Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-435/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A i R J E Š E NJ E

Županijski sud u Šibeniku kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Stošića predsjednika vijeća, Jasmine Crnić člana vijeća i suca izvjestitelja i Ljudevita Zoričića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Slaven Šego odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, koga zastupaju punomoćnici – odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić i partneri d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-398/2019 od 10. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 3. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-398/2019 od 10. svibnja 2024. u dijelu pod točkom I. izreke, kojim je u odnosu na više zatraženi iznos s osnove naknade neimovinske štete od 49.156,45 eura i s osnove naknade imovinske štete od 1.296,04 eura, kao i više zatražene zakonske zatezne kamate, tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan i previsoko postavljen.

II Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tuženika i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-398/2019 od 10. svibnja 2024. u dijelu pod točkom I. izreke, kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za naknadu neimovinske štete za iznos od 7.188,14 eura sa zateznim kamatama tekućim od 16. srpnja 2012. do isplate i za naknadu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu za iznos od 2.162,25 eura sa zateznim kamatama tekućim od 10. svibnja 2024. do isplate. III Preinačava se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn- 398/2019 od 10. svibnja 2024. u preostalom dijelu pod točkom I. izreke u kojem je dosuđen iznos neimovinske štete preko iznosa od 7.188,14 eura do 26.031,69 eura i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu preko iznosa od 2.162,25 eura do 3.024,09 eura sa zateznim kamatama, i sudi:

„Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete za iznos od 18.843,55 eura i imovinske štete za tuđu njegu i pomoć za iznos od 861,84 eura, sa zateznim kamatama na te iznose“.

IV Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 16.501,23 eura sa zateznom kamatom od 3. lipnja 2025. do isplate, po stopi koja tužiteljima pripada kao sudionicima u ostalim odnosima u smislu odredbe čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-398/2019 od 10. svibnja 2024. u dijelu pod točkom I. izreke, kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju zatezne kamate tekuće na iznos naknade neimovinske štete za razdoblje od 17. studenoga 2011. do 15. srpnja 2012.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, isplatiti tužitelju OE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], s osnova naknade neimovinske štete iznos od 26.031,69 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama, počev od 17. studenog 2011. god., te s osnova tuđe njege i pomoći iznos od 3.024,09 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama, počev od 10. svibnja 2024. godine do isplate, obračunatim za razdoblje od 16.07.2012. god. do 31.12.2022. god., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01.01.2023. god. do 31. 12. 2023. god., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 01. 01. 2014. god., do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa, koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

U odnosu na više zatraženi iznos s osnova naknade neimovinske štete od 49.156,45 Eur, i s osnova naknade imovinske štete od 1.296,04 Eur, kao i više zatražene zakonske zatezne kamate, tužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan i previsoko postavljen.“

II Svaka stranka snosi svoje parnične troškove.“

2. Protiv ove presude žalbu su podnijeli tužitelj i tuženik.

2.1. Tužitelj presudu pobija u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev, a tuženik, u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev, zbog svih zakonom propisanih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP). Ujedno potražuju i naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Na žalbe nije odgovoreno.

4. Tužitelj u žalbi u bitnom ističe, da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje u vezi okolnosti, koje utječu na visinu naknade, zbog čega je pogrešno primijenio materijalno pravo, te smatra da mu je trebalo dosuditi cjelokupni zatraženi iznos naknade štete. Osporava i odluku o troškovima postupka, te predlaže preinačiti pobijanu presudu i prihvatiti u cijelosti tužbeni zahtjev i zahtjev za naknadu troškova postupka.

