REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ŠIBENIKU

Gž-668/2022-4

Šibenik, Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Maje Skorić, kao predsjednice vijeća, Marte Plančić, kao člana vijeća i suca izvjestitelja, te Ivane Čačić Brčić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. ŽR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. ŽRL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. KR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 4.HR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 5.JR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 6. SR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje sve zastupa punomoćnik Marijan Sente, odvjetniku u Zagrebu, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zlataru, radi utvrđenja prava vlasništva radi isplate, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna Služba u Donjoj Stubici, broj P-280/2020-21 od 13. lipnja 2021.g., u sjednici vijeća održanoj dana 03. lipnja 2025.g.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužene i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna Služba u Donjoj Stubici, broj P-280/2020-21 od 13. lipnja 2021.g.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka. III Odbija se zahtjev tužene za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Točkom I izreke prvostupanjske presude je odlučeno da se prihvaćaju tužbeni zahtjevi tužitelja, koji glase:

“1. Utvrđuje se da su tužitelji HR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], JR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i SR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], suvlasnici svaki u 1/3 dijela nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina] označenih na Skici očevida iz Nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za geodeziju Marka Mlinarića iz tvrtke Moja međa d.o.o. od 26. studenoga 2021. kao čkbr. [katastarska čestica] i točkama Đ-DŽ-D-Č-Ć-Đ površine 608 m2 i kao dio čkbr. [katastarska čestica] i točkama AB-C-Č-Ć-D-DŽ-A površine 5139 m2, te je tuženik Republika Hrvatska dužan to priznati i trpjeti upis prava vlasništva tužitelja na predmetnim nekretninama u zemljišnim knjigama.

2. Utvrđuje se da je tužitelj KR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] vlasnik nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina] i označene na Skici očevida iz Nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za geodeziju Marka Mlinarića iz tvrtke Moja međa d.o.o. od 26. studenoga 2021. kao dio čkbr. [katastarska čestica] omeđen točkama B-EF-G-H-C-B površine 5518 m2, te je tuženik Republika Hrvatska dužan to priznati i trpjeti upis prava vlasništva tužitelja na predmetnoj nekretnini u zemljišnim knjigama naslovnog suda.

3. Utvrđuje se da je tužitelj KR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] bio prije puštanja u promet Faze 3., dionice Zlatar Bistrica-Zabok, brze [adresa] sa spojem na Breznički Hum u listopadu 2019. vlasnik nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina] i označenih na Skici očevida iz Nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za geodeziju Marka Mlinarića iz tvrtke Moja međa d.o.o. od 26. studenoga 2021. kao čkbr. [katastarska čestica] omeđene točkama J-I-K-J površine 37 m2 i dio čkbr. [katastarska čestica] omeđene točkama H-G-F-I-J-H površine 154 m2.

4. Utvrđuje se da je tužitelj ŽR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] vlasnik nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina] i označenih na Skici očevida iz Nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za geodeziju Marka Mlinarića iz tvrtke Moja međa d.o.o. od 26. studenoga 2021. kao dio čkbr. [katastarska čestica] omeđen točkama E-L-LJ-MN-NJ-O-P-R-S-F-E površine 4174 m2 i dio čkbr. [katastarska čestica] omeđen točkama V-Z-Ž-V površine 15 m2, te je tuženik Republika Hrvatska dužan to priznati i trpjeti upis prava vlasništva tužitelja na predmetnim nekretninama u zemljišnim knjigama naslovnog suda.

5. Utvrđuje se da je tužitelj ŽR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] bio prije puštanja u promet Faze 3., dionice Zlatar Bistrica-Zabok, brze [adresa] sa spojem na Breznički Hum u listopadu 2019. vlasnik nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina] i označenih na Skici očevida iz Nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za geodeziju Marka Mlinarića iz tvrtke Moja međa d.o.o. od 26. studenoga 2021. kao čkbr. [katastarska čestica] omeđen točkama L-V-Ž- NJ-N-M-LJ-L površine 169 m2, dio čkbr. [katastarska čestica] omeđen točkama F-S-R-P-O-Š-T-I- F površine 118 m2 i čkbr. [katastarska čestica] omeđen točkama I-T-Š-U-K-I površine 1175 m2.

6. Utvrđuje se da je tužitelj ŽRL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] vlasnik nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina] i označenih na Skici očevida iz Nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za geodeziju Marka Mlinarića iz tvrtke Moja međa d.o.o. od 26. studenoga 2021. kao dio čkbr. [katastarska čestica] omeđen točkama NJ-E1-Đ1-O-NJ površine 437 m2 i dio čkbr. [katastarska čestica] omeđen točkama Z-A1-B1-C1-Č1-Ć1-D1-DŽ1-Ž-Z površine 2333 m2, te je tuženik Republika Hrvatska dužan to priznati i trpjeti upis prava vlasništva tužitelja na predmetnim nekretninama u zemljišnim knjigama naslovnog suda.

