog dijela na propisanu debljinu prema zahtjevu kupca) radnog naloga 401229722 Macchiatobeige Nappa (30 komada) i radnog naloga 401229871 Macchiatobeige Nappa (20 komada), da prilikom obrade krojnih dijelova za spomenute radne naloge nije radila prema radnim uputama prema kojima je radnik dužan mjeračem za debljinu provjeriti krojne dijelove nakon egaliziranja kako bi potvrdio da su krojni dijelovi stanjeni na debljinu koju zahtjeva kupac, a da radnica to nije odradila, da zbog toga krojni dijelovi debljinom nisu odgovarali zahtjevu kupca te da je radnica takve krojne dijelove svjesno poslala u proizvodnju, da je radnica školovana za navedeno radno mjesto i upoznata je sa svim radnim uputama kojih se mora pridržavati, pa da se navedeni propust nije smio dogoditi, da je stoga tužiteljica upozorena kako je dužna uredno izvršavati svoje radne obveze, u što spada, i s dužnom pažnjom, obavljati povjerene joj poslove, i postupati prema nalozima i uputama nadređenih, da njezin postupak predstavlja povredu radnih obveza te da ponavljanje navedenog postupanja ili kršenje neke druge radne obveze može dovesti do otkazivanja ugovora o radu, da je tužiteljica to upozorenje primila 21. siječnja 2019., što je tužiteljica potvrdila svojim potpisom (Upozorenje o obvezama iz radnog odnosa i mogućnost otkaza od 12. prosinca 2018.);
- da je tužiteljica 18. lipnja 2019. pisano opomenuta jer se nije pridržavala zadanih joj radnih uputa, da je 17. lipnja 2019. radila na egaliziranju (stanjivanje cijelog krojnog dijela na propisanu debljinu prema zahtjevu kupca) radnog naloga 491683477, da se prema radnoj uputi, na svakom prvom i desetom krojnom dijelu mjeri debljina pomoću mjerača za debljinu kože, što radnica prilikom obrade spomenutog radnog naloga nije odradila, da je zbog toga došlo do greške na ukupno 42 krojna dijela, da je školovana za navedeno radno mjesto i da je upoznata sa svim radnim uputama kojih se mora pridržavati, pa da se navedeni propusti nisu smjeli dogoditi, da je se zbog toga upozorava da je dužna uredno izvršavati svoje radne obveze, u što spada i sa dužnom pažnjom obavljati povjerene joj poslove, i postupati prema nalozima i uputama nadređenih te da njezin postupak predstavlja povredu radnih obveza, da ponavljanje navedenog postupanja ili kršenje neke druge radne obveze može dovesti do otkazivanja ugovora o radu, da je tužiteljica upozorenje primila 16. srpnja 2019., što je potvrdila svojim potpisom (Upozorenje o obvezama iz radnog odnosa i mogućnosti otkaza od 18. lipnja 2019.);
- da je utvrđen problem u vezi s tužiteljicom koja je zaposlena kod tuženika od 6. prosinca 2013., jer su joj izvršenja u protekla tri mjeseca 93,5%, 87,1% i 92,7%, da ima sva potrebna školovanja za radno mjesto na kojem radi, da je s njom obavljen razgovor što se tiče planske vrijednosti, da zna koji su joj radni zadaci i poznaje radne upute na svom radnom mjestu, da su utvrđene i mjere da mora stalno imati što raditi, da ju je potrebno svakodnevno kontrolirati, upozoriti na eventualne pogreške i pohvaliti za povećanje izvršenja te tako doći do planske vrijednosti, planirani rok za postizanje cilja je jedan mjesec, da do kraja KW 37 djelatnica ima izvršenje 100% (Plan mjera od 17. kolovoza 2018. koji je izradila zaposlenica tuženika LĆ, a sudionice su tužiteljica i navedena zaposlenica tuženika);
- da je 17. kolovoza 2019. s tužiteljicom koja radi pod brojem 24118 obavljen razgovor od strane grupovođe i smjenovođe u vezi postizanja planske vrijednosti, da joj je grupovođa objasnio koje će biti sankcije ako ne postigne plansku vrijednost te ako se ne vidi pomak u izvršenjima (oduzimanje stimulativnog dijela plaće, te mogući raskid ugovora o radu) te da se kod tužiteljice pomak u izvršenjima treba vidjeti već u KW 34. (Protokol od 17. kolovoza 2019. koji su potpisale zaposlenica tuženika LĆ i tužiteljica);
- da je tužiteljica obaviještena o tome da će joj se na temelju Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu raskinuti ugovor o radu zbog neizvršavanja radnih zadataka koji su u nastavku opisani u Odluci o redovitom otkazu ugovora o radu, da joj je objašnjen postupak raskida ugovora te što znači preuzimanje, odnosno odbijanje preuzimanja navedene odluke, da su joj objašnjena njezina prava te mogućnost da u svrhu njihove zaštite koristi vanjske službe, pravnu službu HZZO, pravnu službu sindikata, inspekciju rada i mogućnost obraćanja odvjetniku u privatnom aranžmanu, a da se u priloženoj potvrdi navodi da je tužiteljica Odluku o otkazu te obavijest o korištenju godišnjeg odmora primila 26. studenoga 2019. (Zapisnik sa sastanka krojarne od 27. studenoga 2019.);