5. Tuženik pobija presudu u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev, prvenstveno osporavajući zaključak prvostupanjskog suda o doprinosu tužitelja nastanku štetnog događaja i utvrđenoj suodgovornosti tužitelja od 30%. Ističe, da je sud prvog stupnja time, pored pogrešne primijene materijalnog prava počinio i apsolutno bitnu povredu odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da su razlozi prvostupanjske presude u odnosu na odlučne činjenične, okolnosti i uzroke nastanka ove prometne nezgode u proturječnosti sa izvedenim dokazima, odnosno provedenim vještačenjima. Smatra da je suodgovornost tužitelja 70%, s obzirom da se na mjestu na kojemu je brzina ograničena na 60 km/h, tužitelj kretao brzinom 112 km/h, da bi se uspio zastaviti da se kretao brzinom do 68 km/h, te da je upravljao vozilom pod znatnim utjecajem alkohola od 1,39 g/kg apsolutnog alkohola u krvi, a provedenim toksikološkim vještačenjem utvrđeno je da je bio apsolutno nesposoban za vožnju. Također, smatra da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio i visinu neimovinske štete, te nije imao u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja, zbog čega je odredio tužitelju naknade u previsokim iznosima. U žalbi ukazuje i da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo, kada je kod dosuđivanja tužitelju naknade neimovinske štete, istu dosudio tako da je utvrđenu visinu naknade neimovinske štete umanjio za nesporno izvršenu isplatu, te potom taj iznos umanjio za omjer suodgovornosti tužitelja. Tuženik u žalbi ističe i žalbeni razlog apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. to. 12. ZPP, jer je prvostupanjski sud prekoračio tužbeni zahtjev, kada je dosudio tužitelju zatezne kamate na naknadu neimovinske štete od 17. studenoga 2011. , a tužitelj je potraživao zatezne kamate od 16. srpnja 2012. Konačno, ističe i prigovor zastare dosuđene naknade štete s osnova tuđe njege i pomoći, jer smatra da tužitelj do tužbenog zahtjeva postavljenog podneskom od 17. listopada 2023. nije potraživao naknadu štete s osnova tuđe njege i pomoći za razdoblje prije 16. srpnja 2012. dakle, takav je zahtjev postavio protekom vremena dužim od 10 godina. Također, ističe da se prvostupanjski sud nije uopće očitovao na istaknuti prigovor zastare potraživanja naknade tuđe njege i pomoći zatražene preko iznosa od 19.200,00 kn (sada 2.548,28 eura) te smatra da je i time sud počinio apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, a ujedno je i pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Tuženik žalbom osporava i odluku o troškovima postupka, posebno navodeći da je prvostupanjski sud donio nezakonitu presudu kada je odbio tuženikov zahtjev da mu tužitelj naknadi parnične troškove sukladno vrijednosti predmeta spora povučenog tužbenog zahtjeva, a sve u smislu odredbe čl. 158. st. 1. ZPP. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu u smislu žalbenih razloga, a podredno je ukinuti i vratiti na ponovni postupak.

6. Žalba tužitelja je neosnovana, a žalba tuženika je djelomično osnovana.

7. Neosnovan je žalbeni razlog tužitelja o pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju (čl. 355. ZPP), i pogrešnoj primjeni materijalnog prava glede odbijenog dijela tužbenog zahtjeva, a tužitelj u žalbi ne navodi u čemu bi se sastojala bitna povreda odredaba parničnog postupka u odnosu na po tužitelju pobijani dio presude suda prvog stupnja.

8. Tuženik pravilno ukazuje u žalbi na počinjenu apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12 ZPP, jer je prvostupanjskom presudom prekoračen tužbeni zahtjev. Naime, tužitelj je konačno preciziranim tužbenim zahtjevom od 18. listopada 2023. o kojem je prvostupanjski sud i odlučivao, zatezne kamate na neimovinsku štetu potraživao od 16. srpnja 2012. Prvostupanjski sud je tužitelju dosudio zatezne kamate na neimovinsku štetu od 17. studenoga 2011. Postupajući na ovakav način prvostupanjski sud je prekoračio tužbeni zahtjev i to za tijek zateznih kamata za razdoblje od 17. studenoga 2011. do 15. srpnja 2012. , pa je u tom dijelu valjalo prihvatiti žalbu tuženika i primjenom odredbe čl. 369. st. 5. ZPP u vezi sa čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP, ukinuti prvostupanjsku presudu (bez vračanja na ponovni postupak) i odlučiti kao u izreci rješenja ovog suda pod točkom I.

9. Djelomično je osnovan i žalbeni razlog tuženika o pogrešnoj primjeni materijalnog prava za dosuđeni dio zahtjeva.

10. Predmet spora je zahtjev za naknadu štete, koju je tužitelj pretrpio u štetnom događaju 9. travnja 2009. u Grljevcu, kada mu je vozilo kojim je upravljao osiguranik tuženika presjeklo pravac kretanja, a tužitelj je izbjegavajući vozilo osiguranika tuženika izgubio kontrolu nad upravljačem, udario u zaštitnu metalnu ogradu s južne strane kolnika i vozilom sletio na zemljanu površinu 2,5 m ispod razina kolnika.