7. Utvrđuje se da je tužitelj ŽRL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] bila prije puštanja u promet Faze 3., dionice Zlatar Bistrica-Zabok, brze [adresa] sa spojem na Breznički Hum u listopadu 2019. vlasnik nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina] i označenih na Skici očevida iz Nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za geodeziju Marka Mlinarića iz tvrtke Moja međa d.o.o. od 26. studenoga 2021. kao čkbr. [katastarska čestica] omeđen točkama Ž-DŽ1- D1-Ć1-Đ1-E1-NJ-Ž površine 334 m2, dio čkbr. [katastarska čestica] omeđen točkama O-Đ1-Š-O površine 8 m2, čkbr. [katastarska čestica] omeđena točkama Š-Đ1-Ć1-Č1-C1-B1-F1-G1-H1-I1-J1- L1-U-Š površine 2720 m2, čkbr. [katastarska čestica] omeđena točkama K1-J1-I1-H1-G1-LJ1-M1- N1-K1 površine 88 m2 i čkbr. [katastarska čestica] omeđena točkama G1-F1-M1-LJ1-G1 površine 21 m2.“; te je t. II izreke tužena obvezana na naknadu parničnih troškova tužiteljima u iznosu od 21.694,05 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

2. Citiranu prvostupanjsku odluku u cijelosti žalbom pobija tužena iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. (Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje: ZPP), te se poziva i na odredbu čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.

3. Tužitelji su podnijeli odgovor na žalbu tužene.

4. Žalba tužene nije osnovana.

5. Obzirom da pobijana presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati, izreka presude je razumljiva i ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, to nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju se poziva tuženica. Također nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Predmet spora su zahtjevi tužitelja za utvrđenjem prava (su)vlasništva na fizičkim i geometrijski točno određenim realnim dijelovima nekretnina, i to realnih dijelova nekretnina katastarskih oznaka kčbr. [katastarska čestica], sve K. O. [katastarska općina], pobliže opisanih u podtočkama 1., 2., 4. i 6. t. I izreke prvostupanjske odluke, kao i utvrđenje da su tužitelji KR, ŽR i ČR, prije puštanja u promet Faze 3, dionice Zlatar Bistrica-Zabok, brze [adresa] sa spojem na Breznički Hum u listopadu 2019., bili vlasnici realnih geometrijski određenih dijelova nekretnina kčbr. [katastarska čestica], sve K. O. [katastarska općina], kako sve to pobliže određeno podtočkama 3., 5. i 7. t. I izreke pobijane presude.

7. Iz spisa proizlazi:

- da je matična nekretnina od koje tijekom vremena nastajale nekretnine utuženih katastarskih oznaka bila kčbr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina];

- da je k. č. br. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], Livada Sela u vel. Selima od 4 r i 1012 čhv bila prvotno upisan na ime suvlasnika Ž i ĆR, a 1953.g. otpisana u novi zk. ul. [broj ZK uloška] na ime Općenarodna imovina s organom upravljanja Narodni odbor kotara Donja Stubica;

- da je od 15. ožujka 1963.g. k. č. [katastarska čestica] upisana u novi zk. ul. br. [broj ZK uloška] na ime:

Društveno vlasništvo s pravom korištenja Poljoprivredne zadruge "Budućnost" Marija Bistrica, a 9.6.1969.g. ta čestica da je brisana, te nastavlja kao k. č. br. [katastarska čestica] Livada Sela površine 4r i 28 čhv i k. č. br. [katastarska čestica] od 478 čhv;

- da se tužena 2009.g. temeljem prijedloga nadležnog ŽDO i Uvjerenja nadležnog upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, upisala kao vlasnik predmeta spora;

- da su veleposjednici, obitelj ĆR, iza Drugog svjetskog rata u vremenu od 1945. do ranih 50-ih godina prošloga stoljeća, u strahu od komasacije prodavali dijelove tadašnje kčbr. [katastarska čestica], pa tako da su prodali: K BR, NR, MR, VR i ocu tužiteljice ŽRL;

- dijelove koji su predmet zahtjeva ŽR, da su od ĆR kupili K i BR, a 80-ih godina prošlog stoljeća da ih je od njih kupio FR (otac od ŽR) i za života ih darovao sinu ŽR;