- da su po tužiteljici predloženi svjedoci KĆ, MĆ i HĆ potvrdili tužiteljičine navode da je normu bilo teško ostvariti zbog loše kvalitete kože i kvarova na strojevima za obradu, ali da su naveli i to da su postojale norme s kojima su radnici bili upoznati, da bi u situacijama kad nije bilo dovoljno kože za obradu bili raspoređeni na druge poslove, a kada bi radili te druge poslove tada su bili oslobođeni norme, da je svim radnicima bilo poznato da treba kontrolirati debljinu kože, mjeriti svaku prvu i desetu kožu, a to je bilo napisano u knjizi koja sadržava sva potrebna uputstva i nalazila se na strojevima, a o tome tko će mjeriti kožu dogovarali su se radnici koji su radili na stroju, da se uvijek znalo kad je tko pogriješio u radu, jer su se krojni dijelovi označavali brojevima radnika zaduženog za kontrolu debljine te da se o tome vodila evidencija putem računala, a da je svjedok HĆ rekao da je tužiteljica imala grešaka u radu te da nije ostvarivala normu, da je svjedok ĐĆ, koji je radio s tužiteljicom na stroju za egalizaciju, čije saslušanje je također predložila tužiteljica, o predmetu spora iskazivao vrlo kratko i neodređeno, pa svojim iskazom nije niti potvrdio niti osporio njezine navode o tome da normu nije bilo moguće ostvariti te da se u slučaju kada nakon obrade koža nema odgovarajuću debljinu nije moglo znati tko je od dvoje radnika koji rade na stroju odgovoran za to;
- da svjedok KĆ u svom iskazu navodi da je radio kod tuženika i dobio otkaz mjesec dana prije TĆ pa da ne može govoriti o njezinom otkazu, da je radio na egaliziranju u krojarni, da je imao Ugovor o radu za radno mjesto pomoćnog radnika, da je radio i na stroju, a pomoćni radnik ne bi smio raditi na stroju, da su postojale norme koje su bile propisane i vidljive, a da je za sve koji su radili na tanjenju kože normu bila 5000 komada dnevno, da koža za obradu nije bila uvijek iste kvalitete, da je ta koža bila u prethodnoj fazi obrade bila u krojarni tuženika i dolazila je k njima na daljnju obradu, na tanjenje, a da prethodno nitko nije tanjio kožu, da je tanjenje kože ovisilo o kvaliteti kože, a kvaliteta kože je bila jedan od faktora za mogućnost ostvarenja norme, da bi, u situacijama kad nije bilo dovoljno kože za obradu, bili raspoređeni na druge poslove, a kad bi radili te druge poslove tada su bili oslobođeni norme, da je ostvarenje norme ovisilo o više čimbenika, da je bilo situacija kad je nož na stroju bio potrošen, pa da se trebalo čekati po sat vremena da ga mehaničar popravi, a za taj sat se radnicima u normu priznalo svakome po 300 komada, ukupno 600 komada, da je norma ovisila o tome s kojim radnikom se radi i koliko je isti bio zainteresiran za posao, a na stroju je radilo po dvoje radnika, ako se neki od njih ne bi dovoljno zalagao, to je utjecalo na ostvarenje norme drugog radnika, da su se za počinjenje pogreške snosile posljedice, a uvijek se znalo kad je tko pogriješio u radu, jer se o tome vodila evidencija putem računala, ako radnik ne bi primijetio da je pogriješio to znači da nije dobro radio, da je postojao i mjerač na kojem je radnik mjerio debljinu kože na tri točke, vrhu, sredini i kraju, da je bilo propisano da se moraju mjeriti komadi kože, da su bile propisane debljine kože i moralo se kontrolirati je li debljina kože u skladu s propisanim, da su bila 4 stroja za egalizaciju, postojale su različite vrste kože, a za sve je bila ista norma, 5000 komada bez obzira na veličinu kože, da nije radio sa tužiteljicom TĆ i ne zna na koji način je ona radila, da je dobio otkaz, a u odluci o otkazu je navedeno da ga je dobio zbog toga što nije ispunjavao normu, ali to nije točno, jer je normu ispunjavao, da je imao neopravdanih izostanaka s posla, ali ih je opravdao, da je samohrani otac, da ima petero djece, pa mu je dolazila socijalna služba i zbog toga je morao izostati s posla, da je poslodavca svaki put obavijestio da mora izostati s posla i dobivao je dozvolu za izostanak, da misli kako nije imao izostanaka koji nisu bili opravdani, da dva puta nije ispunio normu i zbog toga je dobio novčanu kaznu u vremenskom razdoblju od tri godine, da se nije dogodilo da bi dobio opomenu zbog toga što netko drugi prije njega ne bi kvalitetno obradio kožu, da su svi strojevi na kojima je radio osim jedinice radili istom brzinom, a za jedinicu je bio drugi manji normativ, da nije dobio odluku o otkazu Ugovora o radu, nego obavijest da mu je istekao Ugovor o radu, da je u tri godine koliko je radio dobio četiri opomene, ali ih nije dobio zbog neispunjenja norme, već zbog toga što je koža bila previše istanjena što se većinom dogodilo zbog toga što je nož bio previše istrošen te da se u pogledu debljine minimalno morao kontrolirati svaki deseti komad, a to su znali svi radnici koji su radili na egaliziranju;