11. Nije sporno u postupku da je tužbom od 16. srpnja 2012. po osnovi neimovinske štete tužitelj zahtijevao iznos od 563.400,00 kn, da je u činjeničnim navodima tužbe, po osnovi tuđe pomoći i njege naveo da potražuje 19.200,00 kn, ali je u izreci navedeno kako potražuje isključivo naknadu tuđe pomoći u vidu rente od 1. kolovoza 2012. pa nadalje u iznosu od 160,00 kn mjesečno. Nakon toga tužitelj je podneskom od 11. listopada 2013. „uredio“ tužbu, te je naveo da ispravno ukupno potražuje 789.960,00 kn, a ne kako je navedeno u točki 5 i izreci tužbe 563.400,00 kn. Navedeni iznos od 789.960,00 kn je zbroj iznosa koje tužitelj u točki 5 tužbe traži po osnovi: oštećenja tjelesnog i duševnog zdravlja u iznosu od 675.000,00 kn; fizičkih bolova u iznosu od 35.000,00 kn; naruženja u iznosu od 30.000,00 kn; te za sekundarni strah u iznosu od 25.000,00 kn; kao i tuđe njege i pomoći u iznosu od 19.2000,00 kn, s tim da posebno izrekom potražuje i rentu za tuđu pomoć od 16. srpnja 2012. pa nadalje u iznosu od 160,00 kuna mjesečno sa zateznim kamatama. Konačno preciziranim tužbenim zahtjevom podneskom od 18. listopada 2023. , a nakon provedenih medicinskih vještačenja, tužitelj potražuje od tuženika naknadu neimovinske štete u iznosu od 75.188,14 eura i naknadu za tuđu pomoć u iznosu od 4.320,13 eura sa zateznim kamatama tekućim od 16. srpnja 2012. do isplate, sve uz naknadu parničnih troškova sa zateznim kamatama tekućim od donošenja presude do isplate.

12. U postupku nije sporno ni da je tuženik 29. ožujka 2012. isplatio tužitelju nesporan iznos na ime neimovinske štete od 111.600,00 kn (sada 14.811,86 eura) te 37.534,45 kn na ime imovinske štete i to prema zaključku suda prvog stupnja, koji stranke ne osporavaju za izgubljenu zaradu, koja nije predmet ovog spora.

13. Nesporno je i da je osiguranik tuženika CE u kaznenom postupku pravomoćno oglašen krivim za izazivanje predmetne prometne nezgode.

14. Tijekom postupka prometnim vještačenjem Sveučilišta u Zagrebu, Fakulteta prometnih znanosti, Zavoda za prometno-tehnička vještačenja-nositelji vještačenja IE, dipl. ing. i prof. dr. sc. KE, dipl. ing., od 3. studenoga 2016. utvrđeno je:

- da je tužitelj upravljao vozilom brzinom od 112 km/h na mjestu na kojemu je brzina ograničena na 60 km/h;

- da se tužitelj nalazio na oko 40 m zapadno od mjesta sa kojeg je CE - osiguranik tuženika vršio radnju ulaska na kolnik državne ceste D8, kojom se kretao tužitelj;

- da se tužitelj pri utvrđenoj brzini kretanja od 112 km/h nije mogao intenzivnim kočenjem zaustaviti prije mjesta na kojem se osiguranik tužene uključivao na kolnik državne ceste D8, i tako izbjeći sudar, jer bi mu zaustavni put iznosio 90 m;

- da je tužitelj reagirao radnjom intenzivnog kočenja, umjesto radnjom izmicanja u lijevo, u trenutku kada se je nalazio na oko 40 m zapadno od PTM, do izbjegavanja prometne nesreće došlo bi pri svim brzinama ne većim od 68 km/h, dakle i pri propisanoj brzini na mjestu prometne nesreće od 60 km/h, i time bi izbjegao udar u osobni automobil osiguranika tuženika;

- da se je tužitelj na mjestu prometne nesreće kretao propisanom brzinom od 60 km/h, i da je reagirao kao u konkretnom slučaju radnjom izmicanja u lijevo u trenutku kada se je nalazio na oko 40 m od mjesta na kojem se na kolnik uključivao osiguranik tuženika, ne bi došlo do gubitka bočne vodljivosti pneumatika, destabilizacije automobila i njegovog zanošenja;

- da bi do izbjegavanje predmetne prometne nesreće došlo i u slučaju da je osiguranik tuženika uočio osobni automobil kojim je upravljao tužitelj, a za što su zasigurno postojale tehničke mogućnosti u trenutku kada se je nalazio prednjim krajem automobila neposredno uz južni rub kolnika D8, te da je odustao od radnje ulaska na D8 i propustio osobni automobil tužitelja.