- dijelove koje su predmet zahtjeva HR, JR i SR, da je u posjedu držao NR (svekar tužiteljice HR, djed tužitelja JR i SR), a iza njegove smrti suprug tužiteljice HR (otac tužitelja JR i SR); svekar tužiteljice da je također kupio od ĆR; za života da ih je darovao sinu FR (suprugu tužiteljice HR, ocu tužitelja JR i SR) te da je taj dio raspravljen u ostavinskom postupku iza smrti FR kao izvanknjižno vlasništvo, te raspoređen pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju na HR, JR i SR u jednakim omjerima (svaki za po 1/3);

- dijelove koji su predmet zahtjeva KR da je od ĆR kupio njegov djed MR, što je od njega naslijedio CR (otac KR); a što je od oca CR naslijedio tužitelj KR;

- dijelovi koji su predmet zahtjeva ŽRL, da je od ĆR kupio otac ove tužiteljice, a ona da ih je po udaji dobila u miraz;

- svi predmetni dijelovi utuženih nekretnina koji su predmet utvrđenja prava vlasništva da su se koristili i koriste po tužiteljima, odnosno njihovim prednicima, kao sjenokoše i livade, za sijanje ječma, što iste i danas predstavljaju u naravi iako da su dijelovi koji su predmet zahtjeva ŽRL, KR, HR, JR i TR, u zadnjih 10-20 godina prestale se obrađivati, a dijelovi koji su predmet zahtjeva ŽR da se i dan danas obrađuju;

- da se tužitelji, odnosno njihovi prednici nalaze u kontinuiranom, nesmetanom posjedu istih, odnosno da osim tužitelja i njihovih prednika, od vremena otkako su H prodavali (u periodu od 1945. do vremena prije komasacije, dakle do 1953.) ih drugi nitko, osim prednika tužitelja i samih tužitelja, nije na bilo koji način koristio, pa dakle ni Poljoprivredna zadruge "Budućnost" [adresa];

- dijelovi utuženih nekretnina koji su predmet zahtjeva na utvrđenje da su tužitelji KR, ŽR i ŽRL (opisani u podtočkama 3., 5. i 7., t. I izreke pobijane presude) bili njihovi vlasnici prije puštanja u promet Faze 3, dionice Zlatar Bistrica-Zabok, brze [adresa] sa spojem na Breznički Hum u listopadu 2019., da su iste osobe (prednici navedenih tužitelja, odnosno oni sami) od istog vremena i na isti način stupile i držale u posjedu.

8. Polazeći od naprijed opisanih utvrđenja, sud prvog stupnja je zaključio da su prednici tužitelja pravo vlasništva stekli dosjelošću neprekidnim posjedom u trajanju od 40 godina počevši od najkasnije ranih 50-tih godina prošloga stoljeća, primjenom odredbe članka 159. i 160. u svezi odredbe 388. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 - dalje: ZVDSP).

9. Žaliteljica u bitnom navodi da prvostupanjski sud svoj zaključak o trajanju i kvaliteti posjeda prednika tužitelja temelji na iskazima svjedoka i stranaka koji nemaju neposredna saznanja; da je takav zaključak suda u suprotnosti s provedenim dokazima i to konkretno iskazom svjedoka UR prema kojem da je veći dio predmetnih zemljišta zapušten već 10, 15 ili 20 godina; da se kčbr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] prema podacima (potvrdi) nadležnog Odjela za katastar od 1951. g. vodila kao javno dobro – putevi i vode [adresa]; da je tužena vlasništvo stekla temeljem Zakona o poljoprivrednom zemljištu (Narodne novine br. 34/1991; dalje Zakon), koji je stupio na snagu 24. srpnja 1991.g., a ne uknjižbom koja je u odnosnu na predmetne nekretnine provedena 2009.g.

10. Na opisane žalbene navode treba odgovoriti kako slijedi:

- ZPP ne isključuje kao dokazna sredstva svjedoke koji imaju posrednih saznanja o pravno odlučnim okolnostima, što znači da svjedoci mogu imati i posrednih znanja o predmetu sporu i odlučnim činjenicama (tako VSRH u odlukama Rev- 1414/2014-2 od 13. lipnja 2018., Rev-104/1993-2 od 7. travnja 1993., Rev-577/1998- 2 od 28. veljače 2001., Rev 802/2017-2 od 01. lipnja 2021.g., itd…);