- da iz iskaza svjedoka HĆ proizlazi da je, dok je radio kod tuženika, bio nadređeni radnik tužiteljici, da je tužiteljica imala greške u radu i nije ostvarivala normu, odnosno nekad je, a nekad nije, da se tražilo ostvarenje norme koju je bilo teško ostvariti, jer je materijal bio loš, a pojavljivale su se i greške na stroju, za greške su se radnicima dijelile opomene, nekad opravdano, a nekad ne, da je šef radio presing na radnike, tražio je normu koju je nekad bilo teško ostvariti, pa da su zbog toga radnici i griješili više nego je bilo dopušteno, da je pretpostavljao da je šef znao da radnici neće moći izvršiti normu, ali da su na njega vršili presing njemu nadređeni, da je materijal bio loš, ponekad zbog toga što je koža za obradu bila nekad ispod propisane minimalne debljine, a da su kupci tražili određenu debljinu pa su prigovarali kad debljina kože nije bila adekvatna, da se na strojevima mogla podesiti debljina, ali su se pojavljivale greške u radu stroja na način da je isti radio drugačije nego što je bilo podešeno, da su se u takvim situacijama strojevi popravljali i otklanjale su se greške, ali su se takve situacije opet pojavljivale, da je svrha stroja bila da stanji kožu na propisanu debljinu između minimalne i maksimalne, ali tu dolazi do odstupanja zbog materijala i zbog toga što strojevi nekad nisu dobro radili, da se materijal ako nije dovoljno debeo, niti ne pušta kroz stroj, da se mjerenjem moglo utvrditi da stroj loše kalibrira i takvi slučajevi su se prijavljivali mehaničarima koji bi onda otklanjali kvar na stroju, da za vrijeme popravka norma nije išla, a radnik bi bio raspoređen na drugi posao, da je kvaliteta kože utjecala na ostvarenje norme, jer ako ne bi bila kvalitetna, tada bi je na više mjesta trebalo mjeriti, odnosno mjeriti svaki pojedini, a ne svaki deseti komad, da je norma bila propisana, ali da je bila propisana za idealne uvjete kojih nikad nije bilo, da na radnom mjestu na kojem je radila tužiteljica više od 50% radnika nije moglo ostvariti normu, odnosno bili su malo ispod norme, a da se za neizvršenje norme mogla dobiti opomena;
- da iz iskaza svjedokinje MĆ proizlazi da je bila zaposlena kod tuženika, da je dobila otkaz u mjesecu studenome 2019. zbog pokvarene kože, a da o otkazu tužiteljice ne zna ništa, da je radila na stroju za egalizaciju na kojem su radila po dva radnika, jedan radi na stroju, a drugi prima kožu koja izlazi iz stroja, nakon što netko od njih izmjeri kožu i nakon što se na taj način utvrdi je li dobro obrađena, stavlja se u paket koji ide dalje u proizvodnju, da su ti sanduci stalno kod njih, da su radnici obvezni mjeriti svaku prvu i svaku desetu kožu, ako je neka koža pogrešno obrađena na stroju, stavlja svoj žig ili žig od kolege i da se koža baca među otpadnu kožu, da je u vrijeme kad je radila, dnevna norma za oba radnika na stroju bila 5700 komada, ako se dobro toga sjeća, da su na stroju radili po dvoje radnika, ali da se ponekad mijenjao sastav, pa bi jedan radio do pauze, a drugi bi dolazio nakon pauze, a nekad bi jedan dan radila stalno dva ista radnika, a drugi dan bi se promijenio sastav, da je radila na obradi dvije vrste koža, kožu za automobile BMW i kožu za automobile Mercedes, ali za različite modele tih marki vozila, da je za neke kože u takvim slučajevima trebalo više, a za neke manje vremena, a da je za sve bila ista norma, da je svim radnicima bilo poznato da treba mjeriti svaku prvu i desetu kožu, a da je to bilo napisano u knjizi koja sadržava sve potrebne upute i nalazila se na strojevima, a o tome tko će mjeriti kožu dogovarali su se radnici koji su radili na stroju, da je s tužiteljicom radila zajedno na stroju kraće vrijeme, dva ili tri dana, a da je kod tuženika radila nešto duže od četiri godine, da je na egalizaciji radila 2,5 godine, da je kroz to vrijeme tri puta dobila opomenu zbog neispunjenja norme, da je kroz sve to vrijeme s tužiteljicom ukupno radila dva ili tri dana, a da je s njezinim radom bila zadovoljna, da u onim slučajevima kad je dobila opomene radi neispunjenja norme, normu nije ispunila zbog toga što nije bilo dovoljno posla, a ne zbog toga što nije dobro radila, a da se znalo dogoditi da nema dovoljno posla, da se u slučajevima kad nije bilo dovoljno posla, isključila iz rada sa stroja za egalizaciju i obavljala druge poslove, a ne zna je li se to vrijeme, kad je radila druge poslove, uračunavalo u normu ili ne;