14.1. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za sudsku medicinu prof. dr. sc. Josipa Škavića od 8. studenoga 2016., utvrđeno je da sigurnosni pojas štiti tijelo od polijetanja prema naprijed, ali ga ne štiti od bočnih i vertikalnih pomaka, te da bi tužitelj u ovoj dinamici ozljeđivanja zadobio sve utvrđene ozljede bez obzira na vezivanje ili ne vezivanje sigurnosnim pojasom.

15. Toksikološkim vještačenjem po Prim. dr. sc. ĆE dr. med. od 8. svibnja 2017. utvrđeno je da je tužitelj vozilom upravljao pod utjecajem alkohola od 1,39 g/kg apsolutnog alkohola u krvi, a sudsko medicinski, granica apsolutne nesposobnosti za vožnju je koncentracija alkohola u krvi od 1,3 g/kg apsolutnog alkohola u krvi.

16. S obzirom na gornja utvrđenja, osnovano tuženik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud precijenio značaj onih okolnosti, koje je našao na strani osiguranika tuženika, a da pri tome nije u dovoljnoj mjeri i s većom dozom kritičnosti cijenio ponašanje tužitelja glede okolnosti koje su dovele do nastanka štetnog događaja. Naime, u situaciji kada je utvrđeno da je tužitelj upravljao vozilom gotovo dvostruko većom brzinom od dozvoljene i pod utjecajem alkohola od 1,39 g/kg apsolutnog alkohola u krvi, zbog čega je sudsko medicinski bio apsolutno nesposoban za vožnju, doprinos tužitelja nastanku predmetnog štetnog događaja je znatno veći od po prvostupanjskom sudu procijenjenih 30%.

17. Imajući u vidu mogućnosti izbjegavanja nesreće na strani osiguranika tuženika – koji je na dovoljno velikoj udaljenosti mogao uočiti da se približava vozilo tužitelja, no nije mogao znati, niti očekivati da se kreće brzinom od 112 km/h na mjestu gdje je ograničenje brzine 60 km/h, kao i način vožnje tužitelja, koji bi izbjegao prometnu nesreću pri svim brzinama ne većim od 68 km/h, dakle i pri propisanoj brzini na mjestu prometne nesreće od 60 km/h, kada bi mogao stati i zaobići osiguranika tuženika bez da dođe do destabilizacije automobila i njegovog zanošenja, po stavu ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo, kada je utvrdio pretežitu odgovornost osiguranika tuženika. Pravilno je trebalo utvrditi odgovornost i jednog i drugog sudionika u prometu u istom omjeru (50:50), cijeneći pri tome činjenicu da je osiguranik tuženika nepropisnim uključivanjem u promet presjekao put kretanja tužitelju, a da se tužitelj zbog vožnje pod utjecajem alkohola kretao nedozvoljenom brzinom od čak 112 km/h na mjestu gdje je ista ograničena na 60 km/h. Zbog navedenog je njihov doprinos nastanku štetnog događaja podjednak, osobito imajući u vidu da su mogućnosti izbjegavanja nesreće podjednake na strani oba sudionika, pa je glede obveze isplate trebalo i utvrđene iznose štete sniziti razmjerno navedenom doprinosu tužitelja nastaloj šteti (čl. 1092. st. 1. ZOO).

