Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-370/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Ljudevita Zoričića, kao predsjednika vijeća, suca izvjestitelja Gorana Stošića i Ane Jeleč Pecirep, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice MG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Hećimović i partneri iz Slavonskog Broda, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d., Zagreb, OIB: 02535697732, zastupane po punomoćnici Petri Vatavuk, odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika podnijete protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu br. P-337/2023 od dana 17. lipnja 2024. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 3. lipnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu posl. broj P-337/2023 od dana 17. lipnja 2024. godine.

II. Zahtjev tuženika za naknadom troška žalbenog postupka odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđene su ništetnim odredbe Ugovora o kreditu broj 9011044360 od 25. veljače 2006. godine sklopljenog između tuženika kao kreditora i tužiteljice kao korisnika kredita, u dijelu u kojem je iznos kredita iskazan kao kunska protuvrijednost 38.900,00 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženika važeće na dan korištenja kredita, a način otplate kredita u 120 rata, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženika važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici, koja je sastavni dio Ugovora (toč. I. izreke). Naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 5.972,17 EUR sa zateznim kamatama, koje teku na svaki pojedini iznos od dospijeća do isplate, kako je pobliže navedeno u toč. II. izreke. U toč. III. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici parnični trošak u iznosu 2.174,62 EUR sa zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate.

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio tuženik pobijajući je iz svih žalbenih razloga iz članka 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda, a podredno, ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Tuženik nije u pravu kada u žalbi ističe da je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. t. 11. ZPP. Naime, prvostupanjski je sud dao jasne, valjane i iscrpne razloge o odlučnim činjenicama, te ne postoji međusobna proturječnost između tih razloga, kao ni u odnosu na isprave u spisu i druge provedene dokaze. Također, ni ispitivanjem pobijane presude u smislu članka 365. st. 2. ZPP nisu utvrđene povrede ni propusti na koje se pazi po službenoj dužnosti.

6. Nije osnovana ni žalba podnesena iz žalbenih razloga pogrešnog i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U pobijanoj presudi pravilno su i potpuno utvrđene sljedeće činjenice:

- da je Ugovor o kreditu br. 9011044360 (dalje: Ugovor) zaključen među strankama 2006. godine na iznos od 38.900,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke za devize važeće na dan isplate;

- da prilikom sklapanja predmetnog Ugovora tužiteljicu tuženik nije upozorio da je za nju povećan rizik, obzirom da zaključuje ugovor s promjenjivom kamatnom stopom, a otplate kredita veže za tečaj CHF-a;

- da prilikom sklapanja Ugovora nije upozorena od strane tuženika glede postojanja eventualnog povećanog rizika, obzirom da se radi o Ugovoru s promjenjivom kamatnom stopom vezanom uz tečaj CHF-a;

- da je tužiteljica predmetni kredit otplatila u cijelosti;

- da prema nalazu i mišljenju financijskog vještaka Andrije Ilakovca proizlazi da je tužiteljica zbog promjene tečaja CHF više platila 5.972,17 EUR.

7. Pravilno je, nadalje, prvostupanjski sud utvrdio da tužena nije u cijelosti informirala tužiteljicu o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke glede zaključenja ugovora o kreditu, pa je to imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, te utvrdio ništetnim ugovornu odredbu ugovora o kreditu, koja se odnosi na valutnu klauzulu. Stoga tuženik nije u pravu, kada u žalbi tvrdi da u postupku nije pravilno utvrđeno je li nastupila značajna neravnoteža u pravima i obvezama stranaka.

8. Također, okolnost što je kredit otplaćen u cijelosti ne predstavlja relevantan pravni razlog za prihvaćanje žalbe, jer i u slučajevima kad su krediti otplaćeni u cijelosti ne radi se o zabrani manjeg značaja i stoga ne dolazi u obzir primjena članka 326. st. 2. ZOO.

9. Nadalje, žalitelj neosnovano ponavlja prigovor zastare kojeg je prvostupanjski sud pravilno ocijenio neosnovanim, jer je ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF pravomoćno utvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine, a tužba u ovoj pravnoj stvari je podnesena 17. svibnja 2023. godine, dakle unutar petogodišnjeg roka iz članka 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05 i dr., dalje: ZOO).

10. U odnosu na odluku o troškovima postupka (toč. III. izreke) pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je tužiteljici priznao kao osnovan trošak pristupa na ročište objave presude koji, suprotno stajalištu iznesenom u žalbi, predstavlja opravdan trošak potreban za vođenje parnice. Preostalim žalbenim navodima, kojima se samo paušalno prigovara broju podnesaka koji su priznati tužiteljici, bez pobližeg navođenja o kojim se podnescima radi, ne dovodi se u sumnju pravilnost prvostupanjske odluke o troškovima, koja je zakonita, kako glede osnova (čl. 154. st. 1. ZPP), tako i glede odmjerene visine (čl. 155. ZPP).

11. Obzirom da se nisu ostvarili istaknuti žalbeni razlozi, kao ni oni na koje se pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. st. 2. ZPP, valjalo je temeljem članka 368. st. 1. ZPP presuditi kao u toč. I. izreke.

12. Zahtjev tužene za naknadom troška žalbenog postupka odbijen je kao neosnovan temeljem članka 166. st. 1. ZPP, jer ista nije uspjela u ovom žalbenom postupku (toč. I. izreke).

U Šibeniku 3. lipnja 2025. godine

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Ljudevit Zoričić