- da su po tuženiku predloženi svjedoci JĆ, SĆ i UĆ potvrdili navode tuženika da je tužiteljica dobila otkaz zbog neopravdanog neostvarivanja norme i nepravilnog postupanja prilikom obrade krojnih dijelova na stroju za egalizaciju, što je imalo za posljedicu zastoje u procesu rada i štetu;
- da iz iskaza tužiteljice proizlazi kako tužiteljica ne zna zbog čega je dobila otkaz kod tuženika, da je radila na radnom mjestu egaliziranja zajedno s radnikom ĐĆ te da su oboje bili jednako odgovorni i za normu i za krojne dijelove, da je bila pomoćni radnik i nije imala posebnu obuku za rad na stroju, da je prošla takvu obuku samo uz rad na stroju, da joj je radni zadatak bio stanjivati krojne dijelove na određenu debljinu, što je radila s drugim radnikom, da se rad na stroju odvija tako da jedan radnik pušta krojne dijelove, a drugi ih potom slaže, a da je norma za oba radnika bila ista, da se u tom poslu radnici mijenjaju na način da onaj koji je prethodno radio na puštanju krojnih dijelova poslije radi na slaganju i tako naizmjence, a ako dođe do pogreške, ne može se utvrditi tko od to dvoje radnika ju je učinio, da zna da je norma bila je 5000 komada te da je bila ista za oba radnika, bila je ista iako su se izrađivali krojni dijelovi za automobile marke BMW i automobile marke Mercedes, a da Mercedes ima kompliciranije krojne dijelove, da je za Mercedes trebalo 20 minuta više vremena da bi se ostvarila potpuna norma, da je dobivala opomene od poslodavca koje prvo nije htjela potpisati, a da je i grupovođa HĆ rekao da to nije za opomenu, no da mu je voditelj JĆ tada rekao da će i on dobiti opomenu, pa da je onda ipak potpisala te opomene, da su svjedoci koji su saslušani u ovom postupku, prije svjedočenja, bili pozivani na razgovore, pa kako su oni zaposlenici tuženika, svjedočili u njegovu korist, da je prije nego je s tuženikom sklopila Ugovor o radu na neodređeno vrijeme, tri godine radila na određeno vrijeme, da je više radnika bilo pozivano kod voditelja JĆ radi potpisivanja opomene jer i oni nisu ostvarivali norme, pozivano je 8 zaposlenika, da su neki radnici ostvarivali norme, jer su radili jednostavnije poslove, da od poslodavca nije bila pozvana da nadoknadi kakvu štetu, niti zna da bi neka šteta namjerno nastala, ako bi krojni dijelovi prilikom obrade bili predebeli to se moglo popraviti, tako da se stanje, a ako su bili pretanki, to se nije moglo popraviti, da misli da radnik ĐĆ koji je radio s njom nije bio opominjan, da je trebalo mjeriti debljinu krojnih dijelova nakon obrade, a to je morao raditi onaj radnik koji pušta krojne dijelove, što nije bilo službeno određeno, da je najčešće to činio onaj koji pušta krojne dijelove, da su za kontrolu debljine krojnih dijelova bila odgovorna oba radnika koja su radila na stroju, da je dok je radila kod tuženika najviše radila na egaliziranju, a da je radila kraće vrijeme i na sortiranju, da nije bila školovana za radno mjesto egaliziranja, ali da je potpisivale neke dokumente u kojima je bilo navedeno da je završila određena školovanja tek nakon što je već počela raditi, da je tijekom rada na egaliziranju dobila opomene od poslodavca, ali da se više ne sjeća točno kada i točno zbog čega, da je bila pozivana na razgovore u vezi grešaka koje su se događale tijekom njezina rada radi smanjivanja tih grešaka, ali da nije bila jedina koja je bila pozivana zbog toga, da su se problemi s njezinim radom i kvalitetom rada pojavili otkad su se počeli izrađivati krojni dijelovi za vozila Mercedes, da je većinu vremena radila sa ĐĆ, ali da je ponekad radila i s nekim drugim radnikom, da je najviše radila s njim, da je LĆ koja je grupovođa zaključila da ostvaruje bolje rezultate kad radi s drugim radnikom, da u slučaju kad su krojni dijelovi bili kompliciraniji nije ih se moglo tako brzo obraditi i slagati, kao što se to moglo kod jednostavnijih krojnih dijelova, da se kontrolirala debljina prvog komada u buntu i svakog desetog, a ona je to uredno činila, da je dobila opomenu zbog toga što 42 komada krojnih dijelova nisu bili mjereni, ali smatra da su to bili dobri krojni dijelovi, pa da zbog toga nije htjela potpisati tu opomenu, ali da ju je potom ipak potpisala na inzistiranje voditelja JĆ, iako je grupovođa HĆ rekao da to nije za opomenu, da je izmjerila te dijelove i utvrdila na taj način da su bili dobri, da se moglo dogoditi da ĐĆ nije izmjerio krojne dijelove, a da se nije moglo znati koji bunt je mjerila ona, a koji ĐĆ., da je uobičajeno bilo da se radi tako da jedan dan jedan radnik ulaže, a drugi slaže krojne dijelove, ali da se nekad događalo da se i tijekom dana mijenjaju na tim poslovima, da se roba dobivala u buntovima koji su bili označeni, a da se nakon obrade roba opet stavljala u označene buntove koji su se evidentirali, ali da se nije moglo znati koji bunt je koji radnik kontrolirao;