18. Medicinskim vještačenjem po stalnim sudskim vještacima Saši Devčiću dr. med. spec. neurokirurgu, PE dr. med. spec. maksilofacijalni kirurg, DE dr. med. spec. kirurg, FE dr. med. spec. urolog i UE dr. med. spec. ortoped od 10. lipnja 2023. te prof. prim. dr.sc. Dunja Degmečić dr.med., spec. psihijatar, subspec. sudske psihijatrije, predsjednice povjerenstva za sudsko-medicinska vještačenja utvrđeno je:

- da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio polytraumu – lom svoda i baze lubanje, lom obje očne šupljine, nagnječenje mozga, nagnječenje desnog plućnog krila, lom II i IV rebra lijevo, kolekciju zraka iznad vrška desnog plućnog krila i između lijevog plućnog krila i prsišta, ogrebotinu slezene, lom lijeve i desne bedrene kosti s pomakom, lom zglobne čašice lijevog kuka, iščašenje lijevog kuka, lom lijeve crijevne kosti, lom lijeve stidne kosti, lom desne gornje čeljusti, , lom donje čeljusti obostrano, lom nosnih kostiju, presječen desni živac donje čeljusti, razderotine na licu i usnama, natuknuće očnih jabučica;

- da je s obzirom na proživljenu traumatsku situaciju tužitelj proživljavao strah jakog intenziteta tijekom 7 dana, strah srednjeg intenziteta tijekom 20 dana, te strah slabijeg intenziteta tijekom 60 dana;

- da je tužitelj trpio fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju od 6 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 2 mjeseca, slabog intenziteta u trajanju od 4 mjeseca;

- da tužitelj zbog smanjenja životnih aktivnosti u omjeru od 55% trpi duševne boli;

- da je kod tužitelja zaostala trajna naruženost srednjeg stupnja zbog iskrivljene desne natkoljenice i kraće desne noge za 3 cm uz šepanje, vrlo uočljive naruženosti u srednjem stupnju zbog ožiljaka na licu i vratu, te zbog uočljive naruženosti u srednjem stupnju u ljetnom periodu zbog ožiljaka po tijelu i ekstremitetima.

19. Polazeći od, po prvostupanjskom sudu, pravilno utvrđenih navedenih kvalifikatornih okolnosti, koje ukazuju kako je povrijeđeno pravo tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje, čime mu je nastala neimovinska šteta u smislu odredbe čl. 19. st.2. u vezi čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, - dalje: ZOO), utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđivanje tužitelju pravične novčane naknade za neimovinsku štete sukladno odredbi čl. 1100. st.1. ZOO.

19.1. Međutim, osnovano tuženik u žalbi osporava dosuđeni iznos neimovinske štete, smatrajući isti previsokim. Naime, rukovodeći se Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio visinu pravične novčane naknade po kriteriju pretrpljenih fizičkih bolova i straha u iznosu od 5.500,00 eura za bolove i u iznosu od 3.000,00 eura za strah, kao i po kriteriju duševnih bolova zbog smanjenja životnih aktivnosti u iznosu od 30,000,00 eura, odnosno, ukupno 38.500,00 eura, no činjenica da je trajna naruženost zaostala na različitim dijelovima tijela tužitelja, ne daje tužitelju pravo na pravičnu naknadu zbog povrede prava osobnosti po kriteriju naruženosti za svaki pojedini dio tijela zasebno, kako je pogrešno dosuđeno u presudi prvog stupnja. Tužitelj ima pravo na pravičnu novčanu naknadu u odnosu na naruženost u njezinoj ukupnosti, koja je prema ocjeni ovog suda s obzirom na stupanj naruženosti i uočljivost trećim osobama, te životnoj dobi tužitelja, trebala pravilno biti ocijenjena s iznosom od 5.500,00 eura.

19.2. Slijedom navedenoga po pravnom stavu ovog suda tužitelju bi po osnovi neimovinske štete pripadalo pravo na isplatu iznosa od ukupno 44.000,00 eura,

19.3. Osnovano u žalbi tuženik ističe i da je sud prvog stupnja pogrešno izvršio umanjenje naknade, prvo za nesporno plaćeni iznos, pa potom za omjer suodgovornosti tužitelja.

20. Pravilnom primjenom materijalnog prava utvrđenu naknadu neimovinske štete od 44.000,00 eura treba prvo umanjiti za suodgovornost tužitelja nastanku štete od 50%, što iznosi 22.000,00 eura. Od tako dobivenog iznosa potrebno je oduzeti nesporno po tuženiku plaćen iznos od 14.811,86 eura, čime se dobiva iznos od 7.188,14 eura, kao osnovan dio tužbenog zahtjeva po osnovi neimovinske štete. Slijedom svega navedenog, valjalo je odbiti kao neosnovanu žalbu tuženika u dijelu kojim je tužitelju dosuđena naknada neimovinske štete u iznosu od 7.188,14 eura i to sa zateznim kamatama tekućim od 16. srpnja 2012. do isplate.