- istina, prvostupanjski sud je u okviru dokaznog postupka pregledao Potvrdu nadležnog Odjela za katastar, te istina obrazloženje pobijane odluke ne sadrži ocjenu toga dokaza. Međutim, to nije od utjecaja na pravilnost odluke iz razloga što iz spisa jasno proizlazi da predmetni dijelovi nekretnina utuženih katastarskih oznaka nikada (osim dijelova koji su predmet zahtjeva tužitelja KR, ŽR i ŽRL, a opisani u podtočkama 3., 5. i 7., t. I izreke pobijane presude, na utvrđenje da su bili njihovi vlasnici prije puštanja u promet Faze 3, dionice Zlatar Bistrica-Zabok, brze [adresa] sa spojem na Breznički Hum u listopadu 2019., koji su prije toga također se koristili u poljoprivredne svrhe od strane prednika tužitelja, u naravi nisu predstavljali niti se faktično koristili kao javno dobro. Upravo suprotno iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da su se koristile u poljoprivredne svrhe na koji način su ih držali prednici tužitelja (tužitelji). Suviše, iako je od odlučnog značaja faktično stanje prema kojem su predmeti spora u naravi livade, sjenokoše, polja ječma (što su bili i dijelovi o kojima odlučeno podtočkama 3., 5. i 7., t. I izreke pobijane presude) niti u zemljišnoj knjizi se predmeti spora nisu vodili kao javno dobro, već kao livade;

- u okolnostima gdje je utvrđeno da na predmetnim nekretninama kao vlasnici sve do 18. rujna 1953.g. bile upisane fizičke osobe koje ih i držale u posjedu, za koje utvrđeno da su predmetne dijelove prije komasacije (prije rujna 1953.g.) prodale ih pravnim prednicima tužitelja koji ih nastavili držati u posjedu, da fizički i faktički nikad nisu predstavljale općenarodnu imovinu/društveno vlasništvo, a niti su ikada bile u posjedu PZ Budućnost Marija Bistrica, očito je da se radilo samo o formalnim upisima općenarodne imovine i društvenog vlasništva i prava korištenja navedene PZ, pa tako i kasnije na ime tužene, jer su najkasnije 1993. g. (pravni prednici tužitelja stekli ih putem instituta izvanredne dosjelosti).

Naime, za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, kao originarnom osnovu stjecanja, prema paragrafu 1472. Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ), bilo potrebno vrijeme trajanja posjeda od 40 godina. To pravo vlasništva dosjelošću moglo se stjecati sve do 6. travnja 1941. Međutim, kada je donesen Zakon o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije (Sl. list FNRJ br. 86/46) stjecati pravo vlasništva dosjelošću na državnoj ili općenarodnoj imovini nije bilo dopušteno. U razdoblju od 6. travnja 1941. do 1. rujna 1980. u primjeni su bila pravna pravila bivšeg OGZ-a, kada je na snagu stupio Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91 i 92/94 - dalje: ZOVO), a ZOVO je bio u primjeni do stupanja na snagu ZVDSP-a dana 1. siječnja 1997. Odredbom čl. 29. ZOVO bilo je propisano da se na stvarima u društvenom vlasništvu dosjelošću ne može steći pravo vlasništva. Međutim, taj propis je ukinut 8. listopada 1991., a 1. siječnja 1997. stupio je na snagu ZVDSP, koji je u čl. 388. st. 4. propisao da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana. Ta je odredba čl. 388. st 4. ZVDSP-a ukinuta odlukom Ustavnog suda RH poslovni broj U-I-58/97 od 17. studenog 1999. te je nakon toga izmijenjena novom odredbom suprotnog sadržaja. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u predmetu broj Rev-291/14-2 od 17. travnja 2018. zauzeo slijedeće shvaćanje:

"Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991. ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (...), nego na temelju drugih odredaba tog Zakona.

Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba.“ 11. Žalbu tužene na prvostupanjsku odluku o parničnom trošku, ovaj sud nije posebno razmatrao. To iz razloga što tužena istu neodređeno pobija, ne ističe niti obrazlaže razloge koji se odnose na pogrešnu primjenu materijalnog prava, a drugostupanjski sud više ne pazi po službenoj dužnosti na taj žalbeni razlog (čl. 365. st. 2. ZPP).

12. Radi navedenog, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a je odlučeno kao u t. I izreke ove odluke.

13. Suviše, iako je upitno postojanje pravnog interesa tužitelja KR, ŽR i ŽRL, za podnošenje tužbe glede zahtjeva opisani u podtočkama 3., 5. i 7. t. I izreke ove presude, o kojim zahtjevima je prvostupanjski sud meritorno odlučio, pa bi ne postojanje istog predstavljalo relativno bitnu povredu (iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 187. ZPP-a), koju tužena u žalbi ne ističe, radi čega ovaj sud nema ovlasti zadirati u taj dio prvostupanjske odluke (čl. 365. ZPP-a).

14. Temeljem čl. 166. st. 1. ZPP-a, točkama II i III izreke ovaj je sud odlučio o zahtjevima stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka, s tim što je zahtjev tužene odbijen jer sa žalbom nije uspjela (čl. 154. st.1. ZPP-a), dok je zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu neosnovan iz razloga što taj trošak nije bio potreban (čl. 155. ZPP-a).

U Šibeniku, 03. lipnja 2025.g.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Maja Skorić