- da iz iskaza zakonskog zastupnika tuženika VĆ proizlazi da je do odluke o raskidu ugovora o radu tužiteljice došlo zbog toga što su u tijeku 2018. i 2019. kod nje utvrđeni učestali propusti u radu na radnom mjestu pomoćnog radnika na egaliziranju unatoč što je s njom obavljeno u 17 navrata školovanje na tom radnom mjestu kako bi se izbjegle eventualne greške, što kod postojećih modela, što kod novih koji su se uvodili u proizvodnju, da kako na istom radnom mjestu rade 2 izvršioca da se postavljalo pitanje tko je odgovaran za određene greške, da je izvršitelj zadužen za puštanje krojnih dijelova iste uzimao iz označenog bunta, tzv. šarže koji se unosio u sistem, a ako bi se pojavila sumnja da je krojni dio koji se pušta pretanak, da se vršila provjera istog, a da je izvršitelj koji je puštao krojne dijelove iste uzimao iz označenog bunta, tzv. šarže koji se unosio u sistem budući da se sve prati putem informatičkog sustava, da je izvršitelj koji je primao stanjene krojne dijelove iste trebao provjeriti, od prvog i nadalje, svakog desetog, da bi se na taj način izbjeglo eventualno preveliko stanjivanje krojnog dijela koji je nakon toga neupotrebljiv, da se praćenjem brojeva šarži uvijek znalo tko je primao šaržu, jer da se nakon pakiranja krojnih dijelova koji su obrađeni, dobivao novi broj, da je kod tužiteljice bilo primijećeno da njezin par ĐĆ uvijek imao izvršenje ako nije radio s njom u paru, a i nakon prestanka radnog odnosa s tužiteljicom isti nije dobio nijedno upozorenje za smanjenu normu, da je s tužiteljicom u nekoliko navrata obavljen razgovor da se ti nedostaci otklone, i da je o tome sastavljen zapisnik te da je napravljen program na temelju kojeg je tužiteljicu, uz pomoć nadređenih i osoba koje su zadužene za obuku radnika, trebalo dovesti do situacije da izvršava norme, da je zbog kroničnog nedostatka radnika potpuno neživotno da bi oni iz nekog hira ili neke netrpeljivosti bilo kome pa tako i tužiteljici otkazali ugovor o radu, da je manjak radnika bio i u 2019., manjak radnika je konstantan unazad 10 godina, a posebno stručnih, da su se s radnicima zaključivali ugovori na određeno vrijeme i produživali s obzirom na rezultate, ali bi se nakon 3 godine radnici zapošljavali na neodređeno vrijeme, da su se radnici zapošljavali na određeno vrijeme zbog godišnjih ugovora koje su imali s kupcima, da tužiteljicu nije osobno poznavao, a o njezinom radu je dobivao izvješća od njoj nadređenih radnika, da je tužiteljica od 2013. pa nadalje 17 puta bila na školovanju na radnom mjestu egaliziranja, koje su provodi instruktori za određena radna mjesta, koji su radnicima i pokazivali kako su trebali raditi, da su strojevi podešeni na određenu debljinu, a da se to eventualno mijenja ako kupac ima neke posebne zahtjeve u odnosu na debljinu krojnog dijela što se ne čini tijekom dana i rijetko se događa, da je upravo zbog toga da bi krojni dio bio odgovarajuće debljine i određeno da treba kontrolirati debljinu prvog komada iz bunta, a da nakon toga, svakog desetog, da stroj treba podesiti na odgovarajuću debljinu onaj koji pušta krojne dijelove, a onaj koji ih prihvaća mjerenjem debljine treba provjeravati je li stroj ispravno podešen, da se po šarži može znati koji radnik je puštao krojne dijelove, a koji ih je prihvaćao i slagao, pa dakle, i to koji od njih je trebao provjeravati debljinu, da svaka šarža ima određeni broj i svaki dio u njoj, da se brojevi buntova unose u sistem i zna se tko je unio broj, pa da je po tome moguće znati tko je puštao a tko prihvaćao i slagao krojne dijelove, da se odmah po dovršetka radnog zadatka utvrđuje tko je puštao, a tko primao dijelove i tko je odgovoran za neodgovarajuću debljinu, da o tome postoje i zapisnici, a da je to zapisano i u opomenama koje su upućene tužiteljici zbog neodgovarajuće debljine krojnih dijelova, da je na radnom nalogu broj 491683477 naveden i broj radnika koji po tom nalogu radi, da je u tom nalogu naveden broj 24118, da je to osobni broj tužiteljice iz čega proizlazi da je ona odradila taj radni nalog, da ako se dogodilo da su se tijekom rada radnici zamijenili, a to nisu naznačili i preko svojih osobnih brojeva, to je propust radnika i