21. U odnosu na istaknuti prigovor zastare zahtjeva tužitelja po osnovi naknade štete za tuđu pomoć, pravilno je shvaćanje suda prvog stupnja da je tužitelj već u tužbi podnesenoj 16. srpnja 2012. u činjeničnim navodima tužbe po osnovi tuđe pomoći i njege naveo da potražuje 19.200,00 kn (sada 2.548,28 eura), te iako nije posebno naveo da naknadu za tuđu pomoć potražuje i u izreci (gdje je tražio pogrešno izračunat iznos naknade štete, a što je ispravio podneskom od 11. listopada 2013.) naknadu u činjeničnom dijelu tužbe navedenog iznosa tuđe njege i pomoći (od 19.200,00 kn) tražio je u izreci tužbe, iako u sklopu zahtjeva za neimovinsku štete i time je i po stavu ovog drugostupanjskog suda prekinuta zastara tužiteljevog zahtjeva za naknadu štete po osnovi tuđe pomoći i njege.

21.1. Osnovano tuženik u žalbi navodi i kako se sud prvog stupnja nije uopće očitovao na tijekom postupka istaknut prigovor zastare tuženika u odnosu na zahtjev tužitelja za isplatu naknade za tuđu njegu i pomoć u dijelu preko iznosa od 19.200,00 kn (sada 2.548,28 eura), što doista predstavlja bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. toč. 11. ZPP. Naime, u pobijanoj presudi u odnosu na taj dio tužbenog zahtjeva nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama te presuda ima nedostataka i u tom se dijelu ne može se ispitati.

21.2. Međutim, unatoč tome nema mjesta ukidanju u tom dijelu navedene odluke i vraćanju predmeta na ponovno suđenje, jer je prema stanju spisa u konkretnom slučaju moguće u ovom drugostupanjskom postupku utvrditi sve bitne činjenice na temelju stanja spisa (čl. 373.a st. 1. toč. 2. i st. 3. ZPP). Naime, odredbom čl. 373. toč. a. st. 3. ZPP propisano je da u slučaju u kojem su ispunjeni uvjeti za donošenje presude iz st. 1. čl. 373.a ZPP, drugostupanjski sud će donijeti presudu i ako nađe da postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

22. Primjenom odredbe čl. 373a ZPP, ovaj sud drugog stupnja otklanjajući naveden nedostatak prvostupanjske presude, utvrđuje da prigovor zastare koji je istakao tuženik na preinačeni dio tužbenog zahtjeva za naknadu imovinske štete za tuđu njegu i pomoć, također nije osnovan.

22.1. Naime, u slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (kao što je to ovdje slučaj), tada se zastara prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem već postojećeg tužbenog zahtjeva. Iz spisa je utvrđeno da je do štetnog događaja došlo 9. travnja 2009. da je tužitelju tuđa pomoć bila potrebna do kraja srpnja 2010. te da je tada i tužitelj saznao za štetu i za štetnika, da je tužba podnesena 16. srpnja 2012. te je s navedenim datumom prekinuta zastara za cjelokupni konačno postavljeni tužbeni zahtjev pa i za onaj dio za koji je tužitelj povisio svoj tužbeni zahtjev za naknadom imovinske štete podneskom od 18. listopada 2023. (list 586-590 spisa).

22.2. U odnosu na ukazivanje tuženika na druge odluke donesene u drugim predmetima, valja reći da u smislu odredbe čl. 6. st. 2. Zakona o sudovima (''Narodne novine'', broj 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18 i 126/19) ovaj sud nije ovlašten ispitivati, niti se referirati na odluke donesene u drugim predmetima, već je jedino ovlašten ispitivati pravilnost i zakonitost odluke donesene u ovom predmetu. Međutim, unatoč tome, s obzirom na te žalbene navode treba reći da je sudska praksa, koju je tuženik priložio uz žalbu starijeg datuma, a da je Vrhovni sud na sjednici Građanskog odjela 27. svibnja 2024. donio pravno shvaćanje koje je promijenio ranije pravna shvaćanja Vrhovnog suda vezana uz nastupanje zastare na preinačeni dio tužbenog zahtjeva.