njihov problem, a kad je tužiteljica dobila upozorenje trebala je na to i ukazati, a nije, svih 42 komada krojnih dijelova koji nisu bili odgovarajuće debljine, odnosno koji su pretanki su iz te šarže od 17. lipnja 2019., da su razlozi zbog kojih je tužiteljica dobila otkaz navedeni u obrazloženju Odluke o otkazu, da se norma utvrđuje temeljem iskustvene metode šefa odjela koji utvrđuje potreban broj minuta odnosno sekundi za pojedinu operaciju, a ista se usklađuje sa zahtjevima kupca koji isto tako dostavlja njima kao dobavljačima vremenske intervale u kojima se mora izvršiti operacija koju su oni spremi platiti, da je zbog potrebne kvalitete izrađenog materijala, konkretno kod Mercedesa, njihova norma manja za 20% od njihove industrijske norme, jer se na taj način želi podići kvaliteta proizvoda kako bi se izbjegle enormno velike kazne za nepravovremeno isporučenu robu ili robu koja ne zadovoljava kvalitetom, da su norme iskazane u pisanoj formi, i svako radno mjesto zna kakva je norma za pojedinu operaciju, a nigdje nije napisano na koji način je norma izračunata, da tužiteljica do 2018. s normom nije imala problema, da je tužiteljica u 2019. dobila dva upozorenja, jedno u šestom mjesecu, a drugo u mjesecu kolovozu, ne zna napamet točno kojeg datuma s čime je upoznat jer ih je potpisao, u šestom mjesecu 2019. je bila upozorena zbog toga što nije postupala po radnim uputama, a to se odnosi na to što nije kontrolirala debljinu krojnih dijelova, pa su 42 komada bila pretanka, 12. prosinca 2018. je bilo isto takvo upozorenje zbog 50 krojnih dijelova, a tužiteljica je otkaz dobila zbog toga i zbog neizvršenja norme, za neizvršenje norme nije dobila opomenu, jer je pravilo u firmi takvo da se nakon dvije opomene ne daje i treća već se otkazuje Ugovor o radu, to nije određeno u Pravilniku o radu, ali da je takva praksa.
10. Sud prvog stupnja je u bitnom utvrdio da su razlozi otkaza neostvarivanje norme i nepostupanje po uputama prilikom obavljanja radnih zadatka što je imalo za posljedicu nastanak štete u vidu zastoja u radu, bačenog materijala koji nije imao potrebnu debljinu te vremena utrošenog za ponovno krojenje i dodatne obrade kože, da je dakle riječ o otkazu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika iz odredbe članka 115. stavka 1. točke 3. ZR.
11. Sud prvog stupnja je tvrdnje tužiteljice da je norma bila previsoko postavljena i da je tako postavljenu normu nemoguće izvršiti, ocijenio neosnovanim, budući da je iz pregleda izvršenja norme po svim zaposlenicima odjela krojarne za 2019. godinu, vidljivo da ukupno preko 97% radnika uredno ostvaruje normu, kao i da su radnici bili upoznati s normom (iskazi svjedoka, Da koji su u tom dijelu suglasni, zakonskog zastupnika tuženika, pa i same tužiteljice koja je rekla da su radnici bili s tom normom upoznati, a prema iskazu svjedoka JĆ normativi s bili različiti s obzirom na vrstu stroja, za brži stroj je norma 5400 komada, a za sporiji 4400 komada), a da tužiteljica u 2019. godini u šest od ukupno deset mjeseci nije ostvarila propisani postotak izvršenja norme od 95,01% (obrazloženje odluke o otkazu, iskazi svjedoka JĆ koji je rekao da je normu ostvarivala za 20% do 30% manje od ostalih radnika, a svjedokinja SĆ je glede toga izjavila da je tužiteljica ostvarivala 78 do 80% norme, dok su drugi radnici ostvarivali 90 i 95, a neki i 100 % norme, pa i svjedoka HĆ predloženog po tužiteljici koji je rekao da je tužiteljica imala greške u radu i nije ostvarivala normu, odnosno nekad je, a nekad nije) te da je tužiteljica bila osposobljena za rad na stroju za egalizaciju, zbog čega je sud ocijenio kako niti ta okolnost ne može biti opravdanje za neostvarivanje norme. Sud prvog stupnja je također ocijenio kako je normu unatoč nekim poteškoćama u procesu rada bilo moguće ostvariti (iskaz svjedoka ĐĆ koji je radio s tužiteljicom te nije ukazao na probleme u vezi s ostvarivanjem norme, a isti je normu za razliku od tužiteljice ostvario, a normu je radeći na istom stroju ostvarila i svjedokinja UĆ unatoč tome što je prema njezinim navodima proces rada na stroju za egaliziranje vrlo zahtjevan posao). Stoga je sud prvog stupnja zaključio kako je tužiteljica, kao i svi drugi radnici, od kojih je većina ostvarila normu bila u mogućnosti kao i oni ostvariti normu te da ju nije ostvarila, jer se unatoč višekratnim usmenim upozorenjima i poduzetim aktivnostima od strane nadređenih da se njezini rezultati rada povećaju, nije dovoljno trudila, odnosno zbog toga što nije imala brzinu kod puštanja i slaganja krojnih dijelova te je bila usporena.