23. Imajući u vidu utvrđenu potrebu za tuđom pomoći i njegom od 930 sati za obavljanje svakodnevnih kućnih potreba od strane nestručne osobe, pravilno je prvostupanjski sud imajući u vidu nespornu cijenu sata od 35,00 kn (sada 4,65 eura) utvrdio da bi tužitelju po toj osnovi pripadao ukupni iznos potraživan u tužbi od 4.324,50 eura, što uz odbitak tužiteljevog doprinosa od 50% iznosi 2.162,25 eura.

23.1. Stoga, imajući u vidu sve navedeno, tužitelju pripada pravo na isplatu tog vida štete sukladno odredbi čl. 1095. st. 1. ZOO sa zateznim kamatama tekućim od 10. svibnja 2024. s obzirom da se na tijek zateznih kamata stranke nisu žalile.

24. Sukladno naprijed navedenom, odbijanjem žalbe tužitelja (čl. 368. st. 1. ZPP) i djelomičnim prihvaćanjem žalbe tuženika (čl. 373. toč. 3. i čl. 373a. st. 3. ZPP), odlučeno je kao u točkama II. i III. izreke ove presude.

25. Zbog preinake prvostupanjske presude, ovom odlukom odlučeno je o troškovima cijelog postupka (čl. 166. st. 3. ZPP), sukladno djelomičnom uspjehu stranaka u postupku (čl. 154. st. 2. ZPP).

25.1. Uspjeh tužitelja glede osnove zahtjeva iznosi 50%, a visine 12% (razmjerno ukupno dosuđenom u odnosu na ukupno potraživan konačni iznos), zbog čega ukupni uspjeh tužitelja iznosi 31%(50+12/2). Budući da je neuspjeh tužitelja u preostalom dijelu od 69% istodobno uspjeh tuženika, očito je kako je tuženik u ovom postupku uspio u pretežitom dijelu glede svojih prigovora, pa kada se od uspjeha tuženika oduzme uspjeh tužitelja, tuženik je uspio u postupku u omjeru od 38% (69- 31=38).

26. Kao opravdani troškovi tuženika, koji su bili potrebni radi vođenja parnice priznat je sastav odgovora na tužbu od 800 bodova na temelju Tbr. 8. st. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23 – dalje: Tarifa), za zastupanje na 15 ročišta za glavnu raspravu po 800 bodova (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), zastupanje na ročištu glavne rasprave od 27. listopada 2017. (Tbr. 9. toč. 2. Tarife) 400 bodova, za sastav 3 obrazložena podneska (Tbr. 8. toč. 1. Tarife) po 800 bodova, prema novoj nižoj vrijednosti predmeta spora za zastupanje na 3 ročišta za glavnu raspravu (Tbr. 9. toč. 1. Tarife) i sastav jednog obrazloženog podneska (Tbr. 8. toč. 1. Tarife) po 599 bodova, ta za sastavljanje žalbe (Tbr. 10. toč. 1. Tarife) 312,5 bodova, odnosno ukupno 17.508,5 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 2 eura (Tbr. 54. Tarife) iznosi 35.017,00 eura. Kada se tom iznosu pribroji porez na dodanu vrijednost od 25% (8.754,25 eura) troškovi na ime zastupanja po kvalificiranom punomoćniku iznose 43.771,25 eura (Tbr. 52. st. 3. Tarife), te plaćena sudska pristojba na žalbu od 337,00 eura, kao i opravdan trošak kombiniranog vještačenja od 1.581,23 eura, što u odnosu na tuženikov uspjeh u postupku od 38% sveukupno iznosi 17.339,20 eura.

27. Kao opravdani troškovi tužitelja, koji su bili potrebni radi vođenja parnice (čl. 155. st. 1. ZPP), neovisno o djelomičnom uspjehu u sporu, tužitelju su u cijelosti priznati predujmljeni i plaćeni troškovi vještačenja od 837,97 eura, jer su ti troškovi nastali zbog neosnovanog osporavanja od strane tuženika osnove tužbe, te opsega i visine štete.

28. Nastavno navedenom, nakon prijeboja navedenih troškova, naloženo je tužitelju da naknadi tuženiku iznos od 16.501,23 eura.

U Šibeniku, 3. lipnja 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Goran Stošić