12. Nadalje, sud prvog stupnja je utvrdio kako je drugi razlog zbog kojih je tužiteljici otkazan ugovor o radu, bio kršenje obveza iz radnog odnosa, odnosno nepostupanje po zadanim uputama prilikom rada na strojnoj obradi krojnih dijelova, odnosno jer tužiteljica, nakon egaliziranja, strojnog stanjivanja kožnih krojnih dijelova na propisani debljinu prema zahtjevu kupca, mjeračem za debljinu kože, nije na svakom prvom i desetom krojnom dijelu provjerila debljinu kože, zbog čega 42 krojna dijela nisu odgovarala zahtjevu kupca, a 10 postupala na isti način pa zbog toga ukupno 50 krojnih dijelova debljinom nije odgovaralo zahtjevu kupca, što je imalo za posljedicu nastanak štete u vidu zastoja u procesu rada, bačenog materijala i vremena utrošenog za ponovno krojenje i dodatne obrade kože, a zbog čega je tužiteljica dobila dva pisana upozorenja, 17. lipnja 2019., i 12. prosinca 2018. (protiv kojih nije podnosila zahtjev za zaštitu prava radnika).
13. Slijedom navedenog, a polazeći od odredaba članka 7. stavku 1. ZR kojim je propisana temeljna obveza radnika obavljati preuzeti posao prema uputama poslodavca danim u skladu s naravi i vrstom rada te članka 8. stavka 1. ZR, kojim je propisano da se radnik u radnom odnosu dužan pridržavati odredbi Zakona o radu i drugih Zakona odnosno propisa te da kada radnik ne postupa na navedeni način, odnosno ponaša se suprotno zakonu poslodavac zbog toga s pravom gubi povjerenje u njega, a te imajući u vidu i odredbe ugovora o radu koji je tužiteljica sklopila s tuženikom sud prvog stupnja je ocijenio kako je jedna od osnovnih obveza radnika izvršavati radne obveze na pravilan način prema uputama poslodavca te ostvarivati očekivane radne rezultate te da niti jedan poslodavac nije dužan trpjeti u radnom procesu radnika koji se grubo ne pridržava svojih obveza iz radnog odnosa u kojeg zbog toga opravdano nema povjerenja i koji mu svojim postupcima bez obzira na njihove uzroke, nanosi i izravnu štetu odnosno koji bi i ubuduće mogao jednako tako postupati i kršiti svoje obveze iz ugovora o radu, zbog čega je zaključio da je tuženik zakonito otkazao tužiteljici ugovor o radu redovitom otkazom uvjetovanim skrivljenim ponašanjem radnika poštujući pri tom propisanu proceduru.
14. S obzirom na to da je ugovor o radu u ovom slučaju prestao otkazom koji nije nedopušten, sud prvog stupnja je zaključio kako tužiteljici ne pripadaju prava koja bi imala zbog nezakonitog otkaza, sudski raskid ugovora o radu, naknada plaće i naknada štete.
15. Slijedom izloženog, sud prvog stupnja je tužbene zahtjeve tužiteljice odbio u cijelosti kao neosnovane.
16. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji joj je prethodio, utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, na koju povredu sadržajno upire tužiteljica u žalbi, kao niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje povrede sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP). Suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda nema nedostatke radi kojih se ne bi mogla ispitati, ima razloga o svim odlučnim činjenicama, a razlozi o odlučnim činjenicama nisu nejasni niti međusobno proturječni.
17. Sud prvog stupnja pravilno je ocijenio sve izvedene dokaze, kako pojedinačno tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti, i na temelju pravilne ocjene tih dokaza zaključio kako je tuženik, na kojem je, kao poslodavcu, teret dokaza pravilno zaključio kako je tuženik dokazao opravdanost razloga za otkaz ugovora o radu (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika), u smislu odredbe članka 115. stavka 1. točke 3. ZR., pa nisu osnovani niti žalbeni navodi koje tužiteljica u tom smislu ističe. Naime, suprotno žalbenim navodima, iz Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu od 25. studenoga 2019. (stranica 3 i 4 spisa predmeta) proizlazi da se otkaz ugovora o radu tužiteljici otkazuje na temelju odredbe članka 115. stavka 1. točke 3. ZR (redoviti otkaz ugovora o radu) jer radnica krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika).
18. Suprotno žalbenim navodima žaliteljice koja u suštini u žalbi (pre)ocjenjuje izvedene personalne dokaze (iskaze svjedoka), sud prvog stupnja je izveden dokaze ocijenio u smislu odredbe članka 8. ZPP, i za svoju je ocjenu dao iscrpne i valjane razloge.
18.1. Naime, sud prvog stupnja pravilno je kao vjerodostojne prihvatio iskaze svjedoka JĆ, SĆ i UĆ , a koji su u bitnom potvrdili navode tuženika da je tužiteljica dobila otkaz zbog neopravdanog neostvarivanja norme i nepravilnog postupanja prilikom obrade krojnih dijelova na stroju za egalizaciju, što je imalo za posljedicu zastoje u procesu rada i štetu.
18.2. Nadalje, iz iskaza svjedokinje SĆ (koja je u sporno vrijeme bila smjenovođa, radila je u smjeni zajedno s tužiteljicom), u bitnom proizlazi da je tužiteljica više puta bila upozoravana zbog neostvarivanja norme, a ona je imala dojam da ta upozorenja nije ozbiljno shvaćala, da su radili planove da tužiteljica poveća izvršenje norme, ali unatoč tome nije uspijevala ostvariti normu, da je tužiteljica ostvarivala 78 do 80% norme, a drugi radnici su ostvarivali 90 i 95, a neki i 100 % norme, da na stroju rade dva radnika, a norma se u tom slučaju dijeli na pola, u slučaju kad bi s tužiteljicom radio drugi radnik dodijeljen joj na ispomoć, a ne onaj s kojim uobičajeno radi, u tom slučaju bi neostvarivanje norme bilo opravdano, da u slučaju kad nije bilo dovoljno kože za rad na stroju, vrijeme zbog kojeg se nije moglo raditi na stroju nije ulazilo u normu, a tužiteljica bi se tada rasporedila na drugo radno mjesto prema potrebi, da je s tužiteljicom komunicirala u vezi neispunjenja norme i upozoravala ju da normu treba izvršiti, na što bi tužiteljica žustro reagirala te da je s tužiteljicom je na stroju radio radnik ĐĆ, dok iz iskaza zastupnika tuženika u bitnom proizlazi da kod tužiteljice bilo primijećeno da njezin par ĐĆ uvijek imao izvršenje ako nije radio s njom u paru, a i nakon prestanka radnog odnosa s tužiteljicom isti nije dobio nijedno upozorenje za smanjenu normu, da je s tužiteljicom u nekoliko navrata obavljen razgovor da se ti nedostaci otklone, i da je o tome sastavljen zapisnik te da je napravljen program na temelju kojeg je tužiteljicu, uz pomoć nadređenih i osoba koje su zadužene za obuku radnika, trebalo dovesti do situacije da izvršava norme. Stoga su neosnovani žalbeni navodi tužiteljice (koja u tom dijelu upire na iskaz svjedoka ĐĆ) da bi oba radnika na istom stroju imala istu normu.
18.3. Tužiteljičine žalbene tvrdnje da bi saslušani svjedoci prije davanja iskaza razgovarali sa svojim nadređenima nisu ničim dokazane.
19. Slijedom prethodno navedenog, nije ostvaren žalbeni navod bitne povrede odredaba parničnog postupka propisan odredbom članka 354. stavka 1. u vezi s odredbom članka 8. ZPP, na koji sadržajno upire žaliteljica u žalbi, niti je ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja koji ističe tužiteljica u žalbi (članak 355. ZPP).
20. Nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kada takvu odredbu nije pravilno primijenio (članak 356. ZPP).
21. Prema odredbi članka 115. stavka 1. točke 3. ZR, poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika).
22. Polazeći od utvrđenih činjenica da su razlozi otkaza ugovora o radu tužiteljici neostvarivanje norme i nepostupanje po uputama prilikom obavljanja radnih zadatka (rad na stanjivanju krojnih dijelova), što je imalo za posljedicu nastanak štete u vidu zastoja u radu, bačenog materijala koji nije imao potrebnu debljinu te vremena utrošenog za ponovno krojenje i dodatne obrade kože, sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo u smislu citirane odredbe članka 115. stavka 1. točke 3. ZR, kada je zaključio da je tuženik dokazao postojanje opravdanih razloga za redoviti otkaz ugovora o radu tužiteljici i za svoje je zaključak dao jasne, dostatne i neproturječne razloge koje prihvaća u ovaj sud, a koji žalbenim navodima, kojima kako je prethodno navedeno, tužiteljica u suštini ponovno ocjenjuje izveden personalne dokaze, nije doveden u sumnju.
23. Pravilna je ocjena suda prvog stupnja kako je jedna od osnovnih obveza radnika izvršavati radne obveze na pravilan način prema uputama poslodavca te ostvarivati očekivane radne rezultate te da niti jedan poslodavac nije dužan trpjeti u radnom procesu radnika koji se grubo ne pridržava svojih obveza iz radnog odnosa u kojeg zbog toga opravdano nema povjerenja i koji mu svojim postupcima bez obzira na njihove uzroke, nanosi i izravnu štetu odnosno koji bi i ubuduće mogao jednako tako postupati i kršiti svoje obveze iz ugovora o radu, zbog čega je pravilno zaključio da je tuženik zakonito otkazao tužiteljici ugovor o radu redovitom otkazom uvjetovanim skrivljenim ponašanjem radnika poštujući pritom propisanu proceduru (tužiteljica je prije otkaza ugovora o radu bila u dva navrata pisano upozorena na obveze iz radnog odnosa uz mogućnost otkaza ugovora o radu u smislu odredbe članka 119. stavka 1. ZR).
24. Slijedom navedenih razloga, sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo u smislu odredbe članka 115. stavka 1. točke 3. ZR, kada je donio pobijanu presudu, zbog čega je žalba tužiteljice u cijelosti, neosnovana.
25. I odluka o troškovima postupka pravilno je utemeljena na odredbama članka 154. stavka 1. i članka 155. stavka 1. ZPP.
26. Slijedom navedenog, valjalo je, na temelju odredaba članaka 368. stavka 1. ZPP, žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu, i pobijanu presudu suda prvog stupnja, potvrditi.
27. Tužiteljičin zahtjev za nadoknadu troškova žalbe je odbijen kao neosnovan, jer tužiteljica nije uspjela sa žalbom (članak 154. stavak 1. ZPP).
28. Tuženikov zahtjev za nadoknadu troškova odgovora na žalbu je odbijen jer navedena procesna radnja nije bila potrebna za vođenje ovog postupka.
U Zagrebu 3. lipnja 2025.
Predsjednik vijeća
Robert Jambor
